Vijesti

ICTY – Kako je tu?iteljstvo krivotvorilo istinu

Nakon ?to su, koncem 2004. godine, sve optu?nice podignute, a ICTY po?eo primjenjivati svoju izlaznu strategiju, vidi se koliko su u pravu bili profesori me?unarodnog prava Alain Pellet i George Abi-Saab kad su na samom po?etku upozoravali na lo?e pravne temelje ICTY-a. Sada je posve o?ito da je takva pravda bila ?skupa, spora i ne-pravedna?, da je ?u tu?iteljevim rukama koncentrirana prevelika mo?? i da zapravo nije bilo instance kojoj je du?nost ?utvrditi istinu?. Jer ako je tu?itelj taj koji odlu?uje koje ?e se istrage voditi, tko ?e biti optu?en i kako ?e se kvalificirati djela, jasno je da se me?unarodna pravda nalazi u njegovim rukama.

I naposljetku, koliko god se tko pozivao na presumpciju nevinosti, optu?nice ICTY-a u javnosti su ?esto tretirane kao pravomo?ne presude, a istrage koje je vodilo Tu?iteljstvo bile su pogodan medij za razli?ite politi?ko-obavje?tajne utjecaje i manipulacije. No nije istina bila tek kolateralna ?rtva takvoga pravnog sustava. Ona je katkad i namjerno ubijana zbog politi?ke volje Tu?iteljstva, odnosno ljudi ?iji je utjecaj na tu?itelja bio presudan. Upravo to dogodilo se s istragom o muslimanskim zlo?inima nad Hrvatima u dolini Neretvice i Neretve u sjevernoj Hercegovini (op?ine Jablanica i Konjic).

Bosna i Hercegovina

Rije? je zapravo o slu?aju koji bi mogao biti ogledni model etni?koga ?i??enja ostvarenoga kombinacijom vojnih operacija, ratnih zlo?ina i zato?eni?kih centara. Ujedno je to i primjer na kojem se vidi kako je Alija Izetbegovi? ratom protiv Hrvata u BiH planirano stvarao prostor za muslimansku dr?avu, onakvu o kakvoj je govorio zapovjedniku svoje vojske Seferu Halilovi?u na povratku iz ?eneve, nakon predstavljanja Vance-Owenovog mirovnog plana [S. Halilovi?, ?Lukava strategija? Sarajevo 1997.]

Muslimanske izbjeglice koje su iz isto?ne Bosne protjerali Srbi, u Konjic i Jablanicu sti?u ve? ujesen 1992. Tako se primjerice u Jablanici, broj muslimanskog stanovni?tva udvostru?io, a izbjeglice tra?e svoj novi ?ivotni prostor. Otvoreni rat protiv Hrvata po?inje u o?ujku: 23. o?ujka pripadnici Armije BiH ubijaju 6 pripadnika HVO-a, 4 u Gostovi?ima, op?ina Konjic, i jo? 2 na drugim lokacijama u istoj op?ini. Tri dana kasnije, muslimanska jedinica koja je dotad pripadala HVO, upada u nebranjeni brdski zaseok Orli?ta u kojem su ?ivjeli sto?ari i na vrlo brutalan na?in ubija 4 civila, a dan kasnije u brdskom selu Bu??ak, ubijaju jo? dvojicu pripadnika HVO-a. Dvadeset dana poslije, istoga dana kad HVO po?inje napad u La?vanskoj dolini, uklju?uju?i i napad na Ahmi?e, 16. travnja ujutro Armija BiH upada u hrvatsko selo Trusina, zauzima ga bez ispaljenog metka, a pripadnici HVO-a koji su bili na stra?i na okolnom brdu, predaju se pod prijetnjom da ?e im obitelji biti pobijene. (Fusnota: Autorica razgovarala s Milkom Drljo i njezinom k?erkom Andrijanom. Pod prijetnom da ?e ubiti tada ?etverogodi?nju Andrijanu i ?etrnastgodi?njeg joj brata, majka Milka je i?la na polo?aj HVO-a na obli?njem brdu tra?iti sina Ivana (19 godina] i njegovih desetak kolega, da se idu predati vojnicima A BiH.)

Nakon predaje, zarobljavanja i selekcije, muslimanska vojska ubija 25 ljudi, prakti?ki sve vojno sposobne mu?karce u tom selu. Pre?ivjeli su protjerani. Napadi na ta sela, ba? kao i ve?ina muslimanskih vojnih akcija u muslimansko-hrvatskom ratu, imaju svoju vojnu logiku: rije? je o hrvatskim selima smje?tenim uz alternativne putove koji povezuju Konjic i Zenicu, kojima se slu?ila Armija BiH. U drugom valu ofanzive, pri poku?aju da dolinom Neretve otvore put prema moru za novu muslimansku dr?avu (fusnota: operacija, najve?a koju je muslimanska A BiH ikada vodila, imala je kodno ime Neretva 93 i kao takva se spominje i u spisima ICTY-a), Armija BiH po?inila je jo? dva velika zlo?ina. Pokolj Hrvata u Grabovici, selu uz obale Neretve, jedan je od najjasnijih primjera zlo?ina nad civilima. Nakon ?to je u svibnju 1993. godine Grabovicu osvojila A BiH, u tom selu vi?e nije bilo nijednoga vojnika HVO-a, prve crte fronte bile su udaljene dvadesetak kilometara. Po?etkom rujna u selo dolaze pripadnici posebnih muslimanskih jedinica iz Sarajeva i izme?u 8. i 9. rujna ubijaju hrvatsko stanovni?tvo na najbrutalnije na?ine, ukupno 32 od 91 stanovnika. Na desnoj obali Neretve pobijeni su svi, uklju?uju?i i ?etverogodi?nju djevoj?icu Mladenku Zadro. Spasila su se jedino njezina dva brata, dje?aci koji su tada imali 8 i 9 godina, a koji su pobjegli u ?umu. Na lijevoj obali bilo je vi?e pre?ivjelih, koji su odvedeni u logore.

Tjedan dana poslije, u Uzdolu, op?ina Rama, Armija BiH po?inila je zlo?in koji je po tipu najusporediviji s onim u Ahmi?ima. U Uzdolu je bio smje?ten lokalni HVO koji je kontrolirao prometnicu Prozor-Jablanica, a Armija BiH ?eljela je presje?i tu prometnicu i otvoriti si put prema jugu. Dio ?rtava muslimanskog napada stradao je u borbi, dio ih je ubijen kao kolateralne ?rtve, a dio su ?rtve vrlo brutalnoga ratnog zlo?ina koji uklju?uje saka?enja. Ubijeno je 12 vojnika i 29 civila, mahom staraca. U to vrijeme, u op?inama Konjic i Jablanica postoji vi?e desetaka logora, odnosno zato?eni?kih centara za Hrvate, zlostavljanja u njima po brutalnosti ne zaostaju za zlostavljanjima u hrvatskim logorima za muslimane u Hercegovini. No i jedni i drugi, po brutalnosti su daleko ispod zlostavljanja u srpskim logorima. No dok su hrvatski logori za muslimane u Hercegovini (Dretelj, Heliodrom, Gabela, Vojno) privukle veliku pa?nju medija, a potom i sudskih istra?itelja, muslimanske logore za Hrvate prekrio je veo ?utnje, a istraga koja je bila na putu da rasvijetli istinu o njima, pod nerazja?njenim je okolnostima ?ubijena? u tu?iteljstvu ICTY-a.

U Tu?iteljstvu ICTY-a, istragu zlo?ina nad Hrvatima u sjevernoj Hercegovini preuzima ve? ujesen ujesen 1995. takozvani tim 9, na ?ijem je ?elu francuski istra?itelji Regis Abribat. Unato? upozorenjima iz vlastitog Tu?iteljstva da na teritoriju pod kontrolom Hrvata nisu sigurni, oni bez puno pompe odmah idu na teren. Prema jednom ?lanu tog istra?iteljskoga tima, radili su klasi?nu istragu, utvr?uju?i najprije ?injenice, bez unaprijed postavljenih teza. Specijaliziran u francuskoj policiji za antiteroristi?ke istrage, ponajvi?e protiv baskijskih separatista, Abribat je brzo prepoznao problem. No kako je istraga napredovala, tako je taj istra?iteljski tim imao sve vi?e problema s vlastitim Tu?iteljstvom koje na teren ?alje inspekcije da nadgledaju te istra?itelje, protive?i se njihovim metodama istrage. Te metode uklju?ivale su i izravne kontakte s visokim zapovjednicima Armije BiH, poput generala Sefera Halilovi?a, prvoga ratnog zapovjednika Armije BiH, ili generala Arifa Pa?ali?a, ratnoga zapovjednika Armije BiH u Mostaru. Haa?ko Tu?iteljstvo od svojih istra?itelja tra?i da prekinu te izravne kontakte s generalima i da ih ubudu?e uspostavljaju preko bosanskih dr?avnih slu?bi zadu?enih za slu?benu komunikaciju BiH s ICTY-em.

