Hrvatski Svjetski Kongres Osnovan je početkom srpnja. 1993.

HRVATSKO SVJETSKI KONGRES I KANADSKO HRVATSKI KONGRES

Osnovan je početkom srpnja. 1993. godine, kao međunarodna neprofitna nevladina, udruga koja okuplja i povezuje hrvatske udruge i ustanove izvan Domovine. Krovna je hrvatska međunarodna udruga sa savjetodavnim statusom u Ujedinjenim narodima.

13.prosinca 1993.godine. Došao je u Vancouver fra Ljube Krašić s namjerom da osnuje ogranak Kanadskog hrvatskg kongresa u Vancouveru a u sastavu krovne udruge Kanadsko Hrvatski Kongres i Hrvatski Svjetski Kongres. Dvadesetu godišnjicu svoga rada svečano je proslavio u Zagrebu od 21-27 srpnja 2014. godine. Dvadeset godina to neznači mnogo kad se broje te godine. Ali u sluačaju Kanadsko hrvatskog kongresa može se reći da je mnogo, jer je za tih dvadeset godina mnogo uradio na sportskom, kulturnom i obrazovanom radu među Hrvatima diljem Kanade.

Počelo je prvo organiziranje u Kanadsko-hrvatskog kongresa u Torontu, gdje u stvari još nije bilo ni jednog ogranka ili organizacije koja je slična kongresu. Bile su plesne kulturne skupine koje bih se pripremale za Festivale, kao što suTamburice i Orkestri. Festivali su privukli veliku pažnju i drugi skupina. Kao što su Mađarske, Poljske, Ukrajinske Kinezke i druge nacionalne skupine.

To zajedništvo nazvalo se Multikultuarlizam, to su kanadske vlasti gledale sa simpatijom i pomagale takve kulturne institucije. Na temelju toga zasnovan je i Kanadsko hrvatski kongres, koji je i ove godine tj. 2014. godine pripremio treće svjetske Igre.

Treće hrvatske svjetske Igre održane su u Hrvatskoj prvostolnici grada Zagreba. Igrama je nazočio predsjednik Republike Hrvatske gospodin Ivo Josipović, predsjednik Hrvatskog Sabora gospodina Josipa Leke i načelnik grada Zagreba gospodina Milana Bandića. Postavlja se pitanje kako je došlo do tog naglog značajnog udruživanja hrvatske mladeži u slobodnom svijetu.

Bilo je to prije dvanaest godina u dogovoru s predsjednikom KHK-a Ivanom Curmanom da razvijemo višu sportski i kulturnu djelatnost Hrvatskog kanadskog kongresa. Došli smo na ideju da održimo jedan Hrvatskih svjetskih sportski Turnir u Vancouveru. Primili smo se te dužnosti da pripravimo teren za igre i pronađemo kontakte s hrvatskim sportskim klubovima u svijetu. Pripremili smo plan rada i sve potrebno predvidio za održavanje sportskog Turnira. To se sastoji u pet točaka.

*  Zatražit odobrenje od kanadske Vlade da se u Vancouveru održi     hrvaskih svjetskih sportskih Turnir.

*  Zamoliti kanadsku Vladu za financijsku pomoć.

*  Pronaći i pripremit teren za održavanje sportskog Turnira.

*  Prikupit što veći broj adresa od hrvatskih sportskih klubova u svijetu.

*  Napisat upitna pisma sportskim klubovima od Australije sve do Brazila i Argentine, da li podržavaju naš prijedlog i da li će doći na sportskih Turnir u Vancouver Canada?

Stupili smo u vezu s našim poznanicima u svijetu i to preko hrvatskih kulturnih institucija i crkvenih zajednica. Prikupili smo 750 adresa od hrvatskih svijetskih zajednica u slobodnom svijetu. To smo sve sredili i razgovoru s predsjednikom Ivana Curmana da smo sa uspjehom završili  posao. Trebali bi se sastat i tako je bilo da samo došli u ured kongresa kod gospođe Dragice Jelić. Skupa s Dragicom unijeli smo sve adrese u kompjuter. Napisali smo upitna pisma dali se slažu s našim prijedlogom da održimo zajednički sportski Turnir u Vancouver Canada.?

Adresirali pisma i otpremiti na svaku adresu. Nakon mjesec dana počeli su stizat pozitivni odgovori da pristaju na naše zahtjev.

U međuvremenu dobili smo i obavijest of kanadske Vlade provincije British Kolumbije da možemo održat hrvatskih svjetskih Turnir u Vancouveru. Odobrili su i našu molbu da možemo dobit i “Grant za sportske igre u Vancouveru.” Kad smo to sve sredili i dobili ptvrdna pisma o sportskih nogometnih klubova da se slažu s našim prijedlogom.

U međuvremenu predsjednik Ivan Curman odlazi u Zagreb na zasjedanje HSK-a i upoznaje Upravu HSK-a da imamo namjeru održat jedan Hrvatskih svjetskih Turnir u Vancouveru. Uprava i članovi HSK-a zatražila je da njima prepustimo taj dio programa i da se igre prošire na sve sportove ne samo na nogomet.

Predsjednik Kanadskog hrvatskog kongresa Ivan Curman prepustio je glavnom Odboru da održi prvi svjetski Turnir u Hrvatskoj i tako su održane prve svjetske ikre u gradu Zadru 2006. godine. Kanadsko hrvatski kongres razvija svoju višu kulturnu i sportsku djelatnost u Vancouveru.

Prve svjetske Igre održane su u gradu Zadru 2006. godine. To je bio prvi pokus hrvatskih sportskih igara u Zadra. U tom uspjehu Hrvatskih iseljeničkih sport pokazao se vrlo uspješnim. Kad pogledam plodove rada prvi Igara održani 2006. Govorimo o slijedećim činjenicam da jedan dio sudionika odlučilo je živjet u Hrvatskoj. Sklopilo se bezbroj prijateljski veza itd. Bilo je na igrama od Argentine, Brazila,sve do Australije, jedan policajac je rekao da nikad u zivotu nije vidio toliko razlicitih putovnica iz citavoga svjeta.To je bio put da su se održale druge svjetske Igre u gradu Zadru 2010,godine.

Evo što rekoše poznate osobe o hrvatskim svjetskim igrama u Hrvatskoj i inozemstvu.

Jure Strika: Razmišljajući o četeri godine, od završetka prvi igara pa do danas ne mogu će je ostati ravnodušan na doživljeno iskustvo. Prisutna je velika radost da su Igre uhvatile korjene u većini država – zemalja u kojima žive hrvatske Zajednice i da su prepoznate kao most koji nas globalno povezuje s Domovinom.

Druga osoba hrvatskoj javnosti je poznata. The Honourable Lynne Yelich zastupnica u kanadskom parlamentu Coservative stranke reče. Nakon što sam 2006.godine prisustvovala na prvim Hrvatskim svjetskim Igrama. Pružena mi je velika čast preuzeti ulogu veleposlanika/ce igara te otvoriti druge po redu Hrvatske svjetske igre u organizacije Hrvatskog svjetskog kongresa.

Od godine 2010.poboljšan je rad na razvoju kulturno sportskim organizacijama.

Jednog dana u razgovoru s predsjednikom Ivanom Curman reče mi da bi trebali proširit višu djelatnost na kulturnom i sportskom radu u Kanadsko hrvatskom kongresu. Osnovali smo i počeli s izdavanjem Hrvatskog telefonskog imenika British Columbije, ali ni to nije dovoljno pošto se Imenik tiska samo jednom godišnje.

Naši prijedlozi na sastanku smo odlućili je da otpočnemo tiskat jedan mjesečnik i tako ćemo vidjet je li publika zadovoljna i voli čitat. Ako publika zavoli Glasilo Kanadsko-hrvatskog kongresa ondan ćemo tiskat jednom mjesečno ili po potrebi više puta na mjesec. Tako smo se primili dužnosti da uredimo i smislimo koje teme treba donosit u Glasilu. Prvo smo izabrali šest imena za naslov “Glasila” i odlučeno je na sastanku predsjednikom Curmanu na odabir Glasila. Ivan je izabrao ime “KONGRES” Razmišljali smo o imenu Glasila i prvoj stranici kako će izgledat.

Smislili smo da prva stranica treba bit privlačna i bogato uređena sa hrvatskim znakovljem. Na naslovnoj strani se nalazi okvir s Hrvatskim Tropletom, slika Hrvatskog Narodnog Kazališta u Zagrebu ,s kanadskim Amblem “Javorov List” i ostalo hrvatsko i društveno znakovlje. Hrvati grada Vancouvera prihvatili su i zavolili to glasilo koje se dijelilo besplatno preko župe u Vancouveru. To je bio izvanredni uspjeh. Mislili smo tiskat Glasilo samo dva mjeseca, evo nas kako ga tiskomo već šest godina. Publika je rekla da voli čita svoj hrvatskih tisak.

Osnivanje Kluba boćara u Vancouver, B.C.

Kanadsko hrvatski kongres i priprema za treće Hrvatske svjetske Igre u Zagrebu 2014. godine. Hrvatski Klub boćara osnovan je privremeno. Klub je organizirao predsjednik KHK-a Ivan Curman snamjerom da Klub učestvuje u Hrvatskim svjetskim Igrama koje se održavaju u Zagrebu. Pozvao je trenera Ivana Udovičića da trenira slijedeće boćare: kako slijedi: Srećka Krapića, Branka Gusić, Tihomir Barišić, Ivan Dulibić, Ivan Curman, Boris Špralja, Rudi Tuđen, Julio Buljundić, Milan Čudina, Ante Prlić, Mirko Segović. Trener Ivan Udovičić zaista je pokazao svoje vrline i svoju sposobnost u treniranju boćara.Trenige smo imali u Italian Culturan Centru.

Naši boćaru osvojili su brončane medalje na Hrvatskim Svjetskim igrama u Zagrebu 24- srpnja- 2014. Kako slijedi: Ivan Dulibić, Srećko Krapić, Branko Gusić i Tihomir Barišić. Svakako, odajemo im srdačne čestitke i neka tako nastave do 2017.godine, gdje će nastupit ponovno na četvrtim Svjetskim hrvatskim igrama.

Otvaranje treći po redu Hrvatskih svjetskih Igara na Trgu bana Josipa Jelačića nastupile su grupe iz dvadeset i pet zemalja s 1000 sportski učesnika iz različitih sportskih disciplina i dvije tisuće i petsto iseljenički posjetitelja domovini Među kojima je nastupila i grupa iz Vancouvera predvođna predsjednikom KHK-a Ivan Curman, a Julio Buljuncić se nalazio na čelo kolone s mladima iz Kanade Roko i Domenik Božić sa kanadskom zastavom.

Posjet gradu Vukovaru,

Hrvatska Iseljenička Lirika, kao Udruga hrvatskog pjesništva je član Hrvatskog svjestkog kongresa. Posjetitelje mučeničkom gradu Vukovaru predvodio je izaslanik Hrvatskog svjetskog kongresa gospodin Jozo Marić iz Njemačke.

U rano jutro 24, srpnja 2014. Krenuli smo za Vukovar i stigli u 11.sati u pratnji hrvatskih branitelja. Primio nas je vukovarsko srijemski župan gospodin Božo Galić i gradonačelnik grada Vukovara gospodin Ivan Penava. Posjetili smo Ovčaru gdje se nalazi jedno znamenito groblje hrtvatski branitelja i ranjenika koji su branili Vukovar i ranjenika koji su izvedeni iz Vukovarske bolnice i od agresora svi na zvjerskih naćin poubijani. Položili smo vjence i upalili svjeće. Tu je grob hrvatskog heroja Blage Zadre.

Posjetili smo i Trpinjsku cestu gdje je poginuo Blago Zadro. Evo kako objašnjava jedan Branitelj o Trpinjskoj cesti: Blago Zadro bio je neustrašivi ratnik idealan Zapovjednik. Došao je na mjestu zapovjednika 3. bojne, pokazao se dobrim organizatotom obrane. Točno je predvidio da će Četnici  u sivo-maslinastim uniformama pokušati uči u Borovo Naselje preko Trpinjska cesta, stoga je tamo organizirao obranu. Nazvao je zapovjednika Jugoslavenske amije u Vukovaru i rekao mu: Od danas, dok sam ja živ, više nijedan vas vojnik neće proći Trpinjskom cestom!” Kada je poginuo privremeno je pokopan na katoličkom groblju nedaleko bolnice. Nakon mirne reintegracije hrvatskog podunavlja tijelo Blage Zadre identificirano je i pokopano na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Aleji hrvatski branitelja u Vukovaru na samu godišnjicu 16.listopada 1998.

Pomolili smo se, položili vijence i zapalili svijece i vratili se u Zagreb u mislima na hrvatske branitelje grada Vukovara Neka im je vječna slava i hvala počivali u miru Božjem.

Vratili smo se u Zagreb u 12.sati noći i ujutro smo nastavili učešće u hrvatskim svjetskim Igrama sve do njihova završetka 26.srpnja 2014.godine.

Ante Prlić

Kanadsko Hrvatski Kongres

Odbor za školu i kulturu

Battle of Medak Pocket

Battle of Medak Pocket
In 1993, during the civil war in the former Yugoslavia, Canadian peacekeepers with the United Nations (UN) advanced into disputed territory in Croatia with orders to implement the Medak Pocket ceasefire agreement between the Croatian Army and Serbian irregular forces. Soldiers of the 2nd Battalion, Princess Patricia’s Canadian Light Infantry (2 PPCLI), came under Croatian attack for more than 15 hours. In the firefight that ensued – the most significant combat experienced by Canadians since the Korean War – 2 PPCLI held its ground and preserved the UN protected zone. UN Secretary-General Boutros Boutros-Ghali said the Canadian soldiers brought credit to their profession, saved lives, and enhanced the credibility of UN peacekeeping forces.

War in the former Yugoslavia

War in the former YugoslaviaA Canadian armoured carrier, in United Nations markings, patrols a road in the former Yugoslavia during peacekeeping operations there in the early 1990s – (Department of National Defence)
Canadian Peacekeeping in Former Yugoslavia
In the 1990s, UN peacekeeping missions were Canada’s primary overseas commitment, with personnel stationed in more than a dozen countries. After 1992, tens of thousands of Canadians served as soldiers, negotiators, and aid workers in the former Yugoslavia. Following the death of Yugoslav leader Marshal Tito in 1980, and the end of the Cold War in 1989, Yugoslavia’s six republics were divided by the rise of nationalist-separatist groups. Slovenia declared independence in 1991, followed soon after by Croatia and Bosnia. Serbia’s president Slobodan Milosevic tried to restore the federal state under his own leadership, but the resulting Yugoslav wars of 1991-1995 were soon characterized by murderous violence and ethnic cleansing. During this conflict, some 2 million people lost their homes and 200,000 died.

Former Yugoslavia

Former YugoslaviaA map of Yugoslavia and its six republics, before the country disintegrated during the civil war of the early 1990s. – (© Ruslan Olinchuk/Dreamstime)
UN Mission in Croatia
Croatia’s declaration of independence soon produced civil warfare within its new borders. Inside Croatia, the breakaway “Republic of Serbian Krajina” – supported by the Yugoslav National Army (JNA) – included the Medak Pocket, a fertile farming region that extended deep into official Croatian territory. In February 1992, Canada contributed a battalion-sized unit to the 14,000-strong United Nations Protection Force (UNPROFOR), with the intent of enforcing a peace settlement in Croatia. This commitment was larger and more dangerous than previous Canadian peacekeeping roles during the Cold War. Due to the unpredictability of Croatian troops, and those of the JNA-supported Serb minority, Canada’s blue-helmeted soldiers needed to be more heavily armed than on traditional peacekeeping operations.

War in the former Yugoslavia

War in the former YugoslaviaA Canadian soldier, on United Nations peacekeeping duty in the former Yugoslavia in the early 1990s. – (Department of National Defence)
The Canadian mission fell under Chapter Six of the UN Charter: settlement of disputes using the minimum of force, except in self-defence. The difficulty was that the truce in Croatia was extremely fragile, with centuries-old animosities between the Croat and Serb inhabitants being inflamed by powerful nationalist sentiments. The reality on the ground was that there was little “peace” to keep.
2 PPCLI Battalion
In March 1993, the Canadian battle group – 875 troops including regulars from 2 PPCLIand a large component of reservists – arrived for its first six-month tour in Croatia. There they encountered renewed aggression, as Croat and Serb forces engaged in ethnic-cleansing campaigns aimed at removing or killing any residents of the opposing side. Two companies of Canadian soldiers were assigned to the dangerous rural areas, and then to the Medak Pocket – a strategic salient, or bulge, along the frontline between Serb and Croat forces. Here, the Canadians were to guarantee the truce and oversee the safe return of refugees to their pre-war homes. From the outset, however, the peacekeeping force encountered machine gun and mortar fire and was occasionally threatened by ambushes and booby-traps. With 15,000-18,000 thousand Serb soldiers remaining in the officially “demilitarized” zones, the goal of the Croatian Army was to drive them out. Caught between the two sides were the Canadians, who were now considered an obstacle by both Croats and Serbs.
Fighting in Medak Pocket
On 9 September 1993, as lead elements of 2 PPCLI moved through the Serbian lines to take up their assigned positions in UN Sector South, Serb civilians were fleeing for their lives just ahead of a Croatian infantry attack against the Medak Pocket. The Canadians, reinforced by two mechanized infantry companies from the French army, built defensive positions until a new ceasefire could be reached. Meanwhile the Serb and Croat forces exchanged more than 6,000 artillery and rocket shells. On 13 September, international pressure and UN negotiations produced the “Medak Pocket Agreement” in which all parties agreed to return to their pre-9 September lines. However, on 15 September, the Croats began firing on the Canadian trenches, with machine guns, rifle grenades and mortars. A second attack came that night, this time far more severe. The Canadians returned fire with all the force they could muster. In the worst of the fighting, Sergeant Rod Dearing’s section of troops on Charlie Company’s left was forced to repel five separate Croat attacks. Canadian and French troops withstood artillery fire and defended against smaller attacks throughout their lines. As many as 27 Croats were killed and four Canadians wounded. Although the Croatian army subsequently attributed these deaths to Serbian fire, it remains unknown whether the Canadians contributed to the total.
Aftermath
On 16 September, the Croats finally began to pull out of Medak. A tense standoff ensued when the Canadians were prevented from entering the devastated area until a new agreement came into effect at 1200 hours, at which time the Croatian army ignored the ceasefire terms and refused entry to the area until 1330. Although the peacekeepers had reason to suspect the delay was being used to complete the ethnic cleansing of the region, they were powerless to move in. The Croats finally retreated following negotiations, in which 2 PPCLI’s commander, Lieutenant-Colonel James Calvin, resorted to the threat of international media exposure if the Croats did not adhere to the terms of their agreement. Upon searching the Medak Pocket, the exhausted Canadians were horrified to find no survivors. Instead, they found evidence of mass executions and the removal of bodies. The task now remained to diligently record and photograph remaining signs of torture and murder. Meticulous measures taken by 2 PPCLI to record evidence of ethnic cleansing later became standard procedure for UNPROFOR in preparing for war crimes trials.
Accomplishments
The Battle of Medak Pocket was the most significant fighting Canadian forces had engaged in since the Korean War. Although the Canadian public did not immediately recognize the nature or scale of this engagement, in 2002 Governor General Adrienne Clarkson awarded 2 PPCLI the Commander-in-Chief Unit Commendation, recognizing the unit’s performance of extraordinary deeds to the highest standard in extremely hazardous circumstances. The battalion was also awarded the UN Force Commander’s Commendation, one of only three such awards in UNPROFOR’s history.

