POVEZIVANJE HRVATSKIH UDRUGA I USTANOVA DILJEM SVIJETA

Croatian World Congress
POVEZIVANJE HRVATSKIH UDRUGA I USTANOVA DILJEM SVIJETA

Kanadsko Hrvatski Kongres (HSK), osnovan pocetkom srpnja 1993. godine, kao medunarodna neprofitna, nevladina i nestranacka organizacija, ima za cilj okupljati i povezivati hrvatske udruge i ustanove izvan domovine i tako stvarati uvjete njihovoga uspjesnijeg djelovanja za nedvojbene interese hrvatske domovine i hrvatskog izvandomovinstva. Usto djeluje na prezentiranju i povezivanju svekolike hrvatske baÜtine velikom obitelji naroda svijeta. HSK djeluje prema svojim statutima, dragovoljnog je karaktera, a povezane udruge i ustanove rade zajednicki ono o cemu se dogovore, dok u ostalim djelatnostima svaka udruga ostaje potpuno samostalnom i djeluje prema vlastitim nacelima.

Kongresi pojedinih drzava (nacionalni) djeluju prema vlastitim potrebama i mogucnostima, uglavnom kroz sest odjela, radnih odbora: 

  • Radni odbor za humanitarne djelatnosti; 
  • Radni odbor za obnovu i ulaganje; 
  • Radni odbor za kulturu, sport, skolstvo i veze s domovinom; 
  • Radni odbor za promidcbu i informiranje; 
  • Radni odbor za povratak i useljenistvo, te 
  • Radni odbor za Mladez. 

Na zajednickom planu, izmedu ostalog, HSK je cinio i cini zasad sljedece:

  1. Medu 4,5 milijuna Hrvata i ljudi hrvatskog podrijetla koji zive izvan Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, HSK, iako jos na pocetku svoga djelovanja, vec okuplja toliko hrvatskih udruga i ustanova diljem svijeta kao nijedna druga hrvatska organizacija dosad. Na svim kontinentima i u svim drzavama svijeta gdje zive u imalo vecem broju hrvatski ljudi, organiziran je i djeluje HSK, uz napomenu da je u nekoliko drzava u procesu svoga sluzbenog ustanovljenja.
  2. Kao takva priznata medurodna organizacija, HSK stjece pravo na status savjetodavna promatraca pri UN-u.
  3. Uz to, HSK se iz dana u dan sve vise profilira kao jedinstvena hrvatska organizacija izvan domovine, koja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te po pojedinim drzavama ili na svjetskoj razini moze biti autenticni glas hrvatskog izvandomovinstva.
  4. Uz vise od dvije stotine “radnih punktova” HSK-a diljem svijeta (osoba, adresa, telefon, faks, a sve cesce i e-mail), na kojima se bez nadoknade obavljaju poslovi, HSK vec ima suradnjom i dobrotom drugih hrvatskih nevladinih ustanova (primjerice, Hrvatskog informativnog centra iz Zagreba) ili sam, osam ljudi koji od pola do punog radnog vremena profesionalno djeluju. Dodatni cilj HSK-a je jos jaca profesionalizacija, pa je realno ocekivati da ce u dogledno vrijeme HSK na slican nacin jos dobiti pet-sest profesionalaca i ureda.
  5. Inicijativa HSK-a da se cuje glas iz hrvatskog izvandomovinstva u Drzavnom Saboru RH, u svom ostvaranju kretala se od imenovanja svoga predstavnika u Saboru i nastupa aktualnog predsjednika HSK-a u njemu, do danasnjih saborskih zastupnika iz redova Hrvatica i Hrvata izvan domovine.
  6. Na prijedlog i inicijativu HSK-a izgradena je jos za vrijeme Domovinskog rata na business-osnovi “Otocna veza” (struja za Dalmaciju), tj. projekt vrijedan oko 42 milijuna americkih dolara. Ulaganje u taj projekt zavrseno je krajem 1995., a kroz HSK je u nj ulozeno oko milijun americkih dolara.
  7. Sluzbenim zahtjevima, na najvisim razinama hrvatske vlasti, HSK je znacajno pridonio odluci Vlade RH o zaduzenju ministra i uspostavi Ministarstva povratka i useljenistva. 
  8. HSK je ustanovio Studentski fond HSK-a iz kojega se zasad skoluje dvadesetak studenata u domovini, a broj stipendista se stalno povecava.
  9. Ustanovljen je i mehanizam “sestrinskih zemalja” prema kojemu se Hrvati iz bogatijih zemalja povezuju i pomazu one iz siromasnijih (Rumunjska, Vojvodina, neke zemlje Latinske Amerike, itd.), tako da nitko zbog financijske nemoci ne ostane izvan hrvatskog zajednistva.
  10. Izisao je iz tiska “Adresar hrvatskih udruga i ustanova u svijetu”, kojeg dosad uopce nismo imali. Time pokrecemo i izdavacku djelatnost HSK-a.
  11. Iako je HSK organizacija udruga i ustanova, pojedinci se mogu i bez clanstva u udrugama izravno ukljuciti u djelovanje HSK-a kao HSK-prijatelji, HSK-mecene i HSK-pokrovitelji.
  12. HSK izdaje Glasilo “CONGRESS”. Za medusobne opce komunikacije i pracenja kronike hrvatskih zbivanja izvan domovine, svakodnevno smo povezani putem Interneta, jer je to u ovim vremenima za lobiranje i “public relations” solidna osnova.
  13. HSK-i pojedinih zemalja imaju duznost svake godine u svojoj zemlji organizirati barem dvije promocije najznacajnijih novoizaÜlih knjiga.
  14. HSK-i pojedinih zemalja prate i predlazu za domovinska visoka priznanja strance nedvojbeno zasluzne za promicanje hrvatskih interesa, kao i Hrvatice i Hrvate koji su se dugi niz godina na poseban nacin isticali u domoljubnom radu.
  15. HSK uspio je postaviti web page stranice na Internetu, zajedno s nacionalnim kongresima – Australija, Francuska, Italija, Kanada, Njemacka, Nizozemska, Svedska…. U tom smjeru ce ici i daljnja nastojanja HSK-a.

