Mjesec: lipanj 2007.

Vinko Grubi?i?
TRIDESET GODINA HRVATSKOGA JEZIKA U SREDNJIM ?KOLAMA ONTARIJA

Sredinom 1976. hrvatski jezik postao je dijelom srednjo?kolskoga programa u Ontariju (Kanada) zahvaljuju?i tada?njoj ministrici za ?kolstvo Betty Stevenson i lobisti?kim naporima hrvatskih ljudi, me?u kojima je djelovao i najplodniji pisac ud?benika za u?enje hrvatskoga jezika i kulture u emigraciji u XX. stolje?u ? dr. Vinko Grubi?i? ? ?kole hrvatskoga jezika i kulture djeluju diljem Kanade i to u Victoriji, Vancouveru, Edmontonu, Calgaryju, Winnipegu, Thunder Bayu, Sault St. Marie, Sudburryju, Montrealu, Ottawi, Norvalu, Georgetownu, Mississaugi, Bramptonu, Torontu, Oakvilleu, Hamiltonu, Kitcheneru, Londonu, St. Thomasu i Windsoru trude?i se da generacije mladih kanadskih Hrvata, privr?enih svojoj novoj domovini, zavole i domovinu svojih roditelja i djedova

Iste ki?ne ve?eri kad sam stigao u Kanadu, 1. studenoga 1975. nazvao me do tada mi potpuno nepoznati profesor Zdravko Robert Megler i, nakon kra?ega uvoda, napomenuo da ?emo se vidjeti idu?i dan, nakon sv. mise, ispred hrvatske crkve. Danas pokojni prof. Megler bio je predsjednik udru?enja «Canadian Teachers of the Croatian Heritage», a razlog njegova sastanka je sljede?i: postoji mogu?nost da se uvede hrvatski jezik kao nastavni predmet u srednje ?kole provincije Ontario. Za to treba ispuniti sljede?e uvjete:

a) imati dovoljan broj zainteresiranih u?enika;

b) program prihva?en od Ministarstva za ?kolstvo i kulturu provincije Ontario;

c) kvalificirana srednjo?kolskoga profesora.

Odmah smo se dali na vi?estruki posao. Trebalo je najprije sastaviti programe za pet razli?itih razreda (od 9. do 13, jer tada je provincija Ontario imala i 13. razred) i to na petom stupnju, ?to je omogu?avalo u?enicima pristup sveu?ili?tu.

?etrdesetak kutija knjiga ?to sam ih poslao iz ?vicarske nisu jo? stigle pa je to ote?avalo rad na programima. No sretna je okolnost bila da mi je na? prijatelj, sve?enik isto?noga obreda vl?. Bo?idar Vidov stavio svoju bogatu knji?nicu na raspolaganje, a i moje su knjige stigle prije nego ?to sam o?ekivao. Programi su prire?eni prema svim tada?njim ?kolskim standardima i kriterijima, na ?emu nam je od ogromne pomo?i bila gospo?a Miriam di Giuseppe, Hrvatica koja je bila stru?njakinja upravo za pripravu ?kolskih programa.

S Ministarstvom se sura?ivalo u ti?ini jer smo znali kako ?e tada?nji jugoslavenski konzulat i tada?nji profesor slavistike, bolje re?eno «srpsko-hrvatskog» Milan Sudu?ki, sve sile ulo?iti da sprije?e uvo?enje hrvatskoga jezika u srednje ?kole. Nakon manje od mjesec dana tada?nja ministrica za ?kolstvo i kulturu Betty Stevenson prihvatila je programe i sada je preostalo ispunjavanje dvaju preostalih uvjeta.

Jugokonzulat i Surdu?ki su upravo bjesomu?no nastojali dokazati kako bi bilo apsurdno uvesti jedan jezik «koji ne postoji». Na? je odgovor na takve primjedbe bio vrlo jasan: ako ti drugovi ili gospoda ne znaju ustavnu definiciju jezika zemlje koju predstavljaju, to je njihov problem. Imali smo prijevod stavaka o jeziku i jezicima jugoslavenskoga kao i hrvatskoga Ustava. Uz to smo nagla?avali da kanadski porezni obveznici hrvatskoga podrijetla ?ele da njihova djeca u?e jezik svojih predaka, a to je hrvatski jezik. I to je bio najja?i «dokaz».