Slu?beni komunikacijski kanal bo?nja?ko-muslimanske komunikacije sa sudom bili su tad pripadnici obavje?tajne slu?be AID, koja je u to vrijeme, pokazat ?e to kasniji nalazi, intenzivno radila na osiguravanju la?nih identiteta i dodjeljivanju dr?avljanstava, stranim islamskim ratnicima ? mud?ahedinima. Glavni koordinator te suradnje, koji je trebao usmjeravati istra?itelje, bio je general Sakib Mahmuljin, za vrijeme rata glavna spona izme?u bo?nja?ko-muslimanskog politi?kog vrha i mud?ahedina. (Fusnota ? razgovor autorice s jednim ?lanom tima) Istraga je ubijena, onako perfidno kako to rade birokratske organizacije. Abribat je prije planiranoga odlaska iz Tu?iteljstva ?elio optu?nicom zavr?iti ovu istragu, no ona nije podignuta. Abribat je oti?ao, belgijskom istra?itelju Bartu d’ Hoogeu, koji je uz Abribata najvi?e znao o istrazi, nije produ?en ugovor.

Postavljen je novi ?ef tima: biv?i ruski obavje?tajac Mihail Nikolajev, uz pravnoga savjetnika iz Ju?ne Afrike Carla Koenniga, koji je i ranije opstruirao istragu i prijavljivao istra?itelje da zaobilaze slu?bene komunikacijske kanale, odnosno AID. (fusnota, izvor iz istra?iteljskog tima) Do?av?i na razgovor s predsjednikom Udruge hrvatskih logora?a u BiH Mirkom Zelenikom (fusnota: koji je u vrijeme srpskih napada na BiH bio predsjednik izvr?ne vlasti u Jablanici, a u vrijeme muslimansko-hrvatskoga rata pro?ao brutalna zlostavljanja u muslimanskim logorima u Jablanici), Nikolajev ga je izvijestio da je prethodna istraga ra?ena sasvim krivo, da se bavila visokim zapovjednim razinama, umjesto izvr?iteljima. Istraga je zavr?ila optu?nicom protiv generala Sefera Halilovi?a koji je optu?en za zlo?ine u Grabovici i Uzdolu. (fusnota ? prema na?em izvoru iz istra?iteljskog tima general Halilovi? se nije trebao na?i na njihovoj optu?nici).

Sud ga je oslobodio krivnje, ne utvrdiv?i zapovjednu odgovornost. Cijela supstanca prve istrage, koja je ukazivala na sustavni model etni?koga ?i??enja Hrvata s tog podru?ja u naknadnoj je istrazi uni?tena: logori i etni?ko ?i??enje izbrisani su iz istrage i iz optu?nice. Hrvati se uglavnom nisu vratili na podru?ja op?ina Konjic i Jablanica s kojih su protjerani. Naj?e??i razlog koji navode jest strah. Ba? kao i u travni?koj op?ini, povratak je usporavan napadima na povratnike. Onaj najtragi?niji, dogodio se na Badnje ve?e (24. prosinca) 2002. godine, kada je sljedbenik radikalnih islamskih ideologija Muamer Topalovi? u neko? hrvatskom selu Kostajnica, upao u ku?u povratni?ke obitelji An?eli? i ubio An?elka (68), njegove k?eri Maru (46) i Zoricu (27) i ranio sina Marinka (30).

Zlo?in, sa simboli?nom bo?i?nom porukom povratni?koj katoli?koj obitelji je izazvao i zna?ajnu pa?nju me?unarodne administracije, M. Topalovi? je pred sudom BiH osu?en na 35 godina zatvora. No strah je ostao: nakon toga ?estero Hrvata povratnika (Viktor ?eli?, Kate ?eli?, An?a Drljo, Ivan Azinovi?, Ivan Bla?evi?, Ivan Verki?) na tom malom podru?ju i blizini Jablani?kog jezera i rijeke Neretve umrlo je pod okolnostima koje njihove obitelji smatraju sumnjivim, dok nalazi (muslimanskih) istra?nih organa ukazuju kako je rije? o prirodnim smrtima. Obiteljima je sumnjivo ?to su njihovi ro?aci zavr?ili utapanjem: u Neretvi, Neretvici ili Jablani?kom jezeru, pod ?udnim okolnostima (bez odje?e, s ozljedeama od tupih predmeta, a prema slu?benim organima BiH uzrok smrti je sr?ani udar. (fusnota, Zvonko Dragi?, Gorka vremena Hrvatskoga naroda konjiva, Klisa, ?upe i Bjelimi?a, Mostar, 2006, str 224) Taj prostor op?ina Konjic i Jablanica danas je jedno od najaktivnijih sredi?ta radiklanoga islama u BiH.

U nekada?njem Abribatovom timu, prema izvoru koji je ?elio ostati anoniman, sa zavi??u su gledali koliko ljudi i koliko novca ima na raspolaganju voditelj istra?iteljskoga tima za hrvatske zlo?ine u dolini La?ve, Simon Leach, iako je prije dolaska u Haag radio kao kvartovski policajac u Velikoj Britaniji. A osobito ih je iznenadilo kad je Simon Leach na jednom sastanku u Tu?iteljstvu, 1996. godine, izvadio papir na kojem su pisala imena: Franjo Tu?man, Gojko ?u?ak, Vice Vukojevi?, tuma?e?i da su to ciljevi do kojih ?e dovesti njegova istraga. Na? se izvor ne sje?a da je ikad dotad niti jo? godinama poslije, vidio ikakav papir na kojem bi pisalo da je cilj neke istrage – Slobodan Milo?evi?. Uostalom, Milo?evi? je u prvoj optu?nici, koju je u vrijeme intervencije NATO-a na SR Jugoslaviju podigla L. Arbour, optu?en samo za zlo?ine na Kosovu. Tek poslije dolaska Carle del Ponte, ujesen 1999. godine, haa?ko Tu?iteljstvo po?inje intenzivnije tra?iti od hrvatske vlade dokumentaciju o srpskim zlo?inima po?injenim u ratu u Hrvatskoj 1991. godine.

Hrvatska

Istraga i priprema optu?nice za Meda?ki d?ep neodoljivo podsje?a na pripremu optu?nica za La?vansku dolinu. Ono ?to je u istrazi za La?vu obavila muslimanska obavje?tajna slu?ba AID, preko Centra za dokumentaciju genocida i ratnih zlo?ina, to su u istrazi za Meda?ki d?ep obavile srpske obavje?tajne strukture preko srpskoga informacijskog centra ?Veritas?. ?Veritas? su po?etkom 1993. godine, nakon prve hrvatske operacije za povrat okupiranoga teritorija na Maslenici, (fusnota 23. sije?nja 1993.) u me?unarodno priznatoj Republici Hrvatskoj, na njenom tada okupiranom i od Hrvata etni?ki o?i??enom teritoriju u Kninu, osnovale pobunjeni?ke srpske vlasti.

Od samoga osnutka na ?elu ?Veritasa? je Savo ?trbac, tada?nji tajnik vlade samoprogla?ene Republike Srpska Krajina (RSK). Za vrijeme SFRJ, Savo ?trbac je bio sudac Okru?noga suda u Zadru, poznat po svojoj bliskosti sa zapovjednicima JNA i suradnji s jugoslavenskom, komunisti?kom obavje?tajnom slu?bom KOS. U prvim danima srpske pobune u Hrvatskoj, jo? 1990. godine, Savo ?trbac pridru?uje se pobunjenim hrvatskim gra?anima srpske nacionalnosti, a na samom po?etku velikosrpske vojne agresije na Hrvatsku, u ljeto i jesen 1991. godine, ?trbac je ?lan Ratnoga ?taba hrvatske op?ine Benkovac. U neposrednoj blizini ?trp?evoga ratnog ?taba, srpske pobunjeni?ke snage napale su 18. studenoga 1991. godine selo ?kabrnja u zadarskom zale?u i pobile 38 hrvatskih civila, mahom staraca.

