Rapored 5. Hrvatskih Svjetskih Igara u Zagrebu 2023.

DANSATNICARapored 5. Hrvatskih Svjetskih Igara u Zagrebu  Od 24. do 29. Srpnja 2023. godine
PONEDJELJAK09:00 – 20:00DOLAZAK I REGISTRACIJA SUDIONIKA
24.7.18:00 – 20:00VEČERA
   
   
   
   
UTORAK09:00 – 20:00DOLAZAK I REGISTRACIJA SUDIONIKA
25.7.08:00 – 10:00DORUČAK
 13:00 – 15:00RUČAK
 17:00SVETA MISA (U ŽUPNOJ CRKVI SVETA MATI SLOBODO)
 18:00 – 20:00VEČERA
 20:00SVEČANO OTVARANJE IGARA (ATLETSKI STADION)
 22:00 – 24:00ZABAVNO-GLAZBENI PROGRAM (DVORANA PAUK)
   
SRIJEDA08:00 – 10:00DORUČAK
26.7.09:00 – 13:00SPORTSKE AKTIVNOSTI
 13:00 – 15:00RUČAK
 15:00 – 18:00SPORTSKE AKTIVNOSTI
 18:00 – 20:00VEČERA
 21:00 – 22:00PODJELA MEDALJA I PEHARA ZA SPORTOVE KOJI SU ZAVRŠILI (DVORANA PAUK)
 22:00 – 24:00ZABAVNO-GLAZBENI PROGRAM (DVORANA PAUK)
   
ČETVRTAK08:00 – 10:00DORUČAK
27.7.09:00 – 13:00SPORTSKE AKTIVNOSTI
 13:00 – 15:00RUČAK
 15:00 – 18:00SPORTSKE AKTIVNOSTI
 18:00 – 20:00VEČERA
 20:00 – 21:30SVEČANA AKADEMIJA, OBILJEŽAVANJE 30 GODINA HSK (KINO DVORANA)
 21:00 – 22:00PODJELA MEDALJA I PEHARA ZA SPORTOVE KOJI SU ZAVRŠILI (DVORANA PAUK)
 22:00 – 24:00ZABAVNO-GLAZBENI PROGRAM (DVORANA PAUK)
   
PETAK08:00 – 10:00DORUČAK
28.7.09:00 – 13:00SPORTSKE AKTIVNOSTI
 13:00 – 15:00RUČAK
 15:00 – 18:00SPORTSKE AKTIVNOSTI
 18:00 – 20:00VEČERA
 21:00 – 01:00SVEČANO ZATVARANJE IGARA, ZABAVNO-GLAZBENI PROGRAM, VIDEO ZAPIS POBJEDNICI V. HSI (DVORANA PAUK)
   
SUBOTA07:00 – 09:00DORUČAK
29.7.10:00KROS
 12:00ODLAZAK SUDIONIKA (EVENTUALNO DO 18 SATI RADI LETOVA)
   

Novo vodstvo Hrvatskog svjetskog kongresa

Novo vodstvo Hrvatskog svjetskog kongresa

15.05.2022. Kategorija: Hrvatski svjetski kongresNacionalni KongresiNovosti o namaVijesti

Na Izbornoj skupštini, Konvenciji, Hrvatskog svjetskog kongresa,  koja je održana u subotu 14. svibnja 2022. u Zagrebu Vinko Sabljo je jednoglasno izabran za predsjednika.

Konvencija održana u kombinaciji virtualno i fizički, na njoj je sudjelovalo oko pedesetak članova s pravom glasa.

Vinko Sabljo, kao jedini kandidat za predsjednika, dobio je mandat na četiri godine.

On se zahvalio na ukazanom povjerenju i naglasio da želi odraditi samo dio mandata tako da Izvršni odbor već sada mora povest računa o njegovu nasljedniku.

Članovi Izvršnog odbora 2022.-2026. su slijedeći: 

Predsjednik Vinko Sabljo (Švicarska)

Glavni tajnik Igor Lacković (Austrija)

Glasnogovornik fra Miljenko Stojić Mića (BiH)

RIzničarka Katarina Markota (Hrvatska)

Dopredsjednica za Europu Diana Vukušić (Švedska)

Dopredsjednik za Južnu Ameriku Mirko Luka Lissa Vodanović (Peru)

Dopredsjednica za Sjevernu Ameriku Caroline Spivak (Kanada)

Dopredsjednik za Australiju Ante Radić (Australija)

Voditelj ureda u Zagrebu Josip Marić

Voditelj ureda u Mostaru dr. Željko Raguž

Voditeljica Središta  za posljedice  istraživanja totalitarnih režima Anita Martinac (BiH)

Tajnik za odnose s državama i međunarodnim organizacijama Božo Ljubić (BiH)

Ravnatelj HSI Filip Vidović (Hrvatska)

Pomoćna tajnica Anamarija Manestar (Austrija)

Tajnik za nacionalne manjine Giureci-Slobodan Ghera (Rumunjska)

Časni sud: Davor Domijan predsjednik (Hrvatska-Francuska), Niko Ereš (Njemačka), Dubravka Frković (Argentina), Franko Cetinich (Velika Britanija) i Slavica Puco (Francuska)

Nadzorni odbor: Zlatko Šešet predsjednik (Hrvatska), Ivan Curman (Kanada) i Marin Skendeorvić (Mađarska)

Voditelji radnih odbora:

Gospodarstvo Filip Vidović (Hrvatska)

Školstvo-Kultura-društvenopolitička pitanja Franjo Pavić (Njemačka)

Mladež Mate Lončar (BiH)

Humanitarna i financijska pitanja Nicholas Frankopan (Velika Britanija)

Članovi radnog odbora za HSI su slijedeći: glavni koordinator Filip Vidović (Hrvatska), koordinator za izvandomovinstvo Igor Lacković (Austrija), Carolina Spivak (koordinator Sjeverna Amerika), Šime Skazlić (koordinator Australija), Jelena Nadinić (koordinator Južna Amerika), Tea Ružić (koordinator BiH) i Josip Marić (logistika Hrvatska).

O nama

Hrvatski svjetski kongres (HSK) je međunarodna, neprofitna, nevladina i nestranačka organizacija, koja za zadaću ima povezati sve Hrvate i Hrvatice, hrvatske Udruge i ustanove izvan Domovine i tako stvarati bolje uvjete i interese hrvatske domovine i hrvatskog izvandomovinstva. Ciljevi Hrvatskog svjetskog kongresa su unapređenje zajedništva među Hrvatima, ostvarenje njihovih težnji, osiguranje kontinuiteta i razvoja vjerskog, duhovnog, kulturnog, društvenog i športskog naslijeđa u Hrvata.

U tu svrhu Hrvatski svjetski kongres nastoji:

•    ojačati veze Hrvata u svijetu s Hrvatskom, kao središnjom stvaralačkom snagom i ojačati solidarnost među hrvatskim zajednicama u svijetu;
•    osigurati prava, položaj i interese Hrvata i hrvatskih zajednica i obraniti ih tamo gdje su zanijekani, narušeni ili ugroženi;
•    podupirati i pomagati stvaralački razvoj hrvatskog društvenog, vjerskog, kulturnog i športskog života u cijelom svijetu;
•    uskladjivati  nastojanja hrvatskih zajednica i udruga glede rješavanja političkih, gospodarskih, društvenih, vjerskih i kulturnih pitanja Hrvata;
•    zastupati i djelovati u ime zajednica i udruga članica Hrvatskog svjetskog kongresa ispred vladinih, unutarvladinih i drugih stranih i domovinskih ustanova glede pitanja koja se tiču Hrvata u cjelini;
•    Hrvatski svjetski kongres nastoji surađivati sa svim narodima na osnovi univerzalnih ideala demokracije, mira, slobode i pravde.

Osnovan je početkom srpnja 1993. godine. Svjetsko sjedište mu je u New Yorku.
U lipnju 1998. godine primljen je u Ujedinjene narode, kao nevladina međunarodna organizacija s konzultativnim statusom.

Hrvatski svjetski kongres djeluje u 30 zemalja, među kojima u Argentini, Australiji, Austriji, Belgiji, Brazilu, Crnoj Gori, Čileu, Danskoj, Francuskoj, Italiji, JAR-u, Kanadi, Lihtenštajnu, Mađarskoj, Makedoniji, Nizozemskoj, Norveškoj, Novom Zelandu, Njemačkoj, Peruu, Rumunjskoj, SAD-u, Slovačkoj, Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Švedskoj, Švicarskoj, Urugvaju i Velikoj Britaniji.

Hrvatski svjetski kongres djeluje na svjetskoj i nacionalnim razinama kroz radne odbore:

•    odbor za humanitarno davanje
•    odbor za obnovu i ulaganje
•    odbor za kulturu i šport, školstvo i veze s Domovinom
•    odbor za promidžbu i informiranje
•    odbor za povratak i useljeništvo
•    odbor za mladež.

Na svojim redovitim godišnjim susretima Hrvatski svjetski kongres dodjeljuje vrijedna godišnja priznanja i nagrade značajnim pojedincima i institucijama (nagrada HSK za promicanje hrvatskih interesa u svijetu, zahvalnica strancu za promicanje hrvatskih nacionalnih interesa, nagrada HSK za medijsko praćenje Hrvata izvan domovine, godišnja nagrada HSK za brigu o okolišu…).

Izvršni odbor Hrvatskog svjetskog kongresa 2022/2026

Predsjednik
Vinko Sabljo
Telefon: 0041 81 756 34 13 Mobitel: 0041 79 611 12 59
E-mail: sabljo@bluewin.ch
Država: Švicarska

Dopredsjednica za Sjevernu Ameriku
Caroline Spivak
Telefon:+1 416 3719740
E-mail: c_spivak@yahoo.ca
Država: Kanada

Dopredsjednik za Južnu Ameriku 
Mirko Luka Lissa Vodanović
Mobitel: +51 947 180320
E-mail: mirkoluka@gmail.com
Država: Peru

Dopredsjednik za Australiju 
Ante Radić
Mobitel: 61433470440
E-mail: affixglass@optusnet.com.au
Država: Australija

Dopredsjednica za Europu 
Diana Vukušić
Telefon: 031-23 24 77   Mobitel: 070-430 14 38
E-mail: diana_vukusic@hotmail.com
Država: Švedska

Glavni tajnik 
Igor Lacković
Mobitel: 0043 650 41 71 567
E-mail: lackovic.igor@hotmail.com 
Država: Austrija

Glasnogovornik 
Fra Miljenko Stojić
Telefon: (00) 387 39 700-325
E-mail: mostar@pobijeni.info 
Država: BiH

Rizničarka
Katarina Markota
E-mail: markota.kata@gmail.com
Država: Hrvatska

Ravnatelj domovinskog sjedišta u BiH 
Martin Mikulić, Odjel za društvena pitanja
Telefon: +387 63 070 919
E-mail: martinmikulic176@gmail.com
Država: BiH

Tajnica središta za istraživanje komunističkih zločina nad Hrvatima 
Anita Martinac
Telefon: (00) 387 63 319843
E-mail: martinac.anita@gmail.com
Država: BiH

Tajnik za hrvatske manjine   
Giureci-Slobodan Ghera
Telefon: + 40 737529070
E-mail: gs.ghera@gmail.com
Država: Rumunjska

Voditelj domovinskog sjedišta u RH
Josip Marić
Telefon +385 99 3732448
E-mail:josipmaric27@gmail.com
Država: Hrvatska

Tajnik: Odnosi s državama i međunarodnim organizacijama
dr. sc. Božo Ljubić
Telefon: +387 63 355 007
E-mail: bozoljubic1@gmail.com
Država: Bosna i Hercegovina

Ravnatelj HSI
Filip Vidović
Telefon: + 385 99 3471737
E-mail: filiplukav@gmail.com
Država: Hrvatska

Pomoćna tajnica
Anamarija Manestar
Telefon: +43 660 6345669
E-mail: anamarija.manestar@gmail.com
Država: Austrija

Časni sud
Davor Domijan – predsjednik
Telefon: +385 91 5253310
E-mail:  davor.domijan@gmail.com
Država: Hrvatska

Niko Ereš – član
Telefon: +49 176 8080 2667
E-mail: nikoeres@gmail.com
Država: Njemačka

Dubravka Frković – članica
Telefon: +54 911 28571911
E-mail: dubravka.frkovic.ar@gmail.com
Država: Argentina

Franko Cetinich – član
Telefon:+44 7415 002594
E-mail: frankcetinich@gmail.com
Država: Velika Britanija

Slavica Puco – članica
Telefon: +33 6 75064733
E-mail: sla.puco@gmail.com
Država: Francuska

Nadzorni odbor
Zlatko Šešet – predsjednik
Telefon: 385 91 5885266
E-mail: zatko4@hotmail.com
Država: Hrvatska

Marin Skenderović – član
Telefon: +36 30 9840841
E-mail:  skenderovic@gmail.com
Država: Mađarska

Ivan Curman – član
Telefon: +1 604 7256252
E-mail: icurman@telus.net
Država: Kanada

Voditelji radnih odbora

Gospodarstvo
Filip Vidović
Telefon: + 385 99 3471737
E-mail: filiplukav@gmail.com
Država: Hrvatska

Školstvo-Kultura-društvenopolitička pitanja
Franjo Pavić
Telefon: +49 173 9906732
E-mail: franjo.pavic@gmail.com
Država: Njemačka

Mladež
Mate Lončar
Telefon: + 387 63 963203
E-mail: mateloncar92@gmail.com
Država: BiH

Humanitarna i financijska pitanja
Nicholas Frankopan
Telefon: +44 7818 892524
E-mail: nikola@frankopan.eu
Država: BiH

Radni odbor za V. Hrvatske svjetske igre

Ravnatelj HSI
Filip Vidović
Telefon: + 385 99 3471737
E-mail: filiplukav@gmail.com
Država: Hrvatska

Koordinator za izvandomovinstvo
Igor Lacković
Mobitel: 0043 650 41 71 567
E-mail: lackovic.igor@hotmail.com 

Koordinator Sjeverna Amerika
Caroline Spivak
Telefon:+1 416 3719740
E-mail: c_spivak@yahoo.ca
Država: Kanada

Koordinator za BiH
Tea Ružić
Telefon: + 387 63 568511
E-mail: tea_ruzic95@yahoo.com
Država: BiH

Koordinator za Australiju
Šime Skazlić
E-mail: simon.skazlic@ksgroup.com.au
Država: Australija

Koordinator za Južnu Ameriku
Jelena Nadinić
Telefon:+54 9 11 3027 2671
E-mail: j.nadinic@gmail.com
Država: Argentina

Logistika
Josip Marić
Telefon +385 99 3732448
E-mail:josipmaric27@gmail.com
Država: Hrvatska

O nama

Hrvatski svjetski kongres (HSK) je međunarodna, neprofitna, nevladina i nestranačka organizacija, koja za zadaću ima povezati sve Hrvate i Hrvatice, hrvatske Udruge i ustanove izvan Domovine i tako stvarati bolje uvjete i interese hrvatske domovine i hrvatskog izvandomovinstva. Ciljevi Hrvatskog svjetskog kongresa su unapređenje zajedništva među Hrvatima, ostvarenje njihovih težnji, osiguranje kontinuiteta i razvoja vjerskog, duhovnog, kulturnog, društvenog i športskog naslijeđa u Hrvata.

U tu svrhu Hrvatski svjetski kongres nastoji:

•    ojačati veze Hrvata u svijetu s Hrvatskom, kao središnjom stvaralačkom snagom i ojačati solidarnost među hrvatskim zajednicama u svijetu;
•    osigurati prava, položaj i interese Hrvata i hrvatskih zajednica i obraniti ih tamo gdje su zanijekani, narušeni ili ugroženi;
•    podupirati i pomagati stvaralački razvoj hrvatskog društvenog, vjerskog, kulturnog i športskog života u cijelom svijetu;
•    uskladjivati  nastojanja hrvatskih zajednica i udruga glede rješavanja političkih, gospodarskih, društvenih, vjerskih i kulturnih pitanja Hrvata;
•    zastupati i djelovati u ime zajednica i udruga članica Hrvatskog svjetskog kongresa ispred vladinih, unutarvladinih i drugih stranih i domovinskih ustanova glede pitanja koja se tiču Hrvata u cjelini;
•    Hrvatski svjetski kongres nastoji surađivati sa svim narodima na osnovi univerzalnih ideala demokracije, mira, slobode i pravde.

Osnovan je početkom srpnja 1993. godine. Svjetsko sjedište mu je u New Yorku.
U lipnju 1998. godine primljen je u Ujedinjene narode, kao nevladina međunarodna organizacija s konzultativnim statusom.

Hrvatski svjetski kongres djeluje u 30 zemalja, među kojima u Argentini, Australiji, Austriji, Belgiji, Brazilu, Crnoj Gori, Čileu, Danskoj, Francuskoj, Italiji, JAR-u, Kanadi, Lihtenštajnu, Mađarskoj, Makedoniji, Nizozemskoj, Norveškoj, Novom Zelandu, Njemačkoj, Peruu, Rumunjskoj, SAD-u, Slovačkoj, Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Švedskoj, Švicarskoj, Urugvaju i Velikoj Britaniji.

Hrvatski svjetski kongres djeluje na svjetskoj i nacionalnim razinama kroz radne odbore:

•    odbor za humanitarno davanje
•    odbor za obnovu i ulaganje
•    odbor za kulturu i šport, školstvo i veze s Domovinom
•    odbor za promidžbu i informiranje
•    odbor za povratak i useljeništvo
•    odbor za mladež.

Na svojim redovitim godišnjim susretima Hrvatski svjetski kongres dodjeljuje vrijedna godišnja priznanja i nagrade značajnim pojedincima i institucijama (nagrada HSK za promicanje hrvatskih interesa u svijetu, zahvalnica strancu za promicanje hrvatskih nacionalnih interesa, nagrada HSK za medijsko praćenje Hrvata izvan domovine, godišnja nagrada HSK za brigu o okolišu…).

Hrvatski Svjetski Kongres Osnovan je početkom srpnja. 1993.

HRVATSKO SVJETSKI KONGRES I KANADSKO HRVATSKI KONGRES

Osnovan je početkom srpnja. 1993. godine, kao međunarodna neprofitna nevladina, udruga koja okuplja i povezuje hrvatske udruge i ustanove izvan Domovine. Krovna je hrvatska međunarodna udruga sa savjetodavnim statusom u Ujedinjenim narodima.

13.prosinca 1993.godine. Došao je u Vancouver fra Ljube Krašić s namjerom da osnuje ogranak Kanadskog hrvatskg kongresa u Vancouveru a u sastavu krovne udruge Kanadsko Hrvatski Kongres i Hrvatski Svjetski Kongres. Dvadesetu godišnjicu svoga rada svečano je proslavio u Zagrebu od 21-27 srpnja 2014. godine. Dvadeset godina to neznači mnogo kad se broje te godine. Ali u sluačaju Kanadsko hrvatskog kongresa može se reći da je mnogo, jer je za tih dvadeset godina mnogo uradio na sportskom, kulturnom i obrazovanom radu među Hrvatima diljem Kanade.

Počelo je prvo organiziranje u Kanadsko-hrvatskog kongresa u Torontu, gdje u stvari još nije bilo ni jednog ogranka ili organizacije koja je slična kongresu. Bile su plesne kulturne skupine koje bih se pripremale za Festivale, kao što suTamburice i Orkestri. Festivali su privukli veliku pažnju i drugi skupina. Kao što su Mađarske, Poljske, Ukrajinske Kinezke i druge nacionalne skupine.

To zajedništvo nazvalo se Multikultuarlizam, to su kanadske vlasti gledale sa simpatijom i pomagale takve kulturne institucije. Na temelju toga zasnovan je i Kanadsko hrvatski kongres, koji je i ove godine tj. 2014. godine pripremio treće svjetske Igre.

Treće hrvatske svjetske Igre održane su u Hrvatskoj prvostolnici grada Zagreba. Igrama je nazočio predsjednik Republike Hrvatske gospodin Ivo Josipović, predsjednik Hrvatskog Sabora gospodina Josipa Leke i načelnik grada Zagreba gospodina Milana Bandića. Postavlja se pitanje kako je došlo do tog naglog značajnog udruživanja hrvatske mladeži u slobodnom svijetu.

Bilo je to prije dvanaest godina u dogovoru s predsjednikom KHK-a Ivanom Curmanom da razvijemo višu sportski i kulturnu djelatnost Hrvatskog kanadskog kongresa. Došli smo na ideju da održimo jedan Hrvatskih svjetskih sportski Turnir u Vancouveru. Primili smo se te dužnosti da pripravimo teren za igre i pronađemo kontakte s hrvatskim sportskim klubovima u svijetu. Pripremili smo plan rada i sve potrebno predvidio za održavanje sportskog Turnira. To se sastoji u pet točaka.

*  Zatražit odobrenje od kanadske Vlade da se u Vancouveru održi     hrvaskih svjetskih sportskih Turnir.

*  Zamoliti kanadsku Vladu za financijsku pomoć.

*  Pronaći i pripremit teren za održavanje sportskog Turnira.

*  Prikupit što veći broj adresa od hrvatskih sportskih klubova u svijetu.

*  Napisat upitna pisma sportskim klubovima od Australije sve do Brazila i Argentine, da li podržavaju naš prijedlog i da li će doći na sportskih Turnir u Vancouver Canada?

Stupili smo u vezu s našim poznanicima u svijetu i to preko hrvatskih kulturnih institucija i crkvenih zajednica. Prikupili smo 750 adresa od hrvatskih svijetskih zajednica u slobodnom svijetu. To smo sve sredili i razgovoru s predsjednikom Ivana Curmana da smo sa uspjehom završili  posao. Trebali bi se sastat i tako je bilo da samo došli u ured kongresa kod gospođe Dragice Jelić. Skupa s Dragicom unijeli smo sve adrese u kompjuter. Napisali smo upitna pisma dali se slažu s našim prijedlogom da održimo zajednički sportski Turnir u Vancouver Canada.?

Adresirali pisma i otpremiti na svaku adresu. Nakon mjesec dana počeli su stizat pozitivni odgovori da pristaju na naše zahtjev.

U međuvremenu dobili smo i obavijest of kanadske Vlade provincije British Kolumbije da možemo održat hrvatskih svjetskih Turnir u Vancouveru. Odobrili su i našu molbu da možemo dobit i “Grant za sportske igre u Vancouveru.” Kad smo to sve sredili i dobili ptvrdna pisma o sportskih nogometnih klubova da se slažu s našim prijedlogom.

U međuvremenu predsjednik Ivan Curman odlazi u Zagreb na zasjedanje HSK-a i upoznaje Upravu HSK-a da imamo namjeru održat jedan Hrvatskih svjetskih Turnir u Vancouveru. Uprava i članovi HSK-a zatražila je da njima prepustimo taj dio programa i da se igre prošire na sve sportove ne samo na nogomet.

Predsjednik Kanadskog hrvatskog kongresa Ivan Curman prepustio je glavnom Odboru da održi prvi svjetski Turnir u Hrvatskoj i tako su održane prve svjetske ikre u gradu Zadru 2006. godine. Kanadsko hrvatski kongres razvija svoju višu kulturnu i sportsku djelatnost u Vancouveru.

Prve svjetske Igre održane su u gradu Zadru 2006. godine. To je bio prvi pokus hrvatskih sportskih igara u Zadra. U tom uspjehu Hrvatskih iseljeničkih sport pokazao se vrlo uspješnim. Kad pogledam plodove rada prvi Igara održani 2006. Govorimo o slijedećim činjenicam da jedan dio sudionika odlučilo je živjet u Hrvatskoj. Sklopilo se bezbroj prijateljski veza itd. Bilo je na igrama od Argentine, Brazila,sve do Australije, jedan policajac je rekao da nikad u zivotu nije vidio toliko razlicitih putovnica iz citavoga svjeta.To je bio put da su se održale druge svjetske Igre u gradu Zadru 2010,godine.

Evo što rekoše poznate osobe o hrvatskim svjetskim igrama u Hrvatskoj i inozemstvu.

Jure Strika: Razmišljajući o četeri godine, od završetka prvi igara pa do danas ne mogu će je ostati ravnodušan na doživljeno iskustvo. Prisutna je velika radost da su Igre uhvatile korjene u većini država – zemalja u kojima žive hrvatske Zajednice i da su prepoznate kao most koji nas globalno povezuje s Domovinom.

