Mjesec: prosinac 2011.

Katoli?ke misije i ?upe – prave ?uvarice hrvatskoga jezika

Vinko Grubisic

INTERVJU:
Dr. Vinko Grubi?i?, profesor emeritus Sveu?ili?ta Waterloo u Kanadi – Krajem rujna na Hrvatskim je studijima Sveu?ili?ta u Zagrebu odr?ana Druga me?unarodna kroatolo?ka konferencija. Cilj je ovogodi?nje konferencije – odr?ane o temi Hrvati izvan Hrvatske – bio pridonijeti boljemu poznavanju izvandomovinstva, kao i jo? ve?emu zanimanju znanstvene i ?ire javnosti za taj dio hrvatskoga naroda. U okviru simpozija obra?ene su razli?ite povijesne, jezikoslovne, knji?evne, etnolo?ke i druge teme, a konferenciju je plenarnim predavanjem otvorio dr. Vinko Grubi?i?, profesor emeritus Sveu?ili?ta Waterloo u Kanadi. Taj knji?evnik, antologi?ar i jezikoslovac, ro?en u Posu?kom Gracu u Bosni i Hercegovini, slavistiku je studirao u Zagrebu, diplomirao u Fribourgu, a doktorirao u Aix-en-Provenceu. Emigrirao je 1965. godine, a u Kanadi ?ivi od 1975. Pjesme su mu uvr?tene u presti?ne antologije hrvatske lirike od sredine osamdesetih, a eseji i monografije s podru?ja teorije knji?evnosti, kroatistike i op?e lingvistike nalaze se u brojnim izdanjima u domovini i svijetu. Me?u knjigama koje je priredio najvi?e se isti?u ud?benici hrvatskoga jezika i knji?evnosti za izvandomovinstvo. Na konferenciji je dr. Grubi?i? govorio o priznanju hrvatskoga kao posebnoga jezika u SAD-u i Kanadi, o ?emu je rado progovorio i za Glas Koncila.

Najva?nije je bilo osnivanje hrvatskih ?kola

Profesore Grubi?i?u, mo?ete li na samome po?etku na?ega razgovora ?itateljima Glasa Koncila u kratkim crtama pribli?iti tijek nastojanja Hrvata iseljenih u SAD-u i Kanadi oko priznanja hrvatskoga kao posebnoga jezika?

DR. GRUBI?I?: Ta nastojanja valja promatrati u nekoliko razli?itih etapa i kroz nekoliko razli?itih aspekata, a moglo bi se re?i da je priznanje hrvatskoga jezika u SAD-u i Kanadi otpo?elo sedamdesetih, a dovr?eno osamdesetih godina. Od Drugoga svjetskog rata do ranih ?ezdesetih godina ni?ta se zna?ajnije nije doga?alo u pogledu hrvatskoga jezika koji se pri rijetkim ?upama prou?avao uglavnom uz folklor, i to dosta usputno. Prve hrvatske ?upne ?kole osnivane su u okviru ve?ih ?upnih zajednica, kao ?to su u Torontu, New Yorku i Chicagu. One uglavnom nisu imale nikakve odnose prema ?kolskim sustavima u Kanadi i SAD-u, nego su bile vi?e-manje stvar hrvatske zajednice i njezine organiziranosti. God. 1974. na sve?eni?kom sastanku u New Yorku stvorena je odgojno-?kolska organizacija Hrvatske izvandomovinske ?kole Amerike i Kanade (HI?AK), sigurno najva?nija hrvatska ?kolska ustanova izvan Hrvatske, koju od osnutka vodi fra Ljubo Krasi?.

Za priznanje hrvatskoga jezika sigurno ni?ta nije bilo toliko va?no kao hrvatske ?kole koje su okupljale vi?e tisu?a u?enika. HI?AK je organizirao i nekoliko me?unarodnih simpozija na kojima je sudjelovalo stotine u?itelja, potpisnika dviju zna?ajnih deklaracija koje su apelirale na one institucije u svijetu koje nisu priznale hrvatski jezik da to, po?tuju?i ljudska prava, a i tada?nji jugoslavenski ustav, trebaju ?to prije u?initi. Samim tim ?to je Kanadsko ministarstvo za multikulturalizam sedamdesetih godina omogu?ilo pripremu i publiciranje ?kolskih priru?nika kao ?to su »Hrvatski jezik 1« i »Hrvatski jezik 2«, knjige koje su do?ivjele nekoliko izdanja, te ilustrirani ?etverojezi?ni rje?nik za djecu, hrvatsko-englesko-njema?ko-francuski, kanadska je vlada de facto priznala hrvatski jezik. Tako?er, najbrojnije slavisti?ko udru?enje na svijetu American Association for the Advancement of Slavic Studies u svojim formularima od 1984. godine donosi hrvatski jezik kao poseban jezik. Uz hrvatske ?kole, i mnoge su se hrvatske kulturne i politi?ke organizacije zalagale za priznavanje hrvatskoga jezika, kao ?to su Hrvatska katoli?ka zajednica i Hrvatska bratska zajednica.