Princess Patricia's Canadian Light Infantry (PPCLI)

Princess Patricia’s Canadian Light Infantry (PPCLI)Members of the PPCLI parade in 2013 to commemorate the 20th anniversary of the unit’s involvement in the Battle of Medak Pocket, in the former Yugoslavia – (Department of National Defence, Combat Camera)
The battle changed the face of peacekeeping, as the UN came to recognize the necessity of heavily-armed treaty enforcement in areas of continuing conflict. Gradually, the Canadian government also realized the impact of post-traumatic stress disorder on its returning peacekeepers, and the necessity of proper debriefing and ongoing support for soldiers who have witnessed extreme brutality and human suffering. The haunting memories of the soldiers at Medak, many of them young reservists, affected returning troops for years to follow. The Armed Forces recognized Lieutenant Tyrone Green, Gunner Scott Leblanc, and Warrant Officer William Johnson for bravery. It also recognized Sergeant Rod Dearing for leadership, and awarded Lt.-Col. James Calvin the Meritorious Service Cross.

Colonel James Calvin

Colonel James CalvinJames Calvin, who led Canadian forces at the Battle of Medak Pocket in the former Yugoslavia, speaks to the news media following his return to Canada and his promotion to full colonel. – (Department of National Defence)
Article by James Wood,  Published Online December 1, 2016 Last Edited January 12, 2017https://www.thecanadianencyclopedia.ca/en/article/battle-of-medak-pocket

U Zagrebu održana tiskovna konferencija Sastanka Središnjeg odbora HSK-a

U Zagrebu održana tiskovna konferencija Sastanka Središnjeg odbora HSK-a

Delegacija HSK posjetila grob prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana

Na kraju sastanka Središnjeg odbora Hrvatskog svjetskog kongresa, krovne udruge iseljenih Hrvata, koji se održao od 23. do 25. srpnja u Zagrebu, jučer je održana i konferencija za tisak. Tom prigodom istaknuti su svi zaključci, koji se prije svega odnose na poticanje i nastavak suradnje domovinske i iseljene Hrvatske kroz aktivnosti i rad HSK. Glasnogovornik HSK, fra Šimun Šito Ćorić naglasio je na iznimno dobar kontakt koji je ostvaren sa Državnim uredom za Hrvate izvan RH ali prije svega na dugogodišnju potporu Hrvatske matice iseljenika.

”Majorizacija Hrvata u Federaciji i nenazočnost u Republici Srpskoj, smrt su za Hrvate u BiH”, ocijenio je fra Šimun Šito Ćorić, zauzevši se za “neku vrstu hrvatske autonomije, trećeg entiteta, ali nikako na štetu druga dva naroda”.

U BiH se može napraviti da svatko bude zadovoljan, uvjeren je Ćorić i to je jedan od glavnih zaključakai Okruglog stola koji je netom prije tiskovne održan u HMI. Predstavnici Kongresa upozorili su na loše učinke oporezivanja inozemnih mirovina te izrazili nezadovoljstvo što Hrvatska još uvijek nije omogućila dopisno glasovanje na izborima. ”Oporezivanje mirovina odbija ljude od Domovine, time će se više izgubiti nego dobiti”, naglasili su na tiskovnoj jer hrvatsko je iseljeništvo,, druga gospodarska grana, nakon turizma u Hrvatsku najviše novca stigne od isljeništva. HSK se zauzima da se pred sud izvedu odgovorni za ubojstva više od stotine hrvatskih emigranata i na tom području će nastaviti raditi punim intezitetom.

Delegacija HSK na Oltaru domovine na Medvedgradu

”U nekoliko europskih država, po uzoru na Njemačku, potiče se istraživanje političkih umorstava emigranata, a neke su države od Kongresa zatražile pomoć”, rekao je Ćorić ne želeći iznositi pojedinosti o karakteru te pomoći, a predsjednik Kongresa Mijo Marić je nadodao da Hrvatski zakon o europskom uhidbenom nalogu neprihvatljiv je za demokratski svijet, ruši vjerodostojnost Hrvatske i ugrožava odnose s Njemačkom.

Jedna od najvažnijih najava tiskovne HSK-a je: za srpanj 2014. godine, Hrvatske svjetske sportske igre na kojima se u Zagrebu očekuje oko tisuću sportaša i još pet do šest tisuća rodbine i prijatelja iz iseljeništva. Potporu igrama već su dali gradonačelnik Zagreba Milan Bandić i Državni ured za Hrvate izvan RH, kao i Hrvatska matica iseljenika gdje će i biti smješen Odbor za organizaciju igara.

Okupljanju u prigodi 20. obljetnice osnivanja, delegati HSK-a su dali visoku ocjenu, a uvjereni su i kako Kongres ima dobru budućnost. Težište budućeg rada bit će mu gospodarstvo, odnosno povezivanje potencijala Domovine i iseljeništva te privlačenje mladih.HSK izrazio je nadu da će Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske jednog dana ‘prerasti’ u ministarstvo isljeništva. Također je istaknuto i uspostavljanje Partnerskog sporazuma između HSK i braniteljske udruge Zavjet. Sporazum o Partnerstvu su potpisali Mijo Marić predsjednik HSK i Boris Mužanović, predsjednik udruge Zavjet.Ovaj dokument predstavlja kontinuitet prijašnje suradnje na zajedničkim projektima – potpora generalima, te novu osnovu buduće suradnje na konkretnim projektima s ciljem povezivanja iseljene i domovinske Hrvatske. Jedan od zajedničkih ciljeva je podrška gospodarskim projektima, kreiranje hrvatske svjetske poslovne platforme, stipendiranje studenata na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima u RH i u inozemstvu, te povezivanje hrvatske svjetske znanstvene elite.

HSK krovna je iseljenička udruga, okuplja 30 nacionalnih kongresa iz 30 država u kojima hrvatski iseljenici žive u većem broju. Kao nevladina udruga, Kongres je član UN-a sa savjetodavnim statusom – zaključak je na kraju tiskovne.

Zahvalnica HSK prigodom 20 obljetnice osnutka HSK za dugogodišnji plodonosan i nesebičan rad u HSK, te povezivanju domovine s iseljenom hrvatskom Željka Lešić, ravnateljica Domovinskog sjedišta HSK

Na svečanoj večeri HSK-a, koja je održana u dvorani Matis, uz posebnog uvaženog gosta i dragog prijatelja, hrvatskog generala Mladena Markača, nazočio je i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, te drugi uvaženi gosti iz javnog i poltičkog života Hrvatske i visokih predstavnika Crkve u Hrvata, prije svega dugogodišnji suradnici i prijatelji HSK-a. Tom prigodom uručena se zahvalnice HSK-a, za izniman doprinos i rad u ovoj krovnoj udruzi iseljenih Hrvata: Anti Pavloviću iz Hrvatskog nogometnog saveza, Šimunu Šiti Ćoriću, glasnogovorniku HSK-a, Dijani Vukušić, rizničarki, Josipu Anti Sovulju, dugogodišnjem glavnom tajniku HSKa-a te ravnateljici Domovinskog sjedišta HSK-a u Zagrebu, Želji Lešić, koja je godinama glavni oslonac svih aktivnosti Kogresa u domovini i važna spona sa Hrvatskom maticom iseljenika.

Priredila: Ivana Rora; Fotografije: Hrvoje Salopek i HSK

Objavljeno: Petak, 26. 07. 2013. 00:00
http://www.matis.hr/index.php/hr/novosti/2486-u-zagrebu-odrzana-tiskovna-konferencija-sastanka-sredisnjeg-odbora-hsk-a



‘Od oporezivanja inozemnih mirovina više štete od koristi’

Predstavnici Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) upozorili su danas na loše učinke oporezivanja inozemnih mirovina te izrazili nezadovoljstvo što Hrvatska još uvijek nije omogućila dopisno glasovanje na izborima. Oporezivanje mirovina odbija ljude od Domovine, time će se više izgubiti nego dobiti, rekao je glasnogovornik HSK fra Šimun Šito Ćorić na konferenciji za novinare. Hrvatsko je iseljeništvo, podsjeća, druga gospodarska grana, nakon turizma u Hrvatsku najviše novca stigne od isljeništva.

Predstavnici Kongresa opetovali su svoju zabrinutost položajem Hrvata u BiH. Majorizacija Hrvata u Federaciji i nenazočnost u Republici Srpskoj, smrt su za Hrvate u BiH, ocijenio je Ćorić, zauzevši se za “neku vrstu hrvatske autonomije, trećeg entiteta, ali nikako na štetu druga dva naroda”. U BiH se može napraviti da svatko bude zadovoljan, uvjeren je Ćorić.

HSK se zauzima da se pred sud izvedu odgovorni za ubojstva više od stotine hrvatskih emigranata. U nekoliko europskih država, po uzoru na Njemačku, potiče se istraživanje političkih umorstava emigranata, a neke su države od Kongresa zatražile pomoć, rekao je Ćorić ne želeći iznositi pojedinosti o karakteru te pomoći.

Hrvatski zakon o europskom uhidbenom nalogu neprihvatljiv je za demokratski svijet, ruši vjerodostojnost Hrvatske i ugrožava odnose s Njemačkom, ocijenio je predsjednik Kongresa Mijo Marić.

‘Kognresnici’ su za srpanj 2014. najavili Hrvatske svjetske igre na kojima se u Zagrebu očekuje oko tisuću sportaša i još pet-šest tisuća drugih posjetitelja.

Okupljanju u prigodi 20. obljetnice osnivanja, ‘kongresnici’ su dali visoku ocjenu, a uvjereni su i kako Kongres ima dobru budućnost. Težište budućeg rada bit će mu gospodarstvo, odnosno povezivanje potencijala Domovine i iseljeništva te privlačenje mladih.

HSK izrazio je nadu da će Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske jednog dana ‘prerasti’ u ministarstvo isljeništva. HSK krovna je iseljenička udruga, okuplja 30 nacionalnih kongresa iz 30 država u kojima hrvatski iseljenici žive u većem broju. Kao nevladina udruga, Kongres je član UN-a sa savjetodavnim statusom.

Poslovni.hr/Hina
http://www.poslovni.hr/hrvatska/od-oporezivanja-inozemnih-mirovina-vise-stete-od-koristi-248264#



Hrvatski svjetski kongres zabrinut položajem Hrvata u BiH

U četvrtak, 25. srpnja, a nakon dvodnevnog zasjedanja Središnjeg odbora Hrvatskog svjetskog kongresa, u Hrvatskoj matici iseljenika održana je tiskovna konferencija. Predstavnici Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) opetovali su svoju zabrinutost položajem Hrvata u BiH. ”Majorizacija Hrvata u Federaciji i nenazočnost u Republici Srpskoj, smrt su za Hrvate u BiH”, ocijenio je glasnogovornik HSK fra Šimun Šito Ćorić na konferenciji za novinare, zauzevši se za “neku vrstu hrvatske autonomije, trećeg entiteta, ali nikako na štetu druga dva naroda”. U BiH se može napraviti da svatko bude zadovoljan, uvjeren je Ćorić, prenosi Hina.

Predstavnici Kongresa upozorili su na loše učinke oporezivanja inozemnih mirovina te izrazili nezadovoljstvo što Hrvatska još uvijek nije omogućila dopisno glasovanje na izborima. ”Oporezivanje mirovina odbija ljude od Domovine, time će se više izgubiti nego dobiti”, rekao je glasnogovornik HSK fra Šimun Šito Ćorić na konferenciji za novinare.

Hrvatsko je iseljeništvo, podsjeća, druga gospodarska grana, nakon turizma u Hrvatsku najviše novca stigne od isljeništva. HSK se zauzima da se pred sud izvedu odgovorni za ubojstva više od stotine hrvatskih emigranata. ”U nekoliko europskih država, po uzoru na Njemačku, potiče se istraživanje političkih umorstava emigranata, a neke su države od Kongresa zatražile pomoć”, rekao je Ćorić ne želeći iznositi pojedinosti o karakteru te pomoći.

”Hrvatski zakon o europskom uhidbenom nalogu neprihvatljiv je za demokratski svijet, ruši vjerodostojnost Hrvatske i ugrožava odnose s Njemačkom”, ocijenio je predsjednik Kongresa Mijo Marić. ‘Kognresnici’ su za srpanj 2014. najavili Hrvatske svjetske igre na kojima se u Zagrebu očekuje oko tisuću sportaša i još pet-šest tisuća drugih posjetitelja.

Okupljanju u prigodi 20. obljetnice osnivanja, ‘kongresnici’ su dali visoku ocjenu, a uvjereni su i kako Kongres ima dobru budućnost. Težište budućeg rada bit će mu gospodarstvo, odnosno povezivanje potencijala Domovine i iseljeništva te privlačenje mladih.

HSK izrazio je nadu da će Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske jednog dana ‘prerasti’ u ministarstvo isljeništva. HSK krovna je iseljenička udruga, okuplja 30 nacionalnih kongresa iz 30 država u kojima hrvatski iseljenici žive u većem broju. Kao nevladina udruga, Kongres je član UN-a sa savjetodavnim statusom.

HINA
bljesak.info



U Zagrebu svečano otvoren Sastanak Središnjeg odbora HSK-a

Izvedbom hrvatske himne, u Zagrebu je 23. srpnja, svečano otvoren Sastanak Središnjeg odbora Hrvatskog svjetskog kongresa, krovne udruge iseljenih Hrvata.

Ovom važnom skupu, kojim se obilježava i 20. obljetnice osnutka HSK-a, nazočile su mnoge uvažene osobe iz javnog i političkog života Hrvatske. Na samom početku nazočne je pozdravio Mijo Marić, predsjednik HSK, istaknuvši važnost djelovanja Kongresa za budućnost iseljene Hrvatske ali i gospodarstvena ulaganja u domovini.

– Mi nismo samo Hrvati na privremenom radu već smo sposobni mladi ljudi sa karijerama i poslovnim uspjesima u državama u kojima živimo. Kao takvi možemo puno napraviti za Hrvatsku ali trebamo i potporu te dobru suradnju upravo u domovini i postojećim institucijama, koje su zadužene za kontakte s Hrvatima izvan Hrvatske. A Hrvatska matica iseljenika oduvijek je bila naš dom i bitan oslonac za sve što smo radili – istaknuo je Mijo Marić, pozdravivši pri tom Marina Knezovića, ravnatelja HMI, Ivu Jelušića, izaslanika Hrvatskog sabora, Dariju Krstičević, izaslanicu premijera RH i predstojnicu Ureda za Hrvate izvan RH, Ivana Šukera, predsjednika Saborskog odbora za Hrvate izvan RH, zamjenicu gradonačelnika Zagreba, Sandru Švaljek te predstavnike hrvatskih političkih stranki i institucija kao i osoba iz javnog života RH.

Poseban pečat svečanom otvorenju dao je fra Šimun Šito Čorić, glasnogovornik HSK i jedan od utemeljitelja krovne udruge iseljenih Hrvata, podsjetivši sve nazočne na same početke rada kao i bogat i djelotvoran put hrvatskog izvandomovinstva kroz 20 godina.

– Puno emocija i rada je u ovoj organizaciji, koja pripada svima nama jer domovina i iseljeništvo za mene je nedjeljivo… mi smo jedna duša i jedno srce – rekao je fra Šito – i ne smijemo nikada zaboraviti lik i djelo našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji je sa Kongresom bio na samom početku, sa Kongresom i Hrvatskom.

Nakon svečanog otvorenja, delegati Kongresa nastavili su sa radnim djelom, te posjetom Oltaru domovine i Medvedgradu. Za sutra je predviđeno niz predavanja o izazovima ulaska Hrvatske u Europsku uniju te o 20. obljetnici osnutka HSK-a, a predavači će biti ugledni stručnjaci.

Tekst: Ivana Rora; Fotografije: Hrvoje Salopek July 24, 2013
http://www.matis.hr/index.php/hr/novosti/2463-u-zagrebu-svecano-otvoren-sastanak-sredisnjeg-odbora-hsk-a



Hrvatski svjetski kongres zasjeda u Zagrebu

Iseljeništvo podupire osnutak Državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske i donošenje zakona o odnosima s Hrvatima izvan Hrvatske. Skori popis stanovništva u BiH najvažniji je događaj za Hrvate izvan Hrvatske i o njegovu rezultatu ovisit će položaj Hrvata u susjednoj državi, istaknuto je na svečanosti u povodu 20. obljetnice Hrvatskoga svjetskog kongresa (HSK), koja je otpočela jučer 23. srpnja 2013. u Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu.

Popisati treba svakog Hrvata jer – padne li njihov broj ispod deset posto – bit će teža pregovaračka pozicija, upozorio je predstavnik Hrvatskoga sabora Ivo Jelušić. Izrazio je bojazan da će Hrvati biti najveći demografski gubitnici i da će im se broj prepoloviti u odnosu prema 1991. godini, kad su činili 17 posto stanovništva BiH. I predsjednik saborskog Odbora za Hrvate izvan Hrvatske Ivan Šuker upozorava na važnost skorog popisa te ustavnih promjena u BiH. “Tko god misli da će Hrvati imati stabilnost bez trećeg entiteta, grdno se vara”, rekao je Šuker.

U BiH nema rješenja ako sva tri naroda ne budu zadovoljna, istaknuo je glasnogovornik HSK fra Šimun Šito Ćorić, koji drži da hrvatska diplomacija može mnogo učiniti na animiranju ljudi. Jelušić se zauzima da u odnosima prema Hrvatima izvan Hrvatske bude što više nacionalnog konsenzusa i što manje političkog strančarenja. Zauzima se i za to da zastupnici dijaspore u Hrvatskome saboru budu stvarni predstavnici Hrvata, neovisni o bilo kojoj političkoj opciji.

Dvadeseta obljetnica krovne iseljeničke udruge bila je prilika da se zbroji učinjeno i propušteno te da se progovorio aktualnim pitanjima. Lobiranje za Hrvatsku, nastojanje da se čuje istina o njoj, očuvanje kulture, identiteta i pomoć u Domovinskom ratu neke su od ‘stvari’ koje je iseljena Hrvatska, volonterski i o svojem trošku, učinila za Domovinu, podsjetio je predsjednik HSK Mijo Marić. Golem je i financijski doprinos iseljeništva, oni su Hrvatskoj druga gospodarska grana, rekao je Marić i dodao da se promijenila i struktura iseljenika. “To više nisu bauštelci, nego mladi, obrazovani ljudi integrirani u svoje zajednice”, poručio je predsjednik Kongresa.