Poštovana gospođo Zora Prlić i Obitelj

Poštovana gospođo Zora Prlić i Obitelj,

Primili smo tužnu vijest da je blago u Gospodinu preminuo gospodin Ante Prlić, predsjedatelj Radnog odbora Kanadsko-hrvatskog kongresa KHK za kulturu, šport, školstvo i veze s Domovinom. Gospodin Ante Prlić ostao nam je u trajnom sijećanju zahvaljujući njegovom neumornom radu, trudu, ustrajnosti i velikoj ljubavi prema svim ljudima dobre volje a osobito Hrvatima bilo u Kanadi, Domovini Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili Iseljeništvu.

Poštovana gospođo Zora Prlić, u ime Kanadsko-hrvatskog kongresa KHK i moje osobno, u ovim tužnim i bolnim trenucima dijelimo Vašu bol i izražavamo duboku sućut! Naše misli i molitve su uz Vas i Vašu Obitelj! Neka mu je lagana gruda Kanadske zemlje i počivao nam u miru Božjem.

Kanadsko-hrvatski kongres KHKIvan Curman, predsjednik

Croatians win tennis at Wimbledon

The Canadian Press

The Latest: Mektic, Pavic win men’s doubles at Wimbledon


WIMBLEDON, England (AP) — The Latest on Wimbledon (all times local):a person hitting a ball with a racket© Provided by The Canadian Press

11 p.m.

Croatian duo Nikola Mektic and Mate Pavic added a Grand Slam title to a dominant season by defeating Marcel Granollers of Spain and Horacio Zeballos of Argentina in the men’s doubles final at Wimbledon.

The top-seeded pair won 6-4, 7-6 (5), 2-6, 7-5 in a match played under the roof on Centre Court.

They had a first match point at 5-4 in the fourth set then converted their second to break Granollers’ serve in the final game.

It is the eighth title this season for Mektic and Pavic, in their first year as a pair.

Pavic also won the Australian Open in 2018 and the U.S. Open last year with different partners. It was Mektic’s first Grand Slam title.

Canada Day

Ivan,

Today, my family and I are celebrating Canada Day.

The Canada that I know is a diverse, inclusive, and welcoming country.

It’s important that we celebrate our country’s accomplishments, as we also reflect on historical injustices.

When some municipalities across the country reject this legacy by cancelling their Canada Day celebrations, I disagree.

Canada Day is a time to acknowledge all the sacrifices that have made Canada what it is today.

It is this ongoing effort to make a better nation that makes Canada the best nation. We can be proud that so many fleeing persecution or discrimination choose Canada as their home. We remain a beacon of hope and opportunity.

We celebrate Canada Day because there is no other place we would rather be.

I encourage you to watch my video on the importance of celebrating Canada Day, and I hope you have a fun, safe holiday with your family.

Happy Canada Day!

Sincerely,


Kevin Falcon
BC Liberal Leadership Candidate

Meri Cetinić čestitala ‘Paucima’: Hrvatsko, ne zaboravi svoje junake, pali su za tebe

MOĆNA OBJAVA Meri Cetinić čestitala ‘Paucima’: Hrvatsko, ne zaboravi svoje junake, pali su za tebe
Četvrtka gardijska brigada Hrvatske vojske, legendarni ‘Pauci’  slave 30. rođendan. Čestitku im je tim povodom uputila glazbena diva Meri Cetinić. “Čestitka povodom 30. obljetnice od osnutka 4. gardijske brigade!”, napisala je. “Zginuli su junaci časno, oni navik žive s nama i u našim sjećanjima. Zemljo Hrvatska ne zaboravi svoje junake, pali su za tebe…”, navodi se u kolažu koji je Cetinić podijelila.

