Film ?Dnevnik Diane Budisavljevi?? kojeg je re?irala Dana Budisavljevi? prikazan je kao dokumentarni film. Naime, prikazani film u sebi sadr?i mno?tvo neistina i la?i i na?alost kao takav uvr?tenje u ?kolski kurikulum, a da je tomu tako obrazla?emo na sljede?i na?in.
1. U filmu nema obja?njenja kako je Diana Budisavljevi? spasila deset tisu?a djece. Film je posve?en spa?avanju tisu?a djece, a ne vidi se kako su spa?ena. To je u?injeno da bi se sakrila uloga re?ima koji je spa?avanje ne samo dopustio, nego ga je i naredio. Povijest ka?e da su dr?avne slu?be na kraju akcije spa?avanja izvjestile poglavnika Paveli?a o provedenoj zada?i koju im je bio naredio. ?ak je i list srpske nacionalne manjine?Novosti?, primijetio da gledatelj do kraja filma ne dobiva odgovor kako je to g?a Budisavljevi? ?spasila tisu?e djece iz logora?. I stvarno, toga nema u filmu, osim neke maglovite naznake da su ?neki dobri nacisti ne?to natjerali usta?e?.
Ministarstvo udru?be, po ?nalogu Poglavnika?, 29. srpnja 1942. zatra?ilo od Ravnateljstva Hrvatskih dr?avnih ?eljeznica da stavi na raspolaganje vlakove za prijevoz kozara?ke djece u Jastrebarsko. Poslije rata je izjavu o tim danima dala Tatjana Marini?, koja je do?la iz partizana i otela Dianinu kartoteku u ime nove vlasti:
?Dana 1. srpnja 1942. doveli su ?inovnici tzv. ministarstva udru?be NDH 850 djece koju su sakupili s Kozare i okolnih sela te odveli u Staru Gradi?ku, a iz Stare Gradi?ke doveli u Jastrebarsko.? Takoje govorila g?a Marini? ?na?elnica Ministarstva socijalne politike u novoj vlasti, ina?e autorica mnogih kleveta o radu ?asnih sestara, Caritasa i drugih sudionika zbrinjavanja djece u NDH (na?alost njezino ime jo? i danas nose neki dje?ji vrti?i). Dakleje ?ak i ona spomenula djelovanje usta?ke vlasti, a film to izostavlja.
2. U filmu se ne spominju lije?nici koje je u pomo? djeci slalo Ministarstvo zdravstva, ni druge aktivnosti Ministarstva udru?be NDH. Ne spominju se preminule ?asne sestre i ostali preminuli koji su se zarazili od djece dok su pomagali. Ne spominje se da su aktivirane dr?avne ?eljeznice i cijeli dr?avni sustav za spa?avanje djece. Nema spomena g. Kamila Breslera, jednog od dr?avnih slu?benika s va?nom ulogom u smje?taju djece. A po?ten dokumentarni film o spa?avanju djece sve to nikako nije smio zatajiti, jer to nije politi?ko pitanje nego pitanje ?istine o spa?avanju te djece.
3. Op?enito se u filmu stradanja Srba nastoji povezati s tragi?nom sudbinom ?idova u Drugom svjetskom ratu ? iako tema kozara?ke siro?adi nema nikakve konkretne veze sa stradanjima ?idova. Naime, na po?etku filma, koji treba opisati pomaganje Diane Budisavljevi? pravoslavnim ?enama i djeci, prikazani su kadrovi ru?enja zagreba?ke ?idovske sinagoge. Diana s kroja?icom razgovara o logorima u Njema?koj. Istodobno se ne obja?njava za?to je u Loborgradu 200 pravoslavnih ?ena s djecom, nego se sugerira da je to odvo?enje u neki oblik logora, ne?to ?to ?e se dogoditi svim pravoslavnima u Hrvatskoj. Taj postupak autora filma je krivotvorenje i propaganda s pomo?u poluistina i neistina.
4. Na susretu s nadbiskupom Stepincem glumica g?a Alma Prica kao Diana gotovo vi?e, predbacuje nadbiskupu da je ?njihov ispovjednik?. To odgovara velikosrpskoj definiciji Bl. Alojzija Stepinca kao ?usta?kog vikara? koji je ?pravoslavce pokr?tavao?. Film prikazuje Stepinca kao kukavicu, kolebljivca i ?usta?kog ispovjednika?, a istina je da se radi o dobrotvoru razine bla?enika i sveca. U filmu se Stepinac pred Dianom zbunjeno povla?i prema prozoru i zamuckuju?i govori da je bio protiv vjerskih prelazaka pod prijetnjom oru?jem? U Dnevniku taj susret nosi datum 26. svibnja 1942., a tada su ve? odavno prestali vjerski prelazi i po?eo je druga?iji odnos prema pravoslavnima. Opet la? i krivotvorina.
5. Film povr?no, jednostrano i pristrano prikazuje slo?ene povijesne okolnosti tog vremena. U filmu suprug g?e Diane, dr. Julije Budisavljevi?, pro?elnik kirur?ke klinike (!), pokazuje iskaznicu na kojoj pi?e ?Srbin 498?, koju mu je izdala dr?avna administracija. I tu je prisutna manipulacija: rije? je o tzv. srpskoj iskaznici koju su samo u lipnju 1941., nakon obvezne prijave, dobivali gra?ani srpske narodnosti u nekim gradovima ? primjerice, u Zagrebu. Na iskaznici je bio broj i ime vlasnika iskaznice, kao ?to postoji na svakoj osobnoj iskaznici. Pokazuju?i u sceni da je Budisavljevi? dobio ime ?Srbin 498?, sugerira se da su vlasti njega i druge Srbe namjerno dehumanizirale, pretvaraju?i ih samo u nacionalnost i broj.
6. Ure?ivanje odnosa s manjinskim srpsko-pravoslavnim stanovni?tvom bio je proces koji su u kolovozu 1941. zapo?eli u razgovorima poglavnik Ante Paveli? i njegov prijatelj, sarajevski odvjetnik pravoslavne vjere, Savo Besarovi?. Pre?u?uje se ?injenica iz Dnevnika da je Savo Besarovi? bio u vladi NDH. Na zasjedanju Hrvatskog dr?avnog sabora, gdje se ve? mogao nazrijeti novi smjer unutra?nje politike, Savo Besarovi? je dobio istaknutu funkciju, a uskoro je u?ao i u vladu ND Hrvatske, sve do kraja rata. To pokazuje nastojanje NDH da normalizira odnose sa Srbima. Dolaskom partizana Savo Besarovi? je osu?en na smrt i ubijen. Ni?ta od toga u filmu nema, iako D. Budisavljevi? spominje g. Besarovi?a u svojem dnevniku.
7. U filmu je izmi?ljeno nasilje policijskih agenata u stanu Diane Budisavljevi?, kojeg u njezinu Dnevniku nema. Kao ?to je gore re?eno, Savo Besarovi? u filmu nije spomenut iako je prema Dnevniku, zajedno sa zapovjednikom UNS-a Eugenom Kvatrenikom intervenirao kad je ?uo da su dva policijska agenta do?la u stan Budisavljevi?evih, gdje su se upravo slagali paketi za zato?ene s limunom, ?e?njakom, ?e?erom i soli.
