Katoli?ke misije i ?upe – prave ?uvarice hrvatskoga jezika
Vinko Grubisic
INTERVJU:
Dr. Vinko Grubi?i?, profesor emeritus Sveu?ili?ta Waterloo u Kanadi – Krajem rujna na Hrvatskim je studijima Sveu?ili?ta u Zagrebu odr?ana Druga me?unarodna kroatolo?ka konferencija. Cilj je ovogodi?nje konferencije – odr?ane o temi Hrvati izvan Hrvatske – bio pridonijeti boljemu poznavanju izvandomovinstva, kao i jo? ve?emu zanimanju znanstvene i ?ire javnosti za taj dio hrvatskoga naroda. U okviru simpozija obra?ene su razli?ite povijesne, jezikoslovne, knji?evne, etnolo?ke i druge teme, a konferenciju je plenarnim predavanjem otvorio dr. Vinko Grubi?i?, profesor emeritus Sveu?ili?ta Waterloo u Kanadi. Taj knji?evnik, antologi?ar i jezikoslovac, ro?en u Posu?kom Gracu u Bosni i Hercegovini, slavistiku je studirao u Zagrebu, diplomirao u Fribourgu, a doktorirao u Aix-en-Provenceu. Emigrirao je 1965. godine, a u Kanadi ?ivi od 1975. Pjesme su mu uvr?tene u presti?ne antologije hrvatske lirike od sredine osamdesetih, a eseji i monografije s podru?ja teorije knji?evnosti, kroatistike i op?e lingvistike nalaze se u brojnim izdanjima u domovini i svijetu. Me?u knjigama koje je priredio najvi?e se isti?u ud?benici hrvatskoga jezika i knji?evnosti za izvandomovinstvo. Na konferenciji je dr. Grubi?i? govorio o priznanju hrvatskoga kao posebnoga jezika u SAD-u i Kanadi, o ?emu je rado progovorio i za Glas Koncila.
Najva?nije je bilo osnivanje hrvatskih ?kola
Profesore Grubi?i?u, mo?ete li na samome po?etku na?ega razgovora ?itateljima Glasa Koncila u kratkim crtama pribli?iti tijek nastojanja Hrvata iseljenih u SAD-u i Kanadi oko priznanja hrvatskoga kao posebnoga jezika?
DR. GRUBI?I?: Ta nastojanja valja promatrati u nekoliko razli?itih etapa i kroz nekoliko razli?itih aspekata, a moglo bi se re?i da je priznanje hrvatskoga jezika u SAD-u i Kanadi otpo?elo sedamdesetih, a dovr?eno osamdesetih godina. Od Drugoga svjetskog rata do ranih ?ezdesetih godina ni?ta se zna?ajnije nije doga?alo u pogledu hrvatskoga jezika koji se pri rijetkim ?upama prou?avao uglavnom uz folklor, i to dosta usputno. Prve hrvatske ?upne ?kole osnivane su u okviru ve?ih ?upnih zajednica, kao ?to su u Torontu, New Yorku i Chicagu. One uglavnom nisu imale nikakve odnose prema ?kolskim sustavima u Kanadi i SAD-u, nego su bile vi?e-manje stvar hrvatske zajednice i njezine organiziranosti. God. 1974. na sve?eni?kom sastanku u New Yorku stvorena je odgojno-?kolska organizacija Hrvatske izvandomovinske ?kole Amerike i Kanade (HI?AK), sigurno najva?nija hrvatska ?kolska ustanova izvan Hrvatske, koju od osnutka vodi fra Ljubo Krasi?.
Za priznanje hrvatskoga jezika sigurno ni?ta nije bilo toliko va?no kao hrvatske ?kole koje su okupljale vi?e tisu?a u?enika. HI?AK je organizirao i nekoliko me?unarodnih simpozija na kojima je sudjelovalo stotine u?itelja, potpisnika dviju zna?ajnih deklaracija koje su apelirale na one institucije u svijetu koje nisu priznale hrvatski jezik da to, po?tuju?i ljudska prava, a i tada?nji jugoslavenski ustav, trebaju ?to prije u?initi. Samim tim ?to je Kanadsko ministarstvo za multikulturalizam sedamdesetih godina omogu?ilo pripremu i publiciranje ?kolskih priru?nika kao ?to su