Autor mnhttps://direktno.hr/zivot/zabava/meri-cetinic-nije-zaboravila-junake-koji-su-pali-hrvatsku-cestitala-rodendan-paucima-230879/

Hrvatski sabor u petak se oprostio od svog zastupnika Miroslava Tuđmana (HDZ

Inbox

Hrvatski sabor u petak se oprostio od svog zastupnika Miroslava Tuđmana (HDZ


ĐURO NJAVRO ODRŽAO DOJMLJIV GOVORFOTO Komemoracija za Miroslava Tuđmana: ‘Nikada nije gubio nadu, ni u doba glasnih krivokletnika, tzv. detuđmanizacija, podaništva i krivotvorenja’
Uz zvukove skladbe ‘Tamo, tamo da putujem’ i fotografije koje su posvjedočile o njegovom plodonosnom životu, Hrvatski sabor u petak se oprostio od svog zastupnika Miroslava Tuđmana (HDZ), znanstvenika, političara i  i, kako je istaknuto na komemoraciji, hrvatskog domoljuba.

S puno poštovanja i topline o prof. Tuđmanu na komemoraciji u Hrvatskom saboru, kojoj su nazočili i članovi obitelji Tuđman, govorili su predsjednici Sabora i Vlade Gordan Jandroković i Andrej Plenković te bliski suradnik i prijatelj Đuro Njavro. “Stojim ovdje pred tvojim prvim ljubavima, pred tvojom obitelji i pred Hrvatskom, vrijedilo je sve što si živio i radio”, riječi su kojima se Njavro oprostio od Tuđmana na komemoraciji na kojoj su, uz njegovu obitelj i saborske zastupnike, bili i prijatelji, kolege, članovi Vlade, generali. Opisao ga je kao mirnog, staloženog, pristojnog i dragog čovjeka, čovjeka od znanja i dijaloga, tolerancije i razboritih sučeljavanja. “Shrvani smo i tužni, jer nam takav čovjek treba, čovjek koji je poput starog predsjednika Tuđmana, iz svog nekog drugog kuta, vidio jasnije svu širinu problema, vidio bolje, dublje i šire nego drugi”, kazao je Njavro.

U ime zajedničkih prijatelja, istaknuo kako je bila “čast i sreća” biti “uz svjetlo Miroslava Tuđmana” koji je, istaknuo je, ‘uvijek smogao snage odagnati tamu i otvoriti neki vedriji pogled na svaku teškoću i na život’. “Miro nas je svojim primjerom učio kako nema predaje i da nikad ne prestaje borba”, rekao je Njavro. Naglasio je kako se Miroslav Tuđman borio kao znanstvenik, erudit, domoljub, general, mentor, hrabri čovjek, brižan radnik, muž i roditelj, uporni i tvrdoglavi – pravi Tuđman. “Mi koji smo te poznavali, sada osjećamo strašnu prazninu”, rekao je u emotivnom govoru Njavro te naglasio kako Miroslav Tuđman nikada nije gubio nadu, pa ni u “doba glasnih krivokletnika, u doba tzv. detuđmanizacije, podaništva i krivotvorenja”. Tvoje knjige i članci bile su intelektualna luč, tvoja predavanja diljem svijeta razotkrivanje krivotvorina i obrana Hrvatske i Domovinskog rata, poručio je.
Kolega kojeg smo voljeli i poštovali
Miro je bio čovjek kojega smo iskreno poštovali i voljeli, bio je iskusan, mudar čovjek, stručan i argumentiran u raspravama, nikad nije zalazi u populizam i demagogiju, kazao je predsjednik Sabora Jandroković. Odaziv svih kolega na komemoraciju, dokaz je da čovjek čvrstih uvjerenja može biti poštovan i kod onih koji nisu istomišljenici, rekao je Jandroković, referirajući se na činjenicu da su predstavnici svih klubova željeli doći na komemoraciju, pa je ona, umjesto u Maloj, održana u Velikoj vijećnici.
Jandroković je o Tuđmanu govorio i kao o stranačkom kolegi, s kojim je zajedno bio u dvije HDZ-ove izborne kampanje. “Tu sam ga upoznao i kao čovjeka, pokazao je tu svoju dobrotu, odmjerenost, bio je možda i previše samozatajan. Nikad nije išao u prvi plan, bio je tu negdje, ali ljudi su se uvijek okupljali oko njega, uvijek je držao vertikalu morala u politici”, naglasio je predsjednik Sabora.
Dobri i čestiti čovjek