Druga osoba hrvatskoj javnosti je poznata. The Honourable Lynne Yelich zastupnica u kanadskom parlamentu Coservative stranke reče. Nakon što sam 2006.godine prisustvovala na prvim Hrvatskim svjetskim Igrama. Pružena mi je velika čast preuzeti ulogu veleposlanika/ce igara te otvoriti druge po redu Hrvatske svjetske igre u organizacije Hrvatskog svjetskog kongresa.

Od godine 2010.poboljšan je rad na razvoju kulturno sportskim organizacijama.

Jednog dana u razgovoru s predsjednikom Ivanom Curman reče mi da bi trebali proširit višu djelatnost na kulturnom i sportskom radu u Kanadsko hrvatskom kongresu. Osnovali smo i počeli s izdavanjem Hrvatskog telefonskog imenika British Columbije, ali ni to nije dovoljno pošto se Imenik tiska samo jednom godišnje.

Naši prijedlozi na sastanku smo odlućili je da otpočnemo tiskat jedan mjesečnik i tako ćemo vidjet je li publika zadovoljna i voli čitat. Ako publika zavoli Glasilo Kanadsko-hrvatskog kongresa ondan ćemo tiskat jednom mjesečno ili po potrebi više puta na mjesec. Tako smo se primili dužnosti da uredimo i smislimo koje teme treba donosit u Glasilu. Prvo smo izabrali šest imena za naslov “Glasila” i odlučeno je na sastanku predsjednikom Curmanu na odabir Glasila. Ivan je izabrao ime “KONGRES” Razmišljali smo o imenu Glasila i prvoj stranici kako će izgledat.

Smislili smo da prva stranica treba bit privlačna i bogato uređena sa hrvatskim znakovljem. Na naslovnoj strani se nalazi okvir s Hrvatskim Tropletom, slika Hrvatskog Narodnog Kazališta u Zagrebu ,s kanadskim Amblem “Javorov List” i ostalo hrvatsko i društveno znakovlje. Hrvati grada Vancouvera prihvatili su i zavolili to glasilo koje se dijelilo besplatno preko župe u Vancouveru. To je bio izvanredni uspjeh. Mislili smo tiskat Glasilo samo dva mjeseca, evo nas kako ga tiskomo već šest godina. Publika je rekla da voli čita svoj hrvatskih tisak.

Osnivanje Kluba boćara u Vancouver, B.C.

Kanadsko hrvatski kongres i priprema za treće Hrvatske svjetske Igre u Zagrebu 2014. godine. Hrvatski Klub boćara osnovan je privremeno. Klub je organizirao predsjednik KHK-a Ivan Curman snamjerom da Klub učestvuje u Hrvatskim svjetskim Igrama koje se održavaju u Zagrebu. Pozvao je trenera Ivana Udovičića da trenira slijedeće boćare: kako slijedi: Srećka Krapića, Branka Gusić, Tihomir Barišić, Ivan Dulibić, Ivan Curman, Boris Špralja, Rudi Tuđen, Julio Buljundić, Milan Čudina, Ante Prlić, Mirko Segović. Trener Ivan Udovičić zaista je pokazao svoje vrline i svoju sposobnost u treniranju boćara.Trenige smo imali u Italian Culturan Centru.

Naši boćaru osvojili su brončane medalje na Hrvatskim Svjetskim igrama u Zagrebu 24- srpnja- 2014. Kako slijedi: Ivan Dulibić, Srećko Krapić, Branko Gusić i Tihomir Barišić. Svakako, odajemo im srdačne čestitke i neka tako nastave do 2017.godine, gdje će nastupit ponovno na četvrtim Svjetskim hrvatskim igrama.

Otvaranje treći po redu Hrvatskih svjetskih Igara na Trgu bana Josipa Jelačića nastupile su grupe iz dvadeset i pet zemalja s 1000 sportski učesnika iz različitih sportskih disciplina i dvije tisuće i petsto iseljenički posjetitelja domovini Među kojima je nastupila i grupa iz Vancouvera predvođna predsjednikom KHK-a Ivan Curman, a Julio Buljuncić se nalazio na čelo kolone s mladima iz Kanade Roko i Domenik Božić sa kanadskom zastavom.

Posjet gradu Vukovaru,

Hrvatska Iseljenička Lirika, kao Udruga hrvatskog pjesništva je član Hrvatskog svjestkog kongresa. Posjetitelje mučeničkom gradu Vukovaru predvodio je izaslanik Hrvatskog svjetskog kongresa gospodin Jozo Marić iz Njemačke.

U rano jutro 24, srpnja 2014. Krenuli smo za Vukovar i stigli u 11.sati u pratnji hrvatskih branitelja. Primio nas je vukovarsko srijemski župan gospodin Božo Galić i gradonačelnik grada Vukovara gospodin Ivan Penava. Posjetili smo Ovčaru gdje se nalazi jedno znamenito groblje hrtvatski branitelja i ranjenika koji su branili Vukovar i ranjenika koji su izvedeni iz Vukovarske bolnice i od agresora svi na zvjerskih naćin poubijani. Položili smo vjence i upalili svjeće. Tu je grob hrvatskog heroja Blage Zadre.

Posjetili smo i Trpinjsku cestu gdje je poginuo Blago Zadro. Evo kako objašnjava jedan Branitelj o Trpinjskoj cesti: Blago Zadro bio je neustrašivi ratnik idealan Zapovjednik. Došao je na mjestu zapovjednika 3. bojne, pokazao se dobrim organizatotom obrane. Točno je predvidio da će Četnici  u sivo-maslinastim uniformama pokušati uči u Borovo Naselje preko Trpinjska cesta, stoga je tamo organizirao obranu. Nazvao je zapovjednika Jugoslavenske amije u Vukovaru i rekao mu: Od danas, dok sam ja živ, više nijedan vas vojnik neće proći Trpinjskom cestom!” Kada je poginuo privremeno je pokopan na katoličkom groblju nedaleko bolnice. Nakon mirne reintegracije hrvatskog podunavlja tijelo Blage Zadre identificirano je i pokopano na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Aleji hrvatski branitelja u Vukovaru na samu godišnjicu 16.listopada 1998.

Pomolili smo se, položili vijence i zapalili svijece i vratili se u Zagreb u mislima na hrvatske branitelje grada Vukovara Neka im je vječna slava i hvala počivali u miru Božjem.

Vratili smo se u Zagreb u 12.sati noći i ujutro smo nastavili učešće u hrvatskim svjetskim Igrama sve do njihova završetka 26.srpnja 2014.godine.

Ante Prlić

Kanadsko Hrvatski Kongres

Odbor za školu i kulturu

U Zagrebu održana tiskovna konferencija Sastanka Središnjeg odbora HSK-a

U Zagrebu održana tiskovna konferencija Sastanka Središnjeg odbora HSK-a

Delegacija HSK posjetila grob prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana

Na kraju sastanka Središnjeg odbora Hrvatskog svjetskog kongresa, krovne udruge iseljenih Hrvata, koji se održao od 23. do 25. srpnja u Zagrebu, jučer je održana i konferencija za tisak. Tom prigodom istaknuti su svi zaključci, koji se prije svega odnose na poticanje i nastavak suradnje domovinske i iseljene Hrvatske kroz aktivnosti i rad HSK. Glasnogovornik HSK, fra Šimun Šito Ćorić naglasio je na iznimno dobar kontakt koji je ostvaren sa Državnim uredom za Hrvate izvan RH ali prije svega na dugogodišnju potporu Hrvatske matice iseljenika.

”Majorizacija Hrvata u Federaciji i nenazočnost u Republici Srpskoj, smrt su za Hrvate u BiH”, ocijenio je fra Šimun Šito Ćorić, zauzevši se za “neku vrstu hrvatske autonomije, trećeg entiteta, ali nikako na štetu druga dva naroda”.

U BiH se može napraviti da svatko bude zadovoljan, uvjeren je Ćorić i to je jedan od glavnih zaključakai Okruglog stola koji je netom prije tiskovne održan u HMI. Predstavnici Kongresa upozorili su na loše učinke oporezivanja inozemnih mirovina te izrazili nezadovoljstvo što Hrvatska još uvijek nije omogućila dopisno glasovanje na izborima. ”Oporezivanje mirovina odbija ljude od Domovine, time će se više izgubiti nego dobiti”, naglasili su na tiskovnoj jer hrvatsko je iseljeništvo,, druga gospodarska grana, nakon turizma u Hrvatsku najviše novca stigne od isljeništva. HSK se zauzima da se pred sud izvedu odgovorni za ubojstva više od stotine hrvatskih emigranata i na tom području će nastaviti raditi punim intezitetom.

Delegacija HSK na Oltaru domovine na Medvedgradu

”U nekoliko europskih država, po uzoru na Njemačku, potiče se istraživanje političkih umorstava emigranata, a neke su države od Kongresa zatražile pomoć”, rekao je Ćorić ne želeći iznositi pojedinosti o karakteru te pomoći, a predsjednik Kongresa Mijo Marić je nadodao da Hrvatski zakon o europskom uhidbenom nalogu neprihvatljiv je za demokratski svijet, ruši vjerodostojnost Hrvatske i ugrožava odnose s Njemačkom.

Jedna od najvažnijih najava tiskovne HSK-a je: za srpanj 2014. godine, Hrvatske svjetske sportske igre na kojima se u Zagrebu očekuje oko tisuću sportaša i još pet do šest tisuća rodbine i prijatelja iz iseljeništva. Potporu igrama već su dali gradonačelnik Zagreba Milan Bandić i Državni ured za Hrvate izvan RH, kao i Hrvatska matica iseljenika gdje će i biti smješen Odbor za organizaciju igara.

Okupljanju u prigodi 20. obljetnice osnivanja, delegati HSK-a su dali visoku ocjenu, a uvjereni su i kako Kongres ima dobru budućnost. Težište budućeg rada bit će mu gospodarstvo, odnosno povezivanje potencijala Domovine i iseljeništva te privlačenje mladih.HSK izrazio je nadu da će Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske jednog dana ‘prerasti’ u ministarstvo isljeništva. Također je istaknuto i uspostavljanje Partnerskog sporazuma između HSK i braniteljske udruge Zavjet. Sporazum o Partnerstvu su potpisali Mijo Marić predsjednik HSK i Boris Mužanović, predsjednik udruge Zavjet.Ovaj dokument predstavlja kontinuitet prijašnje suradnje na zajedničkim projektima – potpora generalima, te novu osnovu buduće suradnje na konkretnim projektima s ciljem povezivanja iseljene i domovinske Hrvatske. Jedan od zajedničkih ciljeva je podrška gospodarskim projektima, kreiranje hrvatske svjetske poslovne platforme, stipendiranje studenata na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima u RH i u inozemstvu, te povezivanje hrvatske svjetske znanstvene elite.

HSK krovna je iseljenička udruga, okuplja 30 nacionalnih kongresa iz 30 država u kojima hrvatski iseljenici žive u većem broju. Kao nevladina udruga, Kongres je član UN-a sa savjetodavnim statusom – zaključak je na kraju tiskovne.

Zahvalnica HSK prigodom 20 obljetnice osnutka HSK za dugogodišnji plodonosan i nesebičan rad u HSK, te povezivanju domovine s iseljenom hrvatskom Željka Lešić, ravnateljica Domovinskog sjedišta HSK

Na svečanoj večeri HSK-a, koja je održana u dvorani Matis, uz posebnog uvaženog gosta i dragog prijatelja, hrvatskog generala Mladena Markača, nazočio je i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, te drugi uvaženi gosti iz javnog i poltičkog života Hrvatske i visokih predstavnika Crkve u Hrvata, prije svega dugogodišnji suradnici i prijatelji HSK-a. Tom prigodom uručena se zahvalnice HSK-a, za izniman doprinos i rad u ovoj krovnoj udruzi iseljenih Hrvata: Anti Pavloviću iz Hrvatskog nogometnog saveza, Šimunu Šiti Ćoriću, glasnogovorniku HSK-a, Dijani Vukušić, rizničarki, Josipu Anti Sovulju, dugogodišnjem glavnom tajniku HSKa-a te ravnateljici Domovinskog sjedišta HSK-a u Zagrebu, Želji Lešić, koja je godinama glavni oslonac svih aktivnosti Kogresa u domovini i važna spona sa Hrvatskom maticom iseljenika.

Priredila: Ivana Rora; Fotografije: Hrvoje Salopek i HSK

Objavljeno: Petak, 26. 07. 2013. 00:00
http://www.matis.hr/index.php/hr/novosti/2486-u-zagrebu-odrzana-tiskovna-konferencija-sastanka-sredisnjeg-odbora-hsk-a



‘Od oporezivanja inozemnih mirovina više štete od koristi’

Predstavnici Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) upozorili su danas na loše učinke oporezivanja inozemnih mirovina te izrazili nezadovoljstvo što Hrvatska još uvijek nije omogućila dopisno glasovanje na izborima. Oporezivanje mirovina odbija ljude od Domovine, time će se više izgubiti nego dobiti, rekao je glasnogovornik HSK fra Šimun Šito Ćorić na konferenciji za novinare. Hrvatsko je iseljeništvo, podsjeća, druga gospodarska grana, nakon turizma u Hrvatsku najviše novca stigne od isljeništva.

Predstavnici Kongresa opetovali su svoju zabrinutost položajem Hrvata u BiH. Majorizacija Hrvata u Federaciji i nenazočnost u Republici Srpskoj, smrt su za Hrvate u BiH, ocijenio je Ćorić, zauzevši se za “neku vrstu hrvatske autonomije, trećeg entiteta, ali nikako na štetu druga dva naroda”. U BiH se može napraviti da svatko bude zadovoljan, uvjeren je Ćorić.

HSK se zauzima da se pred sud izvedu odgovorni za ubojstva više od stotine hrvatskih emigranata. U nekoliko europskih država, po uzoru na Njemačku, potiče se istraživanje političkih umorstava emigranata, a neke su države od Kongresa zatražile pomoć, rekao je Ćorić ne želeći iznositi pojedinosti o karakteru te pomoći.

Hrvatski zakon o europskom uhidbenom nalogu neprihvatljiv je za demokratski svijet, ruši vjerodostojnost Hrvatske i ugrožava odnose s Njemačkom, ocijenio je predsjednik Kongresa Mijo Marić.

‘Kognresnici’ su za srpanj 2014. najavili Hrvatske svjetske igre na kojima se u Zagrebu očekuje oko tisuću sportaša i još pet-šest tisuća drugih posjetitelja.

Okupljanju u prigodi 20. obljetnice osnivanja, ‘kongresnici’ su dali visoku ocjenu, a uvjereni su i kako Kongres ima dobru budućnost. Težište budućeg rada bit će mu gospodarstvo, odnosno povezivanje potencijala Domovine i iseljeništva te privlačenje mladih.

HSK izrazio je nadu da će Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske jednog dana ‘prerasti’ u ministarstvo isljeništva. HSK krovna je iseljenička udruga, okuplja 30 nacionalnih kongresa iz 30 država u kojima hrvatski iseljenici žive u većem broju. Kao nevladina udruga, Kongres je član UN-a sa savjetodavnim statusom.

Poslovni.hr/Hina
http://www.poslovni.hr/hrvatska/od-oporezivanja-inozemnih-mirovina-vise-stete-od-koristi-248264#



Hrvatski svjetski kongres zabrinut položajem Hrvata u BiH

U četvrtak, 25. srpnja, a nakon dvodnevnog zasjedanja Središnjeg odbora Hrvatskog svjetskog kongresa, u Hrvatskoj matici iseljenika održana je tiskovna konferencija. Predstavnici Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) opetovali su svoju zabrinutost položajem Hrvata u BiH. ”Majorizacija Hrvata u Federaciji i nenazočnost u Republici Srpskoj, smrt su za Hrvate u BiH”, ocijenio je glasnogovornik HSK fra Šimun Šito Ćorić na konferenciji za novinare, zauzevši se za “neku vrstu hrvatske autonomije, trećeg entiteta, ali nikako na štetu druga dva naroda”. U BiH se može napraviti da svatko bude zadovoljan, uvjeren je Ćorić, prenosi Hina.

Predstavnici Kongresa upozorili su na loše učinke oporezivanja inozemnih mirovina te izrazili nezadovoljstvo što Hrvatska još uvijek nije omogućila dopisno glasovanje na izborima. ”Oporezivanje mirovina odbija ljude od Domovine, time će se više izgubiti nego dobiti”, rekao je glasnogovornik HSK fra Šimun Šito Ćorić na konferenciji za novinare.

Hrvatsko je iseljeništvo, podsjeća, druga gospodarska grana, nakon turizma u Hrvatsku najviše novca stigne od isljeništva. HSK se zauzima da se pred sud izvedu odgovorni za ubojstva više od stotine hrvatskih emigranata. ”U nekoliko europskih država, po uzoru na Njemačku, potiče se istraživanje političkih umorstava emigranata, a neke su države od Kongresa zatražile pomoć”, rekao je Ćorić ne želeći iznositi pojedinosti o karakteru te pomoći.

”Hrvatski zakon o europskom uhidbenom nalogu neprihvatljiv je za demokratski svijet, ruši vjerodostojnost Hrvatske i ugrožava odnose s Njemačkom”, ocijenio je predsjednik Kongresa Mijo Marić. ‘Kognresnici’ su za srpanj 2014. najavili Hrvatske svjetske igre na kojima se u Zagrebu očekuje oko tisuću sportaša i još pet-šest tisuća drugih posjetitelja.

Okupljanju u prigodi 20. obljetnice osnivanja, ‘kongresnici’ su dali visoku ocjenu, a uvjereni su i kako Kongres ima dobru budućnost. Težište budućeg rada bit će mu gospodarstvo, odnosno povezivanje potencijala Domovine i iseljeništva te privlačenje mladih.

HSK izrazio je nadu da će Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske jednog dana ‘prerasti’ u ministarstvo isljeništva. HSK krovna je iseljenička udruga, okuplja 30 nacionalnih kongresa iz 30 država u kojima hrvatski iseljenici žive u većem broju. Kao nevladina udruga, Kongres je član UN-a sa savjetodavnim statusom.

HINA
bljesak.info



U Zagrebu svečano otvoren Sastanak Središnjeg odbora HSK-a

Izvedbom hrvatske himne, u Zagrebu je 23. srpnja, svečano otvoren Sastanak Središnjeg odbora Hrvatskog svjetskog kongresa, krovne udruge iseljenih Hrvata.

Ovom važnom skupu, kojim se obilježava i 20. obljetnice osnutka HSK-a, nazočile su mnoge uvažene osobe iz javnog i političkog života Hrvatske. Na samom početku nazočne je pozdravio Mijo Marić, predsjednik HSK, istaknuvši važnost djelovanja Kongresa za budućnost iseljene Hrvatske ali i gospodarstvena ulaganja u domovini.

– Mi nismo samo Hrvati na privremenom radu već smo sposobni mladi ljudi sa karijerama i poslovnim uspjesima u državama u kojima živimo. Kao takvi možemo puno napraviti za Hrvatsku ali trebamo i potporu te dobru suradnju upravo u domovini i postojećim institucijama, koje su zadužene za kontakte s Hrvatima izvan Hrvatske. A Hrvatska matica iseljenika oduvijek je bila naš dom i bitan oslonac za sve što smo radili – istaknuo je Mijo Marić, pozdravivši pri tom Marina Knezovića, ravnatelja HMI, Ivu Jelušića, izaslanika Hrvatskog sabora, Dariju Krstičević, izaslanicu premijera RH i predstojnicu Ureda za Hrvate izvan RH, Ivana Šukera, predsjednika Saborskog odbora za Hrvate izvan RH, zamjenicu gradonačelnika Zagreba, Sandru Švaljek te predstavnike hrvatskih političkih stranki i institucija kao i osoba iz javnog života RH.

Poseban pečat svečanom otvorenju dao je fra Šimun Šito Čorić, glasnogovornik HSK i jedan od utemeljitelja krovne udruge iseljenih Hrvata, podsjetivši sve nazočne na same početke rada kao i bogat i djelotvoran put hrvatskog izvandomovinstva kroz 20 godina.

– Puno emocija i rada je u ovoj organizaciji, koja pripada svima nama jer domovina i iseljeništvo za mene je nedjeljivo… mi smo jedna duša i jedno srce – rekao je fra Šito – i ne smijemo nikada zaboraviti lik i djelo našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji je sa Kongresom bio na samom početku, sa Kongresom i Hrvatskom.

Nakon svečanog otvorenja, delegati Kongresa nastavili su sa radnim djelom, te posjetom Oltaru domovine i Medvedgradu. Za sutra je predviđeno niz predavanja o izazovima ulaska Hrvatske u Europsku uniju te o 20. obljetnici osnutka HSK-a, a predavači će biti ugledni stručnjaci.

Tekst: Ivana Rora; Fotografije: Hrvoje Salopek July 24, 2013
http://www.matis.hr/index.php/hr/novosti/2463-u-zagrebu-svecano-otvoren-sastanak-sredisnjeg-odbora-hsk-a



Hrvatski svjetski kongres zasjeda u Zagrebu

Iseljeništvo podupire osnutak Državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske i donošenje zakona o odnosima s Hrvatima izvan Hrvatske. Skori popis stanovništva u BiH najvažniji je događaj za Hrvate izvan Hrvatske i o njegovu rezultatu ovisit će položaj Hrvata u susjednoj državi, istaknuto je na svečanosti u povodu 20. obljetnice Hrvatskoga svjetskog kongresa (HSK), koja je otpočela jučer 23. srpnja 2013. u Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu.

Popisati treba svakog Hrvata jer – padne li njihov broj ispod deset posto – bit će teža pregovaračka pozicija, upozorio je predstavnik Hrvatskoga sabora Ivo Jelušić. Izrazio je bojazan da će Hrvati biti najveći demografski gubitnici i da će im se broj prepoloviti u odnosu prema 1991. godini, kad su činili 17 posto stanovništva BiH. I predsjednik saborskog Odbora za Hrvate izvan Hrvatske Ivan Šuker upozorava na važnost skorog popisa te ustavnih promjena u BiH. “Tko god misli da će Hrvati imati stabilnost bez trećeg entiteta, grdno se vara”, rekao je Šuker.

U BiH nema rješenja ako sva tri naroda ne budu zadovoljna, istaknuo je glasnogovornik HSK fra Šimun Šito Ćorić, koji drži da hrvatska diplomacija može mnogo učiniti na animiranju ljudi. Jelušić se zauzima da u odnosima prema Hrvatima izvan Hrvatske bude što više nacionalnog konsenzusa i što manje političkog strančarenja. Zauzima se i za to da zastupnici dijaspore u Hrvatskome saboru budu stvarni predstavnici Hrvata, neovisni o bilo kojoj političkoj opciji.

Dvadeseta obljetnica krovne iseljeničke udruge bila je prilika da se zbroji učinjeno i propušteno te da se progovorio aktualnim pitanjima. Lobiranje za Hrvatsku, nastojanje da se čuje istina o njoj, očuvanje kulture, identiteta i pomoć u Domovinskom ratu neke su od ‘stvari’ koje je iseljena Hrvatska, volonterski i o svojem trošku, učinila za Domovinu, podsjetio je predsjednik HSK Mijo Marić. Golem je i financijski doprinos iseljeništva, oni su Hrvatskoj druga gospodarska grana, rekao je Marić i dodao da se promijenila i struktura iseljenika. “To više nisu bauštelci, nego mladi, obrazovani ljudi integrirani u svoje zajednice”, poručio je predsjednik Kongresa.

Ponijela nas je snažna potpora, poslije smo bili prepušteni sami sebi, tako je od osnivanja Kongresa u srpnju 1993. do danas, opisao je glasnogovornik HSK. Ćorić je sa žaljenjem zaključio kako u Hrvatskoj nije bilo volje da se uvede dopisno glasovanje te da su izostali kvalitetni programi za povratnike. Slabe su bile i reakcije hrvatske diplomacije, a i danas je tako, ustvrdio je Ćorić i dodao kako je diplomacija uglavnom “prala ruke” od aktivnosti Kongresa. “Svemu tome treba dodati i hrvatski jal, ponašanje onih koji neće pomoći, ali o svemu imaju mišljenje”, istaknuo je.