Ponijela nas je snažna potpora, poslije smo bili prepušteni sami sebi, tako je od osnivanja Kongresa u srpnju 1993. do danas, opisao je glasnogovornik HSK. Ćorić je sa žaljenjem zaključio kako u Hrvatskoj nije bilo volje da se uvede dopisno glasovanje te da su izostali kvalitetni programi za povratnike. Slabe su bile i reakcije hrvatske diplomacije, a i danas je tako, ustvrdio je Ćorić i dodao kako je diplomacija uglavnom “prala ruke” od aktivnosti Kongresa. “Svemu tome treba dodati i hrvatski jal, ponašanje onih koji neće pomoći, ali o svemu imaju mišljenje”, istaknuo je.

Nije lako biti različit, pa to još i očuvati, to je plivanje protiv struje koje nije lako, rekao je izaslanicima predsjednik Hrvatske matice iseljenika Marin Knezović. Iseljeništvo podupire osnutak Državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske i donošenje zakona o odnosima s Hrvatima izvan Hrvatske. “Time se došlo do nadstranačkog djelovanja”, rekla je predstojnica tog ureda i premijerova izaslanica Darija Krstičević.

“Nedavnim osnutkom istoimenoga Vladina savjeta napravljen je dodatni korak”, istaknula je i za prosinac najavila njegovu prvu sjednicu. Na svečanosti u povodu 20. obljetnice HSK bili su izaslanici iz 20 zemalja, predstavnici hrvatskih vlasti i političkih stranaka te osobe iz javnog života. (Hina)

July 24, 2013
http://www.matis.hr/images/pdf/HSK.pdf



Sa sjednice Središnjeg odbora HSK

Popisati treba svakog Hrvata jer padne li njihov broj ispod deset posto bit će teža pregovaračka pozicija, upozorio je predstavnik Hrvatskoga sabora Ivo Jelušić. Izrazio je bojazan da će Hrvati biti najveći demografski gubitnici i da će im se broj prepoloviti u odnosu prema 1991. godini, kad su činili 17 posto stanovništva BiH. I predsjednik saborskog Odbora za Hrvate izvan Hrvatske Ivan Šuker upozorava na važnost skorog popisa te ustavnih promjena u BiH.

“Tko god misli da će Hrvati imati stabilnost bez trećeg entiteta, grdno se vara”, rekao je Šuker. U BiH nema rješenja ako sva tri naroda ne budu zadovoljna, istaknuo je glasnogovornik HSK fra Šimun Šito Ćorić, koji drži da hrvatska diplomacija može mnogo učiniti na animiranju ljudi.

Jelušić se zauzima da u odnosima prema Hrvatima izvan Hrvatske bude što više nacionalnog konsenzusa i što manje političkog strančarenja. Zauzima se i za to da zastupnici dijaspore u Hrvatskome saboru budu stvarni predstavnici Hrvata, neovisni o bilo kojoj političkoj opciji.

Dvadeseta obljetnica krovne iseljeničke udruge bila je prilika da se zbroji učinjeno i propušteno te da se progovori o aktualnim pitanjima. Lobiranje za Hrvatsku, nastojanje da se čuje istina o njoj, očuvanje kulture, identiteta i pomoć u Domovinskom ratu neke su od ‘stvari’ koje je iseljena Hrvatska, volonterski i o svojem trošku, učinila za Domovinu, podsjetio je predsjednik HSK Mijo Marić. Golem je i financijski doprinos iseljeništva, oni su Hrvatskoj druga gospodarska grana, rekao je Marić i dodao da se promijenila i struktura iseljenika. “To više nisu bauštelci, nego mladi, obrazovani ljudi integrirani u svoje zajednice”, poručio je predsjednik Kongresa.

Ponijela nas je snažna potpora, poslije smo bili prepušteni sami sebi, tako je od osnivanja Kongresa u srpnju 1993. do danas, opisao je glasnogovornik HSK. Ćorić je sa žaljenjem zaključio kako u Hrvatskoj nije bilo volje da se uvede dopisno glasovanje te da su izostali kvalitetni programi za povratnike. Slabe su bile i reakcije hrvatske diplomacije, a i danas je tako, ustvrdio je Ćorić i dodao kako je diplomacija uglavnom “prala ruke” od aktivnosti Kongresa. “Svemu tome treba dodati i hrvatski jal, ponašanje onih koji neće pomoći, ali o svemu imaju mišljenje”, istaknuo je.

Nije lako biti različit, pa to još i očuvati, to je plivanje protiv struje koje nije lako, rekao je izaslanicima predsjednik Hrvatske matice iseljenika Marin Knezović.

Iseljeništvo podupire osnutak Državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske i donošenje zakona o odnosima s Hrvatima izvan Hrvatske. “Time se došlo do nadstranačkog djelovanja”, rekla je predstojnica tog ureda i premijerova izaslanica Darija Krstičević. “Nedavnim osnutkom istoimenoga Vladina savjeta napravljen je dodatni korak”, istaknula je i za prosinac najavila njegovu prvu sjednicu. Na svečanosti u povodu 20. obljetnice HSK bili su izaslanici iz 20 zemalja, predstavnici hrvatskih vlasti i političkih stranaka te osobe iz javnog života. (Hina)

Predstavljena knjiga Tuge Tarle

Predstavljanje knjige HRVATSKI ISELJENIČKI DUHOPIS je održano 24. srpnja u Hrvatskoj matici iseljenika u okviru godišnjeg sastanka Hrvatskog svjetskog kongresa. O knjizi su nadahnuto govorili urednik knjige dr. sc. Božo Skoko, recenzent dr. sc. Marin Sopta, te veleposlanik g. Tomislav Bošnjak, kao i cijenjena autorica Tuga Tarle. Predstavljanje je vodila dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić.

DOMOVINA (isječak iz poglavlja „Nostalgija ili izjedanje duše“)

Tijekom svih ovih godina lutanja svijetom provela sam mnoge sate u razgovorima s mojim sunarodnjacima čija me je odanost prema Hrvatskoj uvijek oduševljavala. Uvjerila sam se u njihove uspjehe u raznim profesijama, vidjela sam koliko su odgovorni i odani građani svojih novih domovina. Posvjedočilo mi se u mnogim prilikama kroz kakva teška iskustva, muku i odricanja su prošli da bi stvorili novi dom i stekli povjerenje i poštovanje svojih novih sugrađana. Nostalgija im je bila stalnim pratiocem, hraneći im dušu uspomenama. S druge strane, ona im je i snažila volju da dokažu domovini i svijetu da su se održali i da je moguće svoj identitet i ljubav za staru domovinu dokazivati jedino vlastitim uspjesima.

I sama sam osjećala nostalgiju i razmišljala o tome kako je čovjek osuđen na to da tek kad izgubi svoju domovinu spozna istinu o tome koliko mu ona znači. Dijelila sam ponos i radost s mojim sunarodnjacima hrvatskim iseljenicima zbog činjenice da napokon imamo svoju slobodnu zemlju i da smo ravnopravni s ostalim narodima svijeta. Hrvatsku slobodu platili smo velikim gubitkom ljudstva i razaranjem nacionalnog bogatstva, a u poraću nesmiljenom pljačkom i nepoštenom pretvorbom. Ali ni u tom vremenu velikih iskušenja nikad nismo bili sami. Hrvatska dijaspora, tisuće i tisuće hrvatskih duša diljem svijeta dijelili su to tragično iskustvo s nama, pomagali su Hrvatskoj kako su najbolje znali, a neki su se i sami uključili u obranu domovine svojih predaka. Bili smo barem nakratko jedna ujedinjena duša.

Danas, kad je Hrvatsku ponovno zahvatio val iseljavanja mladih obrazovanih kadrova, pitamo se što smo postigli, kako smo tih dvadeset godina slobode upotrijebili? Hoće li i njihove sudbine završiti po spomenarima i dnevnicima ili među stranicama nekih budućih knjiga koje nitko neće čitati? Hoće li se ikada vratiti? Smijemo li to razdvojeno biće naroda zvati „globalna Hrvatska”?…Hrvatska jest u srcu svakog Hrvata, ali je ta hrvatska vizija sagrađena od krhke pređe snova i uspomena. Prava je Hrvatska ovdje na obalama Jadrana sa svim svojim problemima, strepnjama i nadama. Želite li je doista doživjeti onakvom kakva jest, ne preostaje vam drugo nago da joj se vratite.

http://www.matis.hr/index.php/hr/novosti/2480-predstavljena-knjiga-tuge-tarle



Dva desetljeća HSK
Iseljeni Hrvati nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju

Poziv na otvaranje sastanka Središnjeg odbora i 20. godišnjicu osnutka Hrvatskoga svjetskog kongresa (HSK), 23. srpnja 2013. u Zagrebu

Poštovani,

u Domovinskom sjedištu Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) Zagrebu, od 23.-25. srpnja 2013. godine održava se sastanak Središnjeg odbora HSK-a, krovne međunarodne udruge koja okuplja hrvatske udruge i ustanove, te istaknute javne djelatnike iz tridesetak zemalja svijeta u kojima žive hrvatski iseljenici. Ujedno ove godine obilježavamo i 20. godišnjicu osnutka HSK-a.

Za tu prigodu čast nam je i zadovoljstvo pozvati Vas na svečano otvaranje susreta sa sudionicima i uzvanicima koji će se održati u utorak, 23. srpnja 2013. godine, u 10.00 sati, u prostorijama Hrvatske matice iseljenika, Trg Stjepana Radića 3, Zagreb.

HSK je nestranačka, nevladina udruga s članstvom u Ujedinjenim narodima (UN ECOSOC Council) koja već 20 godina uspješno djeluje na povezivanju Hrvata i hrvatskih potomaka, njihovih udruga i ustanova u svijetu s maticom Hrvatskom s ciljem zauzimanja za sveopće interese hrvatskog naroda u Domovini i izvandomovinstvu. U tu svrhu HSK kroz dva desetljeća radi na osiguranju kontinuiteta i razvoja vjerskog, duhovnog, kulturnog, društvenog i športskog nasljeđa među Hrvatima u svijetu.

Vaša nazočnost na otvaranju sastanka HSK bila bi ujedno i priznanje brojnom hrvatskom iseljeništvu njegovom ogromnom doprinosu domovini, na lobističkom, gospodarskom i kulturnom području, kao i na pomoći za vrijeme domovinskog rata.

Ujedno Vas pozivamo i na okrugli stol “IZAZOVI ULASKA RH U EU I 20. OBLJETNICE HSK” u četvrtak, 25. 7. 2013. u 09.00 – 12.00 sati na istom mjestu, na kojoj ce sudjelovati izmedju ostalog kardinal Vinko Puljić, Ljubo Jurčić, Slaven Letica, Ivan Čizmić, Božo Skoko i drugi.

Za daljnje informacije i potvrđivanje Vašeg dolaska, molimo Vas obratite se ravnateljici Domovinskog sjedišta, Željki Lešić: 01 6115 116 ili 098 710 746.

Unaprijed Vam se zahvaljujemo.
Uz srdačan pozdrav,

Mijo Marić, predsjednik HSK



Zaboravi vlastito, skrbi se za opće dobro!

Prisjećam se kako nas je dvaput srdačno na Pantovčaku primio pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman

Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu (Directio Nationalis Operumpro Migrationibus Croatis) poslalo je 15. srpnja ove godine čestitku članovima Hrvatskoga svjetskoga kongresau povodu proslave 20. obljetnice djelovanja HSK. Prenosimo ju u cijelosti:

“Poštovani članovi Hrvatskoga svjetskoga kongresa, dragi gosti iz Domovine i iz inozemstva, uz čestitku za 20. obljetnicu rada HSK, sve vas iskreno pozdravljam! Jubileje je potrebno slaviti jer su jubileji svečanosti sjećanja, zahvalnosti, radosti i poticaji za budućnost. Radost ovoga jubileja za mene je to veća što sam od samih početaka vezan uz ovaj Kongres, još kao član Inicijativnog odbora. Smatrao sam tada da je osnivanje HSK ideja koju su davali hrvatski liječnici bila zaista u tome trenutku potrebna, to više što se ugasilo Hrvatsko vijeće i što je rat bio iza nas. Prisjećam se mnogih dragih ljudi koji su u Zagreb na konvencije HSK dolazili sa svih strana svijeta: iz SAD-a, Kanade, Australije i Europe. Prisjećam se kako nas je dvaput srdačno na Pantovčaku primio pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman, a koliku su vrijednost u HSK-u vidjeli naši tadašnji političari, pokazuje činjenica da su nam omogućili i u staroj sabornici Hrvatskoga sabora održati nekoliko konvencija.

Radujem se što se u novije doba mnogo mladih uključilo u rad HSK, prepoznavši ga kao ideju koju žele produbljivati i razvijati u nešto više i bolje. Iskusio sam da ime HSK ima snagu i karakter diljem svijeta. Sve su ovo razlozi da rad HSK ustraje i dalje na dobrobit cijeloga hrvatskog naroda, no uvijek pod geslom zapisanim na ulazu u Kneževu palaču u Dubrovniku: Obliti privatorum, publica curate! (Zaboravi vlastito, skrbi se za opće dobro!). Svim sudionicima proslave 20. obljetnice HSK-a u Zagrebu od srca čestitam, sa željom da što kvalitetnije i uspješnije djeluju na dobrobit HSK i svih njegovih članova, kao i cijeloga hrvatskoga naroda u Domovini i u inozemstvu.

Fra Josip Bebić, ravnatelj Ureda HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu”

http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/iseljenistvo/8026-zaboravi-vlastito-skrbi-se-za-opce-dobro



From: s. Klaudija Đuran, Uršulinka
Date: July 21, 2013 8:05:01 AM PDT
Subject: ČESTITKA

Mnogo poštovani HSK,

Vama, pošt. g.Predsjedniku, svim članovima u svim ogranicima našeg Hrvatskog Svjetskog kongresa od srca čestitam veliki 20-godišnji jubilej osnutka, ali još više, jubilej predanog rada, domoljublja, čovjekoljublja i bogoljublja. Koliko li ste dobra načinili svojim zauzimanjem za Hrvate na svim meridijanima i paralelama, koliko li ste sve povezivali! Ne samo obavijestima, nego i dobrim riječima koje su budile nadu i onda kad su vijesti bile crne, ili barem sive. Koliko ste bili na usluzi svima, prenosili i ono najljepše i najpozitivnije u mnogim događanjima! Koliko li ste doprinijeli prosvjetljivanju naroda po dubokim znanstvenim, povijesnim, umjetničkim i drugim sadržajima koje ste primali i odmah uključivali u cjelinu kao kamenčiće velikog mozaika…

Samo Gospodin Bog može sve to dostojno naplatiti. Ne gledate ni na umor, ni na osobnu korist, nego živite za dobro čovjeka, posebno brata Hrvata. Od srca HVALA ZA SVE! Bog vas sve blagoslovio i održao i dalje na duhovnom braniku Domovine! Ja sam se vratila u Varaždin 14. srpnja. Dočekalo me mnogo posla. Odmah su me ljudi pronašli da im potražim ovo ili ono u arhivu, da im protumačim razne stvari i događaje. A sada moram napisati članak za HAZU u svezi sa 100-obljetnicom Prvog svjetskog rata: “Doprinos Uršulinskog samostana za vrijeme Prvog svjetskog rata”. Mislim da ću naći dosta materijala, jer u našoj dugoj povijesti u Hrvatskoj samostan je uvijek živio za ovaj narod, i u dobru i u zlu. Za sada toliko. Trajno molim za sve koji s vama surađuju na bilo koji način i opet spominjem blagoslov Sv. oca Franje za sve vas koji sam primila 7. srpnja na Trgu sv. Petra.

Sa štovanjem, s. Klaudija Đuran, Uršulinka



Begin forwarded message:

From: Mile Pletikosa
Date: July 20, 2013 6:47:01 PM PDT
Subject: RE: Dva desetljeća HSK – Okrugli stol HSK u Zagrebu

Hrvatski svjetski kongres

Čestitka za dvadesetu obljetnicu osnutka Hrvatskog svjetskog kongresa.

Najbolje želje Hrvatskom svjetskom kongresu da dostojanstveno proslavi dvadesetu obljetnicu svoga postojanja.

Zapovijed da Hrvatski svjetski konges doista bude svjetski po svojim smjernicama, nakanama, dalekovidnošću, hrabrosti, zauzimanjem, domoljubljem i rodoljubljem nepravdom raspršenog hrvatskog puka.

Mile Pletikosa
Toronto
Canada



From: Mile Pletikosa
Date: July 26, 2013 8:44:06 PM PDT
Subject: RE: U Zagrebu održana tiskovna konferencija Sastanka Središnjeg odbora HSK-a

Poštovani Canadian Croatian Congres

Poštovani Hrvatski svjetski kongrese

Čestitka na proslavama po svijetu dvadesete obljetnice onutka.
Proslava je poželjna, potiče na ustrajniji, prodorniji i učinkovitiji nakanjeni preporod.

ZADAĆA
Planirajte pridobivanje američke potpore za osloboditi Hrvatsku od velikobritanske i srpske politike – hrvatske propasti.
Hrvatska, Srbijina žrtva, prođe ponižavajući puzajući put u Europsku zajednicu.
Srbiji zločinki priređuju kraljevski prijam, Hrvatska ju u naručju unosi.

Nađite načina za podnošenje tužbe protiv Srbijinog gemocida i za odbacivanje Haaške prljave pristrane političke presude Hrvatima iz Hrvatske i BiH.

Neka vam se ne dogodi što se dogodilo Glasu Koncila, posta izvjestitelj minulih događanja, propusti zapovijedati događanja: da zapovijeda što se mora dogoditi a što se ne smije uzbiljiti.

Neka vas zaobiđe zbilja brojnih hrvatskih portala, usitnjeni i razjedinjeni, bave se svjetskom politikom i svjetskim ispraznostima umjesto hrvatskim prvenstvima, važnostima.

Želim vam pun uspjeh, pogodak u “sridu”.

S poštovanjem.
Mile Pletikosa



Hrvati izvan domovine: broj, identitet i snaga

Renomirani povjesničar hrvatskog iseljeništva dr. sc. Ivan Čizmić izlagat će na temu Hrvati izvan domovine: broj, identitet i snaga. Uz Čizmićevo pregledno izlaganje s posebnim interesom čeka se izlaganje dr. sc. Davora Pavune naslovljeno Dometi planetarne Hrvatske u EU ili što nam je činiti u današnjim prilikama hrvatskog naroda?

U tijeku je u velikoj dvorani Hrvatske matice iseljenika od 9,00 do 12,00 sati Okrugli stol o izazovima hrvatskog iseljeništva suvremenoga doba u sklopu zasjedanja Središnjeg odbora Hrvatskoga svjetskoga kongresa koji se odvija ovih dana u Zagrebu.