Premijer Plenković, još jednom izrazivši sućut obitelji, kazao je da ćemo Miroslava Tuđmana pamtiti kao velikog čovjeka i pravog gospodina, dobrog i čestitog koji ostavlja neizbrisivi trag u novijoj hrvatskoj povijesti. “Oprostili smo se od sina prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, zastupnika u Saboru, znanstvenika, profesora, publicista, sudionika i dragovoljca Domovinskog rata, istinskog domoljuba, ali ponajprije, od velika, dobra i čestita čovjeka koji ostavlja neizbrisivi trag u novijoj hrvatskoj povijesti, u našem društvu i u našim srcima”, kazao je Plenković na komemoraciji. “Pamtit ćemo ga s osjećajem zahvalnosti zbog svega dobroga što je učinio za svoju i našu Hrvatsku, na što svi možemo biti ponosni”, dodao je.
Podsjetio je na izniman doprinos prof. Miroslava Tuđmana u stvaranju slobodne, suverene i neovisne Hrvatske, njezinom međunarodnom priznanju i teritorijalnoj cjelovitosti, doprinosu u demokratizaciji zemlje i političkom procesu izgradnje hrvatskih institucija i hrvatske političke kulture. Istaknuo je i njegovu ulogu kao znanstvenika i njegovu akademsku karijeru na području informacijskih znanosti. Spomenuo je i njegovo snažno zalaganje za obranu prava hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, podršku putu Hrvatske prema EU i NATO-u, te njegov rad u političkom i stranačkom radu HDZ-a.
“U svemu što je radio, radio je pedantno, studiozno, razborito, upravo onako kakav je bio – miran i iskren čovjek, čak, po meni, možda i previše samozatajan, ali uvijek u zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa i hrvatskog identiteta”, rekao je Plenković, istaknuvši da je Miro Tuđman zbog toga uživao veliko poštovanje svih političkih aktera i brojnih ljudi neovisno o njihovoj političkoj pripadnosti.
Hrvatska je izgubila velikog domoljuba, velikog čovjeka i pravog gospodina
“Napustio nas je, nažalost, naglo i prerano. Njegovim odlaskom Hrvatska je izgubila velikog domoljuba, iskrenog zagovornika političkog dijaloga i časnog političara i čovjeka kojem je nacionalni javni interes bio ispred osobnog i ispred stranačkog; izgubili smo čovjeka čvrstih uvjerenja i jednog od svojih najuglednijih članova”, rekao je Plenković. Dodao je kako ćemo Miroslava Tuđmana pamtiti i kao velikog čovjeka i pravog gospodina. “On je čovjek koji je imao strast prema povijesnoj istini, čovjek posvećen znanju, čovjek čiji je život posljedica njegovih uvjerenja”, zaključio je premijer Plenković. Podsjetimo, istaknuti hrvatski znanstvenik i političar, dugogodišnji saborski zastupnik prof. dr. Miroslav Tuđman preminuo je u nedjelju navečer u 75. godini nakon višetjedne borbe s korona virusom.
Miroslav Tuđman je u Hrvatski sabor prvi je put izabran 2011. godine, njegov desetogodišnji zastupnički rad karakterizirali su odmjerenost, argumentiranost, stručnost, poštivanje drugih. Zastupničku je dužnost obnašao vrlo predano, u aktualnom sazivu Sabora bio je voditelj saborskog Izaslanstva u Parlamentranoj skupštini NATO-a te član odbora za obranu, za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, za ratne veterane te za međuparlamentarnu suradnju. Rođen je 25. svibnja 1946. u Beogradu. Diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je magistrirao te doktorirao (VSS – profesor filozofije i sociologije; doktorat u području društvenih znanosti – polje informacijskih i komunikacijskih znanosti; sveučilišni nastavnik). 
Počivao u miru, neka mu je laka hrvatska zemlja.
05.02.2021.Autor rj, https://direktno.hr/domovina/foto-komemoracija-za-miroslava-tudmana-nikada-nije-gubio-nadu-ni-u-doba-glasnih-krivokletnika-tzv-detudmanizacija-podanistva-i-krivotvorenja-222706/