Koliko su pomogli hrvatski jezikoslovci?

Koliko su, prema Va?em mi?ljenju, hrvatski jezikoslovci bili uspje?ni u promoviranju hrvatskoga jezika u svijetu?

DR. GRUBI?I?: Hrvatski jezikoslovci u?inili su veoma mnogo, a svakako – naglasio bih – daleko vi?e negoli su im politi?ke prilike to dozvoljavale. Glasovitom Deklaracijom o nazivu i polo?aju hrvatskoga knji?evnog jezika temelji »jezi?noga jedinstva« su uzdrmani. »Lingua communis«, tj. zajedni?ki jezik, u Jugoslaviji nije vi?e dolazio u obzir. Takav stav hrvatskih lingvista, pa i izborena definicija u Ustavu Jugoslavije iz 1974. nama izvan Hrvatske u borbi za priznanje hrvatskoga jezika veoma su olak?ali posao. Mogli bismo tada?njim hrvatskim jezikoslovcima zamjeriti da nisu uvijek bili ni najjasniji ni najdosljedniji, ali oni su se ipak uvijek znali ispru?iti i malo vi?e nego je bilo pokriva?a.

Jugodiplomati nisu ?itali vlastiti ustav

Zasigurno je u to vrijeme bilo i brojnih pritisaka iz tada?nje Jugoslavije?

DR. GRUBI?I?: Da, ti su pritisci bili stalni, a dolazili su preko jugoslavenskih diplomatskih predstavni?tva, kao i nekih sveu?ili?ta. Na? je odgovor bio da nije na?a krivnja ako ta predstavni?tva ne znaju ?itati vlastiti ustav koji je – ma koliko te definicije bile smu?ene – ipak priznavao postojanje hrvatskoga jezika. Na sve teorijske rasprave veoma smo se malo obazirali, jer za nas je bilo najva?nije da kao porezni doprinosnici u demokratskoj zemlji imamo pravo da se na? jezik nazivlje na?im imenom. Istina, uz ?kole za hrvatski jezik postojale su i ?kole u kojima se predavao »srpskohrvatski«, no broj u?enika je za potonji bio desetak puta manji, a to je bio najbolji pokazatelj gdje tko stoji. Na sveu?ili?tima je situacija s jedne strane bila dosta komplicirana, a s druge pak pojednostavljena do same profanacije: ako su profesori bili podrijetlom Srbi ili ako su studirali u Srbiji, predavali bi stvarno srpski, a ako su bili Hrvati ili ako su proveli koju godinu studija u Hrvatskoj, predavali bi uglavnom hrvatski. Argument sveu?ili?nih predava?a koji su zagovarali »srpskohrvatski« bio je veoma prakti?ne naravi: ako se odvoji hrvatski od srpskoga, onda bi trebalo imati nastavnike za oba jezika, a to bi prouzrokovalo dvostruke tro?kove. No stvari su se razvijale svojim tokom pa su ti isti profesori devedesetih ne samo razdvojili nego »rastrojili« »srpskohrvatski« na »bosanski/hrvatski/srpski«, a da se tro?kovi nisu pove?ali, kao ni broj sveu?ili?nog osoblja za »ju?noslavenske jezike«. Istina je da studenti uglavnom ne ?ele studirati »jezi?ne razlike« nego – jezik.

Hrvatski – od dje?jega vrti?a do sveu?ili?ta

Potomci iseljenih Hrvata danas primarno obrazovanje na podru?ju hrvatskoga jezika i kulture mogu usavr?avati i na izvandomovinskoj Katedri hrvatskoga jezika i kulture koja je slu?beno utemeljena jo? g. 1988. na Sveu?ili?tu Waterloo. Mo?ete li ukratko predstaviti rad katedre koju ste vodili?