Nije lako biti različit, pa to još i očuvati, to je plivanje protiv struje koje nije lako, rekao je izaslanicima predsjednik Hrvatske matice iseljenika Marin Knezović. Iseljeništvo podupire osnutak Državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske i donošenje zakona o odnosima s Hrvatima izvan Hrvatske. “Time se došlo do nadstranačkog djelovanja”, rekla je predstojnica tog ureda i premijerova izaslanica Darija Krstičević.

“Nedavnim osnutkom istoimenoga Vladina savjeta napravljen je dodatni korak”, istaknula je i za prosinac najavila njegovu prvu sjednicu. Na svečanosti u povodu 20. obljetnice HSK bili su izaslanici iz 20 zemalja, predstavnici hrvatskih vlasti i političkih stranaka te osobe iz javnog života. (Hina)

July 24, 2013
http://www.matis.hr/images/pdf/HSK.pdf



Sa sjednice Središnjeg odbora HSK

Popisati treba svakog Hrvata jer padne li njihov broj ispod deset posto bit će teža pregovaračka pozicija, upozorio je predstavnik Hrvatskoga sabora Ivo Jelušić. Izrazio je bojazan da će Hrvati biti najveći demografski gubitnici i da će im se broj prepoloviti u odnosu prema 1991. godini, kad su činili 17 posto stanovništva BiH. I predsjednik saborskog Odbora za Hrvate izvan Hrvatske Ivan Šuker upozorava na važnost skorog popisa te ustavnih promjena u BiH.

“Tko god misli da će Hrvati imati stabilnost bez trećeg entiteta, grdno se vara”, rekao je Šuker. U BiH nema rješenja ako sva tri naroda ne budu zadovoljna, istaknuo je glasnogovornik HSK fra Šimun Šito Ćorić, koji drži da hrvatska diplomacija može mnogo učiniti na animiranju ljudi.

Jelušić se zauzima da u odnosima prema Hrvatima izvan Hrvatske bude što više nacionalnog konsenzusa i što manje političkog strančarenja. Zauzima se i za to da zastupnici dijaspore u Hrvatskome saboru budu stvarni predstavnici Hrvata, neovisni o bilo kojoj političkoj opciji.

Dvadeseta obljetnica krovne iseljeničke udruge bila je prilika da se zbroji učinjeno i propušteno te da se progovori o aktualnim pitanjima. Lobiranje za Hrvatsku, nastojanje da se čuje istina o njoj, očuvanje kulture, identiteta i pomoć u Domovinskom ratu neke su od ‘stvari’ koje je iseljena Hrvatska, volonterski i o svojem trošku, učinila za Domovinu, podsjetio je predsjednik HSK Mijo Marić. Golem je i financijski doprinos iseljeništva, oni su Hrvatskoj druga gospodarska grana, rekao je Marić i dodao da se promijenila i struktura iseljenika. “To više nisu bauštelci, nego mladi, obrazovani ljudi integrirani u svoje zajednice”, poručio je predsjednik Kongresa.

Ponijela nas je snažna potpora, poslije smo bili prepušteni sami sebi, tako je od osnivanja Kongresa u srpnju 1993. do danas, opisao je glasnogovornik HSK. Ćorić je sa žaljenjem zaključio kako u Hrvatskoj nije bilo volje da se uvede dopisno glasovanje te da su izostali kvalitetni programi za povratnike. Slabe su bile i reakcije hrvatske diplomacije, a i danas je tako, ustvrdio je Ćorić i dodao kako je diplomacija uglavnom “prala ruke” od aktivnosti Kongresa. “Svemu tome treba dodati i hrvatski jal, ponašanje onih koji neće pomoći, ali o svemu imaju mišljenje”, istaknuo je.

Nije lako biti različit, pa to još i očuvati, to je plivanje protiv struje koje nije lako, rekao je izaslanicima predsjednik Hrvatske matice iseljenika Marin Knezović.

Iseljeništvo podupire osnutak Državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske i donošenje zakona o odnosima s Hrvatima izvan Hrvatske. “Time se došlo do nadstranačkog djelovanja”, rekla je predstojnica tog ureda i premijerova izaslanica Darija Krstičević. “Nedavnim osnutkom istoimenoga Vladina savjeta napravljen je dodatni korak”, istaknula je i za prosinac najavila njegovu prvu sjednicu. Na svečanosti u povodu 20. obljetnice HSK bili su izaslanici iz 20 zemalja, predstavnici hrvatskih vlasti i političkih stranaka te osobe iz javnog života. (Hina)

Predstavljena knjiga Tuge Tarle

Predstavljanje knjige HRVATSKI ISELJENIČKI DUHOPIS je održano 24. srpnja u Hrvatskoj matici iseljenika u okviru godišnjeg sastanka Hrvatskog svjetskog kongresa. O knjizi su nadahnuto govorili urednik knjige dr. sc. Božo Skoko, recenzent dr. sc. Marin Sopta, te veleposlanik g. Tomislav Bošnjak, kao i cijenjena autorica Tuga Tarle. Predstavljanje je vodila dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić.

DOMOVINA (isječak iz poglavlja „Nostalgija ili izjedanje duše“)

Tijekom svih ovih godina lutanja svijetom provela sam mnoge sate u razgovorima s mojim sunarodnjacima čija me je odanost prema Hrvatskoj uvijek oduševljavala. Uvjerila sam se u njihove uspjehe u raznim profesijama, vidjela sam koliko su odgovorni i odani građani svojih novih domovina. Posvjedočilo mi se u mnogim prilikama kroz kakva teška iskustva, muku i odricanja su prošli da bi stvorili novi dom i stekli povjerenje i poštovanje svojih novih sugrađana. Nostalgija im je bila stalnim pratiocem, hraneći im dušu uspomenama. S druge strane, ona im je i snažila volju da dokažu domovini i svijetu da su se održali i da je moguće svoj identitet i ljubav za staru domovinu dokazivati jedino vlastitim uspjesima.

I sama sam osjećala nostalgiju i razmišljala o tome kako je čovjek osuđen na to da tek kad izgubi svoju domovinu spozna istinu o tome koliko mu ona znači. Dijelila sam ponos i radost s mojim sunarodnjacima hrvatskim iseljenicima zbog činjenice da napokon imamo svoju slobodnu zemlju i da smo ravnopravni s ostalim narodima svijeta. Hrvatsku slobodu platili smo velikim gubitkom ljudstva i razaranjem nacionalnog bogatstva, a u poraću nesmiljenom pljačkom i nepoštenom pretvorbom. Ali ni u tom vremenu velikih iskušenja nikad nismo bili sami. Hrvatska dijaspora, tisuće i tisuće hrvatskih duša diljem svijeta dijelili su to tragično iskustvo s nama, pomagali su Hrvatskoj kako su najbolje znali, a neki su se i sami uključili u obranu domovine svojih predaka. Bili smo barem nakratko jedna ujedinjena duša.

Danas, kad je Hrvatsku ponovno zahvatio val iseljavanja mladih obrazovanih kadrova, pitamo se što smo postigli, kako smo tih dvadeset godina slobode upotrijebili? Hoće li i njihove sudbine završiti po spomenarima i dnevnicima ili među stranicama nekih budućih knjiga koje nitko neće čitati? Hoće li se ikada vratiti? Smijemo li to razdvojeno biće naroda zvati „globalna Hrvatska”?…Hrvatska jest u srcu svakog Hrvata, ali je ta hrvatska vizija sagrađena od krhke pređe snova i uspomena. Prava je Hrvatska ovdje na obalama Jadrana sa svim svojim problemima, strepnjama i nadama. Želite li je doista doživjeti onakvom kakva jest, ne preostaje vam drugo nago da joj se vratite.

http://www.matis.hr/index.php/hr/novosti/2480-predstavljena-knjiga-tuge-tarle



Dva desetljeća HSK
Iseljeni Hrvati nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju

Poziv na otvaranje sastanka Središnjeg odbora i 20. godišnjicu osnutka Hrvatskoga svjetskog kongresa (HSK), 23. srpnja 2013. u Zagrebu

Poštovani,

u Domovinskom sjedištu Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) Zagrebu, od 23.-25. srpnja 2013. godine održava se sastanak Središnjeg odbora HSK-a, krovne međunarodne udruge koja okuplja hrvatske udruge i ustanove, te istaknute javne djelatnike iz tridesetak zemalja svijeta u kojima žive hrvatski iseljenici. Ujedno ove godine obilježavamo i 20. godišnjicu osnutka HSK-a.

Za tu prigodu čast nam je i zadovoljstvo pozvati Vas na svečano otvaranje susreta sa sudionicima i uzvanicima koji će se održati u utorak, 23. srpnja 2013. godine, u 10.00 sati, u prostorijama Hrvatske matice iseljenika, Trg Stjepana Radića 3, Zagreb.

HSK je nestranačka, nevladina udruga s članstvom u Ujedinjenim narodima (UN ECOSOC Council) koja već 20 godina uspješno djeluje na povezivanju Hrvata i hrvatskih potomaka, njihovih udruga i ustanova u svijetu s maticom Hrvatskom s ciljem zauzimanja za sveopće interese hrvatskog naroda u Domovini i izvandomovinstvu. U tu svrhu HSK kroz dva desetljeća radi na osiguranju kontinuiteta i razvoja vjerskog, duhovnog, kulturnog, društvenog i športskog nasljeđa među Hrvatima u svijetu.

Vaša nazočnost na otvaranju sastanka HSK bila bi ujedno i priznanje brojnom hrvatskom iseljeništvu njegovom ogromnom doprinosu domovini, na lobističkom, gospodarskom i kulturnom području, kao i na pomoći za vrijeme domovinskog rata.

Ujedno Vas pozivamo i na okrugli stol “IZAZOVI ULASKA RH U EU I 20. OBLJETNICE HSK” u četvrtak, 25. 7. 2013. u 09.00 – 12.00 sati na istom mjestu, na kojoj ce sudjelovati izmedju ostalog kardinal Vinko Puljić, Ljubo Jurčić, Slaven Letica, Ivan Čizmić, Božo Skoko i drugi.

Za daljnje informacije i potvrđivanje Vašeg dolaska, molimo Vas obratite se ravnateljici Domovinskog sjedišta, Željki Lešić: 01 6115 116 ili 098 710 746.

Unaprijed Vam se zahvaljujemo.
Uz srdačan pozdrav,

Mijo Marić, predsjednik HSK



Zaboravi vlastito, skrbi se za opće dobro!

Prisjećam se kako nas je dvaput srdačno na Pantovčaku primio pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman

Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu (Directio Nationalis Operumpro Migrationibus Croatis) poslalo je 15. srpnja ove godine čestitku članovima Hrvatskoga svjetskoga kongresau povodu proslave 20. obljetnice djelovanja HSK. Prenosimo ju u cijelosti:

“Poštovani članovi Hrvatskoga svjetskoga kongresa, dragi gosti iz Domovine i iz inozemstva, uz čestitku za 20. obljetnicu rada HSK, sve vas iskreno pozdravljam! Jubileje je potrebno slaviti jer su jubileji svečanosti sjećanja, zahvalnosti, radosti i poticaji za budućnost. Radost ovoga jubileja za mene je to veća što sam od samih početaka vezan uz ovaj Kongres, još kao član Inicijativnog odbora. Smatrao sam tada da je osnivanje HSK ideja koju su davali hrvatski liječnici bila zaista u tome trenutku potrebna, to više što se ugasilo Hrvatsko vijeće i što je rat bio iza nas. Prisjećam se mnogih dragih ljudi koji su u Zagreb na konvencije HSK dolazili sa svih strana svijeta: iz SAD-a, Kanade, Australije i Europe. Prisjećam se kako nas je dvaput srdačno na Pantovčaku primio pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman, a koliku su vrijednost u HSK-u vidjeli naši tadašnji političari, pokazuje činjenica da su nam omogućili i u staroj sabornici Hrvatskoga sabora održati nekoliko konvencija.

Radujem se što se u novije doba mnogo mladih uključilo u rad HSK, prepoznavši ga kao ideju koju žele produbljivati i razvijati u nešto više i bolje. Iskusio sam da ime HSK ima snagu i karakter diljem svijeta. Sve su ovo razlozi da rad HSK ustraje i dalje na dobrobit cijeloga hrvatskog naroda, no uvijek pod geslom zapisanim na ulazu u Kneževu palaču u Dubrovniku: Obliti privatorum, publica curate! (Zaboravi vlastito, skrbi se za opće dobro!). Svim sudionicima proslave 20. obljetnice HSK-a u Zagrebu od srca čestitam, sa željom da što kvalitetnije i uspješnije djeluju na dobrobit HSK i svih njegovih članova, kao i cijeloga hrvatskoga naroda u Domovini i u inozemstvu.

Fra Josip Bebić, ravnatelj Ureda HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu”

http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/iseljenistvo/8026-zaboravi-vlastito-skrbi-se-za-opce-dobro



From: s. Klaudija Đuran, Uršulinka
Date: July 21, 2013 8:05:01 AM PDT
Subject: ČESTITKA

Mnogo poštovani HSK,

Vama, pošt. g.Predsjedniku, svim članovima u svim ogranicima našeg Hrvatskog Svjetskog kongresa od srca čestitam veliki 20-godišnji jubilej osnutka, ali još više, jubilej predanog rada, domoljublja, čovjekoljublja i bogoljublja. Koliko li ste dobra načinili svojim zauzimanjem za Hrvate na svim meridijanima i paralelama, koliko li ste sve povezivali! Ne samo obavijestima, nego i dobrim riječima koje su budile nadu i onda kad su vijesti bile crne, ili barem sive. Koliko ste bili na usluzi svima, prenosili i ono najljepše i najpozitivnije u mnogim događanjima! Koliko li ste doprinijeli prosvjetljivanju naroda po dubokim znanstvenim, povijesnim, umjetničkim i drugim sadržajima koje ste primali i odmah uključivali u cjelinu kao kamenčiće velikog mozaika…

Samo Gospodin Bog može sve to dostojno naplatiti. Ne gledate ni na umor, ni na osobnu korist, nego živite za dobro čovjeka, posebno brata Hrvata. Od srca HVALA ZA SVE! Bog vas sve blagoslovio i održao i dalje na duhovnom braniku Domovine! Ja sam se vratila u Varaždin 14. srpnja. Dočekalo me mnogo posla. Odmah su me ljudi pronašli da im potražim ovo ili ono u arhivu, da im protumačim razne stvari i događaje. A sada moram napisati članak za HAZU u svezi sa 100-obljetnicom Prvog svjetskog rata: “Doprinos Uršulinskog samostana za vrijeme Prvog svjetskog rata”. Mislim da ću naći dosta materijala, jer u našoj dugoj povijesti u Hrvatskoj samostan je uvijek živio za ovaj narod, i u dobru i u zlu. Za sada toliko. Trajno molim za sve koji s vama surađuju na bilo koji način i opet spominjem blagoslov Sv. oca Franje za sve vas koji sam primila 7. srpnja na Trgu sv. Petra.

Sa štovanjem, s. Klaudija Đuran, Uršulinka



Begin forwarded message:

From: Mile Pletikosa
Date: July 20, 2013 6:47:01 PM PDT
Subject: RE: Dva desetljeća HSK – Okrugli stol HSK u Zagrebu

Hrvatski svjetski kongres

Čestitka za dvadesetu obljetnicu osnutka Hrvatskog svjetskog kongresa.

Najbolje želje Hrvatskom svjetskom kongresu da dostojanstveno proslavi dvadesetu obljetnicu svoga postojanja.

Zapovijed da Hrvatski svjetski konges doista bude svjetski po svojim smjernicama, nakanama, dalekovidnošću, hrabrosti, zauzimanjem, domoljubljem i rodoljubljem nepravdom raspršenog hrvatskog puka.

Mile Pletikosa
Toronto
Canada



From: Mile Pletikosa
Date: July 26, 2013 8:44:06 PM PDT
Subject: RE: U Zagrebu održana tiskovna konferencija Sastanka Središnjeg odbora HSK-a

Poštovani Canadian Croatian Congres

Poštovani Hrvatski svjetski kongrese

Čestitka na proslavama po svijetu dvadesete obljetnice onutka.
Proslava je poželjna, potiče na ustrajniji, prodorniji i učinkovitiji nakanjeni preporod.

ZADAĆA
Planirajte pridobivanje američke potpore za osloboditi Hrvatsku od velikobritanske i srpske politike – hrvatske propasti.
Hrvatska, Srbijina žrtva, prođe ponižavajući puzajući put u Europsku zajednicu.
Srbiji zločinki priređuju kraljevski prijam, Hrvatska ju u naručju unosi.

Nađite načina za podnošenje tužbe protiv Srbijinog gemocida i za odbacivanje Haaške prljave pristrane političke presude Hrvatima iz Hrvatske i BiH.

Neka vam se ne dogodi što se dogodilo Glasu Koncila, posta izvjestitelj minulih događanja, propusti zapovijedati događanja: da zapovijeda što se mora dogoditi a što se ne smije uzbiljiti.

Neka vas zaobiđe zbilja brojnih hrvatskih portala, usitnjeni i razjedinjeni, bave se svjetskom politikom i svjetskim ispraznostima umjesto hrvatskim prvenstvima, važnostima.

Želim vam pun uspjeh, pogodak u “sridu”.

S poštovanjem.
Mile Pletikosa



Hrvati izvan domovine: broj, identitet i snaga

Renomirani povjesničar hrvatskog iseljeništva dr. sc. Ivan Čizmić izlagat će na temu Hrvati izvan domovine: broj, identitet i snaga. Uz Čizmićevo pregledno izlaganje s posebnim interesom čeka se izlaganje dr. sc. Davora Pavune naslovljeno Dometi planetarne Hrvatske u EU ili što nam je činiti u današnjim prilikama hrvatskog naroda?

U tijeku je u velikoj dvorani Hrvatske matice iseljenika od 9,00 do 12,00 sati Okrugli stol o izazovima hrvatskog iseljeništva suvremenoga doba u sklopu zasjedanja Središnjeg odbora Hrvatskoga svjetskoga kongresa koji se odvija ovih dana u Zagrebu.

Predavači i odabrane teme su:

dr. sc. Božo Skoko:
Prednosti i opasnosti za Hrvatsku u EU

Ante Sovulj:
Hrvatski svjetski kongres – od ideje do 20-te obljetnice djelovanja

dr. sc. Ivan Čizmić:
Hrvati izvan domovine: broj, identitet i snaga

mons. dr. Vinko Puljić:
Stanje i perspektive hrvatskog naroda u BIH

Mijo Marić:
Mogućnosti Hrvata i njihovih potomaka u stranim zemljama

dr. sc. Ljubo Jurčić:
Gospodarske aktualne prilike i perspektive Republike Hrvatske

fra Miljenko Stojić:
U potrazi za poratnim žrtvama komunizma

dr. sc. Slaven Letica:
Nacionalne manjine u Hrvatskoj: bogatstvo ili opterećenje?

dr. sc. Davor Pavuna:
Dometi planetarne Hrvatske u EU ili što nam je činiti u današnjim prilikama hrvatskog naroda?

Moderator: fra. dr. sc. Šimun Šito Ćorić

Priredila: V. K.
http://www.matis.hr/index.php/hr/aktivnosti/dogadanja/2479-hrvati-izvan-domovine-broj-identitet-i-snaga



SUKOB: Topić vs Šito Ćorić

SARAJEVO – Predsjednik HKD Napredak Franjo Topić vodi jugoslavensku politiku u BiH iako Jugoslavije nema 22 godine. Priklonio se jednom unitarističkom krilu tamošnjih franjevaca i, živeći u stalnom strahu od sve vjerski i politički militantnijih Muslimana-Bošnjaka, potpuno se udaljio od osnovne ideje Napretka zbog čega je i osnovan davne 1902. godine. Za razliku od njegovoga HKD-a Napredak, Hrvatski svjetski kongres, osnovan tek prije 20 godina, jako dobro osjeća bilo hrvatskoga čovjeka na cijeloj kugli zemaljskoj. Stoga se Franjo Topić osjeća ugroženim i neprimjereno i neargumentirano proziva čelnike HSK. 

Poslije svečanoga obilježavanja 20. obljetnice HSK u Zagrebu, na koju opravdano nije pozvan, Topić se usudio javno oblatiti i poslati pismo čelnicima HSK u kojem iznosi razne neistine. Pritom je u cijelosti zamijenio teze. Za razliku od njega, koji novcem članova svoga privatiziranog Društva plaća oglase bezrazložne hvale po hrvatskim, hercegbosanskim i svjetskim medijima, čelnici HSK sav svoj samoprijegorni rad rade potpuno na amaterskoj bazi. 

Svaki od čelnika HSK i ovaj puta je došao iz Australije, Argentine, SAD-a, Kanade, Švedske ili Njemačke na svoj trošak. No, najbolje je pročitati pismo neutemeljenih uvrjeda Franje Topića, a onda i odgovor fra Šimuna Šite Ćorića, dugogodišnjega uspješnog čelnika krovne organizacije milijuna iseljenih Hrvata.

~~~~~

Franjo Topić: Trećina imovine HSK je moje!
Pismo predsjednika HKD-a Napredak Franje Topića čelnicima Hrvatskoga svjetskog kongresa

„Mediji prenose da Hrvatski svjetski kongres ovih dana obilježava 20 godina osnutka. Hrvatsko kulturno društvo Napredak je ostalo iznenađeno da nije pozvano na ovu proslavu. Slično je bilo i s prijašnjim manifestacijama HSK. Poznato je da je HSK osnovan u Zagrebu 3. srpnja 1993. Podsjećamo da je među osnivačima bio i HKD Napredak i to od inicijativnog skupa 1992. godine. Korisno je podsjetiti da su „oci utemeljitelji“ na početku osnivanja HSK pokazali svoj osjećaj za cjelinu hrvatskog naroda koji živi u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini i tako što su u statut unijeli da, ako bi eventualno HSK bio ukinut 2/3 imovine HSK bi ostalo Matici hrvatskoj a 1/3 Napretku. Kako je vrlo brzo Bosna i Hercegovina bila neslužbeno proglašena kao neinteresna hrvatska zemlja, tako je i HSK otpisivao što javno a što više potajno Bosnu pa tako i HKD Napredak.

I za to je sasvim dosljedno i ovo nepozivanje HKD Napredak na ovaj jubilej. (Samo je zamagljivanje i zavaravanje javnosti pozivanje nekih bh Hrvata na jubilej). Da je drugačije HSK i svi Hrvati bi bili ponosni na Napredak i na njegove velike rezultate i ne bi se moglo dogoditi ni u snu da se zaobiđe Napredak. Valjda bi barem u demokratskom svijetu trebalo razlikovati stranačku pripadnost i političku orijentaciju od objektivnih vrijednosti i ostvarenih rezultata. Na žalost HSK se već godinama pridružio onima koji smatraju da Bosna nije hrvatska zemlja, dapače onima koji smatraju da je Bosna „kamen o vratu Hrvatskoj“! Bože sačuvaj!

Činjenica jest da su Hrvati izvan domovine dali nemjerljiv doprinos stvaranju R. Hrvatske. I puno bi teže bilo obrana i osamostaljivanje Hrvatske bez bezrezervne podrške iseljenih Hrvata iz Hrvatske i BiH. No to se ne može reći i za podršku iseljenih Hrvata bosansko-hercegovačkim Hrvatima i Bosni i Hercegovini. 

Mnogi iseljeni Hrvati nisu željeli ni da čuju za BiH, osim rodbinskih i prijateljskih veza. A pritisnuti propagandom i nakaradnom politikom odrođivanja Hrvata od BiH mnogi su Hrvati iz BiH javno govorili da su iz Hrvatske a ne iz BiH. Kod mnogih iseljenih Hrvata stvoreno je mnijenje da je nepoželjno ako već nije sramota i grijeh reći da su iz BiH. Gotovo nigdje na skupovima se nije ni spominjala BiH, niti se stavljala zastava ili neko drugo obilježje BiH niti su se pozivali diplomatski bh predstavnici.

Takva sudbina je stizala i Napredak. U nekim mjestima u inozemstvu ima po petnaest hrvatskih društava, ali kad se osnivala Napretkova podružnica onda se to kvalificiralo „razbijanjem hrvatskog jedinstva“. A svih drugih petnaest društava su valjda doprinosili učvršćivanju „hrvatskog jedinstva“, a jedino Napredak je bio „remetilački čimbenik“. Čudno je da to mnijenje i danas živi. Ružno je to i tužno. Ali bh Hrvati su preživljavali i puno teža vremena pa će preživjeti i ova. Mi ne možemo propasti i kad bismo htjeli!!! Ali je strašna strateška i povijesna pogreška ovako se odnositi prema prema bh Hrvatima a pogotovo prema bosanskim Hrvatima i to u demokraciji i u XXI. stoljeću. Ali bez obzira na sve želim HSK-u što više uspjeha u radu, a vrijeme zaokreta će doći.

Mons. prof. dr. Franjo Topić, predsjednik HKD Napredak“

~~~~~

Šimun Šito Ćorić: Besposlen pop, jariće krsti!
Odgovor fra Šimuna Šite Ćorića predsjedniku HKD-a Napredak Franji Topiću

„Drag nam je svako hrvatsko zanimanje za HSK pa i ovaj HKD Napredak. Zahvaljujemo na dobrim željama za 20-tu obljetnicu HSK. Pažljivo čitajući to pismo, ne možemo dokučiti u kakvoj je to važnoj vezi ova ustanova s HSK pa da zaslužuje da ju se poziva na ovakve manifestacije? Ta nigdje je kroz ovih 20 godina kao ustanovu nismo vidjeli ni sreli u djelovanju HSK! Baš nigdje! Voljeli bismo imati za arhiv HSK i tu odluku (pazi, imovina!) o 1/3 imovine koja ne postoji, ali i popis tog inicijativnog odbora osnivača HSK na kojem je naveden HKD Napredak! 