‘SVE JE NA TEBI, MOJ NARODE’

SVE JE NA TEBI, MOJ NARODETHOMPSON ODGOVORIO PUPOVCU ‘Po tko zna koji put etnobiznismen i monopolist na pitanja stradanja i boli s prljavom namjerom pokušava ono što njegovima nije uspjelo’
Marko Perković Thompson odgovorio je putem Facebook profila čelniku SDSS-a Miloradu Pupovcu nakon što je ranije u utorak predstavio Godišnje izvješće pojava govora mržnje i nasilja prema Srbima za 2020. Godinu. Thompsonovu objavu prenosimo u cijelosti.

“U Hrvatskoj se sve pomalo mijenja ali jedino mržnja prema ovoj zemlji i njezinim braniteljima, ne. Po tko zna koji put, najpoznatiji etnobiznismen i monopolist na pitanja stradanja i boli, malo drhtavim glasom, a malo stankama između riječi koje traju nekad i dulje od životnog vijeka nekih organizama, s prljavom namjerom, preko leđa hrvatskih branitelja, očito pokušava učiniti ono, što njegovi sunarodnjaci i pola njegove stranke, nije uspjelo učiniti u ratu.nDa je Marko Perković Thompson, uistinu mrzitelj, tada bi dok je nosio pušku na ramenu, tu istu mržnju prakticirao, a nije.
Možda ovom društvu doista treba biblijskih 40 godina da postane svjesno sebe i otrese sa svojih leđa i duše podanički mentalni sklop, ali zasigurno bi već trebao doći kraj pokušajima da se nezadovoljstvo i bijes zbog toga jer u ratu nisu uspjeli ubiti Hrvatsku, prikriva lažnom borbom protiv mržnje i promoviranjem zabrana svih onih simbola pod kojima je ova zemlja i ovaj narod spašen od četničkog zla dok se istodobno od strane istih, promoviraju simboli i znakovi pod kojima je počinjeno neviđeno zlo nad hrvatskim narodom.
Da li nečiste, koji nikad nisu prihvatili ovu zemlju a kojima je ova zemlja ipak pružila ruku dodatno mori i činjenica da u toj obrani nismo posezali za onim istim sredstvima koje je koljački agresor koristio kao uobičajeno sredstvo, te da smo ih u svojoj obrani vojnički, muški porazili i moralno ponizili? Ako traže mržnju prvo neka je traže u svojim redovima, jer tamo će je i naći.
Sudovi su presudili. Svojim bijesom zbog jasnog stava da se izraz Za Dom Spremni, ne može samo sagledavati u svjetlu NDH nego i pravedne borbe protiv srpskog agresora, kako je sud naveo, te nepoštivanjem takvog utvrđenja, samo se pokazuje da nečisti ne poštuju ni ovu zemlju. A zemlja koja podilazi onima koji je ne poštuju te koji svakom svojom riječju pokazuju da bi i opet bili na strani onih koji su jednom na nju krenuli ognjem i nožem, nema budućnosti.
Sve je na tebi, moj Narode
P.S. Na slici je naslovnica tjednika srpskih novosti SNV-a broj 750 na kojoj je prikazano klanje srpom Marka Perkovića Thompsona te se je kao takav prodavao na svim kioscima u Republici Hrvatskoj.
Menadžment M.P.Thompsona”, stoji u objavi.
Autor lšhttps://direktno.hr/direkt/thompson-odgovorio-pupovcu-po-tko-zna-koji-put-etnobiznismen-i-monopolist-na-pitanja-stradanja-i-boli-s-prljavom-namjerom-pokusava-ono-sto-njegovima-229394/

