Jedan javni prijedlog HSK-a
MALI HRVATSKI DUHOVNO-KULTURNI CENTAR
S CRKVOM NA BLEIBURGU
Na tragu spomena koji su hrvatski prognanici i prezivjeli pojedinci Bleiburga i Kriznog puta cuvali u Austriji od zavrsetka Drugog svjetskog rata, ali i u duhu onoga sto smo u ime Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) davno potakli kao i onoga sto je dosad tamo ucinjeno, dolazimo s prijedlogom koji bi trebao voditi prema upotpunjenju i zavrsetku izgradnje spomen-obiljezja na Bleiburgu.
Kad vec imamo na Bleiburgu dobar vlastiti komad zemlje, drzimo da bi tu jos trebalo
a)
izgraditi jednostavne prostore za prikladan prijem posjetitelja i/ili hodocasnika, te
b)
ako se nakon temeljitog promisljanja ucini potrebnim, osigurati boravak za par osoba, medju njima i jednoga svecenika, a koje bi bile na raspolaganju za duhovno-kulturne potrebe posjetiteljima i/ili hodocasnicima.
Stoga smatramo nuznim da se pocne s ostvarenjem ovoga projekta, primjerice, s imenovanjem strucnjaka koji bi odmah poceli oblikovati sadrzaj “Malog hrvatskog duhovno-kulturnog centra s crkvom na Bleiburgu”. On bi uz skromnu multifunkcionalnu crkvu, mogao ukljuciti, ako se pokaze potrebnim, i stan za par osoba, koje bi tu stanovale ili cesto tamo dolazile, neku vrstu dvorane (odmoriste, prismok i sl.) barem za dva-tri autobusa posjetitelja, pa visenamjenski muzejsko-izlozbeni prostor, te higijenske prostorije.
Zapravo ono, sto je ovakvom jednom susretistu potrebito, bez pretjerivanja s gradjevinskim prostorom, imajuci u vidu da ce to trebati uzdrzavati. Vjerujemo, da bi se uvijek naslo u nasoj Crkvi i narodu par prikladnih osoba koje bi se mogle na jedno vrijeme obvezati svojim boravkom, molitvom i nazocnoscu podgrijavati vjecnu vatru na Bleiburgu i biti na usluzi posjetiteljima. Crkva bi mogla biti posvecena, primjerice, Gospi tjesiteljici, Kraljici mira, Zalosnoj Gospi ili sl.
Kad bi se tako nesto osiguralo, sigurno bi tu preko cijele godine ili u odredjeno dogovoreno vrijeme dolazili posjetitelji, od raznoraznih skupina odraslih do ministranata, krizmanika i ostale skolske djece, koje bi tu trebalo s onim najosnovnijim docekati i primiti.
Nije lako doci ni na samu ideju za nesto, ali ovdje je najvaznije da iza ovoga projekta stane netko s moralnim i duhovnim autoritetom pred cijelim nasim narodom. Kako je nekoliko casnih hrvatskih emigranata koji simbolicno cine Pocasni Bleiburski vod vec preslo 80-tu godinu zivota, a hrvatske drzavne vlasti ocito nisu na recenoj razini, ipak bi – medju svim nasim slabima najbolje bilo da, uz sve moguce prigovore, ovaj crkveno-nacionalni projekt povedu hrvatski biskupi (HBK i BKBiH), naravno, uz dogovor i sudionistvo odgovarajucih hrvatskih drzavnih ustanova.
U tom slucaju mislimo da ne bi zapelo na financiranju ovoga projekta. Pod vodstvom nasih biskupa mislimo da bi malo koja hrvatska zupa i misija u domovini i u hrvatskom izvandomovinstvu sa svojim vjernicima odbila svoju pomoc. Bilo bi tu darova pojedinaca i sponzora, a sto osjecamo medju clanovima HSK-a koji djeluje u vise od tridesetak drzava svijeta. Osim toga, ne bi to trebao biti projekt samo Hrvata vjernika!
Uz to, gradnja niposto ne bi smjela spadati u skupe crkveno-nacionalne objekte, vec vidno skromna i prakticna, odvijala bi se bez pritiska zurbe i u vremenskom ritmu stvarnih mogucnosti dobrocinitelja i mogucih donatora. Njome se nikoga ne bi smjelo optereti, posebice ne u ovim vremenima krize i jos vaznijih potreba nasega naroda, primjerice, iskorjenjivanja siromastva u HR i BiH.
Nadalje, ovo mjesto bi moglo imati za posjetitelje i/ili hodocasnike, izmedju ostalog, dvije vazne dimenzije. Na jednoj strani, bilo bi to mjesto mira, molitve, pijeteta, cuvanja uspomene, sredisnje mjesto posjeta i/ili hodocasca svim hrvatskim zrtvama Bleiburga i Kriznog puta. Na drugoj strani, bilo bi to mjesto brige, promisljanja i molitve za pravedni mir i blagostanje medju ljudima i narodima na ovom nasem planetu, za sve zrtve svirepih progonstva i nepravdi, a kojih uvijek ima i, nazalost, jos ce ih dugo biti.
O ovome sam osobno razgovarao s nekoliko hrvatskih biskupa i jedan bi se vrlo rado sam angazirao na ostvarivanju ovoga cilja. Ali eto, dobro bi bilo cuti o ovome prijedlogu i glas javnosti, pa radi toga ovo najprije javno pred nju i iznosimo.
Fra Simun Sito Coric,
glasnogovornik Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK)
sito.coric(et)gmx.net
Solothurn, 7. listopada 2010
Hrvatski svjetski kongres (HSK)
Hrvatski 
English (Canada)