Nadalje, monsinjor Topić tvrdi kako je nakon osnutka HSK vrlo brzo BiH „neslužbeno proglašena kao neinteresna hrvatska zemlja“, te da se „HSK već godinama pridružio onima koji smatraju da Bosna nije hrvatska zemlja.“ Naš monsinjor bi mogao „proslaviti“ viiiisoku obljetnicu takvih svojih tvrdnji, a nisu mu one neka preporuka za ugled monsinjora! Još hrvatskog! To informiranom čovjeku zvuči kao da kaže, kako je Isus osuđen na smrt jer je dilao dobru marihuanu po jeruzalemskim predgrađima!

Istina je, da se od prve godine do danas, HSK rijetko za koga toliko zauzimao koliko za Hrvate u BiH. Tko je imalo pratio medije kroz ovih 20 godina, iz godine u godinu, od 1993. do sadašnje 20-te obljetnice ili prelistavao zbirke dokumenta HSK, znade da je tako. I to, nije se HSK u tu svrhu obraćao samo hrvatskim institucijama i vladama u HR i BiH, nego i stranim veleposlanstvima, vladama država po kojima djelujemo, UN-u i drugim svjetskim institucijama. I radi ovakvih „monsinjora“ dobro je da je Matica jednom sabrala takve dokumente i objavila ih kao zasebnu knjigu koja o tome nedvojbeno svjedoči. 

Možda ipak ima pravo jedan naš dužnosnik, koji kaže da na ovakvu prodiku i krivokletničku pisaniju ne treba odgovarati, jer je vjerojatno zamišljena tek za zabavu čitateljstvu u ovo ljetno vrijeme, dok se jedna naša tajnica šalila, kad nema pametnijeg posla onda „besposlen pop, jariće krsti“! Da se to ne bi i na mene primijenilo, skraćujem ovaj službeni odgovor. Ta ovakve optužbe može iznositi samo netko tko slabo poznaje rad HSK ili tko mu klevetnički podmeće. A kako je HSK po svojoj naravi organizacija hrvatskih udruga izvan domovine, čim i jedan ogranak Napretka izvan domovine, a to za HSK znači izvan RH i BiH, zažele pristupiti HSK, više je nego dobro došao.

S poštovanjem,

Fra Šimun Šito Ćorić, glasnogovornik HSK,
Švicarska, 30. 7. 2013.”

JAVNO.ba
http://www.javno.ba/urednikov-odabir/sukobtopi-vs-ito-ori.html



Za hrvatsku političku elitu milijuni iseljenih Hrvata su i dalje – “ustaška emigracija”

• U Zagrebu je od 23. do 25. srpnja svečano i radno obilježena 20. obljetnica Hrvatskoga svjetskog kongresa. Da živimo u Izraelu, Italiji, Irskoj, Japanu ili Grčkoj bio bi to „državni praznik“ u tim državama. Kako živimo u Hrvatskoj, kojom u cijelosti vladaju sinovi i kćeri „dece (jugo)komunizma“, to nije bio slučaj. Naprotiv, cijeli jubilej je dobio onoliko pozornosti u javnosti koliko se i očekivalo. A to znači – jako malo. Za one koji ne znaju, Hrvatski svjetski kongres su 1993. osnovali dalekovidni zanesenjaci iseljene Hrvatske u cilju pomaganja sebi u izvandomovinstvu i Hrvatima u domovini odnosno njihovim dvjema domovinama – Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. HSK je osnovan po uzoru na Svjetski židovski kongres, kojim je uspostavljena odlična veza između Židova u Izraelu i diljem svijeta. I HSK je tako djelovao do početka godine 2000. No, nakon smrti prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, HSK je prepušten samome sebi, Nove su vlasti – i SDP-a i HDZ-a – nastavile s udaljavanjem od milijuna iseljenih Hrvata i njihovih potomaka. I to na razne načine. Ukinuto je Ministarstvo useljeništva. Hrvatska matica iseljenika ostala je samoj sebi svrha. Saborski Odbor za Hrvate izvan RH ništa ne radi. Osnovan je Državni ured za Hrvate izvan RH samo kako bi se zamaglili brojni problemi. Zakon o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske je mrtvo slovo na papiru. U Saboru je iz godine u godinu bivalo sve manje mjesta za zastupnike predstavnike iseljene Hrvatske, da bi se – opet uz „pomoć“ i suradnju HDZ-a i SDP-a – njihov broj srozao na svega tri zastupnika. Nije toliko bitno spomenuti ta tri jadna i sramna zastupnička mjesta za tzv. 12. izbornu jedinicu, koju i dandanas pogrješno i potcjenjivački čelni ljudi tuzemne vlasti pogrdno nazivaju „dijaspora“, nego način na koji se gotovo svi saborski zastupnici diskriminatorski odnose prema milijunima iseljenih Hrvata. A zašto je to tako? Pa zato što, na žalost, politička i vladajuća elita u Hrvatskoj (i SDP-ova i HDZ-ova) ne cijeni zasluge i važnost iseljene Hrvatske. Za većinu njih iseljeni Hrvati su za njih bili i ostali – USTAŠKA EMIGRACIJA. Možda će nekomu ovo zazvučati prejako, pregrubo, ali činjenice to potvrđuju.

Dan prije održavanja Kongresa čelništvo HSK protokolarno je posjetilo hrvatskoga predsjednika Ivu Josipovića. Sam odlazak svakoga tuzemnog „građanina“ na Pantovčak, da ne kažem Hrvata, događaj je za sebe. To je jedna prelijepa prirodna oaza u kojoj se zaboravljaju sve nesuglasice i prijašnja nerazumijevanja. Tako su i taj događaj i ovaj puta doživjeli Josipovićevi gosti. No, ovaj puta čelnici HSK nisu bili samo obični gosti „na kavi kod Predsjednika“. Ovaj puta je predsjednik HSK Mijo Marić izravno i pred svima „u brk“ rekao Josipoviću da mu ne valja to što se zalaže za donošenje Zakona o uhitbenom nalogu kojim želi zaštititi Josipa Perkovića i druge nelustrirane čelnike bivše totalitarne propale države Jugoslavije. Ne valja mu to ne samo štoje uvrijedio Njemačku i njezinu kancelarku Angelu Merkel, već i zato što slične upite o procesuiranju hrvatskih dužnosnika iz vremena Jugoslavije osim Njemačke traže Austrija, Francuska… Josipović se iznenadio i odgovorio mu kako onda treba procesuirati i one iseljenike – za koje sam siguran da je htio reći „emigrante“ – koji su ubijali tadašnje „jugoslavene“. Iz (pre)šturog priopćenja Ureda Predsjednika RH sazanjemo da se „Razgovaralo i o nekim ključnim iseljeničkim temama te o značaju i ulozi hrvatskog iseljeništva“. Niti riječi o izravnom upitu Mije Marića, mladog predsjednika HSK iz Njemačke, čovjeka koji se dokazao na svim poljima djelovanja. Išlo se ono starom jugokomunističkom stazom – prešućivanja!

Vratimo se Kongresu HSK, koji se održao u prostorijama HMI-ja. Prvoga dana pohrili su na njega i čelnici triju stranaka: Ivan Šuker (HDZ), predsjednik saborskoga Odbora za Hrvate izvan RH, Ivo Jelušić (SDP) i Jozo Radoš (HNS). Šuker je rekao da su u Saboru morali glasovati za tri saborska zastupnika iseljenih Hrvata jer je to tobože tražio EU. Baš briga EU-a koliko će koja država imati zastupnika iz iseljeništva. Italija ima 24 zastupnika iz cijeloga svijeta pa nikomu ništa! Činjenica je da je SDP tražio 0 (ništa) zastupnika, a HDZ je „pristao“ na tri. Ivo Jelušić, onaj koji je izdao Milana Bandića i priklonio se Milanoviću, izazvao je nepotrebni incident. Izvan protokola i teme prozvao je HDZ i cijelu oporbu i ustvrdio kako je samo SDP u pravu. Uz to, izvrijeđao je i slavljenike. Drugi „incident“ došao je na kraju. Nakon što je voditelj cijeloga programa fra Šimun Šito Ćorić zaključio svečanu sjednicu, i nakon što je otpjevana prigodna pjesma, za riječ se samoinicijativno javio Jozo Radoš i, izvan teme, pokušao koji bod zaraditi za stranku dvojca V. Pusić – R. Čačić. Time je znatno poremećana cijela svečanost.

• Opet nam stižu Englezi. I to javno. Oni, tajno, uvijek su tu. Tu i žive i spavaju. Potpredsjednik Vlade Branko Grčić i ministar regionalnoga razvoja i fondova EU-a sastao se s Lordom Greenom, ministrom za trgovinu i investicije Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske i pritom su raspravljali o „unaprjeđenju gospodarskih odnosa Hrvatske i Ujedinjene Kraljevine“. Tom prilikom je Lord Green u (pre)tijesnom odijelu sačuvanom negdje iz sedamdesetih izjavio i ovu laž: „Aktivno smo podupirali hrvatsko pristupanje Europskoj uniji tijekom pregovora, mislimo da je to velika šansa jer se za Hrvatsku otvara jedno veliko tržište od 500 milijuna ljudi i vjerujem da će hrvatske tvrtke tu naći svoj interes“ i cinično dodao kako će hrvatsko članstvo „pridonijeti otvaranju novih radnih mjesta“. Ma nemoj!

• Nakon Londona i Pariz pomno prati i nastoji kreirati događanja na prostorima jugoistočne Europe. Jučerašnji dolazak francuskoga predsjednika Francoisa Hollandea na Brdo kod Kranja to potvrđuje. Tu se Hollande sastao s domaćinom Borutom Pahorom i Ivom Josipovićem. Drugi Hollandeovi sugovornici bili su Tomislav Nikolić iz Srbije, Filip Vujanović iz Crne Gore, predsjednik Makedonije Ðorđe Ivanov, predsjednik Albanije Bujar Nishani, članovi predsjedništva BiH Željko Komšić, Nebojša Radmanović i Bakir Izetbegović, predsjednica Kosova Atifete Jahjaga i visoka predstavnica EU-a Catherine Ashton iz Londona. Kako je priopćio kabinet Ive Josipovića, namjera sastanka na Brdu kod Kranja je „razmatranje daljnje dinamike procesa proširenja EU-a, pronalaženje kapaciteta za rješavanje otvorenih pitanja unutar samog regije i definiranje prioritetnih gospodarskih i infrastrukturnih projekata od zajedničkog interesa za sve zemlje regije“. Prevedeno, London i Pariz nastoje i dalje udaljavati Njemačku i Angelu Merkel od Hrvatske i njezinih susjeda.

• Za Srbiju i Bosnu i Hercegovinu neprihvatljiv je prijedlog Europske unije da se pojedini proizvodi iz Hrvatske, nakon njenog ulaska u Uniju, i dalje izvoze po povlaštenim uvjetima, složili su se u Beogradu ministar vanjske i unutarnje trgovine Srbije Rasim Ljajić (Bošnjak iz Sandžaka) i ministar za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose BiH Mirko Šarović (Srbin). To su oni naši susjedi kojima Ivo Josipović, Vesna Pusić, Josip Leko i Zoran Milanović svakodnevno tepaju i obećavaju kako ćemo im sve besplatno dati na putu u EU.

• Hrvatska Porezna uprava odgovorila je da će hrvatskim europarlamentarcima oduzimati 40 posto plaće koju dobivaju za svoj politički rad u Bruxellesu i Strasbourgu, a koja se isplaćuje iz proračuna EU-a. Porezna uprava, čini se, trebala bi uzeti u obzir stav specijaliziranoga bruxelleskog eksperta kojeg smo konzultirali. Prema njemu, ta odluka Porezne uprave je nezakonita jer su plaće koje se isplaćuju iz europskoga zajedničkog proračuna neoporezive u državama članicama. Prema članku 13 europskog zakona „dužnosnici i drugi u službi Zajednica bit će odgovorni za plaće i primanja koje im daje Zajednica, u skladu s uvjetima i prema postupku propisanom od strane Vijeća, a koji provodi Komisija. Oni će biti izuzeti od poreza na dnevnice, plaće i pri-manja od strane Zajednica u državama članicama“. Naši zastupnici u Parlamentu Unije ovih su dana dobili svoju prvu europsku plaću. Njima 12 na račun je sjelo 6200 eura. Bruto plaća europarlamentarca inače je gotovo 8000 eura, međutim nakon što im se obračuna europski porez, dobiju oko 1800 eura manje. No, u konačnici će čista plaća biti oko 3700 eura budući da porez, i to po stopi od 40 posto, moraju platiti i u hrvatski proračun. E, sad je bitno to – „moraju“. Moraju li ili ne moraju. Kako u Bruxellesu tvrde – ne moraju. Lakomi Linić niti to ne priznaje.

• Pod pritiskom javnosti iz dana saznajemo sve veće i veće bogatstvo Gorana Radmana, nekadašnjega prvog čovjeka Radio televizije Zagreb u doba Jugoslavije i sadašnjega „glavnog ravnatelja HRT-a“. Posjeduje 98,66 posto udjela u tvrtki Penzion Park u Bohinj te 43,86 dionica Microsofta. Vrijednost Radmanovog udjela u slovenskoj tvrtki je 648.764 eura. Uz to je i jamac za kredit od 268.000 eura kod Unicredit banke u Sloveniji. Dalje, posjeduje dva stana u Zagrebu veličine 96 i 86 četvornih metara (ukupno 182 m2), koji vrijede 1,5 milijuna i 950 tisuća kuna. Posjeduje i stan u Zadru od 72 m2 koji vrijedi 836.000 kuna. Stopostotni je vlasnik tvrtke Nautar. Tu je i 69 dionica HT-a. Sudužnik supruzi za kredit od 40.000 eura u RBA banci… Lijepi niz.

• Minimalna plaća u Makedoniji iznosi 171 dolar, Albaniji 194 dolara, Bugarskoj 206 dolara, BiH 216 dolara, Kina 238 dolari, Srbiji 244 dolara, a u Hrvatskoj 481 dolar. U susjedstvu daleko nas „šiša“ Slovenija sa 1004 dolara.

• U studenom prošle godine sudac Županijskoga suda u Zagrebu Ivan Turudić, kao predsjednik tročlanog sudskog vijeća, osudio je Ivu Sanadera na deset godina zatvora u „slučaju INA“. Pismeno obrazloženje presude sud je morao podastrijeti javnosti i braniteljima u roku od 30 dana. Međutim, oni to nisu učinili, što je prouzročilo dodatne probleme obrani. U nedostatku pisane presude branitelji Sanadera nisu mogli uložiti žalbu, no u skladu s hrvatskim zakonima osobe osuđene na zatvorsku kaznu dulju od pet godina, a tako i Sanader, morale su u zatvor. Dakle, dvostruko loše po Ivu Sanadera. No, prošli tjedan napokon je završeno obrazloženje na 195 stranica.

• Europska unija stavila je Hezbollah na crnu listu, ali želi nastaviti razgovarati. Dva zagovornika ovog poteza, Britanija i Njemačka, izjavila su da je EU to napravio jer je Hezbollah bombardirao autobus s izraelskim turistima u Burgasu, u Bugarskoj, prošle godine. Za embargo je i Nizozemska. Protivnici su „crne liste“ Hezbollaha Austrija, Češka, Irska, Malta, Poljska i Slovačka, koje su prethodno izrazile zabrinutost zbog nedostatka dokaza o Burgasu. Izrael, koji je pretrpio rijedak vojni poraz od Hezbollaha 2006., pozdravio je potez Europske unije.Američki državni tajnik John Kerry je istaknuo: „Mi aplaudiramo Europskoj uniji zbog važnog koraka koji je danas poduzela“. Ne znam što Hrvatska šuti!

• Henry Kissinger je jednom prigodom, govoreći o Njemačkoj, rekao kako je ona prevelika za Europu, a premala za svijet. Kako analitičari tvrde, sljedeće godine odlučit će se hoće li ta Njemačka naći svoje mjesto u Europi.

• Prema nedavnom istraživanju švedskih ekonomista, države u ovom našem podneblju su i „izrazito rasno i nacionalno netolerantne“. Na vrhu liste od 80 država prednjači Albanija, dok se Srbija nalazi na sredini te liste. Od naših susjeda, najtolerantnija je Hrvatska, piše u istom istraživanju, dok su se tolerantnijim od stanovnika Srbije pokazali stanovnici Slovenije i BiH. U prilog ovom istraživanju ide istraživanje CeSida o diskriminaciji, koje je navelo da su Romi najdiskriminiranija grupa u Srbiji, te siromašne osobe, osobe s invaliditetom, stariji ljudi, žene… Jedan od glavnih pokazatelja jest to što su za sudionike istraživanja „Romi najmanje prihvatljivi za brak, manje i od Hrvata“, piše beogradski Danas. Ovaj istraživački podatak trebalo bi prije svih pročitati i proučiti već spomenuti kvartet: Milanović, Leko, Josipović i Vesna Pusić.

• „Zakon o prebivalištu koji je usvojen na Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH uperen je protiv nastojanja prognanih i raseljenih građana da se u svoj zavičaj vraćaju postupno“, nalazi se u priopćenju Rijaseta Islamske zajednice BiH. IZ BiH u nastavku „izražava duboko ogorčenje i zabrinutost zbog činjenice da je Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH usvojio Izmjene i dopune Zakona o prebivalištu kojima se sužavaju ljudska prava i slobode, posebno prognanih i izbjeglica, kojima se obeshrabruje i otežava povratak i kojima se doprinosi daljem učvršćivanju rezultata genocida i etničkog čišćenja“. Rijaset Islamske zajednice podsjeća i na obvezu svih državnih dužnosnika, posebno delegata u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, na obvezu implementacije Aneksa 7. Daytonskog mirovnog sporazuma o izbjeglicama i prognanicima, u kojem se nalazi obveza prema kojoj će se „opozvati svi domaći pravni propisi i administrativne mjere s diskriminirajućim namjerama ili učincima“. Paradoksalno je da ovdje ne treba kriviti samo Srbe, krivci su među istim tim muslimanima, na čelu sa stožernom strankom SDA.

• Beogradski Kurir piše da su prije rata Ivo Miro Jović i Haris Silajdžić bili „jugosloveni“, a da je Sulejman Tihić bio Srbin! Slično kao i Alija Izetbegović. Kurir je objavio i dokumente i svjedočenja o tome kako je predsjednik SDA prije rata bio ponosan što je – Srbin. Podatke im je dao izvjesni Lazar Blagojević koji je s predsjednikom najjače bošnjačke partije radio u općinskom komitetu Bosanskoga Šamca kao tajnik. „Sulejmana Tihića znam osobno. Zajedno smo bili članovi Općinskog komiteta. Budući je bio odvjetnik, koristili smo ga za pravne stvari. U njemu se tada nije mogao prepoznati bilo kakav nacionalizam. Sulejman Tihić tada i danas, sasvim su dva različita pojma. Da mu ne znam lik, rekao bih da se radi o dva čovjeka. Matične knjige iz tog vremena potvrđuju da se on u Šamcu u to vrijeme izjašnjavao kao Srbin“, naveo je nekadašnji tajnik općinskog komiteta Srbin Blagojević, a sadašnji predsjednik srpske boračke organizacije za Bosanski Šamac. Blagojević još navodi da u Šamcu Tihić posjeduje poslovni prostor koji je dobro čuvan od strane srpske policije!

Marijan Majstorović, Friday, July 26, 2013
http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/uvodnik/8087-i-dalje-nema-jedinstva-izmedu-domovinske-i-iseljene-hrvatske



Predstavljena knjiga Tuge Tarle

Predstavljanje knjige HRVATSKI ISELJENIČKI DUHOPIS je održano 24. srpnja u Hrvatskoj matici iseljenika u okviru godišnjeg sastanka Hrvatskog svjetskog kongresa. O knjizi su nadahnuto govorili urednik knjige dr. sc. Božo Skoko, recenzent dr. sc. Marin Sopta, te veleposlanik g. Tomislav Bošnjak, kao i cijenjena autorica Tuga Tarle. Predstavljanje je vodila dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić.

DOMOVINA (isječak iz poglavlja „Nostalgija ili izjedanje duše“)

Tijekom svih ovih godina lutanja svijetom provela sam mnoge sate u razgovorima s mojim sunarodnjacima čija me je odanost prema Hrvatskoj uvijek oduševljavala. Uvjerila sam se u njihove uspjehe u raznim profesijama, vidjela sam koliko su odgovorni i odani građani svojih novih domovina. Posvjedočilo mi se u mnogim prilikama kroz kakva teška iskustva, muku i odricanja su prošli da bi stvorili novi dom i stekli povjerenje i poštovanje svojih novih sugrađana. Nostalgija im je bila stalnim pratiocem, hraneći im dušu uspomenama. S druge strane, ona im je i snažila volju da dokažu domovini i svijetu da su se održali i da je moguće svoj identitet i ljubav za staru domovinu dokazivati jedino vlastitim uspjesima.

I sama sam osjećala nostalgiju i razmišljala o tome kako je čovjek osuđen na to da tek kad izgubi svoju domovinu spozna istinu o tome koliko mu ona znači. Dijelila sam ponos i radost s mojim sunarodnjacima hrvatskim iseljenicima zbog činjenice da napokon imamo svoju slobodnu zemlju i da smo ravnopravni s ostalim narodima svijeta. Hrvatsku slobodu platili smo velikim gubitkom ljudstva i razaranjem nacionalnog bogatstva, a u poraću nesmiljenom pljačkom i nepoštenom pretvorbom. Ali ni u tom vremenu velikih iskušenja nikad nismo bili sami. Hrvatska dijaspora, tisuće i tisuće hrvatskih duša diljem svijeta dijelili su to tragično iskustvo s nama, pomagali su Hrvatskoj kako su najbolje znali, a neki su se i sami uključili u obranu domovine svojih predaka. Bili smo barem nakratko jedna ujedinjena duša.