Predavači i odabrane teme su:

dr. sc. Božo Skoko:
Prednosti i opasnosti za Hrvatsku u EU

Ante Sovulj:
Hrvatski svjetski kongres – od ideje do 20-te obljetnice djelovanja

dr. sc. Ivan Čizmić:
Hrvati izvan domovine: broj, identitet i snaga

mons. dr. Vinko Puljić:
Stanje i perspektive hrvatskog naroda u BIH

Mijo Marić:
Mogućnosti Hrvata i njihovih potomaka u stranim zemljama

dr. sc. Ljubo Jurčić:
Gospodarske aktualne prilike i perspektive Republike Hrvatske

fra Miljenko Stojić:
U potrazi za poratnim žrtvama komunizma

dr. sc. Slaven Letica:
Nacionalne manjine u Hrvatskoj: bogatstvo ili opterećenje?

dr. sc. Davor Pavuna:
Dometi planetarne Hrvatske u EU ili što nam je činiti u današnjim prilikama hrvatskog naroda?

Moderator: fra. dr. sc. Šimun Šito Ćorić

Priredila: V. K.
http://www.matis.hr/index.php/hr/aktivnosti/dogadanja/2479-hrvati-izvan-domovine-broj-identitet-i-snaga



SUKOB: Topić vs Šito Ćorić

SARAJEVO – Predsjednik HKD Napredak Franjo Topić vodi jugoslavensku politiku u BiH iako Jugoslavije nema 22 godine. Priklonio se jednom unitarističkom krilu tamošnjih franjevaca i, živeći u stalnom strahu od sve vjerski i politički militantnijih Muslimana-Bošnjaka, potpuno se udaljio od osnovne ideje Napretka zbog čega je i osnovan davne 1902. godine. Za razliku od njegovoga HKD-a Napredak, Hrvatski svjetski kongres, osnovan tek prije 20 godina, jako dobro osjeća bilo hrvatskoga čovjeka na cijeloj kugli zemaljskoj. Stoga se Franjo Topić osjeća ugroženim i neprimjereno i neargumentirano proziva čelnike HSK. 

Poslije svečanoga obilježavanja 20. obljetnice HSK u Zagrebu, na koju opravdano nije pozvan, Topić se usudio javno oblatiti i poslati pismo čelnicima HSK u kojem iznosi razne neistine. Pritom je u cijelosti zamijenio teze. Za razliku od njega, koji novcem članova svoga privatiziranog Društva plaća oglase bezrazložne hvale po hrvatskim, hercegbosanskim i svjetskim medijima, čelnici HSK sav svoj samoprijegorni rad rade potpuno na amaterskoj bazi. 

Svaki od čelnika HSK i ovaj puta je došao iz Australije, Argentine, SAD-a, Kanade, Švedske ili Njemačke na svoj trošak. No, najbolje je pročitati pismo neutemeljenih uvrjeda Franje Topića, a onda i odgovor fra Šimuna Šite Ćorića, dugogodišnjega uspješnog čelnika krovne organizacije milijuna iseljenih Hrvata.

~~~~~

Franjo Topić: Trećina imovine HSK je moje!
Pismo predsjednika HKD-a Napredak Franje Topića čelnicima Hrvatskoga svjetskog kongresa

„Mediji prenose da Hrvatski svjetski kongres ovih dana obilježava 20 godina osnutka. Hrvatsko kulturno društvo Napredak je ostalo iznenađeno da nije pozvano na ovu proslavu. Slično je bilo i s prijašnjim manifestacijama HSK. Poznato je da je HSK osnovan u Zagrebu 3. srpnja 1993. Podsjećamo da je među osnivačima bio i HKD Napredak i to od inicijativnog skupa 1992. godine. Korisno je podsjetiti da su „oci utemeljitelji“ na početku osnivanja HSK pokazali svoj osjećaj za cjelinu hrvatskog naroda koji živi u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini i tako što su u statut unijeli da, ako bi eventualno HSK bio ukinut 2/3 imovine HSK bi ostalo Matici hrvatskoj a 1/3 Napretku. Kako je vrlo brzo Bosna i Hercegovina bila neslužbeno proglašena kao neinteresna hrvatska zemlja, tako je i HSK otpisivao što javno a što više potajno Bosnu pa tako i HKD Napredak.

I za to je sasvim dosljedno i ovo nepozivanje HKD Napredak na ovaj jubilej. (Samo je zamagljivanje i zavaravanje javnosti pozivanje nekih bh Hrvata na jubilej). Da je drugačije HSK i svi Hrvati bi bili ponosni na Napredak i na njegove velike rezultate i ne bi se moglo dogoditi ni u snu da se zaobiđe Napredak. Valjda bi barem u demokratskom svijetu trebalo razlikovati stranačku pripadnost i političku orijentaciju od objektivnih vrijednosti i ostvarenih rezultata. Na žalost HSK se već godinama pridružio onima koji smatraju da Bosna nije hrvatska zemlja, dapače onima koji smatraju da je Bosna „kamen o vratu Hrvatskoj“! Bože sačuvaj!

Činjenica jest da su Hrvati izvan domovine dali nemjerljiv doprinos stvaranju R. Hrvatske. I puno bi teže bilo obrana i osamostaljivanje Hrvatske bez bezrezervne podrške iseljenih Hrvata iz Hrvatske i BiH. No to se ne može reći i za podršku iseljenih Hrvata bosansko-hercegovačkim Hrvatima i Bosni i Hercegovini. 

Mnogi iseljeni Hrvati nisu željeli ni da čuju za BiH, osim rodbinskih i prijateljskih veza. A pritisnuti propagandom i nakaradnom politikom odrođivanja Hrvata od BiH mnogi su Hrvati iz BiH javno govorili da su iz Hrvatske a ne iz BiH. Kod mnogih iseljenih Hrvata stvoreno je mnijenje da je nepoželjno ako već nije sramota i grijeh reći da su iz BiH. Gotovo nigdje na skupovima se nije ni spominjala BiH, niti se stavljala zastava ili neko drugo obilježje BiH niti su se pozivali diplomatski bh predstavnici.

Takva sudbina je stizala i Napredak. U nekim mjestima u inozemstvu ima po petnaest hrvatskih društava, ali kad se osnivala Napretkova podružnica onda se to kvalificiralo „razbijanjem hrvatskog jedinstva“. A svih drugih petnaest društava su valjda doprinosili učvršćivanju „hrvatskog jedinstva“, a jedino Napredak je bio „remetilački čimbenik“. Čudno je da to mnijenje i danas živi. Ružno je to i tužno. Ali bh Hrvati su preživljavali i puno teža vremena pa će preživjeti i ova. Mi ne možemo propasti i kad bismo htjeli!!! Ali je strašna strateška i povijesna pogreška ovako se odnositi prema prema bh Hrvatima a pogotovo prema bosanskim Hrvatima i to u demokraciji i u XXI. stoljeću. Ali bez obzira na sve želim HSK-u što više uspjeha u radu, a vrijeme zaokreta će doći.

Mons. prof. dr. Franjo Topić, predsjednik HKD Napredak“

~~~~~

Šimun Šito Ćorić: Besposlen pop, jariće krsti!
Odgovor fra Šimuna Šite Ćorića predsjedniku HKD-a Napredak Franji Topiću

„Drag nam je svako hrvatsko zanimanje za HSK pa i ovaj HKD Napredak. Zahvaljujemo na dobrim željama za 20-tu obljetnicu HSK. Pažljivo čitajući to pismo, ne možemo dokučiti u kakvoj je to važnoj vezi ova ustanova s HSK pa da zaslužuje da ju se poziva na ovakve manifestacije? Ta nigdje je kroz ovih 20 godina kao ustanovu nismo vidjeli ni sreli u djelovanju HSK! Baš nigdje! Voljeli bismo imati za arhiv HSK i tu odluku (pazi, imovina!) o 1/3 imovine koja ne postoji, ali i popis tog inicijativnog odbora osnivača HSK na kojem je naveden HKD Napredak! 

Nadalje, monsinjor Topić tvrdi kako je nakon osnutka HSK vrlo brzo BiH „neslužbeno proglašena kao neinteresna hrvatska zemlja“, te da se „HSK već godinama pridružio onima koji smatraju da Bosna nije hrvatska zemlja.“ Naš monsinjor bi mogao „proslaviti“ viiiisoku obljetnicu takvih svojih tvrdnji, a nisu mu one neka preporuka za ugled monsinjora! Još hrvatskog! To informiranom čovjeku zvuči kao da kaže, kako je Isus osuđen na smrt jer je dilao dobru marihuanu po jeruzalemskim predgrađima!

Istina je, da se od prve godine do danas, HSK rijetko za koga toliko zauzimao koliko za Hrvate u BiH. Tko je imalo pratio medije kroz ovih 20 godina, iz godine u godinu, od 1993. do sadašnje 20-te obljetnice ili prelistavao zbirke dokumenta HSK, znade da je tako. I to, nije se HSK u tu svrhu obraćao samo hrvatskim institucijama i vladama u HR i BiH, nego i stranim veleposlanstvima, vladama država po kojima djelujemo, UN-u i drugim svjetskim institucijama. I radi ovakvih „monsinjora“ dobro je da je Matica jednom sabrala takve dokumente i objavila ih kao zasebnu knjigu koja o tome nedvojbeno svjedoči. 

Možda ipak ima pravo jedan naš dužnosnik, koji kaže da na ovakvu prodiku i krivokletničku pisaniju ne treba odgovarati, jer je vjerojatno zamišljena tek za zabavu čitateljstvu u ovo ljetno vrijeme, dok se jedna naša tajnica šalila, kad nema pametnijeg posla onda „besposlen pop, jariće krsti“! Da se to ne bi i na mene primijenilo, skraćujem ovaj službeni odgovor. Ta ovakve optužbe može iznositi samo netko tko slabo poznaje rad HSK ili tko mu klevetnički podmeće. A kako je HSK po svojoj naravi organizacija hrvatskih udruga izvan domovine, čim i jedan ogranak Napretka izvan domovine, a to za HSK znači izvan RH i BiH, zažele pristupiti HSK, više je nego dobro došao.

S poštovanjem,

Fra Šimun Šito Ćorić, glasnogovornik HSK,
Švicarska, 30. 7. 2013.”

JAVNO.ba
http://www.javno.ba/urednikov-odabir/sukobtopi-vs-ito-ori.html



Za hrvatsku političku elitu milijuni iseljenih Hrvata su i dalje – “ustaška emigracija”

• U Zagrebu je od 23. do 25. srpnja svečano i radno obilježena 20. obljetnica Hrvatskoga svjetskog kongresa. Da živimo u Izraelu, Italiji, Irskoj, Japanu ili Grčkoj bio bi to „državni praznik“ u tim državama. Kako živimo u Hrvatskoj, kojom u cijelosti vladaju sinovi i kćeri „dece (jugo)komunizma“, to nije bio slučaj. Naprotiv, cijeli jubilej je dobio onoliko pozornosti u javnosti koliko se i očekivalo. A to znači – jako malo. Za one koji ne znaju, Hrvatski svjetski kongres su 1993. osnovali dalekovidni zanesenjaci iseljene Hrvatske u cilju pomaganja sebi u izvandomovinstvu i Hrvatima u domovini odnosno njihovim dvjema domovinama – Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. HSK je osnovan po uzoru na Svjetski židovski kongres, kojim je uspostavljena odlična veza između Židova u Izraelu i diljem svijeta. I HSK je tako djelovao do početka godine 2000. No, nakon smrti prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, HSK je prepušten samome sebi, Nove su vlasti – i SDP-a i HDZ-a – nastavile s udaljavanjem od milijuna iseljenih Hrvata i njihovih potomaka. I to na razne načine. Ukinuto je Ministarstvo useljeništva. Hrvatska matica iseljenika ostala je samoj sebi svrha. Saborski Odbor za Hrvate izvan RH ništa ne radi. Osnovan je Državni ured za Hrvate izvan RH samo kako bi se zamaglili brojni problemi. Zakon o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske je mrtvo slovo na papiru. U Saboru je iz godine u godinu bivalo sve manje mjesta za zastupnike predstavnike iseljene Hrvatske, da bi se – opet uz „pomoć“ i suradnju HDZ-a i SDP-a – njihov broj srozao na svega tri zastupnika. Nije toliko bitno spomenuti ta tri jadna i sramna zastupnička mjesta za tzv. 12. izbornu jedinicu, koju i dandanas pogrješno i potcjenjivački čelni ljudi tuzemne vlasti pogrdno nazivaju „dijaspora“, nego način na koji se gotovo svi saborski zastupnici diskriminatorski odnose prema milijunima iseljenih Hrvata. A zašto je to tako? Pa zato što, na žalost, politička i vladajuća elita u Hrvatskoj (i SDP-ova i HDZ-ova) ne cijeni zasluge i važnost iseljene Hrvatske. Za većinu njih iseljeni Hrvati su za njih bili i ostali – USTAŠKA EMIGRACIJA. Možda će nekomu ovo zazvučati prejako, pregrubo, ali činjenice to potvrđuju.

Dan prije održavanja Kongresa čelništvo HSK protokolarno je posjetilo hrvatskoga predsjednika Ivu Josipovića. Sam odlazak svakoga tuzemnog „građanina“ na Pantovčak, da ne kažem Hrvata, događaj je za sebe. To je jedna prelijepa prirodna oaza u kojoj se zaboravljaju sve nesuglasice i prijašnja nerazumijevanja. Tako su i taj događaj i ovaj puta doživjeli Josipovićevi gosti. No, ovaj puta čelnici HSK nisu bili samo obični gosti „na kavi kod Predsjednika“. Ovaj puta je predsjednik HSK Mijo Marić izravno i pred svima „u brk“ rekao Josipoviću da mu ne valja to što se zalaže za donošenje Zakona o uhitbenom nalogu kojim želi zaštititi Josipa Perkovića i druge nelustrirane čelnike bivše totalitarne propale države Jugoslavije. Ne valja mu to ne samo štoje uvrijedio Njemačku i njezinu kancelarku Angelu Merkel, već i zato što slične upite o procesuiranju hrvatskih dužnosnika iz vremena Jugoslavije osim Njemačke traže Austrija, Francuska… Josipović se iznenadio i odgovorio mu kako onda treba procesuirati i one iseljenike – za koje sam siguran da je htio reći „emigrante“ – koji su ubijali tadašnje „jugoslavene“. Iz (pre)šturog priopćenja Ureda Predsjednika RH sazanjemo da se „Razgovaralo i o nekim ključnim iseljeničkim temama te o značaju i ulozi hrvatskog iseljeništva“. Niti riječi o izravnom upitu Mije Marića, mladog predsjednika HSK iz Njemačke, čovjeka koji se dokazao na svim poljima djelovanja. Išlo se ono starom jugokomunističkom stazom – prešućivanja!

Vratimo se Kongresu HSK, koji se održao u prostorijama HMI-ja. Prvoga dana pohrili su na njega i čelnici triju stranaka: Ivan Šuker (HDZ), predsjednik saborskoga Odbora za Hrvate izvan RH, Ivo Jelušić (SDP) i Jozo Radoš (HNS). Šuker je rekao da su u Saboru morali glasovati za tri saborska zastupnika iseljenih Hrvata jer je to tobože tražio EU. Baš briga EU-a koliko će koja država imati zastupnika iz iseljeništva. Italija ima 24 zastupnika iz cijeloga svijeta pa nikomu ništa! Činjenica je da je SDP tražio 0 (ništa) zastupnika, a HDZ je „pristao“ na tri. Ivo Jelušić, onaj koji je izdao Milana Bandića i priklonio se Milanoviću, izazvao je nepotrebni incident. Izvan protokola i teme prozvao je HDZ i cijelu oporbu i ustvrdio kako je samo SDP u pravu. Uz to, izvrijeđao je i slavljenike. Drugi „incident“ došao je na kraju. Nakon što je voditelj cijeloga programa fra Šimun Šito Ćorić zaključio svečanu sjednicu, i nakon što je otpjevana prigodna pjesma, za riječ se samoinicijativno javio Jozo Radoš i, izvan teme, pokušao koji bod zaraditi za stranku dvojca V. Pusić – R. Čačić. Time je znatno poremećana cijela svečanost.

• Opet nam stižu Englezi. I to javno. Oni, tajno, uvijek su tu. Tu i žive i spavaju. Potpredsjednik Vlade Branko Grčić i ministar regionalnoga razvoja i fondova EU-a sastao se s Lordom Greenom, ministrom za trgovinu i investicije Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske i pritom su raspravljali o „unaprjeđenju gospodarskih odnosa Hrvatske i Ujedinjene Kraljevine“. Tom prilikom je Lord Green u (pre)tijesnom odijelu sačuvanom negdje iz sedamdesetih izjavio i ovu laž: „Aktivno smo podupirali hrvatsko pristupanje Europskoj uniji tijekom pregovora, mislimo da je to velika šansa jer se za Hrvatsku otvara jedno veliko tržište od 500 milijuna ljudi i vjerujem da će hrvatske tvrtke tu naći svoj interes“ i cinično dodao kako će hrvatsko članstvo „pridonijeti otvaranju novih radnih mjesta“. Ma nemoj!

• Nakon Londona i Pariz pomno prati i nastoji kreirati događanja na prostorima jugoistočne Europe. Jučerašnji dolazak francuskoga predsjednika Francoisa Hollandea na Brdo kod Kranja to potvrđuje. Tu se Hollande sastao s domaćinom Borutom Pahorom i Ivom Josipovićem. Drugi Hollandeovi sugovornici bili su Tomislav Nikolić iz Srbije, Filip Vujanović iz Crne Gore, predsjednik Makedonije Ðorđe Ivanov, predsjednik Albanije Bujar Nishani, članovi predsjedništva BiH Željko Komšić, Nebojša Radmanović i Bakir Izetbegović, predsjednica Kosova Atifete Jahjaga i visoka predstavnica EU-a Catherine Ashton iz Londona. Kako je priopćio kabinet Ive Josipovića, namjera sastanka na Brdu kod Kranja je „razmatranje daljnje dinamike procesa proširenja EU-a, pronalaženje kapaciteta za rješavanje otvorenih pitanja unutar samog regije i definiranje prioritetnih gospodarskih i infrastrukturnih projekata od zajedničkog interesa za sve zemlje regije“. Prevedeno, London i Pariz nastoje i dalje udaljavati Njemačku i Angelu Merkel od Hrvatske i njezinih susjeda.

• Za Srbiju i Bosnu i Hercegovinu neprihvatljiv je prijedlog Europske unije da se pojedini proizvodi iz Hrvatske, nakon njenog ulaska u Uniju, i dalje izvoze po povlaštenim uvjetima, složili su se u Beogradu ministar vanjske i unutarnje trgovine Srbije Rasim Ljajić (Bošnjak iz Sandžaka) i ministar za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose BiH Mirko Šarović (Srbin). To su oni naši susjedi kojima Ivo Josipović, Vesna Pusić, Josip Leko i Zoran Milanović svakodnevno tepaju i obećavaju kako ćemo im sve besplatno dati na putu u EU.