Neki teorijski radovi prof. Stjepana Babi?a te Dalibora Brozovi?a mogli su biti uvijek od koristi, ali se zaista nije imalo smisla upu?tati ni u kakve velike diskusije o postojanju ili nepostojanju ovog ili onog, jer bi to bilo jednostavno beskorisno gubljenje vremena. Kako sam u me?uvremenu polo?io profesorski ispit (jer doktorat vam ne daje pravo da predajete na srednjoj ?koli, za ?to je potreban poseban ispit srednjo?kolskog profesora da dobijete «Letter of Standing», a onda nakon dvjesto radnih dana, odnosno tisu?u i dvjesto sati da dobijete «Teacher Certificate») s pravom predavanja posvuda gdje su engleski i francuski nastavni jezici, pitanje profesora smo rije?ili.

Ostalo je na prvi pogled lak?e, a u biti najkompliciranije pitanje u?enika. Prof. Megler u suradnji s nekim drugim hrvatskim entuzijastima, od kojih su se uvijek isticali Jerko Neki? i Marin Sopta, bili su od velike pomo?i. Tu su nam se pridru?ili Stjepan Mi?ljenovi? te bra?ni par Jelena i Nikola Vrdoljak. Djevojke i mladi?i iz njihove plesne grupe «Zrinski-Frankopan» gotovo su se svi upisali u hrvatsku ?kolu. Tako je po?etkom srpnja 1976. hrvatski jezik postao dio ?kolskoga programa ljetne ?kole, a ve? u rujnu bila su dva razreda hrvatskoga jezika i kulture u Torontu. Ljetna ?kola u Torontu zavr?ila je priredbom, odnosno izvedbom narodne drame «Robinja», u koju su se uklju?ili gotovo svi u?enici.

Ovaj se srednjo?kolski program sjajno uklapao u rad tada vrlo aktivne hrvatske prosvjetne organizacije HI?AK (Hrvatske izvandomovinske ?kole Amerike, Australije i Europe) kojoj je na ?elu dugi niz godina vrijedni po?rtvovni fra Ljubo Krasi?, a od velike je pomo?i bilo i nekoliko seminara koje je HI?AK organizirao, koji su uklju?ivali sva zna?ajnija mjesta gdje je djelovala ?kola hrvatskoga jezika i folklora.

Kako je ?kolski program hrvatskoga jezika prihvatilo Ministarstvo, ve? od rujna se Torontu priklju?ila i Mississauga, gdje su bila dva razreda hrvatskoga jezika, a kao i u Torontu u dvama razredima bilo je vi?e ?kolskih programa. Tu je ogromni posao obavio Mate Bogoje, koji je organizirao dva razreda u?enika koji su poha?ali hrvatski jezik u Missisaugi ne tako davne 1976. godine. Po?etnici u hrvatskome jeziku i u?enici slabijega poznavanja hrvatskoga i?li bi u jedan razred, a napredni u drugi.

Trebalo je tako u istom razredu slijediti nekoliko programa. Kasnije su ?kole u drugim mjestima uvele hrvatski kao nastavni predmet, u Kitcheneru, Bramptonu, Hamiltonu, Ottawi… Programi su se mijenjali, upotpunjavali… Kad je Hrvatska postala slobodna i demokratska dr?ava, sve je postalo daleko lak?e, sve se ? rekli bismo ? normaliziralo, a suradnja s Hrvatskim konzulatom u Missisaiugi omogu?uje nove polete i nova ostvarenja.

Prilog:
RATIONALE 1
(Croatian III – Revised Course)

The aim of the course is to provide students (regardless of their ethnic affiliation or age) with the opportunity to expand their basic knowledge of the Croatian language, which is spoken in the Republic of Croatia, Yugoslavia, and to learn more about the Croatian culture which is 1300 years old. The following five groups of students could benefit from the third level of the course. All would, of course, have successfully completed the Croatian II, or its equivalent.

I. Students who are affiliated with a Croatian Canadian Community by birth and wish to preserve their heritage. Inclusion of Croatian Language in a Secondary School Program is the most effective way in which the Croatian Community can maintain their heritage and culture in their new homeland, and at the same time, reinforce their feeling of belonging to our Canadian society.