Danas, kad je Hrvatsku ponovno zahvatio val iseljavanja mladih obrazovanih kadrova, pitamo se što smo postigli, kako smo tih dvadeset godina slobode upotrijebili? Hoće li i njihove sudbine završiti po spomenarima i dnevnicima ili među stranicama nekih budućih knjiga koje nitko neće čitati? Hoće li se ikada vratiti? Smijemo li to razdvojeno biće naroda zvati „globalna Hrvatska”?…Hrvatska jest u srcu svakog Hrvata, ali je ta hrvatska vizija sagrađena od krhke pređe snova i uspomena. Prava je Hrvatska ovdje na obalama Jadrana sa svim svojim problemima, strepnjama i nadama. Želite li je doista doživjeti onakvom kakva jest, ne preostaje vam drugo nago da joj se vratite.

http://www.matis.hr/index.php/hr/novosti/2480-predstavljena-knjiga-tuge-tarle



Spomenik hrvatskoj prisutnosti u Švicarskoj
Objavljeno:
Srijeda, 19. 06. 2013. 00:00

U vrtu Hrvatske kuće u Oltenu biskup Bogović je otkrio i blagoslovio kameni obelisk. Na njemu je simbolično, imenima osmorice znamenitih Hrvata, uklesana hrvatska prisutnost u Švicarskoj i doprinos švicarskoj nacionalnoj baštini kroz posljednjih šest stoljeća

Prigodom ove jubilarne Godine vjere i spomena na Milanski edikt o toleranciji kojim je rimski car Konstantin Veliki 313. dao kršćanstvu slobodu djelovanja izjednačivši ga s ostalim religijama, u Centralnoj Švicarskoj, u HKM Solothurn, 13., 14., 15. i 16. lipnja boravio je i vodio duhovna i kulturna slavlja gospićko-senjski biskup i povjesničar dr. Mile Bogović.

Biskup Bogović bio jedan od sudionika Okruglog stola povodom ulaska RH u EU i 20.obljetnice Hrvatskog svjetskog kongresa.Sudjelovali su i poznati fizičar i javni djelatnik dr. Davor Pavuna, psiholog mr. mr. Frane Vugdelija i misionar fra Šimun Šito Ćorić, koji je i organizirao ovo višednevno slavlje kao i postavljanje spomenika.

U vrtu Hrvatske kuće u Oltenu, uz nazočnost švicarskih crkvenih i civilnih predstavnika, biskup Bogović je otkrio i blagoslovio spomenik, posebno oblikovani kameni obelisk, težak tri tone i visok oko četiri metra. 
Na njemu je simbolično uklesana hrvatska prisutnost u Švicarskoj imenima osam Hrvata koji su doprinijeli i švicarskoj nacionalnoj baštini kroz posljednjih šest stoljeća. To su: kardinal i diplomat Ivan Stojković (Dubrovnik, 1309. – Lausanne, 1443.), biskup Andrija Jamometić (Nin, 1420. – Basel, 1484.), pisac Marko Marulić (Split, 1450 – 1524.), teolog i reformator Matija Vlačić Ilirik (Labin, 1520 – Basel 1575), izumitelj enciklopedije Pavao Skalić (Zagreb, 1534. – Danzig, 1575.), pisac i povjesničar Ivan F. Biundović (Hvar, 1573. – Aubonne, 1645.), nobelovac Lavoslav Ružička (Vukovar, 1887. –, 1976.) i nobelovac Vladimir Prelog (Sarajevo, 1906. – Zürich, 1998.).

Na obelisku je uklesan spomen i na jednu u domovini najvjerojatnije nepoznatu hrvatsku tragediju, koju u svojoj knjizi spominje švicarski povjesničar dr. Ferdinandu Gigon. Naime, povijest je zabilježila nasilnu smrt dvije stotine Hrvata, redovitih vojnih obveznika Habsburške Monarhije. Stradali su kod alpskog prijelaza Veliki St. Bernard u švicarskom mjestu Saint-Rhemy, 15. svibnja 1800. godine u noćnom prepadu Napoleonovih trupa sa švicarske strane.

Biskup Bogović kao predsjednik Komisije HBK HR i HBK BiH za istraživanje hrvatskih žrtava zaželio je da ove žrtve budu na blagoslov Hrvatima i njihovim potomcima u Švicarskoj i u cijelom izvandomovinstvu. Tekst: Šimun Šito Ćorić

http://www.matis.hr/index.php/hr/novosti/2254-spomenik-hrvatskoj-prisutnosti-u-svicarskoj



Osnovan Savjet Vlade RH za Hrvate izvan Hrvatske
Objavljeno:
Petak, 07. 06. 2013. 00:00 

Savjet čine najugledniji predstavnici hrvatskih zajednica iz cijelog svijeta, ali i predstavnici najznačajnijih institucija u domovini. Savjet čini 9 predstavnika BiH, 17 predstavnika manjina, 29 predstavnika dijaspore i 29 predstavnika iz Hrvatske. Na sjednici 6. lipnja, Vlada Republike Hrvatske je donijela je Odluku o osnivanju i imenovanju članova Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Savjet čine najugledniji predstavnici hrvatskih zajednica iz cijelog svijeta, ali i predstavnici najznačajnijih institucija u domovini. Svi će oni pomagati hrvatskoj Vladi u kreiranju i provedbi politike, aktivnosti i programa u odnosu na Hrvate koji žive izvan njenih granica.

Članovi Savjeta iz reda pripadnika Hrvata izvan Republike Hrvatske: Članovi Savjeta iz reda pripadnika Hrvata izvan Republike Hrvatske su predstavnici udruga, organizacija i institucija Hrvata izvan Republike Hrvatske, osobe uvažene u sredini u kojoj žive, angažirane na očuvanju i jačanju hrvatskog identiteta svojih zajednica i na unapređenju odnosa s hrvatskom domovinom. Zajednice Hrvata izvan Republike Hrvatske svoje su predstavnike u Savjet predložile iz redova najznačajnijih i najbrojnijih udruga i organizacija. Njihova zastupljenost određena je sukladno brojnosti i značaju Hrvata u dotičnoj državi, aktivnosti i povezanosti zajednice s Republikom Hrvatskom, kao i radu na afirmaciji ugleda i interesa Republike Hrvatske.

Predstavnici Hrvata iz BiH su: ILJO KOPIĆ, ILIJA NAKIĆ, BRANKO IVKOVIĆ, JOSIP SUVALJ, DRAGO BILANDŽIJA, prof.dr.sc. NEVENKO HERCEG, ZORAN TOMIĆ, VLADO DŽOIĆ. Predstavnik Katoličke crkve za BiH je prof. dr. preč. DARKO TOMAŠEVIĆ.

Predstavnici hrvatske manjine su: SLAVEN BAČIĆ, PETAR KUNTIĆ, TOMISLAV ŽIGMANOV (predstavnici za Srbiju), GABRIELA NOVAK – KARALL, STANKO HORVATH (predstavnici za Austriju), MIŠO HEPP, FRANJO PAJRIĆ (predstavnici za Mađarsku), ĐANINO KUTNJAK, FILIP BOŽIĆ (predstavnici za Sloveniju, JOSIP ROKO ĆOLAK, predstavnik za Bugarsku, ANDRIJA VUKSANOVIĆ, predstavnik za Crnu Goru, LENKA KOPRIVOVA, predstavnik za Češku, ANTONELLA D’ ANTUONO, predstavnik za Italiju, SEBASTIJAN ČOLAKIĆ, predstavnik za Kosovo, SNJEŽANA TROJAČANEC, predstavnik za Makedoniju, PETAR HATEGAN, predstavnik za Rumunjsku, RADOSLAV JANKOVIČ, predstavnik za Slovačku.

Predstavnici hrvatskog iseljeništva/dijaspore su: NENAD BACH, JOHN PETER KRALJIĆ, IVAN TOMIĆ, ZVONKO LABAS, NIKO HAZDOVAC (predstavnici za Sjedinjene Američke Države), STJEPAN ASIĆ, MLADEN LEKO, LUKA BUDAK (predstavnici za Australiju), ZVONIMIR ANIČIĆ, IVAN TOMISLAV GRBEŠIĆ, CAROLINE SPIVAK (predstavnici za Kanadu), MONIKA ADŽAMIĆ, MIJO MARIĆ, IVICA ORLOVIĆ (predstavnik za Njemačku), JOSE MARIA VRLJIČAK, VJERA BULAT PETROŠIĆ (predstavnici za Argentinu), MARCO BUZOLIĆ BUZOLIĆ, FRANCO FERRERA CVITANOVIĆ (predstavnici za Čile), MIROSLAV PIPLICA, predstavnik za Austriju, DUBRAVKA SIDONIJA ŠUTO, predstavnik za Brazil, YVAN CINDRIĆ, predstavnik za Francusku, LUKA KRILIĆ, predstavnik za Italiju, DANIJELA TASOVAC, predstavnik za Južnoafričku Republiku, LEO PENZIĆ, predstavnik za Novi Zeland, JOSIP ZORICA, predstavnik za Švedsku, ŠIMUN ŠITO ĆORIĆ, predstavnik za Švicarsku, MIRA MALOVIĆ – YEELES, predstavnik za Ujedinjeno Kraljevstvo, EDITA LEŠ LOTHE, predstavnik za Belgiju, Dansku, Luksemburg, Nizozemsku i Norvešku, OBERT JAKUBEK, predstavnik za Boliviju, Ekvador, Paragvaj, Peru, Urugvaj i Venezuelu.

Članovi Savjeta iz Republike Hrvatske: mr. sc. DARIA KRSTIČEVIĆ, predstojnica Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, PETAR BARIŠIĆ, zamjenik predstojnika Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, zamjenik ministrice vanjskih i europskih poslova, zamjenik ministra unutarnjih poslova, zamjenik ministra znanosti, obrazovanja i sporta, zamjenik ministrice kulture, zamjenik ministra gospodarstva, zamjenik ministra poduzetništva i obrta, zamjenik ministra rada i mirovinskog sustava, zamjenik ministra zdravlja, zamjenik ministrice socijalne politike i mladih, zamjenik ministra turizma, zamjenik ministra regionalnog razvoja i EU fondova, zamjenik ministra financija, zastupnici u Hrvatskom saboru koji predstavljaju Hrvate izvan Republike Hrvatske, mr. sc. MARIN KNEZOVIĆ, ravnatelj Hrvatske matica iseljenika, prof.dr.sc. MATEO MILKOVIĆ, predstavnik sveučilišne zajednice, dr. sc. IVAN KOVAČ, ravnatelj Državnog zavoda za statistiku, VLADIMIR KUMBRIJA, predstavnik Hrvatske radiotelevizije, akademik MIRKO ZELIĆ, predstavnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, fra JOSIP BEBIĆ, predstavnik Katoličke crkve (ravnatelj inozemne pastve), DUNJA SEITER – ŠVERKO, predstavnica Nacionalne sveučilišne knjižnice, dr. sc. ZLATKO ŠRAM, predstavnik znanstvenih institucija koje se bave pitanjima Hrvata izvan Republike Hrvatske, DAVORKO VIDOVIĆ, predstavnik HGK, DRAGUTIN RANOGAJEC, predstavnik Hrvatske obrtničke komore, IVAN MILOLOŽA, predstavnik Hrvatske udruge poslodavaca, prof.dr.sc IVAN LOVRINOVIĆ, predstavnik nevladinih udruga koje u svom djelovanju promiču razvijanje odnosa s Hrvatima izvan Republike Hrvatske.

http://www.matis.hr/index.php/hr/novosti/2189-osnovan-savjet-vlade-rh-za-hrvate-izvan-hrvatske



Milijuni iseljenih Hrvata još uvijek čekaju izradu Strategije o odnosima Hrvatske s Hrvatima izvan domovine

Šito Ćorić: 
Veseli nas što su i oporba i vladajući bili za to da konačno nakon 20 godina imamo nešto na papiru! 
Utorak, 15. ožujak 2011. 14:25 

Hrvatski svjetski kongres (HSK), krovna hrvatska iseljenička udruga, održala je od 10. do 12. ožujka u Zagrebu svoju sedmu konvenciju na kojoj je izabrano novo vodstvo i predstavljeni su budući projekti u povezivanju matične zemlje i iseljeništva. Izvršni odbor HSK-a osvježen je mlađim snagama, dok je povjerenje za drugi mandat potvrdio dosadašnji predsjednik Josip Ante Sovulj.

Malo „kadrovskih“ osvježenja

U Izvršni odbor HSK-a novoizabrani su Mijo Marić, mladi poduzetnik iz Berlina koji će obnašati dužnost predsjednika HSK za Europu; dr. sc. Siniša Kušić, rođeni Zagrepčanin koji je odrastao u Njemačkoj, znanstvenik i sveučilišni profesor na Katedri za analizu tranzicijskih ekonomija i transformaciju gospodarskih sustava pri Sveučilištu Johann Wolfgang Goethe u Frankfurtu od kojega se očekuje svestrani prinos u međunarodnoj suradnji i u gospodarskim inicijativama;

Petar Kuntić mladi parlamentarac iz Srbije koji će u HSK-u brinuti o hrvatskim manjinskim zajednicama u srednjoj i jugoistočnoj Europi; mr. sc. Vladimir Šoljić, istaknuti kulturni djelatnik iz Mostara koji će voditi domovinsko sjedište HSK-a za BiH, dok je za mladež i šport u Izvršni odbor HSK-a izabran afirmirani njemački sportski aktivist Danijel Lučić iz Darmstadta, čije iskustvo potvrđuje kako je migrantima univerzalni jezik športa najjednostavniji put prema savladavanju jezičnih barijera, učenju discipline i timskoga rada – osobina iznimno poželjnih u suvremenome planetarnom zajedništvu heterogenih hrvatskih iseljeničkih zajednica sa svih kontinenata.

Uz to, na 7. konvenciji HSK-a potvrđeni su dosadašnja ravnateljica Domovinskoga sjedišta za Hrvatsku Željka Lešić, dopredsjednik za Australiju i Novi Zeland Stjepan Asić (Australija), dopredsjednik za Sjevernu Ameriku i Kanadu Ivan Curman (Kanada), dopredsjednik za Južnu Ameriku Jure Gadže (Argentina). Za glavnog tajnika HSK-a izabran je Franjo Pavić (Njemačka), a Diana Vukušić (Švedska) će i nadalje biti rizničarka, kao i glasnogovornik Šimun Šito Ćorić (Švicarska). Ravnatelj Hrvatskih svjetskih igara je Jure Strika (Hrvatska). Osim izabranih, imenovani su kao dužnosnici druga tajnica HSK-a Anamarija Manestar (Austrija) i IT-komunikacije Željko Batarilo (Austrija).

Nastavlja se aktivnost trojice vrhunskih znanstvenika iz iseljeništva koji djeluju kao ambasadori HSK-a i koji su svojim učešćem dali doprinos u radu ove zagrebačke konvencije, a to su fizičar svjetskoga glasa dr. sc. Davor Pavuna iz švicarskog CERN-a, molekularni biolog prof. dr. sc. Stanimir Vuk-Pavlović, dugogodišnji direktor laboratorija za istraživanje matičnih stanica klinike Mayo iz SAD-a te dopisni član HAZU-a, kao i stručnjak za međunarodno pravo prof. dr. Mark Gjidara iz Francuske.

Možda nešto bude od mladih

„Od njih očekujemo daljnje inicijative i savjete kako bismo poboljšali naše aktivnosti u umrežavanju hrvatskoga iseljeništva putem suvremenih informacijskih tehnologija u raznim granama ljudske djelatnosti“, izjavio je glasnogovornik HSK-a Šimun Šito Ćorić. Također je rekao da je u proširenu upravu Kongresa ušlo desetak mladih ljudi koji su rođeni izvan Hrvatske i fakultetski su obrazovani, pa se očekuje da će se kreativnije suočavati s izazovima koji prate naraštaje naših iseljenika koji odrastaju u domicilnim državama širom svijeta, osobito kad je u pitanju razvitak njihova etničkoga i kulturnog identiteta te poučavanje hrvatskoga jezika u višejezičnim sredinama.

Predsjednik HSK-a Josip Ante Sovulj rekao je da su na konvenciji predstavljeni programi koji će biti temelj povezivanja domovinske i izvandomovinske Hrvatske. Naglasio je važnost Hrvatskih svjetskih igara, koje su se dosad održale dva puta: 2006. i 2010. godine, i koje su imale otprilike 800 sudionika i više tisuća onih koji su došli u pratnji.

„To je program kroz koji dovodimo u Republiku Hrvatsku potomke Hrvata iz svijeta, mlađe iseljeničke naraštaje, a među njima je barem jedna trećina onih koji nikada nisu bili u Hrvatskoj“, kazao je Sovulj. Iduće igre održat će se 2013. i to najvjerojatnije u Splitu. Osim igara potičemo i druge oblike iseljeničkoga kulturnog turizma kako bi djeca hrvatskih iseljenika što bolje upoznala domovinu svojih djedova.

Po njegovim riječima, HSK želi razvijati projekte i razgovarati s Hrvatskom gospodarskom komorom i Ministarstvom gospodarstva o pokretanju redovitih gospodarskih konferencija na temu povratničkih ulaganja ili pak poslovanja u Hrvatskoj na koje bi došli zainteresirani Hrvati koji žive izvan domovine i njihovi prijatelji iz svijeta.

Strategija i dalje na „čekanju“

Od velike je važnosti i novi projekt HSK nazvan Virtualno mentorstvo, istaknuo je Sovulj, kroz koji se želi povezati studente završnih godina i postdiplomante s hrvatskim intelektualcima i gospodarstvenicima koji djeluju u najrazvijenijim regijama svijeta. Govoreći o predloženoj Strategiji o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Hrvatske, dokumentu koji će definirati odnose matične države spram raseljenih Hrvata diljem svijeta, glasnogovornik Ćorić je rekao da je odluka da se pristupi izradi Strategije jednoglasno bila izglasana u Saboru. Veseli nas što su i oporba i vladajući bili za to da konačno nakon 20 godina imamo nešto na papiru. Međutim, nije sve u Strategiji. Kada se ona prihvati sljedeći je korak da se pretoči u zakon, istaknuo je dr. Ćorić.

Vlada RH je proljetos osnovala povjerenstvo za izradu Strategije koje blisko surađuje s hrvatskim iseljeničkim udrugama pa su u nju tako ugrađeni i prijedlozi HSK-a. Prema riječima predsjednika Saborskoga odbora za Hrvate izvan Hrvatske Ivana Bagarića iskazanim na susretu sa sudionicima konvencije, konačni prijedlog Strategije bit će uskoro upućen u parlamentarnu proceduru u Sabor RH gdje će biti pretočen u zakon.

Na konvenciji se također raspravljalo o glasovanju Hrvata izvan domovine na hrvatskim izborima te o teškom položaju Hrvata u BiH. Šito Ćorić je najavio da se radi na osnivanju Televizijskoga programa za iseljeništvo kako bi Hrvati u svijetu mogli imati i radijski i televizijski program 24 sata dnevno. Založio se za bolju medijsku zastupljenost hrvatskoga iseljeništva u domovinskim medijima, napominjući kako je iseljeništvo s druge strane dobro informirano o stanju u matičnoj zemlji. Kao zanimljivost je spomenuo da je pronađen originalni rukopis knjige Nikole Škrivanića iz 1891. koju je napisao taj prvi hrvatski iseljenički novinar o Hrvatima u Americi, te da će on uskoro biti tiskan.

Novi zamah u radu Hrvatskoga svjetskoga kongresa osjeća se s jedne strane u angažmanu mladih stručnjaka koji će znati Kongres oplemeniti suvremenim projektima značajnim za moderno hrvatsko planetarno zajedništvo, a s druge strane tu su u savjetodavnoj ulozi pouzdani iskusniji aktivisti koji su dali značajan prinos hrvatskome pitanju tijekom protekla dva desetljeća kada se stvarala Republika Hrvatska. Na konvenciji je sudjelovalo četrdesetak sudionika, te dvadesetak pojedinaca u svojstvu promatrača i vanjskih suradnika.

Kurtoazni posjet predsjedniku Josipoviću

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović primio je izaslanstvo Hrvatskoga svjetskog kongresa na početku konvencije 10. ožujka, koje ga je upoznalo s radom. Predsjednik Republike podržao je nastojanja Hrvatskoga svjetskog kongresa koja su usmjerena k jačanju odnosa hrvatskoga iseljeništva s njihovom domovinom. Osobito je istaknuo važnost iseljeničkih udruga u očuvanju nacionalnog identiteta te jačanju gospodarske, znanstvene i kulturne te športske suradnje Hrvatske s državama u kojima žive hrvatski iseljenici, iskazavši interes za pokroviteljstvo Hrvatskih svjetskih igara.

Hrvatski svjetski kongres je osnovan 1993. godine, a kao krovna hrvatska iseljenička udruga objedinjuje 30 nacionalnih kongresa iz 30 država svijeta u kojima hrvatski iseljenici žive u imalo većem broju. HSK je neprofitna, nevladina i nestranačka organizacija koja okuplja i povezuje hrvatske iseljeničke udruge i ustanove izvan domovine. Kongres je član ECOSOC-a Vijeća Ujedinjenih naroda sa savjetodavnim statusom.

Vesna Kukavica

http://hercegbosna.org/forum/svijet/hsk-hrvatski-svjetski-kongres-t4287.html

Konferencija za novinare HSK

Konferencija za novinare HSK
Objavljeno: Petak, 26. 07. 2013. 00:00 

HSK: od oporezivanja inozemnih mirovina više štete od koristi. Kongresnici su za srpanj 2014. najavili Hrvatske svjetske igre mladih na kojima se u Zagrebu očekuje više tisuća posjetitelja. Predstavnici Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) upozorili su, na konferenciji za novinare održanoj nakon završetka zasjedanja Središnjeg odbora te krovne iseljeničke organizacije 25. srpnja u velikoj dvorani HMI u Zagrebu, na loše učinke oporezivanja inozemnih mirovina te izrazili nezadovoljstvo što Hrvatska još uvijek nije omogućila dopisno glasovanje na izborima. Oporezivanje mirovina odbija ljude od Domovine, time će se više izgubiti nego dobiti, rekao je glasnogovornik HSK fra Šimun Šito Ćorić na konferenciji za novinare.

Hrvatsko je iseljeništvo, podsjeća, druga gospodarska grana, nakon turizma u Hrvatsku najviše novca stigne od iseljeništva. Predstavnici Kongresa opetovali su svoju zabrinutost položajem Hrvata u BiH. Majorizacija Hrvata u Federaciji i nenazočnost u Republici Srpskoj, smrt su za Hrvate u BiH, ocijenio je Ćorić, zauzevši se za “neku vrstu hrvatske autonomije, trećeg entiteta, ali nikako na štetu druga dva naroda”. U BiH se može napraviti da svatko bude zadovoljan, uvjeren je Ćorić.

HSK se zauzima da se pred sud izvedu odgovorni za ubojstva više od stotine hrvatskih emigranata. U nekoliko europskih država, po uzoru na Njemačku, potiče se istraživanje političkih umorstava emigranata, a neke su države od Kongresa zatražile pomoć, rekao je Ćorić ne želeći iznositi pojedinosti o karakteru te pomoći.

Hrvatski zakon o europskom uhidbenom nalogu neprihvatljiv je za demokratski svijet, ruši vjerodostojnost Hrvatske i ugrožava odnose s Njemačkom, ocijenio je predsjednik Kongresa Mijo Marić. Kongresnici su za srpanj 2014. najavili Hrvatske svjetske igre mladih na kojima se u Zagrebu očekuje oko tisuću sportaša i još pet-šest tisuća drugih posjetitelja. Okupljanju u prigodi 20. obljetnice osnivanja, kongresnici su dali visoku ocjenu, a uvjereni su i kako Kongres ima dobru budućnost. Težište budućeg rada bit će mu gospodarstvo, odnosno povezivanje potencijala Domovine i iseljeništva te privlačenje mladih. HSK izrazio je nadu da će Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske jednog dana prerasti u ministarstvo iseljeništva.

HSK krovna je iseljenička udruga, okuplja 30 nacionalnih kongresa iz 30 država u kojima hrvatski iseljenici žive u većem broju. Kao nevladina udruga, Kongres je član UN-a sa savjetodavnim statusom. (Hina)

http://www.matis.hr/index.php/hr/aktivnosti/dogadanja/2482-konferencija-za-novinare-hsk

20 obljetnica Hrvatskog svjetskog kongresa

20 obljetnica Hrvatskog svjetskog kongresa
Predstojnica Krstičević pozdravila skup u ime premijera MIlanovića

Obilježavajući 20. obljetnicu osnutka, u Zagrebu je 23. srpnja 2013., svečano otvoren Sastanak Središnjeg odbora Hrvatskog svjetskog kongresa, krovne udruge iseljenih Hrvata. 