• Hrvatska Porezna uprava odgovorila je da će hrvatskim europarlamentarcima oduzimati 40 posto plaće koju dobivaju za svoj politički rad u Bruxellesu i Strasbourgu, a koja se isplaćuje iz proračuna EU-a. Porezna uprava, čini se, trebala bi uzeti u obzir stav specijaliziranoga bruxelleskog eksperta kojeg smo konzultirali. Prema njemu, ta odluka Porezne uprave je nezakonita jer su plaće koje se isplaćuju iz europskoga zajedničkog proračuna neoporezive u državama članicama. Prema članku 13 europskog zakona „dužnosnici i drugi u službi Zajednica bit će odgovorni za plaće i primanja koje im daje Zajednica, u skladu s uvjetima i prema postupku propisanom od strane Vijeća, a koji provodi Komisija. Oni će biti izuzeti od poreza na dnevnice, plaće i pri-manja od strane Zajednica u državama članicama“. Naši zastupnici u Parlamentu Unije ovih su dana dobili svoju prvu europsku plaću. Njima 12 na račun je sjelo 6200 eura. Bruto plaća europarlamentarca inače je gotovo 8000 eura, međutim nakon što im se obračuna europski porez, dobiju oko 1800 eura manje. No, u konačnici će čista plaća biti oko 3700 eura budući da porez, i to po stopi od 40 posto, moraju platiti i u hrvatski proračun. E, sad je bitno to – „moraju“. Moraju li ili ne moraju. Kako u Bruxellesu tvrde – ne moraju. Lakomi Linić niti to ne priznaje.

• Pod pritiskom javnosti iz dana saznajemo sve veće i veće bogatstvo Gorana Radmana, nekadašnjega prvog čovjeka Radio televizije Zagreb u doba Jugoslavije i sadašnjega „glavnog ravnatelja HRT-a“. Posjeduje 98,66 posto udjela u tvrtki Penzion Park u Bohinj te 43,86 dionica Microsofta. Vrijednost Radmanovog udjela u slovenskoj tvrtki je 648.764 eura. Uz to je i jamac za kredit od 268.000 eura kod Unicredit banke u Sloveniji. Dalje, posjeduje dva stana u Zagrebu veličine 96 i 86 četvornih metara (ukupno 182 m2), koji vrijede 1,5 milijuna i 950 tisuća kuna. Posjeduje i stan u Zadru od 72 m2 koji vrijedi 836.000 kuna. Stopostotni je vlasnik tvrtke Nautar. Tu je i 69 dionica HT-a. Sudužnik supruzi za kredit od 40.000 eura u RBA banci… Lijepi niz.

• Minimalna plaća u Makedoniji iznosi 171 dolar, Albaniji 194 dolara, Bugarskoj 206 dolara, BiH 216 dolara, Kina 238 dolari, Srbiji 244 dolara, a u Hrvatskoj 481 dolar. U susjedstvu daleko nas „šiša“ Slovenija sa 1004 dolara.

• U studenom prošle godine sudac Županijskoga suda u Zagrebu Ivan Turudić, kao predsjednik tročlanog sudskog vijeća, osudio je Ivu Sanadera na deset godina zatvora u „slučaju INA“. Pismeno obrazloženje presude sud je morao podastrijeti javnosti i braniteljima u roku od 30 dana. Međutim, oni to nisu učinili, što je prouzročilo dodatne probleme obrani. U nedostatku pisane presude branitelji Sanadera nisu mogli uložiti žalbu, no u skladu s hrvatskim zakonima osobe osuđene na zatvorsku kaznu dulju od pet godina, a tako i Sanader, morale su u zatvor. Dakle, dvostruko loše po Ivu Sanadera. No, prošli tjedan napokon je završeno obrazloženje na 195 stranica.

• Europska unija stavila je Hezbollah na crnu listu, ali želi nastaviti razgovarati. Dva zagovornika ovog poteza, Britanija i Njemačka, izjavila su da je EU to napravio jer je Hezbollah bombardirao autobus s izraelskim turistima u Burgasu, u Bugarskoj, prošle godine. Za embargo je i Nizozemska. Protivnici su „crne liste“ Hezbollaha Austrija, Češka, Irska, Malta, Poljska i Slovačka, koje su prethodno izrazile zabrinutost zbog nedostatka dokaza o Burgasu. Izrael, koji je pretrpio rijedak vojni poraz od Hezbollaha 2006., pozdravio je potez Europske unije.Američki državni tajnik John Kerry je istaknuo: „Mi aplaudiramo Europskoj uniji zbog važnog koraka koji je danas poduzela“. Ne znam što Hrvatska šuti!

• Henry Kissinger je jednom prigodom, govoreći o Njemačkoj, rekao kako je ona prevelika za Europu, a premala za svijet. Kako analitičari tvrde, sljedeće godine odlučit će se hoće li ta Njemačka naći svoje mjesto u Europi.

• Prema nedavnom istraživanju švedskih ekonomista, države u ovom našem podneblju su i „izrazito rasno i nacionalno netolerantne“. Na vrhu liste od 80 država prednjači Albanija, dok se Srbija nalazi na sredini te liste. Od naših susjeda, najtolerantnija je Hrvatska, piše u istom istraživanju, dok su se tolerantnijim od stanovnika Srbije pokazali stanovnici Slovenije i BiH. U prilog ovom istraživanju ide istraživanje CeSida o diskriminaciji, koje je navelo da su Romi najdiskriminiranija grupa u Srbiji, te siromašne osobe, osobe s invaliditetom, stariji ljudi, žene… Jedan od glavnih pokazatelja jest to što su za sudionike istraživanja „Romi najmanje prihvatljivi za brak, manje i od Hrvata“, piše beogradski Danas. Ovaj istraživački podatak trebalo bi prije svih pročitati i proučiti već spomenuti kvartet: Milanović, Leko, Josipović i Vesna Pusić.

• „Zakon o prebivalištu koji je usvojen na Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH uperen je protiv nastojanja prognanih i raseljenih građana da se u svoj zavičaj vraćaju postupno“, nalazi se u priopćenju Rijaseta Islamske zajednice BiH. IZ BiH u nastavku „izražava duboko ogorčenje i zabrinutost zbog činjenice da je Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH usvojio Izmjene i dopune Zakona o prebivalištu kojima se sužavaju ljudska prava i slobode, posebno prognanih i izbjeglica, kojima se obeshrabruje i otežava povratak i kojima se doprinosi daljem učvršćivanju rezultata genocida i etničkog čišćenja“. Rijaset Islamske zajednice podsjeća i na obvezu svih državnih dužnosnika, posebno delegata u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, na obvezu implementacije Aneksa 7. Daytonskog mirovnog sporazuma o izbjeglicama i prognanicima, u kojem se nalazi obveza prema kojoj će se „opozvati svi domaći pravni propisi i administrativne mjere s diskriminirajućim namjerama ili učincima“. Paradoksalno je da ovdje ne treba kriviti samo Srbe, krivci su među istim tim muslimanima, na čelu sa stožernom strankom SDA.

• Beogradski Kurir piše da su prije rata Ivo Miro Jović i Haris Silajdžić bili „jugosloveni“, a da je Sulejman Tihić bio Srbin! Slično kao i Alija Izetbegović. Kurir je objavio i dokumente i svjedočenja o tome kako je predsjednik SDA prije rata bio ponosan što je – Srbin. Podatke im je dao izvjesni Lazar Blagojević koji je s predsjednikom najjače bošnjačke partije radio u općinskom komitetu Bosanskoga Šamca kao tajnik. „Sulejmana Tihića znam osobno. Zajedno smo bili članovi Općinskog komiteta. Budući je bio odvjetnik, koristili smo ga za pravne stvari. U njemu se tada nije mogao prepoznati bilo kakav nacionalizam. Sulejman Tihić tada i danas, sasvim su dva različita pojma. Da mu ne znam lik, rekao bih da se radi o dva čovjeka. Matične knjige iz tog vremena potvrđuju da se on u Šamcu u to vrijeme izjašnjavao kao Srbin“, naveo je nekadašnji tajnik općinskog komiteta Srbin Blagojević, a sadašnji predsjednik srpske boračke organizacije za Bosanski Šamac. Blagojević još navodi da u Šamcu Tihić posjeduje poslovni prostor koji je dobro čuvan od strane srpske policije!

Marijan Majstorović, Friday, July 26, 2013
http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/uvodnik/8087-i-dalje-nema-jedinstva-izmedu-domovinske-i-iseljene-hrvatske



Predstavljena knjiga Tuge Tarle

Predstavljanje knjige HRVATSKI ISELJENIČKI DUHOPIS je održano 24. srpnja u Hrvatskoj matici iseljenika u okviru godišnjeg sastanka Hrvatskog svjetskog kongresa. O knjizi su nadahnuto govorili urednik knjige dr. sc. Božo Skoko, recenzent dr. sc. Marin Sopta, te veleposlanik g. Tomislav Bošnjak, kao i cijenjena autorica Tuga Tarle. Predstavljanje je vodila dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić.

DOMOVINA (isječak iz poglavlja „Nostalgija ili izjedanje duše“)

Tijekom svih ovih godina lutanja svijetom provela sam mnoge sate u razgovorima s mojim sunarodnjacima čija me je odanost prema Hrvatskoj uvijek oduševljavala. Uvjerila sam se u njihove uspjehe u raznim profesijama, vidjela sam koliko su odgovorni i odani građani svojih novih domovina. Posvjedočilo mi se u mnogim prilikama kroz kakva teška iskustva, muku i odricanja su prošli da bi stvorili novi dom i stekli povjerenje i poštovanje svojih novih sugrađana. Nostalgija im je bila stalnim pratiocem, hraneći im dušu uspomenama. S druge strane, ona im je i snažila volju da dokažu domovini i svijetu da su se održali i da je moguće svoj identitet i ljubav za staru domovinu dokazivati jedino vlastitim uspjesima.

I sama sam osjećala nostalgiju i razmišljala o tome kako je čovjek osuđen na to da tek kad izgubi svoju domovinu spozna istinu o tome koliko mu ona znači. Dijelila sam ponos i radost s mojim sunarodnjacima hrvatskim iseljenicima zbog činjenice da napokon imamo svoju slobodnu zemlju i da smo ravnopravni s ostalim narodima svijeta. Hrvatsku slobodu platili smo velikim gubitkom ljudstva i razaranjem nacionalnog bogatstva, a u poraću nesmiljenom pljačkom i nepoštenom pretvorbom. Ali ni u tom vremenu velikih iskušenja nikad nismo bili sami. Hrvatska dijaspora, tisuće i tisuće hrvatskih duša diljem svijeta dijelili su to tragično iskustvo s nama, pomagali su Hrvatskoj kako su najbolje znali, a neki su se i sami uključili u obranu domovine svojih predaka. Bili smo barem nakratko jedna ujedinjena duša.

Danas, kad je Hrvatsku ponovno zahvatio val iseljavanja mladih obrazovanih kadrova, pitamo se što smo postigli, kako smo tih dvadeset godina slobode upotrijebili? Hoće li i njihove sudbine završiti po spomenarima i dnevnicima ili među stranicama nekih budućih knjiga koje nitko neće čitati? Hoće li se ikada vratiti? Smijemo li to razdvojeno biće naroda zvati „globalna Hrvatska”?…Hrvatska jest u srcu svakog Hrvata, ali je ta hrvatska vizija sagrađena od krhke pređe snova i uspomena. Prava je Hrvatska ovdje na obalama Jadrana sa svim svojim problemima, strepnjama i nadama. Želite li je doista doživjeti onakvom kakva jest, ne preostaje vam drugo nago da joj se vratite.

http://www.matis.hr/index.php/hr/novosti/2480-predstavljena-knjiga-tuge-tarle



Spomenik hrvatskoj prisutnosti u Švicarskoj
Objavljeno:
Srijeda, 19. 06. 2013. 00:00

U vrtu Hrvatske kuće u Oltenu biskup Bogović je otkrio i blagoslovio kameni obelisk. Na njemu je simbolično, imenima osmorice znamenitih Hrvata, uklesana hrvatska prisutnost u Švicarskoj i doprinos švicarskoj nacionalnoj baštini kroz posljednjih šest stoljeća

Prigodom ove jubilarne Godine vjere i spomena na Milanski edikt o toleranciji kojim je rimski car Konstantin Veliki 313. dao kršćanstvu slobodu djelovanja izjednačivši ga s ostalim religijama, u Centralnoj Švicarskoj, u HKM Solothurn, 13., 14., 15. i 16. lipnja boravio je i vodio duhovna i kulturna slavlja gospićko-senjski biskup i povjesničar dr. Mile Bogović.

Biskup Bogović bio jedan od sudionika Okruglog stola povodom ulaska RH u EU i 20.obljetnice Hrvatskog svjetskog kongresa.Sudjelovali su i poznati fizičar i javni djelatnik dr. Davor Pavuna, psiholog mr. mr. Frane Vugdelija i misionar fra Šimun Šito Ćorić, koji je i organizirao ovo višednevno slavlje kao i postavljanje spomenika.

U vrtu Hrvatske kuće u Oltenu, uz nazočnost švicarskih crkvenih i civilnih predstavnika, biskup Bogović je otkrio i blagoslovio spomenik, posebno oblikovani kameni obelisk, težak tri tone i visok oko četiri metra. 
Na njemu je simbolično uklesana hrvatska prisutnost u Švicarskoj imenima osam Hrvata koji su doprinijeli i švicarskoj nacionalnoj baštini kroz posljednjih šest stoljeća. To su: kardinal i diplomat Ivan Stojković (Dubrovnik, 1309. – Lausanne, 1443.), biskup Andrija Jamometić (Nin, 1420. – Basel, 1484.), pisac Marko Marulić (Split, 1450 – 1524.), teolog i reformator Matija Vlačić Ilirik (Labin, 1520 – Basel 1575), izumitelj enciklopedije Pavao Skalić (Zagreb, 1534. – Danzig, 1575.), pisac i povjesničar Ivan F. Biundović (Hvar, 1573. – Aubonne, 1645.), nobelovac Lavoslav Ružička (Vukovar, 1887. –, 1976.) i nobelovac Vladimir Prelog (Sarajevo, 1906. – Zürich, 1998.).

Na obelisku je uklesan spomen i na jednu u domovini najvjerojatnije nepoznatu hrvatsku tragediju, koju u svojoj knjizi spominje švicarski povjesničar dr. Ferdinandu Gigon. Naime, povijest je zabilježila nasilnu smrt dvije stotine Hrvata, redovitih vojnih obveznika Habsburške Monarhije. Stradali su kod alpskog prijelaza Veliki St. Bernard u švicarskom mjestu Saint-Rhemy, 15. svibnja 1800. godine u noćnom prepadu Napoleonovih trupa sa švicarske strane.

Biskup Bogović kao predsjednik Komisije HBK HR i HBK BiH za istraživanje hrvatskih žrtava zaželio je da ove žrtve budu na blagoslov Hrvatima i njihovim potomcima u Švicarskoj i u cijelom izvandomovinstvu. Tekst: Šimun Šito Ćorić

http://www.matis.hr/index.php/hr/novosti/2254-spomenik-hrvatskoj-prisutnosti-u-svicarskoj



Osnovan Savjet Vlade RH za Hrvate izvan Hrvatske
Objavljeno:
Petak, 07. 06. 2013. 00:00 

Savjet čine najugledniji predstavnici hrvatskih zajednica iz cijelog svijeta, ali i predstavnici najznačajnijih institucija u domovini. Savjet čini 9 predstavnika BiH, 17 predstavnika manjina, 29 predstavnika dijaspore i 29 predstavnika iz Hrvatske. Na sjednici 6. lipnja, Vlada Republike Hrvatske je donijela je Odluku o osnivanju i imenovanju članova Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Savjet čine najugledniji predstavnici hrvatskih zajednica iz cijelog svijeta, ali i predstavnici najznačajnijih institucija u domovini. Svi će oni pomagati hrvatskoj Vladi u kreiranju i provedbi politike, aktivnosti i programa u odnosu na Hrvate koji žive izvan njenih granica.

Članovi Savjeta iz reda pripadnika Hrvata izvan Republike Hrvatske: Članovi Savjeta iz reda pripadnika Hrvata izvan Republike Hrvatske su predstavnici udruga, organizacija i institucija Hrvata izvan Republike Hrvatske, osobe uvažene u sredini u kojoj žive, angažirane na očuvanju i jačanju hrvatskog identiteta svojih zajednica i na unapređenju odnosa s hrvatskom domovinom. Zajednice Hrvata izvan Republike Hrvatske svoje su predstavnike u Savjet predložile iz redova najznačajnijih i najbrojnijih udruga i organizacija. Njihova zastupljenost određena je sukladno brojnosti i značaju Hrvata u dotičnoj državi, aktivnosti i povezanosti zajednice s Republikom Hrvatskom, kao i radu na afirmaciji ugleda i interesa Republike Hrvatske.

Predstavnici Hrvata iz BiH su: ILJO KOPIĆ, ILIJA NAKIĆ, BRANKO IVKOVIĆ, JOSIP SUVALJ, DRAGO BILANDŽIJA, prof.dr.sc. NEVENKO HERCEG, ZORAN TOMIĆ, VLADO DŽOIĆ. Predstavnik Katoličke crkve za BiH je prof. dr. preč. DARKO TOMAŠEVIĆ.

Predstavnici hrvatske manjine su: SLAVEN BAČIĆ, PETAR KUNTIĆ, TOMISLAV ŽIGMANOV (predstavnici za Srbiju), GABRIELA NOVAK – KARALL, STANKO HORVATH (predstavnici za Austriju), MIŠO HEPP, FRANJO PAJRIĆ (predstavnici za Mađarsku), ĐANINO KUTNJAK, FILIP BOŽIĆ (predstavnici za Sloveniju, JOSIP ROKO ĆOLAK, predstavnik za Bugarsku, ANDRIJA VUKSANOVIĆ, predstavnik za Crnu Goru, LENKA KOPRIVOVA, predstavnik za Češku, ANTONELLA D’ ANTUONO, predstavnik za Italiju, SEBASTIJAN ČOLAKIĆ, predstavnik za Kosovo, SNJEŽANA TROJAČANEC, predstavnik za Makedoniju, PETAR HATEGAN, predstavnik za Rumunjsku, RADOSLAV JANKOVIČ, predstavnik za Slovačku.

Predstavnici hrvatskog iseljeništva/dijaspore su: NENAD BACH, JOHN PETER KRALJIĆ, IVAN TOMIĆ, ZVONKO LABAS, NIKO HAZDOVAC (predstavnici za Sjedinjene Američke Države), STJEPAN ASIĆ, MLADEN LEKO, LUKA BUDAK (predstavnici za Australiju), ZVONIMIR ANIČIĆ, IVAN TOMISLAV GRBEŠIĆ, CAROLINE SPIVAK (predstavnici za Kanadu), MONIKA ADŽAMIĆ, MIJO MARIĆ, IVICA ORLOVIĆ (predstavnik za Njemačku), JOSE MARIA VRLJIČAK, VJERA BULAT PETROŠIĆ (predstavnici za Argentinu), MARCO BUZOLIĆ BUZOLIĆ, FRANCO FERRERA CVITANOVIĆ (predstavnici za Čile), MIROSLAV PIPLICA, predstavnik za Austriju, DUBRAVKA SIDONIJA ŠUTO, predstavnik za Brazil, YVAN CINDRIĆ, predstavnik za Francusku, LUKA KRILIĆ, predstavnik za Italiju, DANIJELA TASOVAC, predstavnik za Južnoafričku Republiku, LEO PENZIĆ, predstavnik za Novi Zeland, JOSIP ZORICA, predstavnik za Švedsku, ŠIMUN ŠITO ĆORIĆ, predstavnik za Švicarsku, MIRA MALOVIĆ – YEELES, predstavnik za Ujedinjeno Kraljevstvo, EDITA LEŠ LOTHE, predstavnik za Belgiju, Dansku, Luksemburg, Nizozemsku i Norvešku, OBERT JAKUBEK, predstavnik za Boliviju, Ekvador, Paragvaj, Peru, Urugvaj i Venezuelu.