Dan poslije, kako pokazuju dokumenti ?RSK? zaplijenjeni nakon Oluje, Savo ?trbac, biv?i sudac i budu?i ?humanitarac?, na sastanku Ratnoga ?taba nije imao ?to re?i o tom zlo?inu. Istog dana kad je zasjedao ?tab, srpska milicija ubila je sedam Hrvata u selu Nadin kraj Zadra. Prema zaplijenjenim dokumentima, tajnik ?trbac bio je u vladi ?RSK? zadu?en za ?raspodjelu ratnoga plijena?. Organizirano plja?kanje hrvatske imovine ?iji su vlasnici ubijeni ili protjerani, nije dakle bilo popratni ratni eksces, ve? dio politike ?Vlade RSK?, dio njihovog ratnog plana. Tajnik ?trbac pripremao je dnevni red sjednica te vlade, vodio razmjene zarobljenika, a dodatni mu je zadatak bio ?registrirati srpsku op?tinu Zadar?. Cijelo vrijeme srpske agresije na Hrvatsku i okupacije njenog teritorija, sekretar ?trbac bio je zapravo siva eminencija pobunjeni?ke vlade u Kninu. Kao sugovornik zapadnih medija, vi?e je puta iz Knina poru?ivao kako krajinski Srbi nikad ne?e priznati hrvatske granice. ?Ne dolazi u obzir da se RSK vrati u okvire hrvatske dr?ave. Na? je krajnji cilj unija sa Srbima u Bosni i Republici Srbiji? rekao je za France Presse, 6. o?ujka 1995. godine. U to vrijeme, njegova ?vlada?, ba? kao ni srpske vlasti u BiH i Srbiji, ne priznaje niti jednu rezoluciju Vije?a sigurnosti UN, koja se odnosila na rat na prostoru biv?e Jugoslavije.

Jer je svaka nova rezolucija, na razini na?ela i na papiru, sve ja?e afirmirala hrvatski teritorijalni integritet, a pobunjene Srbe u ?RSK? svodila na lokalno srpsko vodstvo. ?trp?eva ?vlada? opstruirala je sve pregovore o mirnom rje?enju unutar hrvatske dr?ave ? ba? nikakvo rje?enje unutar hrvatske dr?ave za njih nije bilo prihvatljivo. Srbija i Crna Gora, kao i srpske ?dr?ave? u BiH i Hrvatskoj, u to su vrijeme bile pod me?unarodnim sankcijama koje je nametnulo Vije?e sigurnosti. Nakon ?to je u vojno-policijskoj operaciji Oluja, Hrvatska oslobodila okupirana podru?ja na svom teritoriju i vi?e nije bilo ni ?RSK? ni njezine Vlade, ?Veritas? je svoje sjedi?te preselio najprije u Banja Luku u BiH, odnosno u Republiku Srpsku, a potom i u Beograd. No direktor Savo ?trbac do danas nije promijenio uvjerenja, retoriku niti ciljeve djelovanja. Svi njegovi istupi, sve publikacije ?Veritasa?, otvoreno govore o te?nji obnove ?RSK? i stvaranju Velike Srbije. Sukladno tom odnosu prema UN-u i Vije?u sigurnosti, srpske vlasti od samog po?etka nisu priznavale niti ICTY koji je osnovan kao organ Vije?a sigurnosti. ?tovi?e, odmah su ga proglasili dijelom velike antisrpske zavjere. Kasnije je otkriveno da je zamjenik glavnoga tu?itelja tek osnovanog ICTYa, Graham Blewitt, Australac s dugim sta?om u progonu usta?a u Australiji, ipak ve? tada po?eo sura?ivati sa Savom ?trpcem na istrazi navodnih hrvatskih zlo?ina.

Nije tu bila rije? o bilo kakvoj, nego o ?vrlo uspje?noj suradnji od 1994.godine?, nagla?ava sam Blewitt u svojoj preporuci me?unarodnim donatorima za ?nevladinu organizaciju Veritas? [dokument s tekstom Blewittove preporuke od 2. o?ujka 2000.godine, objavljen na web ?situ Veritasa.] ?Centar ?Veritas? koji vodi gospodin Savo ?trbac, pomagao je i jo? uvijek poma?e rad Ureda tu?itelja na profesionalan, ozbiljan i odgovoran na?in, prikupljaju?i informacije o odre?enim doga?ajima koji su se zbili u razdoblju 1990-1995 godine. Uz to, ?Veritas? nalazi i Uredu tu?itelja omogu?uje pristup ?rtvama i svjedocima kr?enja me?unarodnoga humanitarnog prava koja spadaju u mandat ovog Suda?, pi?e Blewitt u preporuci. Prvi veliki zajedni?ki posao ICTY-a i Save ?trbca bila je istraga hrvatskih zlo?ina u Meda?kom d?epu. Model je jako podsje?ao na istragu zlo?ina u Ahmi?ima. Samo umjesto britanskoga bataljuna UNPROFOR-a i pukovnika Boba Stewarta, u slu?aju Meda?kog d?epa ulogu su-tu?itelja preuzeli su kanadski bataljun UNPROFOR-a i pukovnik Jim Calvin. Me?u kanadskim Unproforcima, cijelo vrijeme nalazio se i tim britanskog SAS-a.

(Tested Mettle, str 163) Akcija Meda?ki d?ep bila je vojno-policijska akcija hrvatskih oru?anih snaga, vrlo ograni?enoga opsega, koja se odnosila na tri sela u Republici Hrvatskoj: Po?itelj, ?itluk i Divoselo. Po?ela je 9. rujna 1993. godine u 6 sati ujutro i zavr?ena je istog poslijepodneva. Meda?ki d?ep bio je istinski ?d?ep? izme?u planine Velebit na kojoj su bile hrvatske snage, i grada Gospi?a koji je tako?er bio pod hrvatskom kontrolom. Iz toga ?d?epa?, srpske znage pod za?titom UNPROFOR-a redovito su granatirale Gospi?, a njihove patrole bile su stalna prijetnja hrvatskim snagama na Velebitu. Kanadski bataljun nije ?inio ni?ta da sprije?i srpsko razaranje Gospi?a i ubijanje hrvatskih gra?ana.

Tada?nji ?ef sto?era HV-a general Janko Bobetko, predlo?io je, a hrvatski predsjednik Tu?man prihvatio, operaciju vojnoga ovladavanja Meda?kim d?epom, koja je trajala jedan dan. Nakon me?unarodnih pritisaka na Hrvatsku da povu?e vojnike s vlastitog teritorija koji je u blitzkriegu bila vratila, 15. rujna potpisan je sporazum o prekidu vatre koji je podrazumijevao i povla?enje hrvatske vojske u roku od dva dana. Po potpisivanju sporazuma i prije isteka roka za povla?enje, pripadnici kanadskoga bataljuna pod vodstvom generala Calvina, na silu poku?avaju u?i u Meda?ki d?ep i dolazi do manjeg sukoba s hrvatskim vojnicima, a no?u i do razmjene vatre. U izvje??u UNPROFOR-a od 16. 9. 1993. pi?e da su oko 22h 15min. hrvatske snage zapucale na Kana?ane koji su potom uzvratili vatru.

Prema francuskom ?Le Mondu?, bila je to razmjena vatre u kojoj nije bilo ?rtava, izravan sukob je izbjegnut. No u interpretaciji kanadske vojske to je postala ?najve?a kanadska bitka nakon Korejskoga rata?, a general Jim Calvin jedan od najve?ih kanadskih vojskovo?a svih vremena. O vojnom poduhvatu generala Calvina i njegovih vojnika napisana je knjiga Odlu?nost na ku?nji (fusnota -Tested Mettle, Scott Taylor i Brian Nolan, 1999. Esprit de Corps Books)

Prema Kana?anima, u bitci je ubijeno 27 hrvatskih vojnika. Prema hrvatskim slu?benim izvorima, u cijeloj operaciji Meda?ki d?ep ubijeno je 10 hrvatskih vojnika, niti jedan od njih u bitci s Kana?anima, koje zapravo nije bilo. ?ak ni srpski vojni izvori ?RSK? nigdje ne spominju tu veliku kanadsko-hrvatsku bitku koja bi njima svakako i?la u prilog. General Calvin i 875 vojnika 2. bataljuna pje?a?ke borbene grupe ?Princeza Patricija?, odlikovani su 1. prosinca 2002. godine najvi?im kanadskim odlikovanjima (za herojsku i profesionalno obavljenu misiju u vrijeme operacije Meda?ki d?ep u biv?oj Jugoslaviji u rujnu 1993. godine. Ni general Calvin, ni oni koji su ga odlikovali nigdje ne spominju da se ta operacija vodila na teritoriju Republike Hrvatske, u to vrijeme me?unarodno priznate dr?ave. Naprotiv, oni tvrde da su bili u mirovnoj misiji u biv?oj Jugoslaviji, tamo su ih napale hrvatske snage, a oni su hrabro uzvratili. ?Primjerna akcija borbene grupe zaustavila je hrvatske snage u njihovoj taktici etni?koga ?i??enja u tom Sektoru, i bez sumnje spasila mnoge ?ivote civila?, pi?e u obrazlo?enju odlikovanja. Velika kanadska bitka u Meda?kom d?epu, izu?ava se i na kanadskim vojnim u?ili?tima.