I Titovi su komunisti rušili sinagoge i protjerivali Židove

Jučer (10. travnja 2021.) smo bili svjedoci “prosvjedne šetnje” 5 – 6 aktivista udruge ‘Documenta’ (uz TV snimatelje i policajce bilo je u toj skupini ukupno 10 – 11 osoba) do mjesta u Praškoj ulici na kojem se nalazila zagrebačka sinagoga. Sinagogu je srušio ustaški režim i tu je (kako su pojasnili Žarko Puhovski i Vesna Teršelić) “započeo genocid nad Židovima i Srbima”. Hrvate se podsjetilo kako je “Pavelić najveći zločinac u hrvatskoj povijesti”, uz poučak Puhovskog da je “onaj tko se toga ne stidi moralni idiot”.Rušenje bilo čijeg vjerskog objekta je zločin. Ubojstvo svakog čovjeka (bio Židov, Srbin ili ne) je zločin i na to uvijek treba podsjećati. No, ovakve politikantske predstave i performansi što nam ih iz ideoloških razloga svaki čas priređuju opskurne individue poput spomenutih aktera s nakanom opetovanog optuživanja Hrvata koji bi valjda kolektivno morali doživotno pred njima klečati s glavom dolje i rukama na leđima (ne bi li ih zadovoljili) su već degutantne. Nema tu pijeteta i dostojanstva, to nije podsjećanje na zločin i zlo kao takvo – posrijedi je jeftina propaganda, mržnja i zla namjera stigmatiziranja hrvatskog naroda prema matrici Beograda, SANU, UKS i SPC. Riječ je o takvoj jednostranost i isključivost da se na nju ne smije šutjeti – kao na pojavu – koliko god osobe koje to čine bile marginalne i beznačajne, jer njih u stopu prate (gdje god krenu!) naši “hrvatski” mainstream mediji kao zapete puške. Onima koji čine danas isto što i srpski fašisti i služe se njihovim metodama, treba dati primjeren odgovor – argumentirano, bez strasti i zadnjih namjera.Ponekad se čini kako među nama Hrvatima ima podosta mazohista sklonih samoozljeđivanju, onih koji su u stanju prihvatiti (il barem benevolentno promatrati) svaku, pa i najmonstruozniju, pod uvjetom da su na našu štetu ovog naroda. I što je najgore, sve ostaje bez reakcije!Do kada tako, za ime Boga!? Do kada!?Imaju li se današnji “antifašisti” čega sramiti – pa i Teršelićka, Puhovski i ostali propagandisti koji se trude iza (stvarnih ili izmišljenih) ustaških zločina skriti krvave tragove vlastite ideologije? Krvave tragove najzloćudnijeg sustava u povijesti ljudske civilizacije – komunizma koji je tijekom XX. stoljeća pobio preko 120 milijuna ljudi. Apologete Josipa Broza Tita koji se na svim do sada objavljenim “rang-listama” najvećih zločinaca u prošlom vijeku nalazi među prvih 10, polažu svoja kukavičja jaja već više od 75 godina. I još im nije dosta. Jesu li Žarko Puhovski, Vesna Teršelić i njihovi istomišljenici moralni idioti jer šute kao ribe o masovnim zločinima i beščašću svojih političkih otaca ili je to rezervirano samo za nas ostale?Tko je rušio sinagoge poslije rata i tko je “u ime klase” i “socijalne pravde” progonio Židove i činio nezapamćene masovne zločine?Kod nas u Hrvatskoj i danas, 30 godina nakon propasti komunizma i nestanka Jugoslavije postoje tabu teme vezano za zločine tadašnjeg režima koji se ne spominju – pa i za rušenje sinagoga i progone Židova.Je li to normalno i do kad će se šutjeti o ovim događajima, dok se konstantno, agresivno u sustavno ustrajava isključivo na zločinima ustaškog režima u vrijeme NDH koje se prenaglašava, umnaža u nedogled i diže na razinu “genocida” (iako NIKAD ni jedna domaća niti međunarodna institucija nije utvrdila da je u NDH od ustaša počinjen genocid)?U zagrebačkom Vjesniku je svojedobno objavljen jedan već zaboravljeni članak pod naslovom “Sve hrvatske sinagoge” (potpisan inicijalima V. K.) kojeg je u cijelosti prenio portal Hrvatskog kulturnog vijeća (HKV) 7. rujna 2008. godine. Evo nekih citata iz tog teksta:”Od 70 sinagoga, odnosno sinagogalnih prostora u Hrvatskoj danas još postoji 20, ali su u obrednoj funkciji samo četiri sinagoge: u Rijeci, Splitu, Dubrovniku i Zagrebu (bogomolja u Židovskoj općini). Neke su, poput bjelovarske (1917.), srušene još u vrijeme Prvog svjetskog rata ili u paležu ‘zelenog kadra’ 1918. godine kada su uništene one u Cerniku, Srijemskim Čakovcima i Čepinu. No, najviše ih je stradalo u Drugom svjetskom ratu, kada ih je diljem Europe razoreno više od tisuću. Već u travnju 1941. spaljena je osječka gornjogradska sinagoga, a ubrzo je slijedila odluka o rušenju one najljepše – zagrebačke, koja je u kontekstu hrvatskoga historicizma bila apsolutna paradigma naše sinagogalne arhitekture.Ali sa završetkom Drugog svjetskog rata nisu okončana i rušenja sinagoga u Hrvatskoj. Moglo bi se reći da je tu još dugi niz godina sistematski uništavana sinagogalna arhitektura. Sinagoga u Iloku srušena je 1948./49., u Osijeku 1950., velika sinagoga u Vukovaru 1958., a mala 1965. godine, ona u Karlovcu oko 1960., a u Kutini 1968./69. Neke je sinagoge ‘kao nepotrebne’ prodao tada nadležan ‘Savez jevrejskih opština Jugoslavije’ kao građevni materijal. U preostalima, koje su postale ‘općenarodna imovina’, prostori su prenamijenjeni za druge funkcije. Tako je u bjelovarskoj uređeno kazalište i glazbena škola, u varaždinskoj kino, u sisačkoj također glazbena škola. Kutinska je prvo postala skladištem mlina, potom društvenim domom i napokon gimnastičkom dvoranom. Križevačka je pretvorena u Omladinski dom, a koprivnička u tvorničko skladište. U sinagogi Podravske Slatine i danas je robna kuća. Osječka donjogradska i daruvarska sinagoga prodane su Pentekostnoj crkvi. Uzorno su restaurirane samo naše najstarije sinagoge u Splitu i Dubrovniku. Uskoro će, međutim, u dogovoru sa židovskom zajednicom neke sinagoge dobiti dostojnu kulturnu namjenu: varaždinska muzejsku, a koprivnička koncertnu.”