Članovi Savjeta iz Republike Hrvatske: mr. sc. DARIA KRSTIČEVIĆ, predstojnica Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, PETAR BARIŠIĆ, zamjenik predstojnika Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, zamjenik ministrice vanjskih i europskih poslova, zamjenik ministra unutarnjih poslova, zamjenik ministra znanosti, obrazovanja i sporta, zamjenik ministrice kulture, zamjenik ministra gospodarstva, zamjenik ministra poduzetništva i obrta, zamjenik ministra rada i mirovinskog sustava, zamjenik ministra zdravlja, zamjenik ministrice socijalne politike i mladih, zamjenik ministra turizma, zamjenik ministra regionalnog razvoja i EU fondova, zamjenik ministra financija, zastupnici u Hrvatskom saboru koji predstavljaju Hrvate izvan Republike Hrvatske, mr. sc. MARIN KNEZOVIĆ, ravnatelj Hrvatske matica iseljenika, prof.dr.sc. MATEO MILKOVIĆ, predstavnik sveučilišne zajednice, dr. sc. IVAN KOVAČ, ravnatelj Državnog zavoda za statistiku, VLADIMIR KUMBRIJA, predstavnik Hrvatske radiotelevizije, akademik MIRKO ZELIĆ, predstavnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, fra JOSIP BEBIĆ, predstavnik Katoličke crkve (ravnatelj inozemne pastve), DUNJA SEITER – ŠVERKO, predstavnica Nacionalne sveučilišne knjižnice, dr. sc. ZLATKO ŠRAM, predstavnik znanstvenih institucija koje se bave pitanjima Hrvata izvan Republike Hrvatske, DAVORKO VIDOVIĆ, predstavnik HGK, DRAGUTIN RANOGAJEC, predstavnik Hrvatske obrtničke komore, IVAN MILOLOŽA, predstavnik Hrvatske udruge poslodavaca, prof.dr.sc IVAN LOVRINOVIĆ, predstavnik nevladinih udruga koje u svom djelovanju promiču razvijanje odnosa s Hrvatima izvan Republike Hrvatske.

http://www.matis.hr/index.php/hr/novosti/2189-osnovan-savjet-vlade-rh-za-hrvate-izvan-hrvatske



Milijuni iseljenih Hrvata još uvijek čekaju izradu Strategije o odnosima Hrvatske s Hrvatima izvan domovine

Šito Ćorić: 
Veseli nas što su i oporba i vladajući bili za to da konačno nakon 20 godina imamo nešto na papiru! 
Utorak, 15. ožujak 2011. 14:25 

Hrvatski svjetski kongres (HSK), krovna hrvatska iseljenička udruga, održala je od 10. do 12. ožujka u Zagrebu svoju sedmu konvenciju na kojoj je izabrano novo vodstvo i predstavljeni su budući projekti u povezivanju matične zemlje i iseljeništva. Izvršni odbor HSK-a osvježen je mlađim snagama, dok je povjerenje za drugi mandat potvrdio dosadašnji predsjednik Josip Ante Sovulj.

Malo „kadrovskih“ osvježenja

U Izvršni odbor HSK-a novoizabrani su Mijo Marić, mladi poduzetnik iz Berlina koji će obnašati dužnost predsjednika HSK za Europu; dr. sc. Siniša Kušić, rođeni Zagrepčanin koji je odrastao u Njemačkoj, znanstvenik i sveučilišni profesor na Katedri za analizu tranzicijskih ekonomija i transformaciju gospodarskih sustava pri Sveučilištu Johann Wolfgang Goethe u Frankfurtu od kojega se očekuje svestrani prinos u međunarodnoj suradnji i u gospodarskim inicijativama;

Petar Kuntić mladi parlamentarac iz Srbije koji će u HSK-u brinuti o hrvatskim manjinskim zajednicama u srednjoj i jugoistočnoj Europi; mr. sc. Vladimir Šoljić, istaknuti kulturni djelatnik iz Mostara koji će voditi domovinsko sjedište HSK-a za BiH, dok je za mladež i šport u Izvršni odbor HSK-a izabran afirmirani njemački sportski aktivist Danijel Lučić iz Darmstadta, čije iskustvo potvrđuje kako je migrantima univerzalni jezik športa najjednostavniji put prema savladavanju jezičnih barijera, učenju discipline i timskoga rada – osobina iznimno poželjnih u suvremenome planetarnom zajedništvu heterogenih hrvatskih iseljeničkih zajednica sa svih kontinenata.

Uz to, na 7. konvenciji HSK-a potvrđeni su dosadašnja ravnateljica Domovinskoga sjedišta za Hrvatsku Željka Lešić, dopredsjednik za Australiju i Novi Zeland Stjepan Asić (Australija), dopredsjednik za Sjevernu Ameriku i Kanadu Ivan Curman (Kanada), dopredsjednik za Južnu Ameriku Jure Gadže (Argentina). Za glavnog tajnika HSK-a izabran je Franjo Pavić (Njemačka), a Diana Vukušić (Švedska) će i nadalje biti rizničarka, kao i glasnogovornik Šimun Šito Ćorić (Švicarska). Ravnatelj Hrvatskih svjetskih igara je Jure Strika (Hrvatska). Osim izabranih, imenovani su kao dužnosnici druga tajnica HSK-a Anamarija Manestar (Austrija) i IT-komunikacije Željko Batarilo (Austrija).

Nastavlja se aktivnost trojice vrhunskih znanstvenika iz iseljeništva koji djeluju kao ambasadori HSK-a i koji su svojim učešćem dali doprinos u radu ove zagrebačke konvencije, a to su fizičar svjetskoga glasa dr. sc. Davor Pavuna iz švicarskog CERN-a, molekularni biolog prof. dr. sc. Stanimir Vuk-Pavlović, dugogodišnji direktor laboratorija za istraživanje matičnih stanica klinike Mayo iz SAD-a te dopisni član HAZU-a, kao i stručnjak za međunarodno pravo prof. dr. Mark Gjidara iz Francuske.

Možda nešto bude od mladih

„Od njih očekujemo daljnje inicijative i savjete kako bismo poboljšali naše aktivnosti u umrežavanju hrvatskoga iseljeništva putem suvremenih informacijskih tehnologija u raznim granama ljudske djelatnosti“, izjavio je glasnogovornik HSK-a Šimun Šito Ćorić. Također je rekao da je u proširenu upravu Kongresa ušlo desetak mladih ljudi koji su rođeni izvan Hrvatske i fakultetski su obrazovani, pa se očekuje da će se kreativnije suočavati s izazovima koji prate naraštaje naših iseljenika koji odrastaju u domicilnim državama širom svijeta, osobito kad je u pitanju razvitak njihova etničkoga i kulturnog identiteta te poučavanje hrvatskoga jezika u višejezičnim sredinama.

Predsjednik HSK-a Josip Ante Sovulj rekao je da su na konvenciji predstavljeni programi koji će biti temelj povezivanja domovinske i izvandomovinske Hrvatske. Naglasio je važnost Hrvatskih svjetskih igara, koje su se dosad održale dva puta: 2006. i 2010. godine, i koje su imale otprilike 800 sudionika i više tisuća onih koji su došli u pratnji.

„To je program kroz koji dovodimo u Republiku Hrvatsku potomke Hrvata iz svijeta, mlađe iseljeničke naraštaje, a među njima je barem jedna trećina onih koji nikada nisu bili u Hrvatskoj“, kazao je Sovulj. Iduće igre održat će se 2013. i to najvjerojatnije u Splitu. Osim igara potičemo i druge oblike iseljeničkoga kulturnog turizma kako bi djeca hrvatskih iseljenika što bolje upoznala domovinu svojih djedova.

Po njegovim riječima, HSK želi razvijati projekte i razgovarati s Hrvatskom gospodarskom komorom i Ministarstvom gospodarstva o pokretanju redovitih gospodarskih konferencija na temu povratničkih ulaganja ili pak poslovanja u Hrvatskoj na koje bi došli zainteresirani Hrvati koji žive izvan domovine i njihovi prijatelji iz svijeta.

Strategija i dalje na „čekanju“

Od velike je važnosti i novi projekt HSK nazvan Virtualno mentorstvo, istaknuo je Sovulj, kroz koji se želi povezati studente završnih godina i postdiplomante s hrvatskim intelektualcima i gospodarstvenicima koji djeluju u najrazvijenijim regijama svijeta. Govoreći o predloženoj Strategiji o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Hrvatske, dokumentu koji će definirati odnose matične države spram raseljenih Hrvata diljem svijeta, glasnogovornik Ćorić je rekao da je odluka da se pristupi izradi Strategije jednoglasno bila izglasana u Saboru. Veseli nas što su i oporba i vladajući bili za to da konačno nakon 20 godina imamo nešto na papiru. Međutim, nije sve u Strategiji. Kada se ona prihvati sljedeći je korak da se pretoči u zakon, istaknuo je dr. Ćorić.

Vlada RH je proljetos osnovala povjerenstvo za izradu Strategije koje blisko surađuje s hrvatskim iseljeničkim udrugama pa su u nju tako ugrađeni i prijedlozi HSK-a. Prema riječima predsjednika Saborskoga odbora za Hrvate izvan Hrvatske Ivana Bagarića iskazanim na susretu sa sudionicima konvencije, konačni prijedlog Strategije bit će uskoro upućen u parlamentarnu proceduru u Sabor RH gdje će biti pretočen u zakon.

Na konvenciji se također raspravljalo o glasovanju Hrvata izvan domovine na hrvatskim izborima te o teškom položaju Hrvata u BiH. Šito Ćorić je najavio da se radi na osnivanju Televizijskoga programa za iseljeništvo kako bi Hrvati u svijetu mogli imati i radijski i televizijski program 24 sata dnevno. Založio se za bolju medijsku zastupljenost hrvatskoga iseljeništva u domovinskim medijima, napominjući kako je iseljeništvo s druge strane dobro informirano o stanju u matičnoj zemlji. Kao zanimljivost je spomenuo da je pronađen originalni rukopis knjige Nikole Škrivanića iz 1891. koju je napisao taj prvi hrvatski iseljenički novinar o Hrvatima u Americi, te da će on uskoro biti tiskan.

Novi zamah u radu Hrvatskoga svjetskoga kongresa osjeća se s jedne strane u angažmanu mladih stručnjaka koji će znati Kongres oplemeniti suvremenim projektima značajnim za moderno hrvatsko planetarno zajedništvo, a s druge strane tu su u savjetodavnoj ulozi pouzdani iskusniji aktivisti koji su dali značajan prinos hrvatskome pitanju tijekom protekla dva desetljeća kada se stvarala Republika Hrvatska. Na konvenciji je sudjelovalo četrdesetak sudionika, te dvadesetak pojedinaca u svojstvu promatrača i vanjskih suradnika.

Kurtoazni posjet predsjedniku Josipoviću

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović primio je izaslanstvo Hrvatskoga svjetskog kongresa na početku konvencije 10. ožujka, koje ga je upoznalo s radom. Predsjednik Republike podržao je nastojanja Hrvatskoga svjetskog kongresa koja su usmjerena k jačanju odnosa hrvatskoga iseljeništva s njihovom domovinom. Osobito je istaknuo važnost iseljeničkih udruga u očuvanju nacionalnog identiteta te jačanju gospodarske, znanstvene i kulturne te športske suradnje Hrvatske s državama u kojima žive hrvatski iseljenici, iskazavši interes za pokroviteljstvo Hrvatskih svjetskih igara.

Hrvatski svjetski kongres je osnovan 1993. godine, a kao krovna hrvatska iseljenička udruga objedinjuje 30 nacionalnih kongresa iz 30 država svijeta u kojima hrvatski iseljenici žive u imalo većem broju. HSK je neprofitna, nevladina i nestranačka organizacija koja okuplja i povezuje hrvatske iseljeničke udruge i ustanove izvan domovine. Kongres je član ECOSOC-a Vijeća Ujedinjenih naroda sa savjetodavnim statusom.

Vesna Kukavica

http://hercegbosna.org/forum/svijet/hsk-hrvatski-svjetski-kongres-t4287.html

Konferencija za novinare HSK

Konferencija za novinare HSK
Objavljeno: Petak, 26. 07. 2013. 00:00 

HSK: od oporezivanja inozemnih mirovina više štete od koristi. Kongresnici su za srpanj 2014. najavili Hrvatske svjetske igre mladih na kojima se u Zagrebu očekuje više tisuća posjetitelja. Predstavnici Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) upozorili su, na konferenciji za novinare održanoj nakon završetka zasjedanja Središnjeg odbora te krovne iseljeničke organizacije 25. srpnja u velikoj dvorani HMI u Zagrebu, na loše učinke oporezivanja inozemnih mirovina te izrazili nezadovoljstvo što Hrvatska još uvijek nije omogućila dopisno glasovanje na izborima. Oporezivanje mirovina odbija ljude od Domovine, time će se više izgubiti nego dobiti, rekao je glasnogovornik HSK fra Šimun Šito Ćorić na konferenciji za novinare.

Hrvatsko je iseljeništvo, podsjeća, druga gospodarska grana, nakon turizma u Hrvatsku najviše novca stigne od iseljeništva. Predstavnici Kongresa opetovali su svoju zabrinutost položajem Hrvata u BiH. Majorizacija Hrvata u Federaciji i nenazočnost u Republici Srpskoj, smrt su za Hrvate u BiH, ocijenio je Ćorić, zauzevši se za “neku vrstu hrvatske autonomije, trećeg entiteta, ali nikako na štetu druga dva naroda”. U BiH se može napraviti da svatko bude zadovoljan, uvjeren je Ćorić.

HSK se zauzima da se pred sud izvedu odgovorni za ubojstva više od stotine hrvatskih emigranata. U nekoliko europskih država, po uzoru na Njemačku, potiče se istraživanje političkih umorstava emigranata, a neke su države od Kongresa zatražile pomoć, rekao je Ćorić ne želeći iznositi pojedinosti o karakteru te pomoći.

Hrvatski zakon o europskom uhidbenom nalogu neprihvatljiv je za demokratski svijet, ruši vjerodostojnost Hrvatske i ugrožava odnose s Njemačkom, ocijenio je predsjednik Kongresa Mijo Marić. Kongresnici su za srpanj 2014. najavili Hrvatske svjetske igre mladih na kojima se u Zagrebu očekuje oko tisuću sportaša i još pet-šest tisuća drugih posjetitelja. Okupljanju u prigodi 20. obljetnice osnivanja, kongresnici su dali visoku ocjenu, a uvjereni su i kako Kongres ima dobru budućnost. Težište budućeg rada bit će mu gospodarstvo, odnosno povezivanje potencijala Domovine i iseljeništva te privlačenje mladih. HSK izrazio je nadu da će Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske jednog dana prerasti u ministarstvo iseljeništva.

HSK krovna je iseljenička udruga, okuplja 30 nacionalnih kongresa iz 30 država u kojima hrvatski iseljenici žive u većem broju. Kao nevladina udruga, Kongres je član UN-a sa savjetodavnim statusom. (Hina)

http://www.matis.hr/index.php/hr/aktivnosti/dogadanja/2482-konferencija-za-novinare-hsk

20 obljetnica Hrvatskog svjetskog kongresa

20 obljetnica Hrvatskog svjetskog kongresa
Predstojnica Krstičević pozdravila skup u ime premijera MIlanovića

Obilježavajući 20. obljetnicu osnutka, u Zagrebu je 23. srpnja 2013., svečano otvoren Sastanak Središnjeg odbora Hrvatskog svjetskog kongresa, krovne udruge iseljenih Hrvata. 

Mr.sc. Daria Krstičević, predstojnica Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske skupu je nazočila kao izaslanica g. Zorana Milanovića, predsjednika Vlade Republike Hrvatske. Zahvalivši na svemu što je HSK i hrvatsko iseljeništvo učinilo za Republiku Hrvatsku u proteklih 20 godina, predstojnica Krstičević je tom prigodom istaknula: „Hrvati izvan RH neprocjenjiv su potencijal društvenog i gospodarskog razvitka RH. Jačanje postojećih i izgradnja novih instrumenata zaštite Hrvata izvan RH kao i jačanje suradnje s institucijama i udrugama Hrvata izvan RH te vladama njihovih domicilnih država od prioritetnog je značaja za RH. Svoju skrb i brigu za Hrvate izvan Republike Hrvatske i našu iskrenu želju za daljnjim jačanjem naših veza i suradnje, te očuvanja bogate hrvatske tradicije i kulture, Vlada Republike Hrvatske pokazala je donošenjem Zakona o odnosima RH s Hrvatima izvan RH, usvajanjem Strategije te osnivanjem Državnog ureda za Hrvate izvan RH.“ 

Predstojnica Krstičević je naglasila kako je, radi ostvarenja temeljnih strateških odrednica u kreiranju i provedbi politike, aktivnosti i programa prema Hrvatima izvan RH, osnovan i Savjet Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske, čija se prva sjednica očekuje krajem ove godine. 

Dvadeseta obljetnica krovne iseljeničke udruge bila je prilika da se zbroji učinjeno i propušteno te da se progovorio aktualnim pitanjima. Lobiranje za Hrvatsku, nastojanje da se čuje istina o njoj, očuvanje kulture, identiteta i pomoć u Domovinskom ratu neke su od ‘stvari’ koje je iseljena Hrvatska, volonterski i o svojem trošku, učinila za Domovinu, podsjetio je predsjednik HSK Mijo Marić. Golem je i financijski doprinos iseljeništva, oni su Hrvatskoj druga gospodarska grana, rekao je Marić i dodao da se promijenila i struktura iseljenika. “To više nisu bauštelci, nego mladi, obrazovani ljudi integrirani u svoje zajednice”, poručio je predsjednik Kongresa.

Poseban pečat svečanom otvorenju dao je fra Šimun Šito Čorić, glasnogovornik HSK i jedan od utemeljitelja krovne udruge iseljenih Hrvata, podsjetivši sve nazočne na same početke rada kao i bogat i djelotvoran put hrvatskog izvandomovinstva kroz 20 godina. – Puno emocija i rada je u ovoj organizaciji, koja pripada svima nama jer domovina i iseljeništvo za mene je nedjeljivo… mi smo jedna duša i jedno srce – rekao je fra Šito.

Na svečanosti u povodu 20. obljetnice HSK bili su izaslanici iz 20 zemalja, predstavnici hrvatskih vlasti i političkih stranaka te osobe iz javnog života. Nakon svečanog otvorenja, delegati Kongresa nastavili su sa radnim djelom, te posjetom Oltaru domovine i Medvedgradu. 