Mr.sc. Daria Krstičević, predstojnica Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske skupu je nazočila kao izaslanica g. Zorana Milanovića, predsjednika Vlade Republike Hrvatske. Zahvalivši na svemu što je HSK i hrvatsko iseljeništvo učinilo za Republiku Hrvatsku u proteklih 20 godina, predstojnica Krstičević je tom prigodom istaknula: „Hrvati izvan RH neprocjenjiv su potencijal društvenog i gospodarskog razvitka RH. Jačanje postojećih i izgradnja novih instrumenata zaštite Hrvata izvan RH kao i jačanje suradnje s institucijama i udrugama Hrvata izvan RH te vladama njihovih domicilnih država od prioritetnog je značaja za RH. Svoju skrb i brigu za Hrvate izvan Republike Hrvatske i našu iskrenu želju za daljnjim jačanjem naših veza i suradnje, te očuvanja bogate hrvatske tradicije i kulture, Vlada Republike Hrvatske pokazala je donošenjem Zakona o odnosima RH s Hrvatima izvan RH, usvajanjem Strategije te osnivanjem Državnog ureda za Hrvate izvan RH.“ 

Predstojnica Krstičević je naglasila kako je, radi ostvarenja temeljnih strateških odrednica u kreiranju i provedbi politike, aktivnosti i programa prema Hrvatima izvan RH, osnovan i Savjet Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske, čija se prva sjednica očekuje krajem ove godine. 

Dvadeseta obljetnica krovne iseljeničke udruge bila je prilika da se zbroji učinjeno i propušteno te da se progovorio aktualnim pitanjima. Lobiranje za Hrvatsku, nastojanje da se čuje istina o njoj, očuvanje kulture, identiteta i pomoć u Domovinskom ratu neke su od ‘stvari’ koje je iseljena Hrvatska, volonterski i o svojem trošku, učinila za Domovinu, podsjetio je predsjednik HSK Mijo Marić. Golem je i financijski doprinos iseljeništva, oni su Hrvatskoj druga gospodarska grana, rekao je Marić i dodao da se promijenila i struktura iseljenika. “To više nisu bauštelci, nego mladi, obrazovani ljudi integrirani u svoje zajednice”, poručio je predsjednik Kongresa.

Poseban pečat svečanom otvorenju dao je fra Šimun Šito Čorić, glasnogovornik HSK i jedan od utemeljitelja krovne udruge iseljenih Hrvata, podsjetivši sve nazočne na same početke rada kao i bogat i djelotvoran put hrvatskog izvandomovinstva kroz 20 godina. – Puno emocija i rada je u ovoj organizaciji, koja pripada svima nama jer domovina i iseljeništvo za mene je nedjeljivo… mi smo jedna duša i jedno srce – rekao je fra Šito.

Na svečanosti u povodu 20. obljetnice HSK bili su izaslanici iz 20 zemalja, predstavnici hrvatskih vlasti i političkih stranaka te osobe iz javnog života. Nakon svečanog otvorenja, delegati Kongresa nastavili su sa radnim djelom, te posjetom Oltaru domovine i Medvedgradu. 

Slijedećeg dana, izaslanstvo HSK posjetilo je Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Na sastanku se razgovaralo o Hrvatskim svjetskim igrama koje će se održati slijedeće godine u Republici Hrvatskoj, a kojima je pokrovitelj Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Razgovaralo se i o nekim ključnim iseljeničkim temama te o značaju i ulozi hrvatskog iseljeništva. Predstojnica Krstičević je još jedanput zahvalila članovima Hrvatskog svjetskog kongresa na svemu što čine za dobrobit hrvatskih iseljenika u svijetu.

23 07.2013. Pogledaj galeriju →
http://www.hrvatiizvanrh.hr/hr/novost/116/20-obljetnica-hrvatskog-svjetskog-kongresa



Predsjednik Josipović primio izaslanstvo Hrvatskog svjetskog kongresa

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović jučer je primio je izaslanstvo Hrvatskog svjetskog kongresa, neprofitne, nevladine i nestranačke organizacije koja okuplja i povezuje hrvatske iseljeničke udruge i ustanove izvan domovine.

Predstavnici Hrvatskog svjetskog kongresa borave u Zagrebu povodom obilježavanja 20. obljetnice svog rada i djelovanja. Prilikom susreta predstavnici izaslanstva upoznali su predsjednika Josipovića sa svojim dosadašnjim radom te namjerom održavanja Hrvatskih svjetskih igara slijedeće godine. Razgovaralo se i o nekim ključnim iseljeničkim temama te o značaju i ulozi hrvatskog iseljeništva. Predsjednik Republike, čestitajući obljetnicu djelovanja Hrvatskog svjetskog kongresa, zahvalio je članovima na njihovom doprinosu u stvaranju uvjeta za što uspješnije djelovanje iseljeničkih udruga kao i na svemu što čine za dobrobit hrvatskih iseljenika u svijetu.

(Ured predsjednika) July 23, 2013
http://www.matis.hr/index.php/hr/novosti/2462-predsjednik-josipovic-primio-izaslanstvo-hrvatskog-svjetskog-kongresa



Predsjednik Josipović primio izaslanstvo Hrvatskog svjetskog kongresa

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović primio je izaslanstvo Hrvatskog svjetskog kongresa, neprofitne, nevladine i nestranačke organizacije koja okuplja i povezuje hrvatske iseljeničke udruge i ustanove izvan domovine. Predstavnici Hrvatskog svjetskog kongresa borave u Zagrebu povodom obilježavanja 20. obljetnice svog rada i djelovanja.

Prilikom susreta predstavnici izaslanstva upoznali su predsjednika Josipovića sa svojim dosadašnjim radom te namjerom održavanja Hrvatskih svjetskih igara slijedeće godine. Razgovaralo se i o nekim ključnim iseljeničkim temama te o značaju i ulozi hrvatskog iseljeništva.

Predsjednik Republike, čestitajući obljetnicu djelovanja Hrvatskog svjetskog kongresa, zahvalio je članovima na njihovom doprinosu u stvaranju uvjeta za što uspješnije djelovanje iseljeničkih udruga kao i na svemu što čine za dobrobit hrvatskih iseljenika u svijetu.

Zagreb, 22. srpnja 2013. Ured predsjednika
http://www.predsjednik.hr/22072013

Hrvatskoj domovinskoj i inozemnoj javnosti,

Hrvatskoj domovinskoj i inozemnoj javnosti,
povodom presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču

Evo, UN-tribunal u Haagu pokazao se još jednom kao javni „udruženi zločinački poduhvat“ za neuvažavanje bitnih činjenica, te za „ravnomjernu“ podjelu krivnje između ratnih agresora i onih koji su od njih branili svoju domovinu i svoja ognjišta. Kao takav će zasigurno jednom u budućnosti biti ocijenjen, ali za njegove žrtve bit će to prekasno!

Dakle, što nama je sada činiti?

Bez obzira na sve (ne)prilike: da su, kroz ove duge godine UN-tribunala u Haagu, članovi hrvatskih Vlada i Sabora po svojoj obvezi ustrajno branili nedvojbene hrvatske interese i ljude pred međunarodnim centrima moći, da su hrvatski mediji istinoljubivo zastupali nedvojbene interese svoga naroda u ovom svijetu selektivno promicanih informacija iz centara interesnih sfera najmoćnijih, da su hrvatski intelektualci bili imalo hrabriji i organiziraniji, da su hrvatski kršćani i njihovi predvoditelji dizali glas i molili kao zadnjih tjedana, da su, da su…, do ove nepravde i do nepravda koje će ona za sobom povući, ne bi ni došlo! Velika većina nabrojenih i inih, tek su počeli pomalo dizati glavu prema “Hrvatskoj trojci” u Haagu, kad je presuda bila već napisana.

Nevolja je k tomu, da su tužitelji i suci jedini ljudi koji su sebi zakonski osigurali pravo i na neistine, klevete, montirane dokaze, krive zaključke i nemoralne političke interese, a bez ikakvih kažnjivih posljedica za sebe osobno. Uz to, ovi na UN-tribunalu u Haagu nerijetko znaju biti sluge sebičnih interesa velikih sila.

Gotovo svi predvoditelji našega naroda pali su u ovom predmetu na popravni! Koliko je god hrvatski put u Europu neizostavan i koliko nam je god njime hoditi, nakon svih gorkih iskustava, zar uhodanom poltronstvu hrvatskih vlasti prema međunarodnoj zajednici ne bi stvarno trebao doći jednom kraj?!

Ima li šanse za oporavak? Presuda dvojici naših generala nije pravomoćna, pa svima, posebno odgovornima i vodećima u našem narodu, skoncentrirati se na žalbeni postupak i konačni pravorijek UN-tribunala. Takvog kakav jest, jer nad njim nema drugoga, osim onoga na Božjem sudu, a on je dalji od sunca! Osim toga, pred nama je i presuda „Hrvatskoj šestorci“…

Slutimo i znamo što će i kako će ponovno UN-tribunal, ali znamo li što ćemo mi sada, posebno znaju li to predvoditelji našega naroda, od civilnih do crkvenih poglavara??

Iz dosadašnjeg iskustva s hrvatskim vlastima, a nažalost i s nasljednim mentalitetom velikog dijela hrvatskog naroda, ubrzo će se praktično zaboraviti ova strašna nepravda i uvreda prema Domovinskom ratu, stvaranju države Hrvatske i ovim dotičnim hrvatskim prvacima u Haagu i drugdje koji su predvodili njeno stvaranje. Uz njih će praktično ostati u svojoj muci samo njihove obitelji i prijatelji, a drugi će se uvući u poslovičnu hrvatsku pasivnost i ravnodušje.

Stoga u ovoj općoj bespomoćnosti, povećajmo broj onih koji će razboritom riječju i učinkovitim djelom stati i ostati uz njih!

Josip Ante Sovulj, predsjednik HSK-a
Dr. fra Šimun Štio Ćorić, glasnogovornik HSK-a

New York/Solothurn, 15. travnja 2011.

European Court of Human Rights – Ljubljanska banka #2

European Court of Human Rights – Ljubljanska banka #2

Hrvatska radio televizija

3. The Croatian Government

58. The Croatian Government submitted that Serbia and Slovenia should be held liable in the present case. Their reasons were along the lines of those of the Bosnian-Herzegovinian Government (see paragraph 56 above). As to the obligation to negotiate set out in Article 7 of Annex C to the Agreement on Succession Issues, this Government maintained that they had negotiated in good faith, whereas the Serbian and Slovenian Governments had shown no willingness to abandon earlier positions.

4. The Serbian Government

59. After a long analysis of international practice concerning a pactum de negotiando, the Serbian Government submitted that they had negotiated in good faith. As to the conduct of the other successor States, they criticised in particular Croatia for notifying the BIS of their willingness to continue negotiations concerning this issue only in 2010 (see paragraph 44 above). If the Court was to consider that Serbia interfered with the “possessions” of Mr Šahdanović for the purposes of Article 1 of Protocol No. 1, the Serbian Government argued that the interference was justified as it simply froze his savings in the Tuzla branch of Investbanka pending succession negotiations (see paragraph 34 above). Lastly, they asserted that Bosnia and Herzegovina had benefitted the most from “old” foreign-currency savings in the Tuzla branch of Investbanka; it should therefore be held liable in the present case. In support of their position, they submitted a contract pursuant to which a certain E.M. from Tuzla had obtained a dinar loan from the Tuzla branch of Investbanka in exchange for his foreign-currency deposit.

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT 19

5. The Slovenian Government

60. The Slovenian Government submitted that the issue of “old” foreign-currency savings in the Sarajevo branch of Ljubljanska Banka Ljubljana and the Tuzla branch of Investbanka was a succession issue. They further argued that Slovenia had at all times worked to find a solution to the distribution of the SFRY guarantees of “old” foreign-currency savings and that their efforts had failed because of Bosnia and Herzegovina’s and Croatia’s frustration of the negotiations. Notably, the Slovenian Government criticised Croatia for having refused to resolve the issue by IMF arbitration in 1999; for having refused to discuss it in the meetings of the Standing Joint Committee; for having agreed to continue BIS negotiations, allegedly under the pressure of the EU, only in 2010 (see paragraph 44 above); for having reneged on that offer after the closure of the EU accession negotiations in 2011; and, lastly, for making it impossible for Ljubljanska Banka Ljubljana’s Zagreb branch to engage in regular banking activities and thus generate additional assets. The Slovenian Government criticised Bosnia and Herzegovina for having taken a series of unilateral measures, shortly after the conclusion of the BIS negotiations, designed to improve its negotiating position towards Slovenia: on 15 July 2002 the FBH Government adopted a decision requiring the Ministry of Justice to propose an amendment to the Companies Register Act 2000 to retroactively extend the statute of limitations for the deletion of the 1993 entry in the companies register regarding the domestic Ljubljanska Banka Sarajevo and requiring the management board of that bank, which had been appointed by the Ministry of Finance, to apply for the deletion of that entry (see paragraph 24 above). In conclusion, they argued that Bosnia and Herzegovina and Croatia should be held liable in the present case.

61. As regards the transfers of foreign currency from Ljubljanska Banka Ljubljana’s Sarajevo branch to the National Bank of Slovenia, the Slovenian Government showed that a part of those funds had afterwards been shipped back to Sarajevo. They argued that the remaining funds had been forwarded to the NBY. However, while they showed that those funds had indeed been recorded as a claim of the Sarajevo branch against the NBY, they failed to show that they had been physically transferred to the NBY (see paragraph 11 above). In this regard, the Slovenian Government invited the Court not to accept any theory according to which physical cash would be more valuable than book entry cash (that is, paper transactions).

20 ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT

6. The Macedonian Government

62. The Macedonian Government submitted that they did not violate the applicants’ property rights as they had negotiated this issue in good faith.

B. The Court’s assessment

1. Applicable rule of Article 1 of Protocol No. 1

63. As the Court has stated on numerous occasions, Article 1 of Protocol No. 1 comprises three rules: the first rule, set out in the first sentence of the first paragraph, is of a general nature and enunciates the principle of the peaceful enjoyment of property; the second rule, contained in the second sentence of the first paragraph, covers deprivation of property and subjects it to conditions; the third rule, stated in the second paragraph, recognises that the Contracting States are entitled, amongst other things, to control the use of property in accordance with the general interest. The second and third rules are concerned with particular instances of interference with the right to peaceful enjoyment of property and should be construed in the light of the general principle enunciated in the first rule (see, among other authorities, Iatridis v. Greece [GC], no. 31107/96, § 55, ECHR 1999-II).

64. It has not been contested before the Court that the present applicants’ claims have never been extinguished, but that they have nevertheless been unable to freely dispose of their “old” foreign-currency savings for many years. Therefore, the Court will examine the present case, like other similar cases (see Trajkovski v. the former Yugoslav Republic of Macedonia (dec.), no. 53320/99, ECHR 2002-IV, and Suljagić v. Bosnia and Herzegovina, no. 27912/02, 3 November 2009), under the third rule of this Article.

2. General principles

65. The general principles of the interpretation of Article 1 of Protocol No. 1 (the principle of lawfulness, the principle of a legitimate aim and the principle of a fair balance) were restated in Suljagić, cited above, §§ 40-44.

3. Application of the general principles to the present case

66. The Court is ready to accept that the principle of lawfulness and that of a legitimate aim were respected in this case (see Trajkovski, cited above, and Suljagić, cited above). It will therefore proceed to examine the core issue, namely whether a fair balance has been struck between the general interest and the applicants’ rights guaranteed by this Article.

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT 21

67. By depositing foreign currency with banks, foreign-currency savers acquired an entitlement to collect at any time their deposits, together with accumulated interest, from the banks. Their claims against the banks have survived the dissolution of the SFRY (see the admissibility decision in this case, §§ 53-54). While it is true that all “old” foreign-currency savings were guaranteed by the State, that guarantee could have been activated only at the request of a bank and none of the banks in issue made such a request (see paragraph 9 above). Liability, therefore, did not shift from those banks to the SFRY. It should also be noted that the branches of Ljubljanska Banka Ljubljana and Investbanka did not have separate legal personality at the time of the dissolution of the SFRY; pursuant to the companies register, they acted on behalf and for the account of the parent banks.

Having regard to the foregoing, the Court finds that Ljubljanska Banka Ljubljana, based in Slovenia, and Investbanka, based in Serbia, remained liable for “old” foreign-currency savings in their branches, irrespective of their location, until the dissolution of the SFRY. The Court will examine the period after the dissolution of the SFRY below.

68. As to Ljubljanska Banka Ljubljana, the Slovenian Government first nationalised it and then transferred most of its assets to a new bank; at the same time, it confirmed that the old Ljubljanska Banka retained liability for “old” foreign-currency savings in its branches in the other successor States and the related claims against the NBY. The Court has already held that a Contracting State may be liable for debts of a State-owned company, even if the company is a separate legal entity, providing that the company does not enjoy “sufficient institutional and operational independence from the State” (see Mykhaylenky and Others v. Ukraine, nos. 35091/02 et al., § 43-45, ECHR 2004-XII). It is clear that Slovenia is the sole shareholder of the old Ljubljanska Banka and that a Government agency administers this bank. In addition, the State is responsible, to a large extent, for the bank’s inability to service its debts (as it transferred, by virtue of law, most of its assets to another bank). The Court finally notes that most of the funds of the Sarajevo branch of Ljubljanska Banka Ljubljana in all probability ended up in Slovenia (see paragraph 21 above). Considering all those factors, the Court concludes that there are sufficient grounds to deem Slovenia liable for the bank’s debt to Ms Ališić and Mr Sadžak in the special circumstances of the present case.

69. The Court has noted the Slovenian Government’s argument that the status of the clients of Ljubljanska Banka Ljubljana’s Sarajevo branch was far from being clear in the period 1992-2004 because of inconsistencies in law and practice in Bosnia and Herzegovina (see paragraphs 16 and 22-24 above). However, the situation has meanwhile changed: it has been shown that since 2004 Bosnia and Herzegovina has no intention to reimburse those savers. In those circumstances, the Court agrees with the Slovenian courts that those past inconsistencies are now irrelevant (see paragraph 38 above).

22 ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT

70. As to Investbanka, it had remained liable for “old” foreign-currency savings at its branches in the other successor States until 3 January 2002. On that date, the competent Serbian court made a bankruptcy order against that bank and the State guarantee of “old” foreign-currency savings in the bank and its branches was activated (see paragraph 35 above). The Court further notes that Investbanka is either entirely or to a large extent socially-owned. It has held in comparable cases against Serbia that the State is liable for debts of socially-owned companies as they are closely controlled by a Government agency (see, notably, R. Kačapor and Others v. Serbia, nos. 2269/06 et al., §§ 97-98, 15 January 2008, concerning a company mainly comprised of socially-owned capital, and Rašković and Milunović v. Serbia, nos. 1789/07 and 28058/07, § 71, 31 May 2011, as to a company comprised of both socially- and State-owned capital). The Court sees no reason to depart from that jurisprudence. Having regard also to the fact that most of the funds of Investbanka’s Tuzla branch most likely ended up in Serbia (see paragraph 27 above) and that Serbia sold all premises of that branch located in Bosnia and Herzegovina (see paragraph 28 above), the Court concludes that there are sufficient grounds to deem Serbia liable for the bank’s debt to Mr Šahdanović in the special circumstances of the present case.

71. The Court has noted the Serbian Government’s view, shared by the Slovenian Government, that Bosnia and Herzegovina benefited the most from “old” foreign-currency savings in Ljubljanska Banka Ljubljana’s and Investbanka’s branches in its territory in view of the fact that companies based in that country were granted dinar loans on very favourable terms in return for foreign currency shipped to Slovenia and Serbia (see paragraph 12 above). However, given the hyperinflation in the former SFRY and then, during the war, in Bosnia and Herzegovina, those dinar loans rapidly lost all their value, in contrast to “old” foreign-currency savings.

72. Having established that Slovenia is liable for “old” foreign-currency savings in Ljubljanska Banka Ljubljana’s Sarajevo branch and that Serbia is liable for “old” foreign-currency savings in Investbanka’s Tuzla branch, the Court must lastly examine whether the applicants’ inability to freely dispose of their “old” foreign-currency savings in those branches since 1991/92 has amounted to a violation of Article 1 of Protocol No. 1 by those States.

The explanation of the Serbian and Slovenian Governments for the delay essentially comes down to their duty to negotiate this question in good faith together with other successor States, as required by international law. Any unilateral solution would, in their view, be contrary to that duty.

73. However, the Court disagrees. The duty to negotiate does not prevent the successor States from adopting interim measures aimed at protecting the interests of savers. The Croatian Government have repaid a large part of its citizens’ “old” foreign-currency savings in Ljubljanska Banka Ljubljana’s Zagreb branch (see paragraph 32 above) and the Macedonian Government have repaid the total amount of “old” foreign-currency savings in the Skopje branch of that bank (see paragraph 39 above). At the same time, those two Governments have never abandoned their position that the Slovenian Government should eventually be held liable and have continued to claim compensation for the amounts paid at the inter-State level (notably, within the context of the succession negotiations). Although certain delays may be justified in exceptional circumstances (see, by analogy, Immobiliare Saffi v. Italy [GC], no. 22774/93, § 69, ECHR 1999-V), the Court considers that the applicants’ continued inability to freely dispose of their savings despite the 2002 collapse of the BIS negotiations conducted under the Agreement on Succession Issues and a lack of any meaningful negotiations concerning this issue thereafter is nevertheless contrary to Article 1 of Protocol No. 1.

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT 23

74. Therefore, a breach of Article 1 of Protocol No. 1 by Slovenia with regard to Ms Ališić and Mr Sadžak and by Serbia with regard to Mr Šahdanović should be found, unless the applicants have failed to exhaust all domestic remedies (for the Court’s final conclusion as to this Article, see paragraph 91 below). As regards the other respondent States, no breach of that Article should be found (ibid.).

III. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 13 OF THE CONVENTION

75. Article 13 of the Convention provides:

“Everyone whose rights and freedoms as set forth in [the] Convention are violated shall have an effective remedy before a national authority notwithstanding that the violation has been committed by persons acting in an official capacity.”

A. The parties’ submissions

1. The applicants

76. The applicants maintained that they did not have at their disposal in any of the respondent States an effective remedy for their complaints under Article 1 of Protocol No. 1.

2. The respondent Governments

77. The Slovenian Government submitted that the applicants had at their disposal the following remedies. First, they could have brought an action against the old Ljubljanska Banka in the Slovenian courts. That Government referred to a number of domestic judgments which had either become final before the 1997 stay of proceedings relating to the old Ljubljanska Banka’s branches in the other successor States or had been rendered after the 2009 decision declaring the stay of proceedings unconstitutional (see paragraph 38 above). Furthermore, the applicants could have brought an action against the Republic of Slovenia. In case of a negative decision on the merits or a procedural decision to stay proceedings, they would have been able to lodge a constitutional appeal. In addition, the applicants could have petitioned the Slovenian Constitutional Court to initiate abstract constitutionality review proceedings as regards the 1997-2009 stay of proceedings and/or the failure of the State to assume liability for “old” foreign-currency savings in the old Ljubljanska Banka’s Sarajevo branch. Otherwise, the applicants could have brought an action against the old Ljubljanska Banka in the Croatian courts: more than 500 clients of the old Ljubljanska Banka’s Zagreb branch had obtained judgments and 63 of them had so far been paid their “old” foreign- currency savings from a forced sale of assets of that bank located in Croatia (see paragraph 32 above).

24 ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT

78. The Serbian Government were also of the opinion that the applicants had at their disposal various remedies. They maintained that Mr Šahdanović should have registered his claim against Investbanka’s Tuzla branch in the bankruptcy proceedings. At the same time, that Government acknowledged that none of the clients of Investbanka’s branches situated in Bosnia and Herzegovina had been paid back their “old” foreign-currency savings within the context of those bankruptcy proceedings. They further submitted that Mr Šahdanović should have pursued civil proceedings against Investbanka in the Serbian courts. Lastly, they argued that he should have made an attempt to withdraw his savings on humanitarian grounds (see paragraph 33 above).

79. The Macedonian Government submitted that the applicants should have exhausted all domestic remedies in Serbia and Slovenia, without going into any details.