DR. GRUBI?I?: Danas u Kanadi u?enici mogu u?iti hrvatski jezik od dje?jega vrti?a do zavr?etka studija. Nakon ?to se dobro »uhodalo« predavanje hrvatskog u ni?im razredima, od 1976. hrvatski je jezik u provinciji Ontario uveden u ?kole kao priznati ?kolski predmet, i to na najvi?oj petoj razini koja u?enicima omogu?uje pristup na sveu?ili?ta. Zapravo, ?estina srednjo?kolskog programa, pet od trideset ?kolskih »kredita«, mogla je biti hrvatski jezik i kultura. Odnedavno je i u Britanskoj Kolumbiji uveden hrvatski u srednje ?kole, zasada samo u Vancouveru. Tako se do?lo do samih vrata sveu?ili?ta. Pregovori sa Sveu?ili?tem Waterloo 1988. urodili su plodom i hrvatska je zajednica ulo?ila odre?enu svotu novca za financiranje katedre »Hrvatskog jezika i kulture«, koja od po?etka djeluje u okviru Odjela za germanske i slavenske studije. U samu uspostavljanu katedre veliku su ulogu odigrali hrvatski donatori okupljeni u udru?enju Croatian Studies Foundation, ?iji je prvi predsjednik bio pokojni Gojko ?u?ak, a nakon njegova odlaska u Hrvatsku Anton Kika?. Katedra djeluje ve? dvadeset i tri godine i kroz nju je pro?lo vi?e od tisu?u studenata.

Uz hrvatski jezik na razli?itim se stupnjevima na katedri predaje suvremena i starija hrvatska knji?evnost, a te?aj »Hrvatska kultura« podijeljen je u dva dijela: »Od Ilira do Iliraca« te »Od ilirskog preporoda do danas«. Taj se te?aj predaje na engleskom, otvoren je svim zainteresiranim studentima, a obuhva?a i pregled hrvatske znanosti i humanisti?ke te kulturne dodire Hrvata sa susjednim i s drugim narodima svijeta. Za hrvatsku je zajednicu Ju?nog Ontarija Sveu?ili?te Waterloo bilo posebno privla?no i zbog tzv. »dopisnih te?ajeva«. Naime, studenti s bilo kojeg kraja svijeta mogli su odabrati studij hrvatskoga jezika, a onda bi im najbli?e sveu?ili?te, odnosno sveu?ili?te na kojemu su studirali, moralo priznati hrvatski kao sveu?ili?ni »kredit«. Tako su nerijetko i ona sveu?ili?ta koja su jo? uvijek zadr?ala »srpskohrvatski« morala studentima priznati polo?ene ispite iz hrvatskoga! Kasnije je, uz dopisne te?ajeve, uveden i internetski studij hrvatskoga jezika, a hrvatski je prvi jezik na svijetu prire?en za kasnije op?enito prihva?en internetski program »Angel« i ve? je na internetu ?estu godinu na Sveu?ili?tu Waterloo.

Mladi u potrazi za identitetom

Kazali ste kako, uz hrvatski jezik, studenti u?e i o hrvatskoj kulturi kroz povijest, umjetnost i op?enito hrvatske duhovne vrednote. Mo?ete li pojasniti za?to je va?an takav interdisciplinaran pristup i koji je profil studenata koji poha?aju te kolegije? Koliko su novi nara?taji, potomci hrvatskih iseljenika, u potrazi za svojim hrvatskim identitetom?

DR. GRUBI?I?: Jezik je u biti oblik koji treba ispuniti sadr?ajem. Za predavanja hrvatskoga jezika prire?eni su priru?nici kroz koje se studenti upoznaju ne samo sa strukturama i rije?ima hrvatskoga jezika nego i s hrvatskim krajolicima, podnebljem i sl. Spomenuti te?aj hrvatske kulture kratak je pregled sveukupnih hrvatskih doga?anja i postignu?a kroz stolje?a. Tu je rije? o sv. Jeronimu i Ru?eru Bo?kovi?u, o Marku Maruli?u, Benediktu Kotruljevi?u, Lavoslavu Ru?i?ki, Nikoli Tesli, Ivanu Me?trovi?u, Miroslavu Kraljevi?u, Jakovu Gotovcu, Miroslavu Krle?i… Uz tekstove ?esto se predava?i koriste glazbenim materijalima i videomaterijalima. Nastoje se paralelno zahvatiti sve hrvatske duhovne vrednote, a ujedno prikazati u pravom svjetlu odnosi sa susjednim narodima s kojima su Hrvati dijelili pojedina povijesna razdoblja.

