Vicepostulatura Široki Brijeg

– https://pobijeni.info/glasilo-stopama-pobijenih-35-broj-pojavilo-se-pred-citateljstvom/

Široki Brijeg, 20. siječnja 2026. (Lucijana Kožul) – Iz tiska je izašao 35. broj glasila Stopama pobijenih. Časopis izlazi dvaput godišnje, u siječnju i srpnju. Glavni urednik je vicepostulator fra Miljenko Stojić.

Prve stranice glasila posvećene su vijestima o radu Vicepostulature u proteklih pola godine. Na Macelju i na Bilima obilježene su obljetnice stradanja hrvatskog naroda u Drugom svjetskom ratu i poraću. U Izbičnu je postavljena spomen-ploča u sjećanje na trojicu franjevaca koje su partizani odveli s oltara za vrijeme sv. mise i pogubili ih na području Grabove Drage. Tu su, naravno, i druge vijesti.

U rubrici »Stratišta« objavljeno je svjedočenje fra Gaudencija Ivančića o stradanju sedmorice franjevaca koji su odvedeni iz samostana u Mostaru i bačeni u Neretvu.

Razgovor fra Andrije Nikića s fra Tomom Zubcem donesen je u rubrici »Glas o mučeništvu«. Iako fra Tomo nije bio na Širokom Brijegu za vrijeme dolaska partizana, razgovarao je s ljudima koji jesu pa je tako u razgovoru prenio te uspomene.

Don Josip Mužić piše u rubrici »Glas o znakovima«. U članku »Gospa na Brigu« spominje početke samostana na Širokom Brijegu i njegovo uništenje po dolasku partizana. Također govori i o nadnaravnim pojavama koje su se događale za vrijeme njihova boravka na Širokom Brijegu.

Anđelka Kraljević prenosi svjedočenje jedne hodočasnice koja se godinama borila s tjeskobom i unutarnjim nemirom. Dolaskom na Široki Brijeg čula je za fra Krstu Kraljevića koji se također suočavao s duševnim poteškoćama te se počela njemu moliti i tako je došla do dugo traženog mira i spokoja.

Fra Ante Dodig piše koliko mu je molitva pobijenim franjevcima pomogla u pisanju seminarskog rada o fra Radoslavu Glavašu. Za njega je čak dobio dekanovu nagradu te je ocijenjen doprinosom hrvatskoj historiografiji.

U ovom broju objavljeni su i radovi odraslih koji su nagrađeni na prošlom Natječaju na temu pobijeni hercegovački franjevci.

Pismo koje je nadbiskup Alojzije Stepinac pisao Vladimiru Bakariću, predsjedniku Narodne vlade Hrvatske, u svezi s agrarnom reformom objavljeno je u poglavlju »Povijesne okolnosti«. Za vrijeme agrarne reforme Katolička Crkva bila je posebno pogođena jer joj je oduzet velik dio posjeda.

Fra Antonio Petric piše kako ide postupak kauze za proglašenje nekoga svetim, od pokretanja postupka pa sve do kanonizacije. Cijeli tekst možete pronaći u rubrici »Podlistak«.

Glasilo Stopama pobijenih može se nabaviti u župnim uredima, kao i izravnom narudžbom od Vicepostulature. Prijašnje brojeve glasila, u pdf obliku, moguće je pronaći na stranicama portala pobijeni.info, u poglavlju »Izdavaštvo«.

Pogledajte dio glasila

15. siječnja 1992. Dan priznanja Hrvatske

Međunarodno priznanje Hrvatske bilo je ključni trenutak u povijesti zemlje, posebno u kontekstu  rata u Hrvatskoj koji je započeo 1991. godine. Nakon raspada bivše države, Hrvatska je 25. lipnja 1991. godine proglasila neovisnost. Međutim, taj čin nije odmah bio međunarodno priznat, a situacija u zemlji postala je vrlo napeta zbog oružanih sukoba.

Prvo međunarodno priznanje Hrvatske došlo je od strane Slovenije i Mađarske, a zatim su uslijedili i drugi susjedi. Međutim, pravi trenutak međunarodnog priznanja dogodio se 15. siječnja 1992. godine, kada je Europska unija službeno priznala Hrvatsku kao neovisnu državu. Ovaj potez bio je od iznimne važnosti jer je otvorio vrata Hrvatskoj za daljnje međunarodne odnose i suradnju.

Osim Europske unije, Hrvatsku su priznale i mnoge druge države, uključujući Sjedinjene Američke Države, Kanadu, Australiju i većinu zemalja Latinske Amerike. Ova međunarodna podrška bila je ključna za jačanje legitimnosti Hrvatske na međunarodnoj sceni i za dobivanje pomoći u suočavanju s ratnim izazovima.

Tijekom rata, Hrvatska je također nastojala pridobiti podršku međunarodne zajednice, što je uključivalo lobiranje za vojnu i humanitarnu pomoć. U tom kontekstu, Hrvatski svjetski kongres, koji okuplja Hrvate iz dijaspore, igrao je značajnu ulogu u informiranju i mobiliziranju međunarodne zajednice o situaciji u Hrvatskoj.

U konačnici, međunarodno priznanje Hrvatske ne samo da je označilo kraj borbe za neovisnost, već je i postavilo temelje za budući razvoj zemlje kao suverene i demokratske države Hrvatske.

Ivan Curman

Komemoracija prvog Hrvatskog predsjednika dr. Franjo Tuđman 2025.

dr. Franju Tuđman

Poštovani,

Komemoracija za prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, koja se održala 7. prosinca u Hrvatskoj katoličkoj župi Srca Marijina u Vancouveru.