Ta izmi?ljena kanadska bitka postupno je u istrazi tu?iteljstva ICTY-a postajala veliki hrvatski zlo?in etni?koga ?i??enja Meda?koga d?epa. Kanadski vojnici i zapovjednici svjedo?ili su da je cilj hrvatske operacije bilo etni?ko ?i??enje Srba i da je bila rije? o primjeni taktike ?spaljene zemlje?. Savo ?trbac opskrbio ih je dokumentacijom o ?rtvama ve? u o?ujku 1995. godine, dakle u vrijeme kad su pobunjeni?ke ?kninske vlasti? na hrvatskom teritoriju naizgled bile u najdubljoj me?unarodnoj izolaciji (Savo ?trbac, intervju za ?Globus? od 20. 06. 99). Metodologija je ve? bila poznata iz slu?aja Ahmi?i: u civilne ?rtve ura?unati su poginuli vojnici, kolateralne civilne ?rtve, umrli prirodnom smr?u, sve ?to se moglo pribrojiti. Svaka ku?a u kojoj su se nalazili srpski pobunjenici i iz koje je pru?an otpor, postala je civilni cilj. Svaka ubijena ?ena postala je namjerna civilna ?rtva, iako su se krajinski Srbi ponosili modelom partizanske gerile u kojoj su ?ene ravnopravni borci. Uobi?ajena vojni?ka metoda ?i??enja neprijateljskih upori?ta, postala je namjerna destrukcija s ciljem etni?koga ?i??enja.

Osim dokumentacije, Savo ?trbac nalazio je i svjedoke te ih pripremao za haa?ko Tu?iteljstvo. ?Na? program ?Svjedoci za Haag? najvi?e je financirala Vlada Kanade, preko svoje ambasade u Beogradu. Program traje jo? od travnja 1996. godine?, pohvalio se direktor Veritasa u kolovozu 1999. godine (Savo ?trbac, intervju za ?Globus? od 20. 08. 1999). Potpomognut novcem kanadske vlade, uz podr?ku pripadnika kanadskog bataljuna i uz blagonaklonost zamjenika ha?kog tu?itelja Grahama Blewitta, Savo ?trbac uspio je velikosrpsku verziju operacije Meda?ki d?ep preto?iti u optu?nice protiv trojice hrvatskih generala. Najprije je optu?en Rahim Ademi, a potom mu je pridru?en i Mirko Norac. I ratni zapovjednik HV-a general Janko Bobetko, ujedno i planer operacije, optu?en je na toj operaciji koja obuhva?a tri zaseoka iz kojih su mjesecima granatirani hrvatski polo?aji i grad Gospi?, a koje su hrvatski vojnici prilikom povla?enja doista spalili, no s obzirom na metode istrage, upitno je koliko je me?u 37 ?rtava koje navodi Tu?iteljstvo, doista bilo ubijenih civila. Samu operaciju Tu?iteljstvo ICTY-a okarakteriziralo je kao plansko etni?ko ?i??enje Srba, ba? onako kako su je okarakterizirali Savo ?trbac i general Calvin.

Tu?iteljstvo hrvatskoj dr?avi nije priznalo pravo da jedne hrvatske gra?ane za?titi od napada drugih, pobunjenih hrvatskih gra?ana u ?d?epu?, a kamoli pravo da vojnim putem vrati pod svoju upravu vlastita okupirana podru?ja. U vrijeme kad je intenzivno istra?ivalo zlo?ine u Meda?kom d?epu iz 1993., isto Tu?iteljstvo nije imalo ni jednu provedenu istragu etni?kog ?i??enja koje su srpske snage po?inile u agresiji na Hrvatsku 1991. godine. Vukovar (fusnota ? Srpski zlo?ini u Vukovaru , svedeni su na slu?aj ?Ov?ara? odnosno egzekuciju ranjenika i pacijenata odvedenih iz vukovarske bolnice nakon ?to su srpske jedinice zauzele grad), Dalj, Erdut, Ilok, ?itav niz sela u isto?noj Slavoniji i Baranji, zatim dalmatinska sela Kijevo, ?kabrnja, Nadin, Drni?, Ba?in, kao primjeri najbrutalnijega etni?kog ?i??enja, za Tu?iteljstvo nisu postojali. Hrvatska vojna operacija Oluja postala je predmet istrage Tu?iteljstva ICTYa odmah po svom okon?anju, 7. kolovoza 1995. godine. Dakako, glavni je suradnik bio Savo ?trbac. U svojim memoarima, biv?i ameri?ki predsjednik Clinton o Oluji pi?e : ?U kolovozu (1995.op.a) je do?lo do dramati?noga obrata. Hrvati su pokrenuli ofanzivu za ponovo uzimanje Krajine, dijela Hrvatske, kojeg su lokalni Srbi proglasili svojim teritorijem. Europski i neki ameri?ki vojni i obavje?tajni du?nosnici protivili su se akciji, vjeruju?i da ?e Milo?evi? intervenirati kako bi spasio krajinske Srbe, no ja sam navijao za Hrvate. Isto je ?inio i Helmut Kohl koji je znao, ba? kao i ja, da diplomacija ne ?e uspjeti dok Srbi ne pretrpe ozbiljne gubitke na terenu? (Bill Clinton, My Life, Izdava?, mjesto i godina, str 666-667).

Toj hrvatskoj akciji za vra?anje ustavnopravnoga poretka na 18 % svoga podru?ja koje je ?etiri godine bilo pod okupacijom srpskih pobunjenika i za?titom UN-a, ?estitali su brojni diplomati uklju?eni u postjugoslavenski mirovni proces, nemo?ni da mirovnim porukama zaustave velikosrpski ratni stroj. Svojim profesionalnim karakteristikama, Oluja je izazvala respekt vojnih analiti?ara i iznenadila laike. Za samo 36 sati oslobo?en je Knin, dotad smatran neosvojivom tvr?avom srpskih pobunjenika iz koje se ?etiri godine prkosilo svim me?unarodnim mirovnim naporima. ?Sve dok hrvatska vojska nije objesila svoju zastavu iznad Knina, nakon jedva 36 sati ofanzive, glasnogovornik snaga Ujedinjenih naroda jo? je imao prilike pri?ati o navodno fenomenalnim borila?kim kvalitetama i vje?tinama srpskih snaga.

Hrvatska pobjeda pokazala je da su pri?ali koje?ta. Osim ?to je posramila UNPROFOR i zapadne policy-makere, hrvatska pobjeda stvorila je fundamentalno novu situaciju, otvorila je ?ansu ozbiljnim mirovnim pregovorima?, komentirao je nekoliko dana poslije Wall Street Journal (WSJ od 10. 8. 95) New York Timesa je iz Sarajeva izvje?tavao: ?I osoblje i pacijenti sarajevske bolnice zahvaljuju ofanzivi hrvatske vojske protiv srpskih pobunjenika u Hrvatskoj, za da?ak normalnosti koju sad pro?ivljavaju… I osoblje i pacijenti ra?unaju kako su srpske snage destabilizirane ozbiljnim napadima na njihove suradnike u Hrvatskoj? (NYT od 6. 8. 95.] Slu?beni Washington bio je zadovoljan rezultatom. ?Bio je to prvi poraz Srba u ?etiri godine i on je promijenio i odnos snaga na terenu i psihologiju svih strana?, pi?e Clinton (Bill Clinton, My Life, Hutchinston,2004, str. 667). Otkriva kako je dan uo?i po?etka Oluje posjetio poznatoga dopisnika ABC News-a Sama Donaldsona u bolnici i ovaj je iz bolni?koga kreveta izvijestio da bi hrvatska ofanziva mogla biti korisna u rje?avanju sukoba (Bill Clinton, My Life, str. 667). Na drugoj strani, slu?bena Britanija bila je u prvom trenutku rezervirana prema operaciji i dogovorno s ostalim ?lanicama mirovne kontaktne skupine, SAD-om, Francuskom, Njema?kom i Rusijom, pozvala je Hrvatsku da zaustavi ofanzivu.

