Hrvatskoj domovinskoj i inozemnoj javnosti,

Hrvatskoj domovinskoj i inozemnoj javnosti,
povodom presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču

Evo, UN-tribunal u Haagu pokazao se još jednom kao javni „udruženi zločinački poduhvat“ za neuvažavanje bitnih činjenica, te za „ravnomjernu“ podjelu krivnje između ratnih agresora i onih koji su od njih branili svoju domovinu i svoja ognjišta. Kao takav će zasigurno jednom u budućnosti biti ocijenjen, ali za njegove žrtve bit će to prekasno!

Dakle, što nama je sada činiti?

Bez obzira na sve (ne)prilike: da su, kroz ove duge godine UN-tribunala u Haagu, članovi hrvatskih Vlada i Sabora po svojoj obvezi ustrajno branili nedvojbene hrvatske interese i ljude pred međunarodnim centrima moći, da su hrvatski mediji istinoljubivo zastupali nedvojbene interese svoga naroda u ovom svijetu selektivno promicanih informacija iz centara interesnih sfera najmoćnijih, da su hrvatski intelektualci bili imalo hrabriji i organiziraniji, da su hrvatski kršćani i njihovi predvoditelji dizali glas i molili kao zadnjih tjedana, da su, da su…, do ove nepravde i do nepravda koje će ona za sobom povući, ne bi ni došlo! Velika većina nabrojenih i inih, tek su počeli pomalo dizati glavu prema “Hrvatskoj trojci” u Haagu, kad je presuda bila već napisana.

Nevolja je k tomu, da su tužitelji i suci jedini ljudi koji su sebi zakonski osigurali pravo i na neistine, klevete, montirane dokaze, krive zaključke i nemoralne političke interese, a bez ikakvih kažnjivih posljedica za sebe osobno. Uz to, ovi na UN-tribunalu u Haagu nerijetko znaju biti sluge sebičnih interesa velikih sila.

Gotovo svi predvoditelji našega naroda pali su u ovom predmetu na popravni! Koliko je god hrvatski put u Europu neizostavan i koliko nam je god njime hoditi, nakon svih gorkih iskustava, zar uhodanom poltronstvu hrvatskih vlasti prema međunarodnoj zajednici ne bi stvarno trebao doći jednom kraj?!

Ima li šanse za oporavak? Presuda dvojici naših generala nije pravomoćna, pa svima, posebno odgovornima i vodećima u našem narodu, skoncentrirati se na žalbeni postupak i konačni pravorijek UN-tribunala. Takvog kakav jest, jer nad njim nema drugoga, osim onoga na Božjem sudu, a on je dalji od sunca! Osim toga, pred nama je i presuda „Hrvatskoj šestorci“…

Slutimo i znamo što će i kako će ponovno UN-tribunal, ali znamo li što ćemo mi sada, posebno znaju li to predvoditelji našega naroda, od civilnih do crkvenih poglavara??

Iz dosadašnjeg iskustva s hrvatskim vlastima, a nažalost i s nasljednim mentalitetom velikog dijela hrvatskog naroda, ubrzo će se praktično zaboraviti ova strašna nepravda i uvreda prema Domovinskom ratu, stvaranju države Hrvatske i ovim dotičnim hrvatskim prvacima u Haagu i drugdje koji su predvodili njeno stvaranje. Uz njih će praktično ostati u svojoj muci samo njihove obitelji i prijatelji, a drugi će se uvući u poslovičnu hrvatsku pasivnost i ravnodušje.

Stoga u ovoj općoj bespomoćnosti, povećajmo broj onih koji će razboritom riječju i učinkovitim djelom stati i ostati uz njih!

Josip Ante Sovulj, predsjednik HSK-a
Dr. fra Šimun Štio Ćorić, glasnogovornik HSK-a

New York/Solothurn, 15. travnja 2011.