Studenti koji poha?aju taj te?aj najrazli?itijih su profila i to ?ine iz najrazli?itijih motiva. Na izvjestan na?in svi, pa i mi koji smo formirani vi?e-manje u Hrvatskoj, tra?imo neka o?vr??a svojega identiteta. Mladi ljudi danas mnogo lak?e mogu saznavati o svojim prethodnicima, pa tako i o samima sebi, jer je Hrvatska s jedne strane danas demokratska i otvorena zemlja, a s druge to razvoj tehnologije danas omogu?uje daleko vi?e negoli prije kojih dvadesetak godina. Potraga za korijenima zapravo je svojevrsno snala?enje u sada?njosti. A znanje jezika svojih predaka najsigurniji je put »u potrazi za identitetom«.

Veoma vje?to izvedena prijevara

Budu?i da i sami ?ivite u iseljeni?tvu, mo?ete li posvjedo?iti kako danas ?ive Hrvati »s druge strane Atlantika«? Koji su naj?e??i problemi i kakav je, prema Va?em mi?ljenju, odnos Hrvatske dr?ave prema izvandomovinstvu?

DR. GRUBI?I?: Veoma kompleksno pitanje. Hrvati »s druge strane Atlantika« i dalje su »iseljenici«. S obzirom na zanos devedesetih godina, uvelike su se odnosi prema Hrvatskoj ohladili. Hrvati se danas vi?e vra?aju u Hrvatsku i sve manje Hrvatskoj. Nekako kao turisti. Dive joj se kao zemlji, upoznaju je iznutra… »Hrvatski« mediji zemlju o sre?i koju su sanjali prikazuju kao leglo kriminala, a Hrvatska nije niti zemlja kriminala, niti nesigurnosti. O nekom uspje?nom simpoziju, o kojem kulturnom ili znanstvenom postignu?u Hrvata u novinama se rijetko ?to ka?e. Netko je do?ao na ideju da to nikoga ne zanima. U iseljeni?tvu su glasila na hrvatskom, a i na stranim svjetskim jezicima, ve?inom uga?ena ili su pre?la na internetsko izdanje koje malo tko prati. Bezrazlo?no se steklo povjerenje u domovinska glasila, a ona su ili sasvim po?utjela ili niskotira?na.

?to se, pak, ti?e odnosa hrvatske dr?ave prema Hrvatima izvan domovine, on nikada nije bio jasan. A danas je nejasniji negoli prije desetak godina. Netko se sjetio da – premda nije prona?ena ni jedna jedina nepravilnost – treba dokinuti glasovanja po ?upama i hrvatskim domovima izvan Hrvatske. Time je golem postotak Hrvata izvan domovine isklju?en iz politi?kog, a samim time i javnog ?ivota. Na te i takve prijevare Hrvati u izvandomovinstvu nisu navikli, a valja priznati da je ta prijevara izvedena veoma vje?to.

Rije?i nisu samo za razumijevanje

Kako danas, kao jezikoslovac, gledate na odnos Hrvata prema materinskom jeziku? U svojem ste izlaganju na konferenciji u Zagrebu spomenuli kako globalizacija sve vi?e prijeti, pa i na?em »malom« jeziku…

DR. GRUBI?I?: ?ini mi se da je u prvom dijelu postavljenog pitanja najva?nija rije? »danas«. Danas vi?e-manje nitko normalan ne nije?e samobitnost hrvatskoga jezika, me?utim kao da se nalazimo pred potpuno novim zabunama. Jedna nas politi?arka koja je u timu pregovara?a s Europskom Unijom s televizije nedavno uvjerava kako u toj bajnoj zajednici nitko ne mo?e ni pomi?ljati natjecati se za kakav posao bez dobra znanja engleskoga jezika. Pitanje ho?e li taj budu?i »naddr?avni jezik« biti neka vrsta »poslovnog engleskog« od kojih petstotinjak rije?i na kojem ?e se sporazumijevati birokrati ili ne?to vi?e od toga, ovdje nas toliko ne zanima koliko neka pitanja u odnosu na hrvatski jezik. Ono ?to nije sasvim jasno ni u Hrvatskoj, jo? ?e manje biti jasno u glavama eurobirokrata.