Ve? prvog dana operacije Oluja, supredsjedatelj Me?unarodne konferencije o biv?oj Jugoslaviji, biv?i ?vedski premijer Carl Bildt, apelirao je za optu?nicu protiv hrvatskog predsjednika Tu?mana, ni vi?e ni manje nego zbog ? prekomjernoga granatiranja Knina, utvrde i ?glavnoga grada? srpskih pobunjenika. Iz svoje baze u Kninu, UN-ov glasnogovornik izvje?tavao je kako su ga?ane i civilne zgrade, uklju?uju?i i bolnicu, i da je popucalo dosta stakala. Nekoliko dana poslije tih dramati?nih izvje?taja, dopisnik Washington Posta zatekao je u kninskoj bolnici druk?iju sliku: ?Gradska bolnica, koja je navodno te?ko o?te?ena, pretrpjela je izgleda samo jedan udarac granate. UN-ova slu?benica koja je u tom trenutku bila u bolnici, vjeruje da su hrvatski topnici ga?ali srpski tenk koji je pucao s pozicije kraj bolnice.? (WP od 10. 8. 95) Savo ?trbac, kao tajnik vlade koja nestaje, poslao je tih dana ?urno pismo glavnom tajniku UN-a Boutrosu Ghaliju, optu?uju?i Hrvatsku zbog etni?kog ?i??enja Srba.

No tek koji dan poslije u Banjoj Luci, i kasnije u Beogradu, potpuno se posvetio radu u udruzi Veritas, ne skrivaju?i da mu je cilj dovesti hrvatsko vodstvo na optu?eni?ku klupu Haa?koga suda. Hrvatske vlasti olak?ale su mu taj posao. Nakon briljantne vojne operacije Oluja, u danima uspostavljanja policijskoga nadzora i administrativne uprave na 10.500 km2 reintegriranoga podru?ja, dogodio se pale? i plja?ka napu?tenih srpskih ku?a i po?injeno je vi?e brutalnih ubojstava , uglavnom starijih osoba (fusnota – prema podacima tu?iteljstva : Grubori 28.8. 1995 ? 7 ustrijeljenih osoba, Gosi? 27.8. 1995- 8 ustrijeljenih osoba, Varivode 28.9 1995 -9 ustrijeljenih osoba). Zakazala je i vojna i civilna hrvatska policija koja nije prepoznala opasnost i nije sprije?ila zlodjela, koja su po?injana uglavnom nakon okon?anja same vojne operacije. (fusnota ? vojna operacija Oluja slu?beno zav?ena 7. kolovoza 1995.)

Nakon ?to su zlo?ini po?injeni, po?initelji su uglavnom kazneno prijavljivani ( 3.978 kaznenih prijava), osu?ene su 1492 osobe, njih trinaest na zatvorske kazne od 1 do 15 godina. Ali ?injenica je da hrvatske policijske i sudbene vlasti nisu na profesionalno uvjerljiv na?in istra?ile, i provele sudske postupke za nekoliko eklatantnih zlo?ina nad Srbima nakon slu?benog okon?anja operacije, poput Grubora, Varivoda ili Gospi?a. (fusnota ? upravo stoga ?to ni hrvatski sudovi, niti haa?ko Tu?iteljstvo nisu proveli profesionalnu istragu tih zlodjela i utvrdili ?injenice, danas nedostaju vjerodostojni podatci o broju ?rtava i o njihovom statusu. Hrvatske su slu?bene vlasti te brojke zanemarivale ili minorizirale dok na srpskoj strani dolazi do zna?ajnih preuveli?avanja, u civilne ?rtve se ubrajaju poginuli srpski vojnici, stanovnici okupiranih podru?ja koji su umrli prirodnom smr?u pa ?ak i oni koji su ubijeni u me?usobnim obra?unima).

Velikosrpska propaganda u vezi s operacijom Oluja, kao pomo? u istrazi Tu?iteljstva Haa?koga suda o tim doga?ajima, katkad je bila upravo groteskna, primjerice Veritasova bro?ura ?Srpska Krajina, August 95 ? Izgon Srba?. Autor tog teksta koji promi?e rasisti?ku, velikosrpsku tezu o genocidnosti Hrvata, prof. Svetozar Borak, pi?e da ?Hrvati samo sticajem okolnosti nisu ubili milijun Srba, ali metode obra?una sa starim i nemo?nim, ili sa zarobljenim srpskim borcima, bile su iste kao i u onom prethodnom ratu, prepune ne?uvene surovosti i nekrofilnog cinizma?. Na?alost, budu?e optu?nice za Oluju samo se u nijansama razlikuju od velikosrpske idejne platforme ponu?ene u toj bro?uri. Prva optu?nica, protiv zapovjednika Ju?nog sektora, generala Ante Gotovine koji je vodio klju?ni dio operacije uklju?uju?i zauzimanje Knina, u Hrvatsku je stigla po?etkom lipnja 2001. godine.

Tjedan dana prije, u srpskim medijima najavio ju je Sava ?trbac. U toj optu?nici samoprogla?ena RSK statusno je izjedna?ena s me?unarodno priznatom hrvatskom dr?avom, a hrvatsko osamostaljenje, iako zajam?eno svim jugoslavenskim ustavima, uklju?uju?i i posljednji iz 1974., kvalificirano je kao secesija. Kvalifikacija o hrvatskoj secesiji od Jugoslavije bila je sukladna gledi?tima slu?benoga Beograda i suprotna zaklju?cima me?unarodne, tzv. Badinterove komisije koji su ugra?eni u sve dokumente UN-a. General Gotovina tada je iznenada nestao, a Sava ?trbac je likovao. ?Optu?nica protiv Ante Gotovine redefini?e historiju, ili kako Ra?an voli da ka?e ?kriminalizira? Domovinski rat. U ta?ki 37 priznata je dr?ava RSK, vi?e ne kao takozvana, koja je imala svoju vojsku. A u ta?ki 39 potvr?eno je da je u pet napada na RSK, na teritoriju za?ti?enu od Ujedinjenih naroda, Hrvatska kao ?lanica UN-a izvr?ila pet agresija na UN. To otvara ogromne mogu?nosti. Jer ako se u Haagu doka?e krivica komandanata najzna?ajnijih hrvatskih vojnih operacija, na ?emu mi radimo, onda ?e ti komandanti zvani?no sloviti za ratne zlo?ince, a akcije koje su vodili bit ?e zvani?no zlo?ina?ke akcije. Samim tim, dr?ava koja je nastala na zlo?inu ne mo?e postojati, ve? se mora redefinovati. To je prilika za nas Srbe da se legitimnim i legalnim sredstvima izborimo za pravo dr?avnosti RSK?, ka?e Sava ?trbac (Nedeljni telegraf, kolovoz 2001).

U me?uvremenu, Carla del Ponte pretvorila je Oluju i izrijekom u ?udru?eni zlo?ina?ki pothvat? i krajem velja?e 2004. podigla nove optu?nice, protiv upravitelja Knina nakon okon?anja vojne operacije, generala Ivana ?ermaka, i zapovjednika vojne policije, Mladena Marka?a. Prva mjesta me?u sudionicima zlo?ina?koga pothvata zauzeli su pokojnici: prvi hrvatski predsjednik Franjo Tu?man, ratni ministar obrane Gojko ?u?ak, zapovjednici glavnoga sto?era Hrvatske vojske generali Janko Bobetko i Zvonimir ?ervenko. No kao suradnike ?udru?enoga zlo?ina?kog pothvata? Carla del Ponte navela je i ?ostale pripadnike HDZ-a i lokalnih vlasti?. Na inicijativu britanske diplomacije, u rezoluciji Vije?a sigurnosti general Gotovina uvr?ten je me?u najtra?enije bjegunce optu?ene za ratne zlo?ine, uz bok velikosrpskim vo?ama Radovanu Karad?i?u i Ratku Mladi?u. Na temelju tvrdnji Carle del Ponte da se Ante Gotovina nalazi u Hrvatskoj, a Vlada ga ne ?eli uhititi, Hrvatskoj je bilo zaprije?eno otvaranje pristupnih pregovora za EU i zaustavljen je pristupni proces NATO-u. Gotovina je uhi?en u prosincu 2006. na Kanarima. Prema navodima te optu?nice, na podru?ju Ju?noga sektora u kojem je general Ante Gotovina vodio vojne operacije od 4. do 7. kolovoza 1995., u vrijeme vojne akcije i mjesec dana nakon njezina zavr?etka, protivno ratnom pravu ubijeno je 38 osoba srpske nacionalnosti, od kojih je devetero neidentificiranih. Uz njih del Ponte jo? navodi u optu?nici ?najmanje 150 protupravno ubijenih srpskih civila, u Oluji i poslije nje?, bez identifikacije i utvr?ivanja, mjesta, vremena i na?ina na koji su ubijeni.