Komemoracija za prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana počela je sa Hrvatskom himnom “Lijepa naša domovino”

Minuta šutnje u znak sjećanja i poštovanja prema svim braniteljima koji su dali svoje živote za slobodu i neovisnost Hrvatske, te posebno prema prvom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. Neka im je vječna slava i hvala.”

Govor Ivana Curmana podsjećaju na Tuđmanovu život, njegovu viziju Hrvatske i teške izazove kojima je Hrvatska tijekom njegova predsjedništva (1990.-1999.) Franjo Tuđman, kao prvi predsjednik suverene Republike Hrvatske, imao je ključnu ulogu u hrvatskoj povijesti, posebno tijekom Domovinskog rata i procesa stjecanja neovisnosti. Danas ga mnogi Hrvati poštuju kao oca nacije. Video s postrojavanja Zbor narodne garde (ZNG-a) 28. svibnja 1991. godine snimljen je u ključnom trenutku kada se Hrvatska organizirala za obranu svojeg suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Slijedio je ručak uz glazbu prigodu za sjećanja i druženje sudionika.

S poštovanjem,

Ivan Curman

Komemoracija Dr. Franjo Tuđman

Poštovani,

Danas smo se okupili da odamo počast prvom predsjedniku neovisne Države Hrvatske, čovjeku čije je ime zauvijek upisano u temelje naše države. U trenucima najvećih povijesnih prekretnica, sudbina bira pojedince na čija će se ramena nasloniti težina naroda i njegove težnje za  slobodom. Upravo je takva osoba bila naš prvi Hrvatski predsjednik dr Franjo Tuđman.  

Kada se uzvratio pogled na teške dane početka devedesetih, vidimo čovjeka koji je predvodio Hrvatsku na njenom putu iz jednog sustava u drugi, iz dijela jedne federacije u samostalnu i suverenu državu Hrvatsku. To nije bio samo administrativni ili politički posao; to je bio čin vjere u hrvatski narod i njegovo neporecivo pravo na vlastitu državu.

Njegov mandat obilježile su najveće izazove s kojima se suvremena Hrvatska ikada suočila: obrana od agresije, izgradnja svih institucija države od nule i međunarodno priznanje. U tim je trenucima on bio stabilizator, simbol jedinstva i uporište u oluji. Predsjednik je nosio teret odluka od kojih je ovisila sudbina nacije, a sve to s dostojanstvom i čvrstoćom koja je nadahnjivala.

No, danas ne slavimo samo državnika, već i čovjeka. Čovjeka predane službe, čija je  ljubav prema Hrvatskoj bila pokretačka snaga svakog njegovog djela. Sjećamo se njegove predanosti, njegove vatrene riječi u Saboru i njegove nepopustljive vjere u pobjedu, čak i kada su se okolnosti činile najtamnijima.

Kao prvi predsjednik, on nije samo obnašao dužnost; on je klesao put, stvarao predsjedničku tradiciju i postavio je standarde za sve one koji će doći poslije. Bio je most između hrvatske povijesne baštine i hrvatske budućnosti.

Dakle, dok stojimo ovdje u sjećanju, ne možemo a da ne pomislimo: njegov je opus živ. Živ je u svakom od nas koji živimo u slobodnoj i suverenoj Hrvatskoj. Živ je u zastavi koja vijori, u himni koju pjevamo i u ustavnom poretku koji nas štiti.

Zato, sječamo se našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana koji ima specialno mjesto u vječnom domu, ostaje nam njegova lekcija: Hrvatska je zauvijek vrednija od svake naše individualne sudbine. Neka mu je vječna slava i hvala.

Dr. Franjo Tuđman: “Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedino i vječnu Hrvatsku ni za što”

Počivao u miru.

Ivan Curman

Hrvatska Demokratska Zajednica

Prosinac 2025

Vancouver, Canada

SRETAN VAM DAN HRVATSKE DRŽAVNOSTI

IMG_2117

Poštovani,

U povodu Dana hrvatske državnosti, koji obilježavamo 30. svibnja 2024. godine, želimo vam iskrenu čestitku i izraziti ponos na bogatu povijest, kulturu i tradiciju naše domovine. Ovaj dan podsjeća nas na važnost očuvanja nacionalnog identiteta, slobode i suvereniteta Hrvatske, te na sve one koji su se borili za ostvarenje i očuvanje hrvatske državnosti.

Hrvatska državnost temelji se na tisućljetnoj tradiciji, od prvih srednjovjekovnih hrvatskih kneževina i kraljevstava do modernog, suverenog i demokratskog društva. Danas, kao članica Europske unije i NATO saveza, Hrvatska je primjer uspješne tranzicije i integracije u europske i svjetske strukture.

Ovaj dan je prilika da se prisjetimo vrijednosti koje nas povezuju: ljubavi prema domovini, poštovanja prema različitostima i zajedničkog rada na izgradnji bolje budućnosti za sve građane. Neka nam ovaj blagdan bude podsjetnik na važnost jedinstva, solidarnosti i zajedništva u svim izazovima s kojima se suočavamo.

Želimo vam da proslavite ovaj dan u miru, sretno i ponosno, okruženi obitelji, prijateljima i dragim osobama. Neka hrvatska zastava vijori kao simbol naše slobode, hrabrosti i nade u bolje sutra.

S ponosom i poštovanjem, 

Ivan Curman

Kanadsko Hrvatski Kongres

Sretan Dan hrvatske državnosti 2024!

Živjela Hrvatska!