80. In contrast, the Governments of Bosnia and Herzegovina and Croatia maintained that there were no effective remedies at the applicants’ disposal, given the stay on all proceedings concerning “old” foreign-currency savings in Ljubljanska Banka Ljubljana’s and Investbanka’s branches located in the other successor States (see paragraphs 34 and 38 above). Moreover, even if the applicants obtained decisions ordering the old Ljubljanska Banka to pay them their savings, they would most likely not be enforced because the 1994 legislation had left that bank with limited assets (see paragraph 37 above).

B. The Court’s assessment

81. The Court has held on many occasions that Article 13 guarantees the availability at national level of a remedy to enforce the substance of the Convention rights in whatever form they may happen to be secured in the domestic legal order. The effect of Article 13 is thus to require the provision of a domestic remedy to deal with the substance of an “arguable complaint” under the Convention and to grant appropriate relief. Although the scope of the Contracting States’ obligations under Article 13 varies depending on the nature of the applicant’s complaint, the remedy required by Article 13 must be effective in practice as well as in law. The “effectiveness” of a “remedy” within the meaning of Article 13 does not depend on the certainty of a favourable outcome for the applicant. Nor does the “authority” referred to in that provision necessarily have to be a judicial authority; but if it is not, its powers and the guarantees which it affords are relevant in determining whether the remedy before it is effective. Also, even if a single remedy does not by itself entirely satisfy the requirements of Article 13, the aggregate of remedies provided for under domestic law may do so (see Kudła v. Poland [GC], no. 30210/96, § 157, ECHR 2000-XI). It should be reiterated that, although there may be exceptions justified by particular circumstances of a case, the assessment of whether domestic remedies have been exhausted is normally carried out with reference to the date on which the application was lodged with the Court (see Baumann v. France, no. 33592/96, § 47, ECHR 2001-V, and Babylonová v. Slovakia, no. 69146/01, § 44, ECHR 2006-VIII). Lastly, as a general rule, applicants living outside the jurisdiction of a Contracting State are not exempted from exhausting remedies within that State (see, by analogy, Demopoulos and Others v.Turkey (dec.) [GC], nos. 46113/99, 3843/02, 13751/02, 13466/03, 10200/04, 14163/04, 19993/04 and 21819/04, § 98, ECHR 2010).

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT 25

82. Turning to the present case, the Court will first examine whether an action against the old Ljubljanska Banka or the Republic of Slovenia in the Slovenian courts, a petition to the Slovenian Constitutional Court to initiate abstract constitutionality review proceedings and an action against the old Ljubljanska Banka in the Croatian courts, taken separately or together, can be considered effective domestic remedies for the inability of Ms Ališić and Mr Sadžak to freely dispose of their “old” foreign-currency savings at the old Ljubljanska Banka’s Sarajevo branch. It will then proceed to determine whether a claim to the competent bankruptcy court in Serbia, a civil action against Investbanka in the Serbian courts and an application for withdrawal on humanitarian grounds, taken separately or together, can be considered effective domestic remedies for the inability of Mr Šahdanović to freely dispose of his “old” foreign-currency savings at Investbanka’s Tuzla branch.

1. As regards the Sarajevo branch of the old Ljubljanska Banka

(a) Civil action against the old Ljubljanska Banka in the Slovenian courts

83. The Court notes that the Ljubljana District Court has rendered many judgments ordering the old Ljubljanska Banka to pay back “old” foreign-currency savings in its Sarajevo and Zagreb branches, together with interest, and that at least one such judgment, concerning exactly the Sarajevo branch, has already become final (see paragraph 38 above). However, given the fact that the 1994 legislation had left that bank with limited assets, it is uncertain whether those judgments will be enforced (see paragraph 37 above). Indeed, the Slovenian Government have failed to demonstrate that at least one such judgment has been enforced. There is therefore no evidence as of now that this remedy was capable of providing appropriate and sufficient redress to the applicants.

26 ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT

(b) Civil action against the Republic of Slovenia in the Slovenian courts

84. A number of clients of the Sarajevo and Zagreb branches of the old Ljubljanska Banka have pursued civil proceedings against the Republic of Slovenia. Since none of them have so far been successful (see paragraph 38 above), the Court finds that this remedy did not offer reasonable prospects of success to the applicants (see, by analogy, E.O. and V.P. v. Slovakia, nos. 56193/00 and 57581/00, § 97, 27 April 2004).

(c) Petition to the Slovenian Constitutional Court

85. The Court notes that under section 24 of the Constitutional Court Act 2007 any individual who demonstrates legal interest may petition that abstract constitutionality review proceedings be initiated (see paragraph 36 above). In the present case it is not necessary to rule on the effectiveness of this remedy in general. Even assuming that it could be effective in another context, it was not capable of providing appropriate and sufficient redress to the present applicants for the following reasons.

As to the effectiveness of a petition to the Slovenian Constitutional Court to initiate constitutionality review of the 1997-2009 stay of proceedings, it is true that such a petition of two Croatian savers has been successful in the sense that the Slovenian Constitutional Court has declared the stay of proceedings unconstitutional enabling the continuation of all civil proceedings regarding this issue (see paragraph 38 above). However, they were not awarded any compensation or any other redress. Furthermore, the fact that their civil proceedings have then resumed is not sufficient in itself to render a petition to the Constitutional Court an effective remedy since the Court has already found (see paragraphs 83 and 84 above) that civil proceedings were either not capable of providing appropriate and sufficient redress or did not offer reasonable prospects of success to the applicants.

As to the effectiveness of a petition to the Slovenian Constitutional Court to initiate constitutionality review of the provision limiting the State’s liability to “old” foreign-currency savings in the old Ljubljanska Banka’s domestic branches, that provision is incorporated in the Basic Constitutional Charter Constitutional Act 1991 which is not subject to a review by that court (see paragraph 36 above).

(d) Civil action against the old Ljubljanska Banka in the Croatian courts

86. The Court has earlier held that in cases concerning the redistribution of liability for “old” foreign-currency savings among the successor States of the SFRY, such as the present case, claimants can reasonably be expected to seek redress in fora where other claimants have been successful located in any of the successor States (see Kovačić and Others, cited above, § 265). It is true that some savers at the Zagreb branch of the old Ljubljanska Banka have been paid back their “old” foreign-currency savings from a forced sale of that bank’s assets located in Croatia (see paragraph 32 above). However, the Slovenian Government have not been able to demonstrate that any saver at the Sarajevo branch has been successful in the Croatian courts. The Court therefore considers that neither this remedy offered reasonable prospects of success to the applicants.

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT 27

2. As regards the Tuzla branch of Investbanka

(a) Claim to the competent bankruptcy court in Serbia

87. Although hundreds of clients of Bosnian-Herzegovinian branches of Investbanka lodged such claims with the competent bankruptcy court, none of them has so far been successful (see paragraph 35 above). Accordingly, it follows that this remedy did not offer reasonable prospects of success to Mr Šahdanović.

(b) Civil action against Investbanka in the Serbian courts

88. While it is true that in the early 1990s a small number of savers at branches of Serbian-based banks located outside Serbia obtained judgments in the Serbian courts ordering the banks to pay their “old” foreign-currency savings (see the facts in Šekerović v. Serbia (dec.), no. 32472/03, 4 January 2006), the Serbian Government have failed to show that any such judgment had in fact been enforced before the statutory termination of all enforcement proceedings concerning this issue in 1998. Therefore, this remedy was not capable of providing appropriate and sufficient redress to Mr Šahdanović.

(c) Application for withdrawal on humanitarian grounds

89. The Court notes that “old” foreign-currency savings may have been withdrawn in the early 1990s on limited grounds, notably to cover medical or funerary expenses (see paragraph 33 above). As there is no indication, let alone proof, that Mr Šahdanović had any such expenses at the relevant time, this remedy was not available to him.

3. Conclusion

90. Having regard to the above, the applicants had no effective remedy at their disposal for their complaints under Article 1 of Protocol No. 1. As Slovenia is liable for “old” foreign-currency savings in Ljubljanska Banka Ljubljana’s Sarajevo branch and Serbia for “old” foreign-currency savings in Investbanka’s Tuzla branch (see paragraphs 68 and 70 above), the Court finds that there has been a breach of Article 13 by Slovenia with regard to Ms Ališić and Mr Sadžak and by Serbia with regard to Mr Šahdanović. As a result, it dismisses the Governments’ objections in respect of the applicants’ failure to exhaust domestic remedies (see paragraph 51 above). As regards the other respondent States, the Court finds that there has been no breach of Article 13.

28 ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT

IV. FINAL CONCLUSION AS TO ARTICLE 1 OF PROTOCOL No. 1

91. In the light of the preliminary conclusion as to Article 1 of Protocol No. 1 set out in paragraph 74 above and the conclusion as to the applicants’ alleged failure to exhaust all domestic remedies set out in paragraph 90 above, the Court concludes that there has been a breach of Article 1 of Protocol No. 1 by Slovenia with regard to Ms Ališić and Mr Sadžak and by Serbia with regard to Mr Šahdanović. The Court further concludes that there has been no breach of that Article by any of the other respondent States.

V. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 14 OF THE CONVENTION

92. Article 14 of the Convention reads as follows:

“The enjoyment of the rights and freedoms set forth in [the] Convention shall be secured without discrimination on any ground such as sex, race, colour, language, religion, political or other opinion, national or social origin, association with a national minority, property, birth or other status.”

93. The applicants alleged a breach of Article 14 taken in conjunction with Article 13 of the Convention and Article 1 of Protocol No. 1, relying in essence on the considerations underlying their complaints under the latter provisions taken alone. Having examined the Governments’ observations and having regard to its conclusions regarding Article 13 and Article 1 of Protocol No. 1 in paragraphs 90-91 above, the Court considers that there is no need to examine the matter under Article 14 taken in conjunction with those Articles as regards Serbia and Slovenia and that there has been no violation of Article 14 as regards the other respondent States.

VI. APPLICATION OF ARTICLE 46 OF THE CONVENTION

94. The relevant part of Article 46 of the Convention reads as follows:

“1. The High Contracting Parties undertake to abide by the final judgment of the Court in any case to which they are parties.

2. The final judgment of the Court shall be transmitted to the Committee of Ministers, which shall supervise its execution. …”

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT 29

A. The parties’ submissions

95. The Serbian, Slovenian and Macedonian Governments as well as the applicants objected to the application of the pilot-judgment procedure in this case. The Bosnian-Herzegovinian Government argued that the present case was suitable for that procedure as it concerned around 130,000 savers at the Sarajevo branch of the old Ljubljanska Banka, around 132,000 savers at the Zagreb branch of that bank who had not transferred their savings to Croatian banks (see paragraph 32 above) and around 132,000 savers at Investbanka’s branches in Bosnia and Herzegovina. The Croatian Government maintained that it was difficult to tell, at this stage, whether the case was suitable for the pilot-judgment procedure or not.

B. The Court’s assessment

1. General principles

96. The Court reiterates that Article 46 of the Convention, as interpreted in the light of Article 1, imposes on the respondent States a legal obligation to apply, under the supervision of the Committee of Ministers, appropriate general and/or individual measures to secure the applicants’ rights which the Court found to be violated. Such measures must also be taken in respect of other persons in the applicants’ position, notably by solving the problems that have led to the Court’s findings (see Lukenda v. Slovenia, no. 23032/02, § 94, ECHR 2005-X). This obligation was consistently emphasised by the Committee of Ministers in the supervision of the execution of the Court’s judgments (see ResDH(97)336, IntResDH(99)434, IntResDH(2001)65 and ResDH(2006)1).

97. In order to facilitate effective implementation of its judgments, the Court may adopt a pilot-judgment procedure allowing it to clearly identify structural problems underlying the breaches and to indicate measures to be applied by the respondent States to remedy them (see Rule 61 of the Rules of Court and Broniowski v. Poland [GC], no. 31443/96, §§ 189-94, ECHR 2004-V). The aim of that procedure is to facilitate the speediest and most effective resolution of a dysfunction affecting the protection of the Convention rights in question in the national legal order (see Wolkenberg and Others v. Poland (dec.), no. 50003/99, § 34, ECHR 2007-XIV). While the respondent State’s action should primarily aim at the resolution of such a dysfunction and at the introduction, if necessary, of effective domestic remedies in respect of the violations in issue, it may also include ad hoc solutions such as friendly settlements with the applicants or unilateral remedial offers in line with the Convention requirements. The Court may decide to adjourn the examination of similar cases, thus giving the respondent States an opportunity to settle them in such various ways (see, among many authorities, Burdov v. Russia (no. 2), no. 33509/04, § 127, ECHR 2009). If, however, the respondent State fails to adopt such measures following a pilot judgment and continues to violate the Convention, the Court will have no choice but to resume the examination of all similar applications pending before it and to take them to judgment in order to ensure effective observance of the Convention (see E.G. v. Poland (dec.), no. 50425/99, § 28, ECHR 2008).

30 ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT

2. Application of the principles to the present case

98. The violations which the Court has found in this case affect many people. There are more than 1,650 similar applications, introduced on behalf of more than 8,000 applicants, pending before the Court. Accordingly, the Court considers it appropriate to apply the pilot-judgment procedure in this case, notwithstanding the parties’ objections in this regard.

99. While it is in principle not for the Court to determine what remedial measures may be appropriate to satisfy the respondent States’ obligations under Article 46 of the Convention, in view of the systemic situation which it has identified, the Court would observe that general measures at national level are undoubtedly called for in the execution of the present judgment.

Notably, Slovenia should undertake all necessary measures within six months from the date on which the present judgment becomes final in order to allow Ms Ališić, Mr Sadžak and all others in their position to be paid back their “old” foreign-currency savings under the same conditions as those who had such savings in domestic branches of Slovenian banks. Within the same time-limit, Serbia should undertake all necessary measures in order to allow Mr Šahdanović and all others in his position to be paid back their “old” foreign-currency savings under the same conditions as Serbian citizens who had such savings in domestic branches of Serbian banks.

As regards the past delays, the Court does not find it necessary, at present, to order that adequate redress be awarded to all persons affected. If, however, either Serbia or Slovenia fails to apply the general measures indicated above and continues to violate the Convention, the Court may reconsider the issue of redress in an appropriate future case against the State in question (see, by analogy, Suljagić, cited above, § 64).

100. It must be emphasised that the above orders do not apply to persons who, although in the same position as the present applicants, have been paid their entire “old” foreign-currency savings by other successor States, such as those who were able to withdraw their “old” foreign-currency savings on humanitarian grounds (see paragraphs 17 and 33 above), or to use them in the privatisation process (see paragraph 22 above), and those who were paid their savings in Ljubljanska Banka Ljubljana’s Zagreb and Skopje branches by the Croatian and Macedonian Governments (see paragraphs 32 and 39 above). Serbia and Slovenia may therefore exclude such persons from their repayment schemes. However, if only a part of one’s “old” foreign-currency savings has thus been paid, Serbia and Slovenia are now liable for the rest (Serbia for “old” foreign-currency savings in all branches of Serbian banks and Slovenia for such savings in all branches of Slovenian banks, regardless of the location of a branch and of the citizenship of a depositor concerned).

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT 31

101. Lastly, the Court adjourns the examination of all similar cases for six months from the date on which the present judgment becomes final (see, by analogy, Suljagić, cited above, § 65). This decision is without prejudice to the Court’s power at any moment to declare inadmissible any such case or to strike it out of its list in accordance with the Convention.

VII. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

102. Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

A. Damage

103. The applicants claimed the payment of their “old” foreign-currency savings with interest in respect of pecuniary damage. The Court has already made orders in this regard in paragraph 99 above.
104. Each of the applicants further claimed 4,000 euros (EUR) in respect of non-pecuniary damage. The Bosnian-Herzegovinian, Croatian, Serbian and Macedonian Governments argued that the claims were unjustified. The Court, however, accepts that the applicants sustained some non-pecuniary loss arising from the violations of the Convention found in this case. Making its assessment on an equitable basis, as required by Article 41 of the Convention, it awards the amounts claimed (that is, EUR 4,000 to Ms Ališić and the same amount to Mr Sadžak to be paid by Slovenia and EUR 4,000 to Mr Šahdanović to be paid by Serbia).

B. Costs and expenses

105. The applicants also claimed EUR 59,500 for the costs and expenses incurred before the Court. The Bosnian-Herzegovinian, Croatian, Serbian and Macedonian Governments maintained that the claim was excessive and unsubstantiated. According to the Court’s case-law, an applicant is entitled to the reimbursement of costs and expenses only in so far as it has been shown that these have been actually and necessarily incurred and are reasonable as to quantum. That is, the applicant must have paid them, or be bound to pay them, pursuant to a legal or contractual obligation, and they must have been unavoidable in order to prevent the violation found or to obtain redress. The Court requires itemised bills and invoices that are sufficiently detailed to enable it to determine to what extent the above requirements have been met. Since no bill of costs has been submitted in the present case, the Court rejects this claim.

32 ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT

C. Default interest

106. The Court considers it appropriate that the default interest rate should be based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

FOR THESE REASONS, THE COURT

1. Dismisses by six votes to one the Governments’ objections as to the applicants’ failure to exhaust domestic remedies;

2. Holds unanimously that there has been a violation of Article 1 of Protocol No. 1 to the Convention by Serbia with regard to Mr Šahdanović;

3. Holds by six votes to one that there has been a violation of Article 1 of Protocol No. 1 to the Convention by Slovenia with regard to Ms Ališić and Mr Sadžak;

4. Holds unanimously that there has been no violation of Article 1 of Protocol No. 1 to the Convention by the other respondent States;

5. Holds unanimously that there has been a violation of Article 13 of the Convention by Serbia with regard to Mr Šahdanović;

6. Holds by six votes to one that there has been a violation of Article 13 of the Convention by Slovenia with regard to Ms Ališić and Mr Sadžak;

7. Holds unanimously that there has been no violation of Article 13 of the Convention by the other respondent States;

8. Holds unanimously that there is no need to examine the complaint under Article 14 of the Convention taken in conjunction with Article 13 of the Convention and Article 1 of Protocol No. 1 with regard to Serbia and Slovenia and that there has been no violation of Article 14 of the Convention taken in conjunction with Article 13 of the Convention and Article 1 of Protocol No. 1 with regard to the other respondent States;

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT 33

9. Holds unanimously that the failure of the Serbian and Slovenian Governments to include the present applicants and all others in their position in their respective schemes for the repayment of “old” foreign-currency savings represents a systemic problem;

10. Holds unanimously that Serbia must undertake all necessary measures within six months from the date on which the present judgment becomes final in accordance with Article 44 § 2 of the Convention in order to allow Mr Šahdanović and all others in his position to be paid back their “old” foreign-currency savings under the same conditions as Serbian citizens who had such savings in domestic branches of Serbian banks;

11. Holds by six votes to one that Slovenia must undertake all necessary measures within six months from the date on which the present judgment becomes final in accordance with Article 44 § 2 of the Convention in order to allow Ms Ališić, Mr Sadžak and all others in their position to be paid back their “old” foreign-currency savings under the same conditions as those who had such savings in domestic branches of Slovenian banks;

12. Decides unanimously to adjourn, for six months from the date on which the present judgment becomes final, the examination of all similar cases, without prejudice to the Court’s power at any moment to declare inadmissible any such case or to strike it out of its list in accordance with the Convention;

13. Holds unanimously

(a) that Serbia is to pay Mr Šahdanović, within three months from the date on which the present judgment becomes final in accordance with Article 44 § 2 of the Convention, EUR 4,000 (four thousand euros) in respect of non-pecuniary damage, plus any tax that may be chargeable;

(b) that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amount at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points;

14. Holds by six votes to one

(a) that Slovenia is to pay Ms Ališić and Mr Sadžak, within three months from the date on which the present judgment becomes final in accordance with Article 44 § 2 of the Convention, EUR 4,000 (four thousand euros) each in respect of non-pecuniary damage, plus any tax that may be chargeable;

(b) that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amount at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points;

34 ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT

15. Dismisses unanimously the remainder of the applicants’ claim for just satisfaction.

Done in English, and notified in writing on 6 November 2012, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

Lawrence Early Nicolas Bratza
Registrar President

In accordance with Article 45 § 2 of the Convention and Rule 74 § 2 of the Rules of Court, the separate opinion of Judge Zupančič is annexed to this judgment.

N.B.
T.L.E.

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA 35 
AND OTHERS JUDGMENT – SEPARATE OPINION

DISSENTING OPINION OF JUDGE ZUPANČIČ

I regret that I cannot follow the majority judgment. For a number of reasons, only some of which are outlined in this dissent, it is my considered opinion that the outcome of this judgment by the ad hoc Chamber will, before the Grand Chamber, most certainly prove not to be in accordance with the letter and the spirit of the Convention.

If we begin with the Protocol No. 1, Article 1, paragraph 1 provision of the Convention, we see that its purpose is to protect bona fide possessions, legitimate expectations, arguable claims, etc. However, in this case we are, in the final analysis, safeguarding the speculative impact and the defects of a Communist state-run pyramid scheme of state-wide proportions. The scheme had been set up by the now defunct Yugoslav regime—then in dire need of hard currency funds. More importantly and from the moral point of view, since the LB bank and/or the Republic of Slovenia had not set up this Ponzi scheme, they are decidedly not the Madoffs of the story!

In the worst case scenario, in which the LB Bank and by implication the Republic of Slovenia were to be liable for the, to put it bluntly, “theft” of the depositors’ money –, it would still not make sense to reimburse the depositors with the absurd 12% on the initial deposits. Ethically speaking, this share of the reimbursement claim had been a speculation of the naïve, as usual, investors in the said Communist Ponzi scheme.

In banking and in similar succession situations, the territorial principle applied and implemented in order to reimburse debts owed in a particular country, mirrors the well-known economic consideration that the moneys received from depositors’ deposits are invested, in terms of the so-called ‘book money’, in the very territory in which the bank had been functioning as a debtor vis-à-vis the bank’s depositors, but especially as a creditor vis-à- vis numerous enterprises that the same bank had concurrently financed through its loans. The majority judgment, to put it differently, is in violation of the territorial principle.

The territorial principle maintains that the creditors – i.e., the savers of the bank – are to be reimbursed for their deposits in the region, area or territory in which the compounded commercial loans derived from their deposits were in fact extended to different enterprises. As put in the oft-cited and seminal article on the Yugoslav succession: “[…] the territorial principle clearly serves as the general rule on state succession related to tangible movable property.” (see, Carsten Stahn, Agreement on Succession Issues of the Former Socialist Federal Republic of Yugoslavia, 96 Am. J. Int’l L. 379 (2002)). We shall see straightaway why this is logical and therefore fair.

One must understand that all banks have always been functioning in this mode of speculative assessment of their future risks, based on which the depositors’ money is multiplied in a virtual fashion in extending the loans far beyond the capital of initial deposits (‘book money’). ‘Virtual’ here means that the ‘book money’ is literally borrowed from the future and is in this sense ‘virtual money’.

36 ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA
AND OTHERS JUDGMENT – SEPARATE OPINION

Thus the hard-currencies deposited and converted into the ‘book money’ were extended as credit to enterprises in the territory or to the individual in the territory that were willing and capable of repaying and to paying a normal interest rate on the loan they were taking from the bank. Of course, the interest paid may never be as high as 12%. This tends to prove that the said pyramid scheme – was just that.

This well-known mode of banking, however, is to be seen in the light of the then moribund Marković government and in the light of the impending financial and federal state breakdown, of which the very Communist hard- currency Ponzi scheme had been a clear warning sign for all to see and to take into account.

It is also obvious that any ‘run on the bank’ will immediately end in the bankruptcy of the bank. Every bank is essentially a speculative delay operation as is also true of every pyramid scheme, Ponzi scheme, etc. — except that in honest banking the loan–repayment cycle is realistic. Thus, for example, the Tudjman regime in Croatia abruptly closed down the LB Bank on its territory, which had implied – as it would for any bank – an immediate liquidation of the LB Bank. In such a situation, all the debts of all the depositors are instantly called in, whereas the loans are still in the long-term process of repayment. In other words, the closing of the bank by the fiat of the regime will cause an immediate default of the bank – especially vis-à-vis its individual depositors, creditors.

The territorial principle denotes the dynamic view of the banking function: it is guided by the idea that the determinative aspect of the bank’s function is its continual placement of its own loans in a particular territory. When the territory in question is therefore considered to be the main criterion for repayment, this has its own justified logic that cannot be comprehended from the simple private law perspective of Article 1, paragraph 1 of Protocol No. 1.