Slijedećeg dana, izaslanstvo HSK posjetilo je Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Na sastanku se razgovaralo o Hrvatskim svjetskim igrama koje će se održati slijedeće godine u Republici Hrvatskoj, a kojima je pokrovitelj Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Razgovaralo se i o nekim ključnim iseljeničkim temama te o značaju i ulozi hrvatskog iseljeništva. Predstojnica Krstičević je još jedanput zahvalila članovima Hrvatskog svjetskog kongresa na svemu što čine za dobrobit hrvatskih iseljenika u svijetu.

23 07.2013. Pogledaj galeriju →
http://www.hrvatiizvanrh.hr/hr/novost/116/20-obljetnica-hrvatskog-svjetskog-kongresa



Predsjednik Josipović primio izaslanstvo Hrvatskog svjetskog kongresa

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović jučer je primio je izaslanstvo Hrvatskog svjetskog kongresa, neprofitne, nevladine i nestranačke organizacije koja okuplja i povezuje hrvatske iseljeničke udruge i ustanove izvan domovine.

Predstavnici Hrvatskog svjetskog kongresa borave u Zagrebu povodom obilježavanja 20. obljetnice svog rada i djelovanja. Prilikom susreta predstavnici izaslanstva upoznali su predsjednika Josipovića sa svojim dosadašnjim radom te namjerom održavanja Hrvatskih svjetskih igara slijedeće godine. Razgovaralo se i o nekim ključnim iseljeničkim temama te o značaju i ulozi hrvatskog iseljeništva. Predsjednik Republike, čestitajući obljetnicu djelovanja Hrvatskog svjetskog kongresa, zahvalio je članovima na njihovom doprinosu u stvaranju uvjeta za što uspješnije djelovanje iseljeničkih udruga kao i na svemu što čine za dobrobit hrvatskih iseljenika u svijetu.

(Ured predsjednika) July 23, 2013
http://www.matis.hr/index.php/hr/novosti/2462-predsjednik-josipovic-primio-izaslanstvo-hrvatskog-svjetskog-kongresa



Predsjednik Josipović primio izaslanstvo Hrvatskog svjetskog kongresa

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović primio je izaslanstvo Hrvatskog svjetskog kongresa, neprofitne, nevladine i nestranačke organizacije koja okuplja i povezuje hrvatske iseljeničke udruge i ustanove izvan domovine. Predstavnici Hrvatskog svjetskog kongresa borave u Zagrebu povodom obilježavanja 20. obljetnice svog rada i djelovanja.

Prilikom susreta predstavnici izaslanstva upoznali su predsjednika Josipovića sa svojim dosadašnjim radom te namjerom održavanja Hrvatskih svjetskih igara slijedeće godine. Razgovaralo se i o nekim ključnim iseljeničkim temama te o značaju i ulozi hrvatskog iseljeništva.

Predsjednik Republike, čestitajući obljetnicu djelovanja Hrvatskog svjetskog kongresa, zahvalio je članovima na njihovom doprinosu u stvaranju uvjeta za što uspješnije djelovanje iseljeničkih udruga kao i na svemu što čine za dobrobit hrvatskih iseljenika u svijetu.

Zagreb, 22. srpnja 2013. Ured predsjednika
http://www.predsjednik.hr/22072013

European Court of Human Rights – Ljubljanska banka #1

Hrvatska radio televizija

European Court of Human Rights

FOURTH SECTION

CASE OF ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA, CROATIA, SERBIA, SLOVENIA AND THE FORMER YUGOSLAV REPUBLIC OF MACEDONIA

(Application no. 60642/08)

JUDGMENT

STRASBOURG
6 November 2012

This judgment will become final in the circumstances set out in Article 44 § 2 of the Convention. It may be subject to editorial revision.

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT 1

In the case of Ališić and Others v. Bosnia and Herzegovina, Croatia, Serbia, Slovenia and the former Yugoslav Republic of Macedonia,

The European Court of Human Rights (Fourth Section), sitting as a Chamber composed of:
Nicolas Bratza, President, Lech Garlicki, Nina Vajić, Boštjan M. Zupančič, Ljiljana Mijović, Dragoljub Popović, Mirjana Lazarova Trajkovska, judges,

and Lawrence Early, Section Registrar, Having deliberated in private on 11 October 2012, Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1. The case originated in an application (no. 60642/08) against Bosnia and Herzegovina, Croatia, Serbia, Slovenia and the former Yugoslav Republic of Macedonia lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) by three citizens of Bosnia and Herzegovina, Ms Emina Ališić, Mr Aziz Sadžak and Mr Sakib Šahdanović (“the applicants”), on 30 July 2005. The first applicant is also a German citizen.

2. The applicants were represented by Mr B. Mujčin, a lawyer practising in Germany. The Bosnian-Herzegovinian, Croatian, Serbian, Slovenian and Macedonian Governments (“the Governments”) were represented by their Agents, Ms M. Mijić, Ms Š. Stažnik, Mr S. Carić, Ms N. Pintar Gosenca and Mr K. Bogdanov, respectively.

3. The applicants alleged that they were still not able to withdraw their “old” foreign-currency savings from their accounts at the Sarajevo branch of Ljubljanska Banka Ljubljana and the Tuzla branch of Investbanka.

4. By a decision of 17 October 2011, the Court joined to the merits the issue of the exhaustion of domestic remedies and declared the application admissible.

5. The parties filed further written observations on the merits (Rule 59 § 1 of the Rules of Court). The Chamber having decided, after consulting the parties, that no hearing on the merits was required (Rule 59 § 3), the parties replied in writing to each other’s observations.

2 ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT

THE FACTS
I. THE CIRCUMSTANCES OF THE CASE

6. The applicants were born in 1976, 1949 and 1952, respectively, and live in Germany.

7. Before the dissolution of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia (“the SFRY”), Ms Ališić and Mr Sadžak deposited foreign currency in the then Ljubljanska Banka Sarajevo and Mr Šahdanović in the Tuzla branch of Investbanka. It would appear that the balance in their accounts is 4,715.56 German marks (DEM), DEM 129,874.30 and DEM 63,880.44, respectively. Mr Šahdanović also has 73 US dollars (USD) and 4 Austrian schillings in his accounts.

II. RELEVANT DOMESTIC LAW AND PRACTICE
A. The SFRY

8. Until the 1989/90 economic reforms, the commercial banking system consisted of basic and associated banks. Basic banks were as a rule founded and controlled by socially owned companies1 based in the same territorial unit (that is, in one of the Republics – Bosnia and Herzegovina, Croatia, Macedonia, Montenegro, Serbia and Slovenia – or Autonomous Provinces – Kosovo and Vojvodina). The founders of Ljubljanska Banka Sarajevo were thus 16 socially owned companies from Bosnia and Herzegovina (such as Energoinvest Sarajevo, Gorenje Bira Bihać, Šipad Sarajevo, Velepromet Visoko, Đuro Salaj Mostar) and Pamučni kombinat Vranje from Serbia. At least two basic banks could form an associated bank, while preserving their separate legal personality. In 1978 Ljubljanska Banka Sarajevo, Ljubljanska Banka Zagreb, Ljubljanska Banka Skopje and some other basic banks thus founded an associated bank – Ljubljanska Banka Ljubljana. Similarly, in 1978 Investbanka and a number of other basic banks founded Beogradska udružena Banka Beograd. In the SFRY there were approximately 150 basic and 9 associated banks (Jugobanka Beograd, Beogradska Udružena Banka, Privredna Banka Sarajevo, Vojvođanska Banka Novi Sad, Kosovska Banka Priština, Udružena Banka Hrvatske Zagreb, Ljubljanska Banka Ljubljana, Stopanska Banka Skopje and Investiciona Banka Titograd).

9. Being hard-pressed for hard currency, the SFRY made it attractive for its expatriates and other citizens to deposit foreign currency with its banks.

1. The concept of “social ownership”, while it does exist in other countries, was particularly highly developed in the SFRY (see Medjad, The fate of the Yugoslav model: A case against legal conformity, American Journal of Comparative Law 52/1 (2004), pp. 287- 319).

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT 3

Such deposits earned high interest (the annual interest rate often exceeded 10%). Moreover, they were guaranteed by the State (see section 14(3) of the Foreign-Currency Transactions Act 19851 and section 76(1) of the Banks and Other Financial Institutions Act 19892). The State guarantee was to be activated in case of the bankruptcy or “manifest insolvency” of a bank at the request of the bank (section 18 of the Banks and Other Financial Institutions Insolvency Act 19893 and the relevant secondary legislation4). None of the banks under consideration in the present case made such a request. It should be emphasised that savers could not request the activation of the guarantee on their own. They were nevertheless entitled, in accordance with the Civil Obligations Act 19785, to collect their deposits at any time, together with accrued interest, from basic banks (see sections 1035 and 1045 of that Act).

10. Beginning in the mid 1970s, the commercial banks incurred foreign-exchange losses because the dinar exchange rate depreciated. In response, the SFRY set up a system for “redepositing” of foreign currency, allowing commercial banks to transfer citizens’ foreign-currency deposits to the National Bank of Yugoslavia (“the NBY”), which assumed the currency risk (see section 51(2) of the Foreign-Currency Transactions Act 19776). Although the system was optional, commercial banks did not have another option as they were not allowed to maintain foreign-currency accounts with foreign banks, as was necessary to make payments abroad, nor were they allowed to grant foreign-currency loans. Virtually all foreign currency was therefore redeposited with the NBY. It should be emphasised, however, that only a fraction of that money was physically transferred to the NBY (see Kovačić and Others v. Slovenia [GC], nos. 44574/98, 45133/98 and 48316/99, §§ 36 and 39, 3 October 2008; see also decision AP 164/04 of the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina of 1 April 2006, § 53).

11. With regard to Ljubljanska Banka Sarajevo, the redepositing scheme functioned as follows. Pursuant to a series of agreements between that bank, Ljubljanska Banka Ljubljana, the National Bank of Bosnia and Herzegovina and the National Bank of Slovenia, Ljubljanska Banka Sarajevo had to ship on a monthly basis any difference between foreign currency deposited and foreign currency withdrawn to the National Bank of Slovenia. The foreign currency so shipped was recorded as a claim of Ljubljanska Banka Sarajevo against the NBY. The Slovenian Government maintained in the present case that the National Bank of Slovenia then shipped all those funds to the NBY, but they failed to provide any proof in that regard. They proved only that a part of those funds had been shipped back to Ljubljanska Banka Sarajevo at the request of that bank to meet its liquidity needs (in the period when more foreign currency was withdrawn than deposited). The exact figures are: in 1984 DEM 57,389, 894 was shipped to Ljubljana and DEM 150,187 back to Sarajevo; in 1985 DEM 59,465,398 was shipped to Ljubljana and DEM 71,270 back to Sarajevo, in 1986 DEM 19,794,416 was shipped to Ljubljana and DEM 1,564,823 back to Sarajevo, and so on. In total, between 1984 and 1991 DEM 244,665,082 was shipped to Ljubljana and DEM 41,469,528 (that is, less than 17%) back to Sarajevo.

1. Zakon o deviznom poslovanju, Official Gazette of the SFRY nos. 66/85, 13/86, 71/86, 2/87, 3/88, 59/88, 85/89, 27/90, 82/90 and 22/91. 2. Zakon o bankama i drugim finansijskim organizacijama, Official Gazette of the SFRY nos. 10/89, 40/89, 87/89, 18/90, 72/90 and 79/90.

3 Zakon o sanaciji, stečaju i likvidaciji banaka i drugih finansijskih organizacija, Official Gazette of the SFRY nos. 84/89 and 63/90.

4. Odluka o načinu izvršavanja obaveza Federacije po osnovu jemstva za devize na deviznim računima i deviznim štednim ulozima građana, građanskih pravnih lica i stranih fizičkih lica, Official Gazette of the SFRY no. 27/90.

5. Zakon o obligacionim odnosima, Official Gazette of the SFRY nos. 29/78, 39/85, 45/89 and 57/89.

6. Zakon o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima, Official Gazette of the SFRY nos. 15/77, 61/82, 77/82, 34/83, 70/83 and 71/84.

4 ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT

12. Another relevant factor is that basic banks were granted dinar loans (initially, interest-free) by the NBY in return for the value of the redeposited foreign currency. The dinars so received were used by basic banks to give credits, at interest rates below the rate of inflation, to companies based, as a rule, in the same territorial unit (for instance, in the case of Ljubljanska Banka Sarajevo, such credits were given to Polietilenka Bihać, Gorenje Bira Bihać, Šipad Šator Glamoč, Bilećanka Bileća, UPI Sarajevo, Soko Komerc Mostar, Rudi Čajavec Banja Luka, Velepromet Visoko, and so on).

13. In 1988 the redepositing system was brought to an end (by virtue of section 103 of the Foreign-Currency Transactions Act 1985, as amended on 15 October 1988). Banks were given permission to open foreign-currency accounts with foreign banks. Ljubljanska Banka Sarajevo, like other banks, seized that opportunity and deposited in total USD 13.5 million with foreign banks in the period from October 1988 until December 1989.

14. Within the framework of the 1989/90 reforms, the SFRY abolished the system of basic and associated banks described above. This shift in the banking regulations allowed some basic banks to opt for an independent status, while other basic banks became branches (without legal personality) of the former associated banks to which they had formerly belonged. On 1 January 1990 Ljubljanska Banka Sarajevo thus became a branch (without legal personality) of Ljubljanska Banka Ljubljana and the latter took over the former’s rights, assets and liabilities. By contrast, Investbanka became an independent bank with its headquarters in Serbia and a number of branches in Bosnia and Herzegovina (including the Tuzla branch at which Mr Šahdanović had accounts). Moreover, the convertibility of the dinar was declared and very favourable exchange rates were fixed by the NBY. It led to a massive withdrawal of foreign currency from commercial banks. The SFRY therefore resorted to emergency measures restricting to a large extent the withdrawals of foreign-currency deposits. For example, as of December 1990, when section 71 of the Foreign-Currency Transactions Act 1985 was amended, savers could use their savings only to pay for imported goods or services for their own or close relatives’ needs, to purchase foreign-currency bonds, to make testamentary gifts for scientific or humanitarian purposes, or to pay for life insurance with a local insurance company (before, they could use their deposits also to pay for goods and services abroad). In addition, section 3 of a decision of the SFRY Government of April 19911, which was in force until 8 February 1992, and section 17c of a decision of the NBY of January 19912, which the Constitutional Court of the SFRY declared unconstitutional on 22 April 1992, limited the amount which savers could withdraw or use for the above purposes to DEM 500 at a time, but not more than DEM 1,000 per month.

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT 5

15. The SFRY disintegrated in 1991/92. In the successor States, foreign currency deposited beforehand is customarily referred to as “old” or “frozen” foreign-currency savings.

B. Bosnia and Herzegovina

1. Law and practice concerning “old” foreign-currency savings

16. In 1992 Bosnia and Herzegovina took over the statutory guarantee for “old” foreign-currency savings from the SFRY (see section 6 of the SFRY Legislation Application Act 19923). Although the relevant statutory provisions were not clear in that regard, the National Bank of Bosnia and Herzegovina held that the guarantee covered “old” foreign-currency savings in domestic banks only (see its report 63/94 of 8 August 19944).

17. While during the war all “old” foreign-currency savings remained frozen, withdrawals were exceptionally allowed on humanitarian grounds and in some other special cases (see the relevant secondary legislation5).

1. Odluka o načinu na koji ovlašćene banke izvršavaju naloge za plaćanje domaćih fizičkih lica devizama sa njihovih deviznih računa i deviznih štednih uloga, Official Gazette of the SFRY nos. 28/91, 34/91, 64/91 and 9/92.

2. Odluka o načinu vođenja deviznog računa i deviznog štednog uloga domaćeg i stranog fizičkog lica, Official Gazette of the SFRY nos. 6/91, 30/91, 36/91 and 25/92.

3. Uredba sa zakonskom snagom o preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se u Bosni i Hercegovini primjenjuju kao republički zakoni, Official Gazette of the Republic of Bosnia and Herzegovina no. 2/92.

4. A copy thereof was provided by the Bosnian-Herzegovinian authorities.

5. Odluka o uslovima i načinu isplata dinara po osnovu definitivne prodaje devizne štednje domaćih fizičkih lica i korišćenju deviza sa deviznih računa i deviznih štednih uloga domaćih fizičkih lica za potrebe liječenja i plaćanja školarine u inostranstvu, Official Gazette of the Republic of Bosnia and Herzegovina no. 4/93; Odluka o uslovima i načinu davanja kratkoročnih kredita bankama na osnovu definitivne prodaje deponovane devizne štednje građana i efektivno prodatih deviza od strane građana, Official Gazette of the Republika Srpska nos. 10/93 and 2/94; and Odluka o ciljevima i zadacima monetarno- kreditne politike u 1995, Official Gazette of the Republic of Bosnia and Herzegovina nos. 11/95 and 19/95.

6 ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT

18. After the 1992-95 war, each of the Entities (the Federation of Bosnia and Herzegovina – “the FBH” – and the Republika Srpska) enacted its own legislation on “old” foreign-currency savings. Only the FBH legislation is relevant in the present case, given that the branches in issue are situated in that Entity. In 1997 the FBH assumed liability for “old” foreign-currency savings in banks and branches placed in its territory (see section 3(1) of the Claims Settlement Act 19971 and the Non-Residents’ Claims Settlement Decree 19992). Such savings remained frozen, but they could be used to purchase State-owned flats and companies under certain conditions (section 18 of the Claims Settlement Act 1997, as amended in August 2004).

19. In 2004 the FBH enacted new legislation. It undertook to repay “old” foreign-currency savings in domestic banks in that Entity, regardless of the citizenship of the depositor concerned. Its liability for such savings in the branches of Ljubljanska Banka Ljubljana and Investbanka were expressly excluded (see section 9(2) of the Settlement of Domestic Debt Act 20043).

20. In 2006 the liability for “old” foreign-currency savings in domestic banks passed from the Entities to the State. Liability for such savings at the local branches of Ljubljanska Banka Ljubljana and Investbanka are again expressly excluded, but the State must help the clients of those branches to obtain the payment of their savings from Slovenia and Serbia, respectively (see section 2 of the Old Foreign-Currency Savings Act 20064). In addition, all proceedings concerning “old” foreign-currency savings ceased by virtue of law (see section 28 of that Act; that provision was declared constitutional by decision U 13/06 of the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina of 28 March 2008, § 35). The Constitutional Court has examined numerous individual complaints about the failure of Bosnia and Herzegovina and its Entities to pay back “old” foreign-currency savings at the domestic branches of Ljubljanska Banka Ljubljana and Investbanka: it held that neither Bosnia and Herzegovina nor its Entities were liable and ordered instead the State to help the clients of those branches to recover their savings from Slovenia and Serbia, respectively (see, for example, decisions AP 164/04 of 1 April 2006, AP 423/07 of 14 October 2008 and AP 14/08 of 21 December 2010).