Prema podatcima koje je iznijela Nata?a Kandi?, mirovna aktivistica iz Beograda, nakon me?unarodne vojne intervencije na Kosovu i uspostave me?unarodne uprave, ondje je ubijeno vi?e od 1000 Srba. Ba? kao ?to je jo? 1996. najavio britanski policajac Simon Leach, voditelj haa?koga istra?iteljskog tima za slu?aj La?vanska dolina, prvi hrvatski predsjednik Franjo Tu?man i ministar obrane Gojko ?u?ak na?li su se i u ?udru?enom zlo?ina?kom pothvatu? etni?koga ?i??enja muslimana u BiH. Sama optu?nica napisana je tako da bi zahtijevala pomniju pravnu analizu, kako zbog nepreciznosti tako i zbog kolektivizacije kaznene odgovornosti. Onako kako je napisana, ona prakti?ki kriminalizira sve Hrvate u BiH. ?Hrvatski udru?eni zlo?ina?ki pothvat u BiH? po?eo je, prema Carli del Ponte, ?18. studenog 1991. ili prije?, a trajao do ?pribli?no travnja 1994. godine i nakon toga?. Njegov je cilj bio ?politi?ki i vojno pot?initi te trajno ukloniti i etni?ki o?istiti bosanske Muslimane i druge nehrvate?, kako bi se ostvarila Velika Hrvatska u granicama nekada?nje Banovine Hrvatske. Na popisu ?lanova ?udru?enog zlo?ina?kog pothvata?, osim Tu?manu i ?u?ku, prva mjesta pripala su i zapovjedniku Zdru?enog sto?era hrvatske vojske Janku Bobetku i predsjedniku Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, Mati Bobanu. Slijede Jadranko Prli?, predsjednik Vlade Herceg-Bosne, Bruno Stoji?, ministar obrane Herceg-Bosne, Slobodan Praljak i Milivoj Petkovi?, zapovjednici HVO-a, Valentin ?ori?, ministar policije i Berislav Pu?i?, koji je bio zadu?en za razmjenu zato?enika u logorima. Su?enje njima po?elo je 2006. godine u Haagu. I u ovoj optu?nici postoji kategorija ?ostali?.

Tko su ti ?ostali? sudionici udru?enoga zlo?ina?kog pothvata? Prema tu?iteljici del Ponte, rije? je o: ?raznim drugim du?nosnicima i ?lanovima vlade i politi?kih struktura Herceg-Bosne/HVO-a, na svim razinama, uklju?uju?i i op?inske organe vlasti i mjesne organizacije, raznim ?elnicima i ?lanovima HDZ-a i HDZ-a BiH na svim razinama, raznim pripadnicima oru?anih snaga Herceg-Bosne: HVO-a, specijalnih jedinica, vojne i civilne policije, sigurnosnih i obavje?tajnih slu?bi, paravojnih formacija, lokalnih obrambenih snaga te drugim osobama koje su djelovale pod nadzorom ili u suradnji s tim oru?anim snagama, policijom i drugim elementima; raznim pripadnicima oru?anih snaga Republike Hrvatske te drugim poznatim i nepoznatim osobama.? Za kaznenu odgovornost tih optu?enika, prema Carli del Ponte, nije ?ak ni nu?no da svi oni, ?poznati i nepoznati?, budu ?lanovi svehrvatskog zlo?ina?kog pothvata. ?Dodatno ili alternativno?, oni mogu biti kazneno odgovorni za pomaganje ili podr?avanje udru?enog zlo?ina?kog pothvata. Kad bi se formula ?dodatno ili alternativno? primijenila doslovno, kaznena odgovornost za sudjelovanje u hrvatskom zlo?ina?kom pothvatu u BiH mogla bi se pro?iriti i na cijelo muslimansko politi?ko i vojno vodstvo, uklju?uju?i Aliju Izetbegovi?a i sve njegove vojne vo?e jer su oni mnogo puta, ?ak i u vrijeme najja?eg muslimansko-hrvatskog sukoba u BiH, potpisivali sporazume u kojima su HVO i Armija BiH legalne vojske BiH.

I u ovoj optu?nici, popis aktivnosti na ostvarenju ?udru?enog zlo?ina?kog pothvata? vrlo je duga?ak. Optu?eni su, precizira tu?iteljica del Ponte, ?vodili, upravljali, planirali, pripremali, bodrili, promovirali, poticali, naredili, izvr?ili, proveli, omogu?ili, sudjelovali, pridonijeli, podr?ali i na drugi na?in djelovali u ostvarivanju udru?enog zlo?ina?kog pothvata.? Udru?eni zlo?ina?ki pothvat ostvarivali su: ?uporabom sile, zastra?ivanjem ili prijetnjom silom, progonom, zatvaranjem i zato?ivanjem, prisilnim premje?tanjem i deportacijama, oduzimanjem i uni?tavanjem imovine i drugih sredstava.? Sr? te optu?nice ?ini sam ?udru?eni zlo?ina?ki pothvat?, odnosno hrvatska politika u BiH i prema BiH. Nitko od optu?enika ne tereti se posebno ni za koji zlo?in, ve? su svi optu?enici, prema funkciji u tom zlo?ina?kom pothvatu, jednako odgovorni za cijeli popis zlo?ina iz optu?nice, za La?vansku dolinu, za zlostavljanje u zato?eni?kim logorima HVO-a, ili za ubojstvo koje je po?inio neki vojnik HVO-a u nekom selu. Tu?iteljica del Ponte nikad nije podigla optu?nicu protiv vojnoga vodstva jugoslavenske JNA.

Ta, tada?nja tre?a vojna sila u Europi, povela je s Milo?evi?em rat za promjenu unutra?njih granica nekada?nje Jugoslavije, iako su one i prema jugoslavenskom Ustavu i prema mi?ljenju me?unarodne, tzv. Badinterove komisije, bile zajam?ene i nepromjenjive. JNA je u suradnji sa srpskim dragovolja?kim postrojbama, vojnim putem izvr?ila osvajanje dijelova Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, provode?i u obje Republike strategiju etni?koga ?i??enja razra?ivanu i objavljivanu u srpskim povijesnim dokumentima (Mirko D. Grmek, Marc Gjidara, Neven Simac, Le nettoyage ethnique, documents sur une ideologie serbe, Fayard, Paris, 1993.) No optu?nica je podignuta samo protiv jugoslavenskoga predsjednika Slobodana Milo?evi?a, vo?e i simbola velikosrpskoga projekta. Sudjeluju?i na jednoj konferenciji u Zagrebu, na pitanje za?to nije optu?ila vodstvo JNA, del Ponte je odgovorila kako joj je Vije?e sigurnosti ograni?ilo rok za podizanje optu?nica do kraja 2004. godine, dodav?i da im se mo?e suditi i pred nacionalnim sudovima. Takav odgovor del Ponte ukazuje na vrhunski cinizam. Naime rok za podizanje optu?nica bio je deset godina, nakon ?to je tu?iteljstvo po?elo raditi, a to se ?ini dosta razumnim rokom za zavr?etak istrage protiv glavnih krivaca. Jo? je cini?nije poru?iti da srpskom vojnom i politi?kom vrhu mogu suditi sudovi u Srbiji.

Britanski povjesni?ar Marko Atilla Hoare koji je radio u istra?iteljskom timu koji se bavio srpskim zlo?inima u Hrvatskoj i BiH, i potom postao o?tar kriti?ar ICTY-a, smatra kako je time ?Tu?iteljstvo napravilo ustupak u korist napada?a. Vjerujem da je del Ponte izdala sve ?rtve jugoslavenskih ratova, time ?to je optu?ila samo Milo?evi?a. Tu?iteljstvo je optu?ilo hrvatske generale koji su oslobodili Krajinu, a nije optu?ilo generale JNA koji su je okupirali? (Marko Atilla Hoare, intervju za sarajevski list Dani od 9.12.2005.) M. A. Hoare otkriva i kako se to dogodilo: ?U vrijeme kada sam radio tamo, na? je plan bio da optu?imo kompletno srbijansko vodstvo i vodstvo tada?nje JNA uklju?uju?i generale Blagoja Ad?i?a i Veljka Kadijevi?a, Branka Kosti?a, Borisava Jovi?a (fusnota : Ad?i? i Kadijevi? su bili na ?elu JNA, Kosti? i Jovi? Milo?evi?evi ljudi u krnjem Predsjedni?tvu Jugoslavije), koji su rukovodili napadom i zlo?inima u Hrvatskoj i BiH. Me?utim, u jednom trenutku, glavna tu?iteljica Carla del Ponte je odlu?ila da sve ostale predmete odbacimo, a optu?imo samo Milo?evi?a?. Nakon beogradskoga ubojstva srpskog premijera ?in?i?a 2003.godine, del Ponte je optu?ila Jovicu Stani?i?a i Frenkija ?imatovi?a, Milo?evi?eve ?efove obavje?tajnih slu?bi koji su Srbe u Hrvatskoj i u BiH naoru?avali i pripremali za oru?anu pobunu. Haa?ki sud pustio ih je da ?ekaju po?etak su?enja u Srbiji i nije vjerojatno da ?e se ikad vi?e pojaviti u Haagu, a niti da ?e ikada biti osu?eni u Srbiji. Nakon Milo?evi?eve smrti, velikosrpski ?e projekt pred ICTY-em ostati bez presude na najvi?oj politi?koj i vojnoj razini, sveden na ?etni?koga vojvodu Vojislava ?e?elja i lokalnoga kninskog policajca Milana Marti?a koji je u jednom trenutku bio predsjednik ?RSK?.