In the event that the bank is unable to repay its depositors, only depositors from that territory, irrespective of their citizenship, etc. will be covered by the state guarantee –, for the obvious macroeconomic reason that the book money originally derived from the depositors’ deposits has in fact been invested and has stayed in the territory in question. There it had stimulated economic activity, etc.

It thus makes sense, when the talk is of succession, that the successor states likewise cover their territories with their guarantees as the central authority, in this case the Central Bank in Belgrade, had not fulfilled its own guaranteeing function. If such is the logic, it is easy to understand that it also makes sense for the six successor States to underwrite their depositors’ claims – each one on its own territory.

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA 37
AND OTHERS JUDGMENT – SEPARATE OPINION

This is in fact what happened at least to some extent, i.e., in so far as Croatia has largely reimbursed the depositors of the LB Bank on its territory. One might ask the question whether the State of Croatia has done this out of pure good heartedness vis-à-vis their own citizens –, or has there perhaps been in this move a built-in macroeconomic justice, which the Croatian state when coming into being has duly taken into consideration. In other words, were it not for the logic of the territorial principle in the first place, why would the Croatian state take over part of the debt of LB Bank for all those citizens who wished to be reimbursed by the Croatian state?

In any event, the logic of the territorial principle is obvious on both sides of this case. We wish to reiterate the simple idea that individualised justice, as considered by Protocol No. 1, has its fully compatible complement in Aristotle’s distributive justice built into the territorial principle.

In pectore, I have for many years harboured another question because there is another travesty in this case: viz. the issue in the present adversary setting is thoroughly miscomprehended. The dispute is confused because this is not, as it ought to be, an interstate case. Unmistakeably, the atypical private law issue would in the interstate adversary backdrop have rightly developed into an expected, natural, and logical interstate succession issue. This would result in a far clearer perspective on the case. Why is it that not one of the respondent States has filed, in the European Court of Human Rights, an interstate action against the Republic of Slovenia? Why is it that the respondent States hide behind the individual complainants when everything points to the fact that these are succession questions? I think the answer is clear.

Another of my major objections to this majority judgment derives from the actual composition of the present ad hoc Chamber, in which four of the members, i.e., a simple majority at least, are from the creditor states, one of the members is from a fellow debtor state, whereas there are only two other members of the panel who are not, in one sense or another, national judges in the case. We understand perfectly well the usual procedural logic of the Convention to the effect that the national judge of the country concerned must in all cases be a member of the panel in order to facilitate the assessment of the case. However, in a situation in which we have seven successor States addressing what is essentially a succession problem, the logic of the presence of the national judge in each particular case will result in an ad hoc composition, as in the present one, in which the plaintiffs’ ‘representatives’ have a clear majority over the influence of the defendants’ ‘representatives’. This is absurd since it was discernible from the very beginning that the interests of the plaintiffs will instruct the outcome of the ad hoc casu majority judgment. Fortunately, the Convention’s sacrosanct separate opinion philosophy will here save the day in as much as the case clearly must be examined in the Grand Chamber. In the Grand Chamber, the composition with the presence of all national judges will be attenuated in the group of 17 judges, i.e., the bearing of the plaintiff’s interests will likewise be less decisive. I wish to emphasise, that I have no doubts about my colleagues’ impartiality, while keeping in mind of course that conscious impartiality when it comes to contemplating national interests has its own objective confines. However, even if it were not for the numeric prevalence in the ad hoc casu panel as such, the so-called ‘appearances’ will make it obvious that such a panel will not, to the outside world, appear objective and impartial.

38 ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA
AND OTHERS JUDGMENT – SEPARATE OPINION

For years I have maintained, and still do, that the issue in this case is best documented in the now famous Professor Jürgen’s Report (Repayment of the deposits of foreign exchange made in the offices of the Ljubljanska Banka not on the territory of Slovenia, 1977-1991, Doc. 10135, 14 April 2004, Report, Committee on Legal Affairs and Human Rights, Rapporteur: Mr Erik Jürgens, Netherlands). The sense of the report, at 20 & 21, is as follows:

“The economic conclusion must be that the original deposits had, in 1991, in fact ceased to exist. The depositors had, attracted by the high interest rates, run a risk by depositing their money in banks within the SFRY. When this risk was recognised, they were reassured by the guarantee given by the SFRY government that the deposits would be repaid with accumulated interest. But this guarantee evaporated at the moment the SFRY was dissolved, unless and inasmuch the successor states were willing to take over this guarantee. This was duly realised, but the different successor states did it in different ways. Slovenia […] took over the guarantee for FE savings deposited in banks on its territory, expecting the other republics to do the same.”

The timing of this judgment is particularly bad because negotiations between Slovenia and Croatia at least are now moving forward and are run by expert bankers of the two countries who understand the problem. The judgment will be misunderstood as final and it will be as a matter of course and on both sides politically misinterpreted.

If one considers paragraph 58 of the judgment in which the Slovenian government criticised Croatia for having refused to resolve the issue by IMF arbitration in 1999; for having refused to discuss it in the standing joint committee; for having agreed to continue Bank for International Settlements negotiations, allegedly under the pressure of the EU only in 2010; for having reneged on that offer after the closure of the EU accession negotiations in 2011; and lastly for making it impossible for LB Bank Zagreb Branch to engage in regular banking activities and thus generate additional assets (see para. 58 of the majority judgment). These allegations of the Slovenian government have not been properly answered by the Croatian government, neither have they been addressed by the majority judgment. It follows inexorably that the villain in this story is not Slovenia, because Slovenia has tried at least five times to decently negotiate this succession problem with Croatia – but to no avail. Of course, it is impossible to know whether this time, despite everything, the Croatian government is serious or not. One would hope at least that this time the negotiations could in fact move forward because, as pointed out above, they are now run by two experts who understand the problem. Moreover, Croatia’s entry into the European Union is conditioned upon the success of these negotiations. We reiterate that the judgment is badly timed because it will create a political impression as to who is now in the winning position, despite the fact that the case might be going to the Grand Chamber, and needs no longer to show benevolence and a constructive attitude in the ongoing negotiations.

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA 39
AND OTHERS JUDGMENT – SEPARATE OPINION

In this context, we must call attention to the essence of the Kovačič case judgment, which was before the Grand Chamber on a pure technicality, and carries its real message in the concurring opinion of the former judge, Professor George Ress, a world-renowned specialist in international law, i.e., a specialist on succession. In Kovačič, the question had not been addressed in the judgment, but Professor Ress had articulated the message in his concurring opinion. That message was essentially the same as the one found in the Jürgen report, i.e., that the issue cannot be properly resolved by a judgment between private parties and the State. Unless this was to be an interstate case, it can only be resolved by negotiations in the context of a future succession agreement.

http://www.hrt.hr/index.php?id=vijesti-clanak&tx_ttnews[tt_news]=188359&tx_ttnews[backPid]=850&cHash=1a30a6a9e2

MALI HRVATSKI DUHOVNO-KULTURNI CENTAR

Jedan javni prijedlog HSK-a

MALI HRVATSKI DUHOVNO-KULTURNI CENTAR

S CRKVOM NA BLEIBURGU

Na tragu spomena koji su hrvatski prognanici i prezivjeli pojedinci Bleiburga i Kriznog puta cuvali u Austriji od zavrsetka Drugog svjetskog rata, ali i u duhu onoga sto smo u ime Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) davno potakli kao i onoga sto je dosad tamo ucinjeno, dolazimo s prijedlogom koji bi trebao voditi prema upotpunjenju i zavrsetku izgradnje spomen-obiljezja na Bleiburgu.

Kad vec imamo na Bleiburgu dobar vlastiti komad zemlje, drzimo da bi tu jos trebalo

a)
izgraditi jednostavne prostore za prikladan prijem posjetitelja i/ili hodocasnika, te

b)
ako se nakon temeljitog promisljanja ucini potrebnim, osigurati boravak za par osoba, medju njima i jednoga svecenika, a koje bi bile na raspolaganju za duhovno-kulturne potrebe posjetiteljima i/ili hodocasnicima.

Stoga smatramo nuznim da se pocne s ostvarenjem ovoga projekta, primjerice, s imenovanjem strucnjaka koji bi odmah poceli oblikovati sadrzaj “Malog hrvatskog duhovno-kulturnog centra s crkvom na Bleiburgu”. On bi uz skromnu multifunkcionalnu crkvu, mogao ukljuciti, ako se pokaze potrebnim, i stan za par osoba, koje bi tu stanovale ili cesto tamo dolazile, neku vrstu dvorane (odmoriste, prismok i sl.) barem za dva-tri autobusa posjetitelja, pa visenamjenski muzejsko-izlozbeni prostor, te higijenske prostorije.

Zapravo ono, sto je ovakvom jednom susretistu potrebito, bez pretjerivanja s gradjevinskim prostorom, imajuci u vidu da ce to trebati uzdrzavati. Vjerujemo, da bi se uvijek naslo u nasoj Crkvi i narodu par prikladnih osoba koje bi se mogle na jedno vrijeme obvezati svojim boravkom, molitvom i nazocnoscu podgrijavati vjecnu vatru na Bleiburgu i biti na usluzi posjetiteljima. Crkva bi mogla biti posvecena, primjerice, Gospi tjesiteljici, Kraljici mira, Zalosnoj Gospi ili sl.

Kad bi se tako nesto osiguralo, sigurno bi tu preko cijele godine ili u odredjeno dogovoreno vrijeme dolazili posjetitelji, od raznoraznih skupina odraslih do ministranata, krizmanika i ostale skolske djece, koje bi tu trebalo s onim najosnovnijim docekati i primiti.

Nije lako doci ni na samu ideju za nesto, ali ovdje je najvaznije da iza ovoga projekta stane netko s moralnim i duhovnim autoritetom pred cijelim nasim narodom. Kako je nekoliko casnih hrvatskih emigranata koji simbolicno cine Pocasni Bleiburski vod vec preslo 80-tu godinu zivota, a hrvatske drzavne vlasti ocito nisu na recenoj razini, ipak bi – medju svim nasim slabima najbolje bilo da, uz sve moguce prigovore, ovaj crkveno-nacionalni projekt povedu hrvatski biskupi (HBK i BKBiH), naravno, uz dogovor i sudionistvo odgovarajucih hrvatskih drzavnih ustanova.

U tom slucaju mislimo da ne bi zapelo na financiranju ovoga projekta. Pod vodstvom nasih biskupa mislimo da bi malo koja hrvatska zupa i misija u domovini i u hrvatskom izvandomovinstvu sa svojim vjernicima odbila svoju pomoc. Bilo bi tu darova pojedinaca i sponzora, a sto osjecamo medju clanovima HSK-a koji djeluje u vise od tridesetak drzava svijeta. Osim toga, ne bi to trebao biti projekt samo Hrvata vjernika!

Uz to, gradnja niposto ne bi smjela spadati u skupe crkveno-nacionalne objekte, vec vidno skromna i prakticna, odvijala bi se bez pritiska zurbe i u vremenskom ritmu stvarnih mogucnosti dobrocinitelja i mogucih donatora. Njome se nikoga ne bi smjelo optereti, posebice ne u ovim vremenima krize i jos vaznijih potreba nasega naroda, primjerice, iskorjenjivanja siromastva u HR i BiH.

Nadalje, ovo mjesto bi moglo imati za posjetitelje i/ili hodocasnike, izmedju ostalog, dvije vazne dimenzije. Na jednoj strani, bilo bi to mjesto mira, molitve, pijeteta, cuvanja uspomene, sredisnje mjesto posjeta i/ili hodocasca svim hrvatskim zrtvama Bleiburga i Kriznog puta. Na drugoj strani, bilo bi to mjesto brige, promisljanja i molitve za pravedni mir i blagostanje medju ljudima i narodima na ovom nasem planetu, za sve zrtve svirepih progonstva i nepravdi, a kojih uvijek ima i, nazalost, jos ce ih dugo biti.

O ovome sam osobno razgovarao s nekoliko hrvatskih biskupa i jedan bi se vrlo rado sam angazirao na ostvarivanju ovoga cilja. Ali eto, dobro bi bilo cuti o ovome prijedlogu i glas javnosti, pa radi toga ovo najprije javno pred nju i iznosimo.

Fra Simun Sito Coric,
glasnogovornik Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK)
sito.coric(et)gmx.net

Solothurn, 7. listopada 2010

Hrvatski svjetski kongres (HSK)

TRIDESET GODINA HRVATSKOGA JEZIKA U SREDNJIM ŠKOLAMA ONTARIJA CANADA

Vinko Grubišić
TRIDESET GODINA HRVATSKOGA JEZIKA U SREDNJIM ŠKOLAMA ONTARIJA

Sredinom 1976. hrvatski jezik postao je dijelom srednjoškolskoga programa u Ontariju (Kanada) zahvaljujući tadašnjoj ministrici za školstvo Betty Stevenson i lobističkim naporima hrvatskih ljudi, među kojima je djelovao i najplodniji pisac udžbenika za učenje hrvatskoga jezika i kulture u emigraciji u XX. stoljeću – dr. Vinko Grubišić • Škole hrvatskoga jezika i kulture djeluju diljem Kanade i to u Victoriji, Vancouveru, Edmontonu, Calgaryju, Winnipegu, Thunder Bayu, Sault St. Marie, Sudburryju, Montrealu, Ottawi, Norvalu, Georgetownu, Mississaugi, Bramptonu, Torontu, Oakvilleu, Hamiltonu, Kitcheneru, Londonu, St. Thomasu i Windsoru trudeći se da generacije mladih kanadskih Hrvata, privrženih svojoj novoj domovini, zavole i domovinu svojih roditelja i djedova

Iste kišne večeri kad sam stigao u Kanadu, 1. studenoga 1975. nazvao me do tada mi potpuno nepoznati profesor Zdravko Robert Megler i, nakon kraćega uvoda, napomenuo da ćemo se vidjeti idući dan, nakon sv. mise, ispred hrvatske crkve. Danas pokojni prof. Megler bio je predsjednik udruženja «Canadian Teachers of the Croatian Heritage», a razlog njegova sastanka je sljedeći: postoji mogućnost da se uvede hrvatski jezik kao nastavni predmet u srednje škole provincije Ontario. Za to treba ispuniti sljedeće uvjete:

a) imati dovoljan broj zainteresiranih učenika;

b) program prihvaćen od Ministarstva za školstvo i kulturu provincije Ontario;

c) kvalificirana srednjoškolskoga profesora.

Odmah smo se dali na višestruki posao. Trebalo je najprije sastaviti programe za pet različitih razreda (od 9. do 13, jer tada je provincija Ontario imala i 13. razred) i to na petom stupnju, što je omogućavalo učenicima pristup sveučilištu.

Četrdesetak kutija knjiga što sam ih poslao iz Švicarske nisu još stigle pa je to otežavalo rad na programima. No sretna je okolnost bila da mi je naš prijatelj, svećenik istočnoga obreda vlč. Božidar Vidov stavio svoju bogatu knjižnicu na raspolaganje, a i moje su knjige stigle prije nego što sam očekivao. Programi su priređeni prema svim tadašnjim školskim standardima i kriterijima, na čemu nam je od ogromne pomoći bila gospođa Miriam di Giuseppe, Hrvatica koja je bila stručnjakinja upravo za pripravu školskih programa.

S Ministarstvom se surađivalo u tišini jer smo znali kako će tadašnji jugoslavenski konzulat i tadašnji profesor slavistike, bolje rečeno «srpsko-hrvatskog» Milan Sudučki, sve sile uložiti da spriječe uvođenje hrvatskoga jezika u srednje škole. Nakon manje od mjesec dana tadašnja ministrica za školstvo i kulturu Betty Stevenson prihvatila je programe i sada je preostalo ispunjavanje dvaju preostalih uvjeta.

Jugokonzulat i Surdučki su upravo bjesomučno nastojali dokazati kako bi bilo apsurdno uvesti jedan jezik «koji ne postoji». Naš je odgovor na takve primjedbe bio vrlo jasan: ako ti drugovi ili gospoda ne znaju ustavnu definiciju jezika zemlje koju predstavljaju, to je njihov problem. Imali smo prijevod stavaka o jeziku i jezicima jugoslavenskoga kao i hrvatskoga Ustava. Uz to smo naglašavali da kanadski porezni obveznici hrvatskoga podrijetla žele da njihova djeca uče jezik svojih predaka, a to je hrvatski jezik. I to je bio najjači «dokaz».

Neki teorijski radovi prof. Stjepana Babića te Dalibora Brozovića mogli su biti uvijek od koristi, ali se zaista nije imalo smisla upuštati ni u kakve velike diskusije o postojanju ili nepostojanju ovog ili onog, jer bi to bilo jednostavno beskorisno gubljenje vremena. Kako sam u međuvremenu položio profesorski ispit (jer doktorat vam ne daje pravo da predajete na srednjoj školi, za što je potreban poseban ispit srednjoškolskog profesora da dobijete «Letter of Standing», a onda nakon dvjesto radnih dana, odnosno tisuću i dvjesto sati da dobijete «Teacher Certificate») s pravom predavanja posvuda gdje su engleski i francuski nastavni jezici, pitanje profesora smo riješili.

Ostalo je na prvi pogled lakše, a u biti najkompliciranije pitanje učenika. Prof. Megler u suradnji s nekim drugim hrvatskim entuzijastima, od kojih su se uvijek isticali Jerko Nekić i Marin Sopta, bili su od velike pomoći. Tu su nam se pridružili Stjepan Mišljenović te bračni par Jelena i Nikola Vrdoljak. Djevojke i mladići iz njihove plesne grupe «Zrinski-Frankopan» gotovo su se svi upisali u hrvatsku školu. Tako je početkom srpnja 1976. hrvatski jezik postao dio školskoga programa ljetne škole, a već u rujnu bila su dva razreda hrvatskoga jezika i kulture u Torontu. Ljetna škola u Torontu završila je priredbom, odnosno izvedbom narodne drame «Robinja», u koju su se uključili gotovo svi učenici.

Ovaj se srednjoškolski program sjajno uklapao u rad tada vrlo aktivne hrvatske prosvjetne organizacije HIŠAK (Hrvatske izvandomovinske škole Amerike, Australije i Europe) kojoj je na čelu dugi niz godina vrijedni požrtvovni fra Ljubo Krasić, a od velike je pomoći bilo i nekoliko seminara koje je HIŠAK organizirao, koji su uključivali sva značajnija mjesta gdje je djelovala škola hrvatskoga jezika i folklora.

Kako je školski program hrvatskoga jezika prihvatilo Ministarstvo, već od rujna se Torontu priključila i Mississauga, gdje su bila dva razreda hrvatskoga jezika, a kao i u Torontu u dvama razredima bilo je više školskih programa. Tu je ogromni posao obavio Mate Bogoje, koji je organizirao dva razreda učenika koji su pohađali hrvatski jezik u Missisaugi ne tako davne 1976. godine. Početnici u hrvatskome jeziku i učenici slabijega poznavanja hrvatskoga išli bi u jedan razred, a napredni u drugi.

Trebalo je tako u istom razredu slijediti nekoliko programa. Kasnije su škole u drugim mjestima uvele hrvatski kao nastavni predmet, u Kitcheneru, Bramptonu, Hamiltonu, Ottawi… Programi su se mijenjali, upotpunjavali… Kad je Hrvatska postala slobodna i demokratska država, sve je postalo daleko lakše, sve se – rekli bismo – normaliziralo, a suradnja s Hrvatskim konzulatom u Missisaiugi omogućuje nove polete i nova ostvarenja.

Prilog:
RATIONALE 1
(Croatian III – Revised Course)

The aim of the course is to provide students (regardless of their ethnic affiliation or age) with the opportunity to expand their basic knowledge of the Croatian language, which is spoken in the Republic of Croatia, Yugoslavia, and to learn more about the Croatian culture which is 1300 years old. The following five groups of students could benefit from the third level of the course. All would, of course, have successfully completed the Croatian II, or its equivalent.

I. Students who are affiliated with a Croatian Canadian Community by birth and wish to preserve their heritage. Inclusion of Croatian Language in a Secondary School Program is the most effective way in which the Croatian Community can maintain their heritage and culture in their new homeland, and at the same time, reinforce their feeling of belonging to our Canadian society.

2. Students who become affiliated with the Croatian Canadian Community by marriage and want to continue to develop their communication skills and hence strengthen their family relationship.

3. Students from other ethnic origins who are affiliated with the Croatian Canadian Community by interest (members of folk dance groups, soccer clubs, etc.) and want to expand and improve their knowledge for travel in Croatia.

4. Students who intend to study History at the University level and major in the Medi- terranean or Central European History, Croatia in particular.

5. Students who intend to study Slavic languages at the University level in Canada or abroad and use the Croatian as one subject, or as the bridge to the Russian language, or to the Old Slavic language which is a compulsory subject at any Slavic Institute in the world.

II. GENERAL AIMS

(a) The course will deal, at a senior-intermediate level with all four communication skills but with increased emphasis on reading and writing. 

(b) The course will involve continued study of Croatian history, geo¬graphy and the introduction of classical, renaissance and Croatian dialectal literature selections.

III. OBJECTIVES

At this level, the language of instruction is Croatian. Students successfully completing Croatian III should be able to demonstrate the 

Summary

THIRTY YEARS OF THE CROATIAN LANGUAGE IN THE SECONDARY SCHOOLS OF ONTARIO (CANADA)

In mid 1976 the Croatian language became a part of the secondary school program in Ontario (Canada) thanks to the Minister of Education at the time, Betty Stevenson, and the lobbying effort of Croatians, including those of Vinko Grubišić, the most prolific writer of textbooks for the Croatian language and culture in the Croatian communities abroad in the 20th century.

This secondary school program dovetailed brilliantly with the activity of the, at the time very active, Croatian educational organisation HIŠAK (Croatian Schools of America and Canada) led for many years by the worthy and selfless Friar Ljubo Krasić. Also of great help were the several seminars organised by HIŠAK that included all of the more significant places where Croatian language and culture schools were active in the Croatian communities abroad.

Croatian language and culture schools are active across Canada, in Victoria, Vancouver, Edmonton, Calgary, Winnipeg, Thunder Bay, Sault St. Marie, Sudbury, Montreal, Ottawa, Norval, Georgetown, Mississauga, Brampton, Toronto, Oakville, Hamilton, Kitchener, London, St. Thomas and Windsor, all making the effort to instil into a gen- eration of young Canadian Croatians, dedicated to their new homeland, a love of the Croatian homeland of their parents and grandparents.

Resúmen

TREINTA AÑOS DE ENSEÑANZA DE IDIOMA CROATA EN LAS ESCUELAS SECUNDARIAS DE ONTARIO (CANADÁ)

A mediados de 1976 el idioma croata comenzó a formar parte del programa de ense- ñanza secundaria en Ontario (Canadá) gracias a la gestión de la ministra de instrucción pública de aquélla época, Betty Stevenson, y a la actividad de los „lobbys“ croatas. En dichos lobbys actuaba el dr. Vinko Grubišić, uno de los autores mas prolíficos de manu- ales de idioma y cultura croata para la emigración.

Este programa de enseñanza secundaria se adaptaba de modo excelente al trabajo de la muy activa organización cultural croata „Escuelas croatas fuera de la Patria – de América, Australia y Europa“ (ECfP), encabezada durante muchos años por el diligente y sacrificado fray Ljubo Krašić. Fue grande el aporte de seminarios organizados por la ECfP en todos los lugares significativos donde existían escuelas de idioma y cultura croata para la diáspora.

Actualmente, dichas materias se enseñan a lo largo y ancho de Canadá en escuelas de Victoria, Vancouver, Edmonton, Calgary, Winnipeg, Thunder Bay, Sault St. Marie, Sudbury, Montreal, Ottawa, Norval, Georgetown, Mississauga, Brampton, Toronto, Oakville, Hamilton, Kitchener, London, St. Thomas y Windsor. La finalidad de dichas escuelas es motivar a las jovenes generaciones de croatas canadienses para que del mismo modo como aman a su nueva Patria, aprendan a querer a Croacia, la tierra natal de sus padres y abuelos.

Vinko Grubišić:
Trideset godina hrvatskoga jezika u srednjim školama Ontarija

Godina 2006 – 20007

stranica 105 – 109 link:
http://www.matis.hr/pdf/HIZ_2007.pdf