(Vidi:https://www.hkv.hr/vijesti/hrvatska/3122-sve-hrvatske-sinagoge.html; stranica posjećena 11. 4. 2021.)Ovdje je izostavljena sinagoga u Rijeci koja je također srušena od komunista 1948. godine (iako je bila neznatno oštećena), a o čemu će biti riječi na kraju ove kolumne – uz svjedočenje sudionika i svjedoka događaja.Po pravilima struke restaurirane su samo dvije najstarije sinagoge – one u Daruvaru i u Dubrovniku – i to iz vanjskopolitičkih razloga, zbog ugleda Jugoslavije u svijetu.Uz sve to, od 15.000 Židova koliko ih je na području Jugoslavije preživjelo Drugi svjetski rat, Titovi komunisti su protjerali njih preko polovice (8.500).(Opširnije: https://hrcak.srce.hr/file/197848; stranica posjećena 11. 4. 2021.)Budući da su svi imućniji Židovi tretirani kao klasni neprijatelji, podlijegali su konfiskaciji i oduzeta im je sva imovina, a prije napuštanja zemlje morali su potpisati kako se te imovine odriču “dragovoljno”, te da za istu neće potraživati nikakvu naknadu – kako oni, tako i njihovi potomci. O tomu su danas već napisane knjige i znanstveni radovi, ali se kod nas u Hrvatskoj sve prešućuje, kao da se nikad nije dogodilo.Zato ne čudi što su Tito i njegov režim imali zategnute odnose s Izraelom i žestoko podržavali Palestince. Nije to bio nikakav “osjećaj za pravdu” prema palestinskom narodu, nego pokušaj da se izbjegne osuda Izraela i polaganje računa za sve što su činili na štetu židovskog naroda u cijelom poratnom razdoblju.No, vratimo se još na trenutak sinagogama. Evo što o tomu kaže već citirani izvor:”Od 30 sinagoga izgrađenih u Hrvatskoj u razdoblju od 1836. do 1935., 4 ih je srušeno davno prije Drugog svjetskog rata, a više od 15 ih je srušeno, prenamijenjeno, rasprodano, tj. blago rečeno ukinuto, u vrijeme mira i sjaja Titove Jugoslavije. Ne znamo koliko je onih ‘nekoliko’ prodanih kao građevinski materijal, ali jednostavna računica daje da je tijekom Drugog svjetskog rata uništeno do 11 sinagoga. Nedvojbeno je da je Drugi svjetski rat u Europi, jasno, i u Hrvatskoj, bio najteže i najtragičnije razdoblje za Židove. Ne sumnjamo niti u brojku od preko tisuću sinagoga srušenih tijekom tog rata diljem Europe. No, činjenice (brojke) navedene u ovom članku jasno govore da je na području Hrvatske u razdoblju mira, svekolikih sloboda i demokracije Titove komunističke vladavine uništen odnosno ukinut velik broj sinagoga. To još jednom pokazuje, ovaj puta na primjeru židovskih vjerskih objekata, kako je potrebno prekinuti s praksom uzdizanja razdoblja Josipa Broza, odnosno to razdoblje falsificirati i čak uspoređivati s današnjim stanjem u Republici Hrvatskoj.”(Vidi:https://www.hkv.hr/vijesti/hrvatska/3122-sve-hrvatske-sinagoge.html; stranica posjećena 11. 4. 2021.; tekst je pisan na temelju jednog starijeg članka objavljenog svojedobno u zagrebačkom Vjesniku, “Sve hrvatske sinagoge”, autora V. K.)Spominje li danas tko ove činjenice?Zašto se javnost ne podsjeti i na ova nekažnjena zlodjela komunista onako kako se to čini kad je u pitanju ustaški režim?Otkuda to selektivno pamćenje, pri čemu se zločini jedne strane (ustaške) kontinuirano i euforično prenaglašavaju, zdušno osuđuju i nazivaju “genocidom”, dok se na drugoj isti takvi ili još gori i masovniji zločini komunista potpuno potiskuju i prešućuju? Do kad ćemo mi Hrvati trpjeti da nam šovinisti – kriptostaljinisti i boljševici pomračenih umova i sužene svijesti nabijaju kompleks kolektivne krivnje zbog onoga što se događalo u NDH?Imaju li Žarko Puhovski, Vesna Teršelić i ‘Documenta’ saznanja o toj devastaciji židovske vjerske i kulturne baštine i progonu ovog naroda koji je izvršen poslije Drugoga svjetskog rata u Titovom “komunističkom raju”, u državi “bratstva-jedinstva”, u “antifašističkoj” Jugoslaviji?Komunisti su ubijali u ime klase, neki drugi u ime rase ili jednostavno zato što su smatrali da su pojedine vjerske, nacionalne i društvene skupine opasnost za njihov poredak; no, u čemu je razlika?U ime “klase” i “socijalne pravde” komunisti su ubijali sve koje su proglasili “kulacima”, “narodnim neprijateljima”, “parazitima”, “krvopijama”, “buržujima”, “kočničarima društvenog razvoja”, “ostacima trulog kapitalizma”, “reakcionarima”, “fašistima” (ili njihovim suradnicima), pa i one iz vlastitih redova ako su “skrenuli s linije Partije (“oportuniste”, “kolebljivce”, “frakcionaše”, “kukavice”, “agente”, “strane plaćenike” itd.), pa se postavlja opravdano pitanje:Po čemu je ovako široko postavljen koncept sustavnog uništavanja društvenih skupina i čitavih slojeva društva (uključujući i “otpadnike” iz vlastitih redova) humaniji i manje štetan od onih motiviranih rasnom, vjerskom ili nacionalnom mržnjom? Po čemu?Uostalom, zar sama činjenica da su Titovi komunisti i partizani pobili 60 – 70% od ukupnih ratnih žrtava na području Jugoslavije (i to u najvećem dijelu po