2. Students who become affiliated with the Croatian Canadian Community by marriage and want to continue to develop their communication skills and hence strengthen their family relationship.

3. Students from other ethnic origins who are affiliated with the Croatian Canadian Community by interest (members of folk dance groups, soccer clubs, etc.) and want to expand and improve their knowledge for travel in Croatia.

4. Students who intend to study History at the University level and major in the Medi- terranean or Central European History, Croatia in particular.

5. Students who intend to study Slavic languages at the University level in Canada or abroad and use the Croatian as one subject, or as the bridge to the Russian language, or to the Old Slavic language which is a compulsory subject at any Slavic Institute in the world.

II. GENERAL AIMS

(a) The course will deal, at a senior-intermediate level with all four communication skills but with increased emphasis on reading and writing. 

(b) The course will involve continued study of Croatian history, geo¬graphy and the introduction of classical, renaissance and Croatian dialectal literature selections.

III. OBJECTIVES

At this level, the language of instruction is Croatian. Students successfully completing Croatian III should be able to demonstrate the 

Summary

THIRTY YEARS OF THE CROATIAN LANGUAGE IN THE SECONDARY SCHOOLS OF ONTARIO (CANADA)

In mid 1976 the Croatian language became a part of the secondary school program in Ontario (Canada) thanks to the Minister of Education at the time, Betty Stevenson, and the lobbying effort of Croatians, including those of Vinko Grubi?i?, the most prolific writer of textbooks for the Croatian language and culture in the Croatian communities abroad in the 20th century.

This secondary school program dovetailed brilliantly with the activity of the, at the time very active, Croatian educational organisation HI?AK (Croatian Schools of America and Canada) led for many years by the worthy and selfless Friar Ljubo Krasi?. Also of great help were the several seminars organised by HI?AK that included all of the more significant places where Croatian language and culture schools were active in the Croatian communities abroad.

Croatian language and culture schools are active across Canada, in Victoria, Vancouver, Edmonton, Calgary, Winnipeg, Thunder Bay, Sault St. Marie, Sudbury, Montreal, Ottawa, Norval, Georgetown, Mississauga, Brampton, Toronto, Oakville, Hamilton, Kitchener, London, St. Thomas and Windsor, all making the effort to instil into a gen- eration of young Canadian Croatians, dedicated to their new homeland, a love of the Croatian homeland of their parents and grandparents.

Resúmen

TREINTA AÑOS DE ENSEÑANZA DE IDIOMA CROATA EN LAS ESCUELAS SECUNDARIAS DE ONTARIO (CANADÁ)

A mediados de 1976 el idioma croata comenzó a formar parte del programa de ense- ñanza secundaria en Ontario (Canadá) gracias a la gestión de la ministra de instrucción pública de aquélla época, Betty Stevenson, y a la actividad de los ?lobbys? croatas. En dichos lobbys actuaba el dr. Vinko Grubi?i?, uno de los autores mas prolíficos de manu- ales de idioma y cultura croata para la emigración.

Este programa de enseñanza secundaria se adaptaba de modo excelente al trabajo de la muy activa organización cultural croata ?Escuelas croatas fuera de la Patria – de América, Australia y Europa? (ECfP), encabezada durante muchos años por el diligente y sacrificado fray Ljubo Kra?i?. Fue grande el aporte de seminarios organizados por la ECfP en todos los lugares significativos donde existían escuelas de idioma y cultura croata para la diáspora.

Actualmente, dichas materias se enseñan a lo largo y ancho de Canadá en escuelas de Victoria, Vancouver, Edmonton, Calgary, Winnipeg, Thunder Bay, Sault St. Marie, Sudbury, Montreal, Ottawa, Norval, Georgetown, Mississauga, Brampton, Toronto, Oakville, Hamilton, Kitchener, London, St. Thomas y Windsor. La finalidad de dichas escuelas es motivar a las jovenes generaciones de croatas canadienses para que del mismo modo como aman a su nueva Patria, aprendan a querer a Croacia, la tierra natal de sus padres y abuelos.

Vinko Grubi?i?:
Trideset godina hrvatskoga jezika u srednjim ?kolama Ontarija

Godina 2006 – 20007

stranica 105 – 109 link:
http://www.matis.hr/pdf/HIZ_2007.pdf