Povr?niji promatra?i djelovanja Haa?kog suda ostali su ?okirani ili barem zate?eni presudom tzv. Vukovarskoj trojci, Mili Mrk?i?u, Veselinu ?ljivan?aninu i Miroslavu Radi?u, koju je pro?itao australski sudac Kevin Parker 27. rujna 2007.godine. Miroslav Radi?, u doba zlo?ina ni?i oficir JNA oslobo?en je krivnje zvog nedostatka dokaza. Mile Mrk?i?, u vrijeme opsade Vukovara zapovjednik Prve gardijske brigade, koja je napadala grad, osu?en je na 20 godina zatvora, za pomaganje u egzekuciji 261 pacijenata i ranjenika odvedenih iz Vukovarske bolnice na sto?noj farmi Ov?ara. Pomagao je zlo?inu time ?to je donio odluku o povla?enju vojne policije JNA iz ?hangara? na Ov?ari, u kojem su ubijeni mu?eni prije kona?ne egzekucije i prepustio ih je pripadnicima srpske teritorijalne obrane, odnosno ?etnicima. Veselin ?ljivan?anin, koji je u vrijeme opsade grada bio major, ali i oficir KOS-a (fusnota – obavje?tajna slu?ba JNA) koji je koordinirao aktivnosti JNA i srpskih paravojnih jedinica, osobno prisustvovao izdvajanju osoba predodre?enih za smaknu?e u bolnici i njihovom izdvajanju u posebne kamione, naknadnoj selekciji na putu do smaknu?a, dakle onaj koji je dr?ao klju? zlo?ina ? osu?en je tek na pet godina zatvora. Dobio je pet godina jer im je propustio dati ja?u policijsku pratnju u hangaru prije strijeljanja, pa su ih stoga ?etnici prije ubijanja mogli mu?iti. A dobio je samo pet godina ? jer on kao ni?i po ?inu nije mogao povu?i odluku Mile Mrk?i?a o povla?enju vojnih policajaca JNA. Pokolj na Ov?ari dakle, prema presudi, nije bio zlo?ina?ki plan ?ija je egzekucija prepu?tena srpskim paravojskama, odnosno ?etnicima. On se dogodio slu?ajno – jer je Mile Mrk?i? uslijed nemara, povukao vojne policajce s posljednje to?ke na putu prema strati?tu. A za?to su ih uop?e vozili na pustu farmu pokraj Vukovara, na kojoj su ve? bageri kopali masovnu grobnicu? Uz to, ve?i dio optu?nice protiv ?ljivan?anina je odba?en jer je tu?iteljstvo ubijene kvalificiralo kao civile, a oni su bili vojnici ? dakle ratni zarobljenici.

No od samog po?etka, od prvog postupka za Ov?aru zapo?etog 1997. godine, (fusnota: rije? je o postupku protiv biv?eg vukovarskog gradona?enika i lokalnog ?elnika srpske pobune, Srbina Slavka Dokmanovi?a, koji se objesio u Haagu dan uo?i izricanja presude) bilo je poznato da su ?ljivan?anin i njegovi podre?eni za ulazak u autobuse smrti u bolnici birali one (ranjene hrvatske branitelje ili tek one koji su se sklonili u bolnici nakon pada grada) koje su smatrali najve?im neprijateljima. Presuda je bila samo kraj jedne farse, u kojoj je Tu?iteljstvo prethodno svelo zlo?in nad Vukovarom na egzekuciju na Ov?ari, propustilo optu?iti vrh JNA i krnje Predsjedni?tvo, pogrje?no kvalificiralo zlo?in i omogu?ilo Sudu da odgovornost za cijeli zlo?in nad Vukovarom svede na lokalne ?etnike i jednoga neopreznog oficira JNA.

Uostalom, nije li i sam tu?itelj u uvodnoj rije?i u procesu Vukovarskoj trojci, za tu?iteljstvo sasvim netipi?no, konstatirao kako su optu?eni oficiri JNA Mrk?i?, ?ljivan?anin i Radi?, djelovali protivno zapovjedima svojih vi?ih zapovjednika koji su im naredili da po?tuju ?enevske konvencije? Za haa?ko Tu?iteljstvo, JNA je na Vukovar ?poduzela vojnu akciju?, a hrvatska vojska u osloba?anju 18% vlastitog teritorija oko Knina, u akciji Oluja, izvela je ?udru?eni zlo?ina?ki pothvat s ciljem etni?kog ?i??enja?. U intervjuu hrvatskoj televiziji [Dnevnik- od 22.2.2007] tu?iteljica del Ponte dala je do znanja kako je general Gotovina ??ini se, operaciju vodio u skladu s pravilima ratovanja?, ali i dodala: ?da nije bilo zlo?ina, Srbi ne bi oti?li?. Samo dan prije operacije Oluja, za pregovara?kim stolom u ?enevi, srpski su vo?e imali ultimativnu hrvatsku ponudu ? da prihvate autonomiju u skladu s hrvatskim ustavnim zakonom koji je donesen po?etlkom 1992. godine, u skladu s preporukama Badinterove komisije i kao uvjet EU za me?unarodno priznanje Hrvatske. Osim toga, Tu?iteljstvo ima i dokumentaciju koja pokazuje da je evakuaciju Srba iz Krajine unaprijed organizirao Milo?evi?, odnosno srpske vlasti. Parafraziraju?i Carlu del Ponte, da Hrvati nisu ?eljeli vratiti svoj okupirani teritorij i da su ga prepustili velikosrbima ? ne bi bilo ni optu?nice za ?udru?eni zlo?ina?ki pothvat?.

Sli?an je pristup Tu?iteljstva i prema Hrvatima u BiH. Svaka vojna operacija HVO-a dio je zlo?ina?koga pothvata. ?ak i u slu?ajevima kad se o?ito brane hrvatska sela, HVO je tretiran kao okupacijska snaga. Paradoksalno, za isto to tu?iteljstvo strani islamski borci-mud?ahedini, kao dio snaga Armije BiH, su tretirani kao borci za jedinstvenu, demokratsku i multinacionalnu BiH. Niti u jednoj optu?nici u kojoj se spominju njihovi zlo?ini (fusnota: slu?aj Had?ihasanovi?, slu?aj: Deli?), ti zlo?ini nisu kvalificirani kao progon na vjerskoj, etni?koj ili nacionalnoj osnovi ili zlo?in protiv civilnoga stanovni?tva, ve? tek kao kr?enje pravila ratovanja. Stoga samo na prvi pogled mo?e izgledati paradoksalno da suci na su?enju ratnom zapovjedniku Armije BiH Rasimu Deli?u uporno insistiraju da im biv?i pripadnik mud?ahedina u BiH Ali Ahmed Hamad (fusnota: Hamad slu?i dvanaestogodi?nju kaznu u Zenici za teroristi?ki napad autobombom u (prete?ito hrvatskom) zapadnom Mostaru 1997.godine), koji je na sudu svjedok optu?be, ka?e jesu li od nadre?enih im zapovjednika Armije BiH bili upozoreni da moraju po?tivati ?enevske konvencije. (fusnota slu?aj Deli?, transkript 7 i 8. rujna 2007). A sam Ali Hamad je prethodno otvoreno rekao pred sudom da je bio ?lan Al Qua’ide, da ga je ona poslala 1992. godine u BiH, da je vi?e puta sreo Osamu bin Ladena, da su od zapovjedni?tva Armije BiH dobili zapovjed da o?iste sve Hrvate, vojnike i civile, iz sela izme?u Zenice i Travnika. No problem je u tome ?to tu?itelj te zlo?ine Armije BiH, u ?ijem su sastavu djelovali i mud?ahedini, nije kvalificirao kao zlo?in progona na vjerskoj, rasnoj ili nacionalnoj osnovi, ve? tek kao kr?enje ratnoga prava i obi?aja. Prema tome, na sucima je tek da utvrde je li general Deli? ulo?io dovoljno truda da upozna sa ?enevskim konvencijama islamske borce, sljedbenike islamisti?ke ideologije Osame bin Ladena.