svršetku rata) čije su kosti završile u preko 2.000 masovnih grobnica od Triglava do Đevđelije, ne govori o razmjerima tog velikog zločina nad zločinima, ali i o naravi sustava koji se krio iza “naroda”, “slobode”, “socijalne pravde” i “ravnopravnosti”?Može li se pravdati masovna ubijanja, pa i takve monstruozne zločine koji su izvršeni u Hudoj jami i na drugim lokacijama, pri čemu su muškarci, starci, žene i djeca živi zazidani u rudarska okna i ostavljeni da u agoniji dugoj 30 i više dana umiru groznom, sporom smrću u agoniji? Dakle, tako su ubijani i starci, žene, djeca, mladići i djevojke koji ni teoretski nisu mogli snositi krivnju ni za kakve zločine niti su bili pripadnici poražene vojske!Pamflet Faktografa hr i istina o sinagogi u Rijeci koju su srušili komunisti 1948. godineZanimljivo je kako danas mnogi “lijevi” mediji u Hrvatskoj (pa i portal Faktograf hr) nastoje demantirati zločine komunista, pa i rušenje sinagoga u njihovo vrijeme i to na jedan tragikomičan način.Tako, primjerice, u tekstu objavljenom 29 veljače, 2020. godine, znakovitog naslova “Velika riječka sinagoga i još veća laž”, autorica Ana Benačić negira kako su komunisti 1948. godine srušili sinagogu u Rijeci (uz tvrdnje da je ona tijekom rata bila uništena od nacista, pa su potom poslije rata samo “uklonjeni njezini ostaci”). Članak je objavljen kao reakcija na onaj objavljen na portalu Sloboda hr, za koji se tvrdi kako je lažno optužio komuniste za rušenje riječke sinagoge.Koliko je prozirna i neodrživa ova laž Faktografa hr, dokazuju oni sami (!?) i to u istom pamfletu – jer na kraju članka donose video prilog u kojem svjedok i sudionik tih događaja, riječki šef inšpektorata, Maks Peč izjavljuje kako je istina da su Nijemci zapalili crkvu, ali je vatru ugasio prolom oblaka, tako da je izgorio “samo jedan ćošak krovišta”.Evo uostalom dijela prijepisa iz spomenutog video priloga, pa neka čitatelji sami prosude:”Tri godine nakon svršetka rata, 1948., ja sam bio šef inšpektorata općine Rijeka, kad me je zvao gradonačelnik i rekao: ‘Komitet je odredio da treba sinagogu srušiti, jer ne treba crkava, ne treba ništa’. Ja koji nisam pripadao nikom, malo u strahu, pa sam rek’o: ‘Dobro, ćemo tražit’ poduzeće, našli smo poduzeće Jadran, direktor Jadrana je bio inžinjer Milorad Doričić…i počela se rušit’… Tako da se ta sinagoga srušila i sad se tamo podigla jedna velika zgrada…”Eto, kod Faktografa hr je i to moguće: Objave pamflet koji sami demantiraju snimkom u okviru istog članka! Ekipa iz Faktografa hr je vjerojatno računala s tim da nitko neće pogledati snimku. I ne zaboravimo još nešto: Riječ je o onima koji su službeni cenzori za Facebook u Republici Hrvatskoj. Oni po svojoj volji, staljinističkom metodom i paušalno blokiraju sadržaje i profile koji im ideološki ne odgovaraju, odbacuju objave, “ispravljaju netočne navode” – i usput kad imaju vremena za to prave ovakve prozirne bljuvotine od pamfleta.Video: svjedočenje očevica i sudionika događaja Maksa Peča o rušenju sinagoge u Rijeci 1948. godine: https://youtu.be/vmuDpzAL1QISvaki zločin je zločin i njega čovjek koji ima morala i savjesti (neovisno o vjeri, naciji ili političkom opredjeljenju) mora osuditi. Zločine i zločince mora osuditi i svako civilizirano društvo, neovisno o tomu tko su počinitelji a tko žrtve. To su univerzalna načela od kojih se ne može i ne smije odstupati. Bilo da su počinjeni u ime rase, klase ili s kojim trećim povodom, neovisno o tomu jesu li ubijali ustaše, partizani, komunisti, četnici, nacisti, talijanski fašisti…Ne postoji ideja ili ideologija koja može opravdati zločin i učiniti ga prihvatljivim.U Hrvatskoj, nažalost, u glavama mnogih još uvijek prevladava selektivno pamćenje i dvostruki aršin kad su u pitanju zločini počinjeni od partizana i oni što su ih uzrokovale druge strane – pogotovu ustaše koje su dežurni krivci za sve. Današnji “antifašisti” i velikosrpski propagandisti pušu u isto rog, svjesno i smišljeno iskrivljuju istinu i krivotvore povijest, uporno i sustavno šire mržnju i netrpeljivost, a sve pod krinkom “komemoriranja žrtava i osude zločina” – jer za njih žrtve postoje samo na jednoj (njihovoj) strani, a zločinci su uvijek na drugoj. Istina oslobađa. Puna istina – a ne polovična.Zato nije zgorega podsjetiti na ono što je naš svetac Ivan Pavao Drugi izgovorio na homiliji u hrvatskom nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici tog 3. listopada 1998. godine u prigodi proglašenja blaženikom mučenika hrvatskog naroda i majke Crkve, kardinala Alojzija Stepinca:”U osobi se novoga blaženika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom. On je sada u nebeskoj slavi okružen svima onima koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleći svoju vjeru u kušnjama i nevoljama. U njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled ištući njegov zagovor.”(Vidi: http://www.vatican.va/content/john-paul-ii/hr/homilies/1998/documents/hf_jp-ii_hom_19981003_croazia-beatification.html; stranica posjećena 11. 4. 2021.)U istini je spas. Krist nas je obvezao na taj put i mi drugoga nemamo.Zlatko Pinterhttp://www.hrsvijet.net/index.php/vijesti/132-hrvatska/59643-i-titovi-su-komunisti-rusili-sinagoge-i-protjerivali-zidove