Ako neki profesori na Zagreba?kom sveu?ili?tu upotrebljavaju priru?nike na srpskom jeziku, ako se filmovi sinkronizirani na srpski jezik prikazuju u hrvatskim kinodvoranama, ostaje dojam da je ipak hrvatski tek nekakav »polujezik«. U frankofonskoj kanadskoj provinciji Quebec sigurno svatko razumije englesku rije? »stop«, no ipak ulice su obilje?ene znakom »arret«, ?ele?i tako pokazati da rije?i nisu samo za razumijevanje nego za ne?to mnogo zna?ajnije. ?to podrazumijeva priznanje hrvatskoga jezika u EU-u? Ako je engleski »iznad« nacionalnih jezika, ho?e li hrvatski zaista biti ravnopravan francuskom, ?panjolskom i njema?kom? Je li ?ak poljski ravnopravan tim trima spomenutim jezicima? Ho?e li hrvatski zastupnici govoriti hrvatski, a oni koji hrvatski ne razumiju imati slu?alice na u?ima za simultano prevo?enje? Ili?!

Hrvati su malobrojan, ali nikako i mali narod, hrvatskim jezikom govori veoma mali promil svjetskoga stanovni?tva, ali u znanosti, umjetnosti i sportu oni su pridonijeli proporcionalno veoma mnogo. Ostvarenja na hrvatskom jeziku kroz stolje?a poti?u nas da se vratimo samima sebi, da se pred maglu?tinom globalizacije upitamo znamo li zaista kamo idemo. ?ini mi se da i nas danas pop Martinac podu?ava i opominje kako »jazik harvatski« nije samo jezik, komunikacija, nego ?itava sudbinska povezanost sa zemljom, s rodom i domom.

Te?ko protiv sebeljublja

U pojedinim dr?avama svijeta jo? uvijek, na?alost, hrvatski i srpski jezik na sveu?ili?nim katedrama nisu razdvojeni. Za?to je tomu tako? Kako se prema tom pitanju odnose slavisti?

DR. GRUBI?I?: Osim ba? najzagri?enijih filologa, rijetko tko ?eli prou?avati brojne razlike izme?u hrvatskoga i srpskoga, nego u?enici ?ele nau?iti jedan ili drugi ili, ?to je rijetkost, oba jezika. Neki profesori su zaista (bili) uvjereni da je »srpskohrvatski« jedan jezik, i kada su se srpski i hrvatski razdvojili, njima je bilo veoma te?ko po?eti govoriti protiv ju?era?njih samih sebe. Rekao bih ?ak da je sebeljublje gotovo proporcionalno s »predava?kom hijerarhijom«. Bilo bi svakako zanimljivo izbli?e utvrditi situaciju prema pojedinim sveu?ili?tima, no za ve?inu sveu?ili?ta najva?niji je kriterij broj upisanih studenata. A naglasimo da je god. 1985. bilo vi?e studenata na Sveu?ili?tu Macquarie u Sydneyu u Australiji, na kampusu i dopisnim putem, za hrvatski jezik negoli na svim ameri?kim sveu?ili?tima za »srpskohrvatski«. Pametnome dovoljno.

Prve hrvatske ?kole osnivane pri ?upama

Koliko su hrvatske katoli?ke misije pomogle u o?uvanju hrvatskoga jezika, kulture i svijesti o pripadnosti hrvatskome narodu me?u iseljenicima?

DR. GRUBI?I?: Nemogu?e bi bilo zamisliti hrvatsko ?kolstvo, a samim tim i priznanje hrvatskoga jezika, bez hrvatskih katoli?kih misija. Prve hrvatske ?kole u Americi i Kanadi osnivane su pri ?upama, a ?upnici su nerijetko u tim ?kolama uz vjeronauk predavali i hrvatski jezik. Hrvatske katoli?ke misije i ?upe bile su i ostale prave ?uvarice hrvatske kulture i duhovnosti. U Kanadi su ipak uvo?enjem multikulturalizma sedamdesetih godina hrvatske subotnje ?kole ve?inom preselile iz ?upnih prostorija u redovite ?kole. Hrvatski jezik u srednjim ?kolama nije nikada predavan u ?upnim prostorijama, nego u redovitim ?kolama, ali su ?upnici u svojim propovijedima ?esto nagla?avali potrebu u?enja hrvatskoga jezika na vi?im razinama od one koju je nudila subotnja, ne bez razloga ?esto zvana »?upna« ?kola.

Ivan Uldrijan
Glas Koncila 43 (1948) | 23.10.2011.
http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=19283