Epilog

ICTY je po?eo primjenjivati svoju zaklju?nu strategiju, svi postupci trebali bi biti okon?ani do kraja 2010. godine, sve planirane optu?nice podignute su do kraja 2004. godine. Od pionirskih nastojanja prvih sudaca i tu?itelja da konstituiraju me?unarodni sud sa skromnim bud?etom od 270 tisu?a dolara, ICTY je izrastao u veliku instituciju s godi?njim bud?etom od 270 milijuna dolara i oko tisu?u zaposlenih, koja je senzibilizirala javnost za pitanja ratnih zlo?ina. No najdragocjenija ostav?tina ICTY-a svakako je njegova arhiva, opse?na dokumentacija o politici, ratu i zlo?inima po?injenim na podru?ju biv?e Jugoslavije, koja zaslu?uje ozbiljan pristup povjesni?ara i pravnika, ne samo zbog utvr?ivanja istine o pro?losti, nego i zato da budu?nost ne bi iznenadila. Uo?i svog odlaska, Carla del Ponte za neuspjeh optu?uje me?unarodnu politiku koja nije ?eljela locirati, uhititi i u Haag dovesti Ratka Mladi?a i Radovana Karad?i?a. I doista je pitanje bi li se Mladi? i Karad?i? mogli tako dugo skrivati da nemaju mo?ne saveznike, ne samo u Srbiji. No u svome Tu?iteljstvu, Carla del Ponte kao tu?iteljica pona?ala se jednako kao i ta zapadna politika koju ona optu?uje: uglavnom je dosljedno slijedila njezine signale.

Mo?e li tu?iteljica koja ka?e da nije stigla podi?i optu?nicu protiv vrha biv?e JNA i krnjeg Predsjedni?tva Jugoslavije, koji su pokrenuli ratove i zlo?ine u Hrvatskoj i BiH, imati kredibilitet? Mo?e li imati kredibilitet tu?iteljica po ?ijoj je optu?nici trodnevna hrvatska oslobodila?ka operacija Oluja iz 1995. godine kvalificirana kao ?udru?eni zlo?ina?ki pothvat hrvatskih dr?avnih struktura?, a potpuno uni?tenje grada Vukovara od 44600 stanovnika iz 1991., progla?eni su ?poduzimanjem vojne akcije JNA?, uz napomenu da su vi?e strukture zapovjedile po?tivanje ?evenskih konvencija? Poslije Oluje, Carla del Ponte sa svojim suradnicima uspjela je prebrojiti svu ubijenu stoku u napu?tenim srpskim selima i prezentirati to kao dokaze za planirani hrvatski progon Srba, no poslije Vukovara koji se dogodio 4 godine prije Oluje, nije uspjela prebrojiti ni mrtve, ni nestale ljude u zato?eni?kim logorima po Srbiji (fusnota: u logore u Srbiji odvedeno oko 10.000 Hrvata iz isto?ne Slavonije, oko 300 ih je ubijeno u logorima, 495 zato?enika tih logora se jo? uvijek vode kao nestali) i pretvoriti to u optu?nicu protiv tada?njeg srpsko-jugoslavenskog vrha. Nije imala vremena dodati tome desetke tisu?a mrtvih muslimana i Hrvata iz BiH, ?rtava ?poduzimanja vojne akcije JNA?. Optu?ila je dodu?e Slobodana Milo?evi?a za zlo?ine po?injene u Hrvatskoj i BIH, kao simbol velikosrpskoga projekta, no protiv njegovih suradnika koje izrijekom spominje kao ?lanove zajedni?koga zlo?ina?kog pothvata nije podigla optu?nicu. Konstatirala je tek kako je Milo?evi?eva smrt velik udarac vjerodostojnosti Suda. Milo?evi? je imao pravo umrijeti, ali Carla del Ponte nije imala pravo svesti velikorspski projekt samo na njega. Upravo to pokazalo je svu ?tetnost ideje da se tako velike i nekontrolirane ovlasti Suda daju glavnom tu?itelju. Pitanje je bi li ijedna dr?ava potpisala ugovor sa Sudom koji Tu?iteljstvu daje takve ovlasti kakve je glavnim tu?iteljima ICTY-a dalo Vije?e sigurnosti.

Time ?to je propustila optu?iti glavne krivce i pokreta?e rata i zlo?ina, usprkos dokazima kojima je raspolagala, tu?iteljica nije dala zadovolj?tinu ?rtvama u Hrvatskoj i BiH. Njezin biv?i istra?itelj, povjesni?ar M. A. Hoare, ne naziva to propustom nego ?izrugivanjem ?rtvama?. Haa?ka Tu?iteljica propustila je suo?iti Srbiju sa spoznajom da je velikosrpski projekt koji podrazumijeva etni?ko ?i??enje, me?unarodno neprihvatljiv, te tako obeshrabriti ?etni?ke opcije, a pomo?i i podr?ati one demokratske. ?Za dosad potro?en novac mogli smo imati dovr?ene istrage svih ve?ih zlo?ina i utvr?ene kaznene odgovornosti za njih? smatra ?lan tima koji je radio na istrazi muslimanskih zlo?ina nad Hrvatima u sjevernoj Hercegovini, istrazi koja je ?ubijena? za mandata tu?iteljice Arbour. No cilj tu?iteljstva ICTY-a nije bilo utvrditi ?injenice, ve? prilagoditi ih potrebama optu?be. Primjerice, u slu?ajevima La?vanske Doline i muslimani i Hrvati smatraju da su o?te?eni. Muslimani smatraju da nije ka?njeno dovoljno Hrvata za zlo?in u Ahmi?ima. Hrvati su ogor?eni ?to je ICTY tako ?mirio na zlo?ine koje su nad njima po?inili muslimani. No i jedni i drugi suglasni su da ve?ina ljudi koji su optu?eni, a i neki od onih koji su pravomo?no osu?eni ? nisu krivi. ?injenice nisu utvr?ene, ne samo prije podizanja optu?nica, ve? ni nakon okon?anja svih procesa. Velika udaljenost Suda od mjesta na kojem su po?injeni zlo?ini, sucima nije olak?ala posao. Ono ?to je Tu?iteljstvo ICTY-a ponudilo Hrvatima, Srbima i muslimanima, kao suo?avanje s kaznenom odgovorno??u za zlo?ine, nije suo?avanje s ?injenicama i istinom, ve? suo?avanje s krivotvorinama.

Na izborima u Srbiji i dalje pobje?uju stranke velikosrpske, ?etni?ke orijentacije ? najja?i su Nikoli?evi radikali odnosno sljedbenici optu?enoga ?etni?kog vojvode ?e?elja koji je u jednoj svojoj kampanji izjavio da ?Hrvate ne treba klati no?em nego zar?alom ka?ikom?, zatim biv?a Milo?evi?eva stranka SPS i Ko?tuni?ini demokrati koji su u izborno finale u?li sa ?etni?kom himnom ?Spremte se, spremte, ?etnici?. Taj problem EU rje?ava progla?avaju?i Vojislava Ko?tunicu demokratskom opcijom. I EU i SAD strepe od razvoja islamskoga radikalizma u BiH i nemaju odgovor na njega. Da bi udovoljila srpskim radikalima, EU trenira strogost kriterija za ?lanstvo na Hrvatskoj, a islamski radikalizam u BiH ve? godinama nastoji namiriti na ra?un tamo?njih Hrvata. Ba? kao i tu?iteljstvo ICTY-a. O problemati?noj podudarnosti zapadnoeuropske politike iz vremena rata u biv?oj Jugoslaviji i politike Haa?koga suda, jo? prije Milo?evi?eve smrti pisala je francuska knji?evnica Louise Lambrichs: ?Ma kako Haa?ki sud mo?e iz toga izi?i ?astan, sa statutima kakve ima i s presudama koje je ve? donio, a koje pokazuju toliko nedosljednosti?

Iskreno, meni nije jasno kako me?unarodni pravnici mogu podnijeti kolaboraciju s takvim pravosu?em? Koje drugo obja?njenje nego li da odbijaju vidjeti i znati? Svaki razumom obdaren ?astan ?ovjek obavezan je priznati da je tu rije? o paravanskoj pravdi, s jedinom namjenom da opravda nas, zar ne? Tko se slagao s projektom Velike Srbije? Tko ga je podr?ao? Tko je predlo?io ?etni?ki ?istu? podjelu? Tko je smatrao da je napu?tanje muslimanskih enklava ?rje?enje?? Me?unarodna zajednica pozvala je Haag da zaklju?i su?enje Milo?evi?u u listopadu 2005., a sve dosjee 2010. Alibi je da je sud preskup. A zapravo je i vi?e nego preskup, ako presude dovedu jedino do toga da se ta povijest zatrpa bez osude pravih krivaca i bez punog priznavanja pravih ?rtava. (Louise Lambrichs, Nous ne verrons jamais Vukovar, Phillipe Rey, Paris, 2004)

Vi?nja Stare?ina
Znanstveno-stru?na istina
HKV-portal 19. prosinca 2007. http://hakave.org/