1. Zakon o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije, Official Gazette of the FBH nos. 27/97, 8/99, 45/00, 54/00, 32/01, 27/02, 57/03, 44/04, 79/07 and 65/09.

2. Uredba o ostvarivanju potraživanja lica koja su imala deviznu štednju u bankama na teritoriju Federacije, a nisu imala prebivalište na teritoriju Federacije, Official Gazette of the FBH no. 44/99.

3. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije, Official Gazette of the FBH nos. 66/04, 49/05, 35/06, 31/08, 32/09 and 65/09.

4. Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, Official Gazette of Bosnia and Herzegovina nos. 28/06, 76/06 and 72/07.

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT 7

2. Status of the Sarajevo branch of Ljubljanska Banka Ljubljana

21. In 1990 Ljubljanska Banka Sarajevo became a branch, without legal personality, of Ljubljanska Banka Ljubljana and the latter took over the former’s rights, assets and liabilities. Pursuant to the companies register, the Sarajevo branch acted on behalf and for the account of the parent bank. On 31 December 1991 the amount of foreign-currency savings at the Sarajevo branch was approximately DEM 250,000,000, but it would appear that less than DEM 350,000 was in the vault of the Sarajevo branch on that date. While it is unclear what happened with the remaining sum, it is likely that most of it ended up in Slovenia (see paragraph 11 above).

22. A domestic bank, Ljubljanska Banka Sarajevo, was set up in 1993. It assumed Ljubljanska Banka Ljubljana’s liability for “old” foreign-currency savings at the Sarajevo branch. In 1994 the National Bank of Bosnia and Herzegovina carried out an inspection and noted many shortcomings. First of all, its management had not been properly appointed and it was not clear who its shareholders were. The National Bank therefore appointed a director of Ljubljanska Banka Sarajevo. Secondly, as a domestic bank, Ljubljanska Banka Sarajevo could not have assumed a foreign bank’s liability for “old” foreign-currency savings, as this would impose new financial obligations on the State (as the State was the statutory guarantor for “old” foreign-currency savings in all domestic banks). The National Bank ordered that a closing balance sheet for the Sarajevo branch of Ljubljanska Banka Ljubljana as at 31 March 1992 be drawn up urgently and that its relations with the parent bank be defined. However, according to the companies register, Ljubljanska Banka Sarajevo had remained liable for “old” foreign-currency savings at Ljubljanska Banka Ljubljana’s Sarajevo branch until November 2004 (see paragraph 24 below). Accordingly, it continued to administer the savings of clients of the Sarajevo branch; those savings were used in the privatisation process in the FBH (see paragraph 18 above); and a domestic court ordered Ljubljanska Banka Sarajevo to pay those savings in one case (see Višnjevac v. Bosnia and Herzegovina (dec.), no. 2333/04, 24 October 2006).

23. In 2003 the FBH Banking Agency placed that domestic bank under its provisional administration for the reason that it had undefined relations with the foreign Ljubljanska Banka Ljubljana.

24. By virtue of an amendment to the Companies Register Act 20001, in 2003 the FBH Parliament extended the statutory time-limit for the deletion of war-time entries in the companies register until 10 April 2004. Shortly thereafter, in November 2004 the Sarajevo Municipal Court decided that the domestic Ljubljanska Banka Sarajevo was not the successor of the Sarajevo branch of the foreign Ljubljanska Banka Ljubljana; that it was not liable for “old” foreign-currency savings in that branch; and that, as a result, the 1993 entry in the companies register stating otherwise must be deleted.

1. Zakon o postupku upisa pravnih lica u sudski registar, Official Gazette of the FBH nos. 4/00, 49/00, 32/01, 19/03 and 50/03.

8 ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT

25. In 2006 the domestic Ljubljanska Banka Sarajevo sold its assets and let out premises and equipment belonging to Ljubljanska Banka Ljubljana’s Sarajevo branch to a Croatian company which, in return, undertook to pay debts of Ljubljanska Banka Sarajevo. While endorsing that agreement, the FBH Government emphasised that all premises and archives of Ljubljanska Banka Ljubljana’s Sarajevo branch remained under the care of the FBH Government pending the final determination of the status of that branch.

26. In 2010 the competent court started bankruptcy proceedings against the domestic Ljubljanska Banka Sarajevo. They are still pending.

3. Status of the Tuzla branch of Investbanka

27. The Tuzla branch of Investbanka has at all times had the status of a branch without legal personality. The size of “old” foreign-currency savings at that branch was approximately USD 67 million (approximately DEM 100 million) on 31 December 1991. The branch closed on 1 June 1992 and it has never resumed its activities. It is unclear what happened with its funds, but given the manner in which the redepositing scheme was administered (see paragraph 11 above), it is likely that most of them ended up in Serbia.

28. In 2002 the competent court in Serbia made a bankruptcy order against Investbanka. The Serbian authorities then sold the premises of the FBH branches of Investbanka (those in the Republika Srpska had been sold in 1999). The bankruptcy proceedings are still pending.

29. In 2010 the FBH Government placed the premises and archives of the FBH branches of Investbanka under its care, but it would appear that Investbanka no longer has any premises or archives in the FBH.

30. In 2011, at the request of the FBH authorities, the Serbian authorities started a criminal investigation into the manner in which the archives of the Tuzla branch had been transferred to the Serbian territory in 2008.

C. Croatia

31. The Croatian Government argued that they had repaid “old” foreign- currency savings in domestic banks and their foreign branches, regardless of the citizenship of the depositor concerned. Indeed, it is clear that they repaid such savings of Bosnian-Herzegovinian citizens in Bosnian-Herzegovinian branches of Croatian banks. However, the Slovenian Government provided decisions of the Supreme Court of Croatia (Rev 3015/1993-2 of 1994, Rev 3172/1995-2 of 1996 and Rev 1747 /1995-2 of 1996) holding that the term used in that legislation (građanin) meant a Croatian citizen and argued that it was not excluded that the Bosnian-Herzegovinian citizens in issue were also Croatian citizens or that an ad hoc agreement had been concluded.

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT 9

32. Croatia also repaid its citizens’ “old” foreign-currency savings which had been transferred from Ljubljanska Banka Ljubljana’s Zagreb branch to domestic banks at the request of the depositors concerned (see section 14 of the Old Foreign-Currency Savings Act 19931 and the relevant secondary legislation2). Apparently, about two thirds of all clients of that branch used that possibility. As to its remaining clients, whose “old” foreign-currency savings allegedly amount to approximately DEM 300 million, some of them have pursued civil proceedings in the Croatian courts and 63 of them have obtained their “old” foreign-currency savings from a forced sale of assets of that branch located in Croatia (decisions of the Osijek Municipal Court of 8April 2005 and 15 June 2010)3. Some others are pursuing civil proceedings in the Slovenian courts (see paragraph 38 below).

D. Serbia

33. In the direct aftermath of the dissolution of the SFRY, “old” foreign-currency savings in domestic banks remained frozen, but withdrawals were exceptionally allowed on humanitarian grounds regardless of the citizenship of the depositor concerned (see the relevant secondary legislation4).

34. In 1998 and then again in 2002 Serbia agreed to repay “old” foreign- currency savings in domestic branches of domestic banks of its citizens and of citizens of all States other than the successor States of the SFRY. All savings of citizens of the SFRY successor States and all savings in domestic banks’ branches located in those States remained frozen pending succession negotiations. Moreover, all proceedings concerning “old” foreign-currency savings ceased by virtue of law in accordance with sections 21 and 22 of the Old Foreign-Currency Savings Act 19981 and sections 21 and 36 of the Old Foreign-Currency Savings Act 20022.

1. Zakon o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske, Official Gazette of the Republic of Croatia no. 106/93.

2. Pravilnik o utvrđivanju uvjeta i načina pod kojima građani mogu prenijeti svoju deviznu štednju s organizacijske jedinice banke čije je sjedište izvan Republike Hrvatske na banke u Republici Hrvatskoj, Official Gazette of the Republic of Croatia no. 19/94.

3. A copy thereof was provided by the Slovenian Government (annexes nos. 273-74).

4. Odluka o uslovima i načinu davanja kratkoročnih kredita bankama na osnovu definitivne prodaje deponovane devizne štednje građana, Official Gazette of the Federal Republic of Yugoslavia nos. 42/93, 49/93, 71/93 and 77/93; Odluka o uslovima i načinu isplate dela devizne štednje građana koja je deponovana kod NBJ, Official Gazette nos. 42/94, 44/94 and 50/94; Odluka o uslovima i načinu isplate dela devizne štednje građana koja je deponovana kod NBJ, Official Gazette nos. 10/95, 52/95, 58/95, 20/96, 24/96 and 30/96; and Odluka o privremenom obezbeđivanju i načinu i uslovima isplate sredstava ovlašćenim bankama na ime dinarske protivvrednosti dela devizne štednje deponovane kod NBJ isplaćene građanima za određene namene, Official Gazette nos. 41/96, 21/98 and 4/99.

10 ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT

35. In January 2002 the competent court in Serbia made a bankruptcy order against Investbanka. As a result, the State guarantee on “old” foreign-currency savings was activated (section 18 of the Banks and Other Financial Institutions Insolvency Act 1989 and section 135 of the Foreign-Currency Transactions Act 19953). 322 clients of Bosnian-Herzegovinian branches of Investbanka unsuccessfully applied to be paid back within the context of the bankruptcy proceedings; 20 of them then pursued civil proceedings against Investbanka, but to no avail. The bankruptcy proceedings are still pending.

E. Slovenia

36. In 1991 Slovenia assumed the statutory guarantee from the SFRY for “old” foreign-currency savings in domestic branches of all banks, regardless of the citizenship of the depositor concerned (see Article 19 § 3 of the Basic Constitutional Charter Constitutional Act 19914 and section 1 of the Old Foreign-Currency Savings Act 19935). While, as a rule, anyone who shows legal interest may petition that abstract constitutionality review proceedings be initiated (section 24 of the Constitutional Court Act 20076), the Slovenian Constitutional Court held that the Basic Constitutional Charter Constitutional Act 1991 was not subject to such a review (see its decisions nos. U-I-332/94 of 11 April 1996 and U-I-184/96 of 20 June 1996).

37. After futile attempts to register the Sarajevo branch of Ljubljanska Banka Ljubljana as a separate bank (see the correspondence between the NBY and the National Bank of Bosnia and Herzegovina of October 1991 stressing the unlawfulness of such proposals as Slovenia had meanwhile become an independent State and Ljubljanska Banka Ljubljana a foreign bank7), Slovenia nationalised and then, in 1994, restructured Ljubljanska Banka Ljubljana itself1. A new bank, Nova Ljubljanska Banka, took over Ljubljanska Banka Ljubljana’s domestic assets and liabilities. The old bank retained the liability for “old” foreign-currency savings in its branches in the other successor States and the related claims against the NBY.

1. Zakon o izmirenju obaveza po osnovu devizne štednje građana, Official Gazette of the Federal Republic of Yugoslavia nos. 59/98, 44/99 and 53/01.

2. Zakon o regulisanju javnog duga Savezne Republike Jugoslavije po osnovu devizne štednje građana, Official Gazette of the Federal Republic of Yugoslavia no. 36/02.

3. Zakon o deviznom poslovanju, Official Gazette of the Federal Republic of Yugoslavia nos. 12/95, 29/97, 44/99, 74/99 and 73/00.

4. Ustavni zakon za izvedbo Temeljne ustavne listine o samostojnosti in neodvisnosti RS, Official Gazette of the Republic of Slovenia no. 1/91.

5. Zakon o poravnavanju obveznosti iz neizplačanih deviznih vlog, Official Gazette of the Republic of Slovenia no. 7/93.

6. Zakon o ustavnem sodišču (uradno prečiščeno besedilo), Official Gazette of the Republic of Slovenia no. 64/07.

7. A copy thereof was provided by the Bosnian-Herzegovinian authorities.

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT 11

38. In 1997 all proceedings concerning “old” foreign-currency savings in the old Ljubljanska Banka’s branches in the other successor States were stayed pending the outcome of the succession negotiations2. In December 2009 the Constitutional Court of Slovenia, upon a constitutional petition of two Croatian savers, declared that measure unconstitutional3. The Ljubljana District Court has thereafter rendered numerous judgments ordering the old Ljubljanska Banka to pay “old” foreign-currency savings in its Sarajevo and Zagreb branches together with interest. It held that the relationship between the old Ljubljanska Banka and its clients at those branches was of a private-law nature. The fact that some foreign currency had allegedly been shipped to the NBY and that succession negotiations were pending was considered irrelevant. Similarly, it considered irrelevant the decisions regarding the status of the Sarajevo branch set out in paragraphs 22-24 above. At least one such judgment, concerning the Sarajevo branch, has become final (judgment P 119/1995-I of 16 November 2010). A number of clients of the Sarajevo and Zagreb branches have pursued civil proceedings also against the Republic of Slovenia, but in vain. The Ljubljana District Court has rejected such claims in three cases (as no appeals have been lodged, those decisions have become final). Around 10 similar cases are apparently still pending.

F. The former Yugoslav Republic of Macedonia

39. It paid back “old” foreign-currency savings in domestic banks and local branches of foreign banks, such as the Skopje branch of Ljubljanska Banka Ljubljana, regardless of the citizenship of the depositor concerned4.

1. Ustavni zakon o dopolnitvah ustavnega zakona za izvedbo Temeljne ustavne listine o samostojnosti in neodvisnosti Republike Slovenije, Official Gazette of the Republic of Slovenia no. 45/94.

2. Zakon o dopolnitvah zakona o Skladu Republike Slovenije za sukcesijo, Official Gazette of the Republic of Slovenia no. 40/97.

3. The decision published in the Official Gazette of the Republic of Slovenia no. 105/09.

4. Закон за преземање на депонираните девизни влогови на граѓаните од страна на Република Македонија, “Official Gazette of the Republic of Macedonia” no. 26/92; Закон за гаранција на Република Македонија за депонираните девизни влогови на граѓаните и за обезбедување на средства и начин за исплата на депонираните девизни влогови на граѓаните во 1993 и 1994, Official Gazette nos. 31/93, 70/94, 65/95 and 71/96; and Закон за начинот и постапката на исплатување на депонираните девизни влогови на граѓаните по кои гарант е Република Македонија, Official Gazette nos. 32/00, 108/00, 4/02 and 42/03.

12 ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT

III. RELEVANT INTERNATIONAL LAW AND PRACTICE

A. Relevant international law concerning State succession

40. The matter of State succession is regulated by customary rules, partly codified in the 1978 Vienna Convention on Succession of States in respect of Treaties and the 1983 Vienna Convention on Succession of States in respect of State Property, Archives and Debts1. Although the latter treaty is not yet in force and only three respondent States are parties to it as of today (Croatia, Slovenia and the former Yugoslav Republic of Macedonia), it is a well-established principle of international law that, even if a State has not ratified a treaty, it may be bound by one of its provisions in so far as that provision reflects customary international law, either codifying it or forming a new customary rule (see Cudak v. Lithuania [GC], no. 15869/02, § 66, ECHR 2010, and judgment of the International Court of Justice in the North Sea Continental Shelf Cases of 20 February 1969, § 71).

41. The fundamental rule is that States must together settle all aspects of succession by agreement (see Opinion No. 9 of the Arbitration Commission of the International Conference on the Former Yugoslavia2, and Article 6 of the 2001 Guiding Principles on State Succession in Matters of Property and Debts of the Institute of International Law). If one of the States refused to cooperate, it would be in breach of that obligation and would be liable internationally (Opinion No. 12 of the Arbitration Commission). While it is not required that each category of property and debts of a predecessor State be divided in equitable proportions, an overall outcome must be an equitable division (Article 41 of the 1983 Vienna Convention; Opinion No. 13 of the Arbitration Commission; Articles 8, 9 and 23 of the Guiding Principles).

B. Agreement on Succession Issues

42. This Agreement was the result of nearly ten years of negotiations under the auspices of the International Conference on the former Yugoslavia and the High Representative (an international administrator appointed under Annex 10 to the General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina). It was signed on 29 June 2001 and entered into force between Bosnia and Herzegovina, Croatia, Serbia and Montenegro (later succeeded by Serbia), Slovenia and the former Yugoslav Republic of Macedonia on 2 June 2004.

1. In 1983 the SFRY signed that treaty. In 2001 the Federal Republic of Yugoslavia lodged an instrument advising its intent to maintain the signature made by the SFRY.

2. The Commission was set up by the European Community and its Member States in 1991. It handed down fifteen opinions pertaining to legal issues arising from the dissolution of the SFRY (see International Law Reports 92 (1993), pp. 162-208, and 96 (1994), pp. 719-37).

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT 13

43. The issue of “old” foreign-currency savings was a contentious one. The successor States had different views as to whether that issue should be dealt with as a liability of the SFRY under Annex C (Financial Assets and Liabilities) or as a private-law issue under Annex G (Private Property and Acquired Rights)1. Neither could those States agree whether the guarantees of the SFRY of “old” foreign-currency savings should be taken over by the State in which the parent bank in issue had its head office or by the State in which the deposit had actually been made. The following provisions were eventually included in Annex C to the Agreement:

Article 2 § 3 (a)

“Other financial liabilities [of the SFRY] include:

(a) guarantees by the SFRY or its National Bank of Yugoslavia of hard currency savings deposited in a commercial bank and any of its branches in any successor State before the date on which it proclaimed independence; …”

Article 7

“Guarantees by the SFRY or its NBY of hard currency savings deposited in a commercial bank and any of its branches in any successor State before the date on which it proclaimed its independence shall be negotiated without delay taking into account in particular the necessity of protecting the hard currency savings of individuals. This negotiation shall take place under the auspices of the Bank for International Settlements.”

44. In 2001/2 four rounds of negotiations regarding the distribution of the SFRY’s guarantees of “old” foreign-currency savings were held. As the successor States could not reach an agreement, in September 2002 the Bank for International Settlements (“the BIS”) informed them that the expert, Mr Meyer, had decided to terminate his involvement in the matter and that the BIS had no further role to play in this regard. It concluded as follows:

“If, however, all five successor States were to decide at a later stage to enter into new negotiations about guarantees of hard currency savings deposits and were to seek the BIS’ assistance in this regard, the BIS would be prepared to give consideration to providing such assistance, under conditions to be agreed.”2

It appears that four successor States (all but Croatia) notified the BIS of their willingness to continue the negotiations shortly thereafter. Croatia did so in October 2010 and received a response in November 2010 which, in so far as relevant, reads as follows:

“…the BIS did recently reconsider this issue and believes that its contribution to any new round of negotiations, as part of a good offices role, could not bring added value, also bearing in mind the amount of time which lapsed since the last round of negotiations, as well as its current priorities in the field of monetary and financial stability. However, we would like to emphasise that the organisation of the bi-monthly meetings in Basel offers the practical opportunity for the governors of the successor States to discuss this matter between them on an informal basis at the BIS.” 1

1. See the travaux préparatoires of the Agreement provided by the Slovenian Government (annexes nos. 265-70).

2. A copy of that letter was provided by the Croatian Government.

14 ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT

45. It should be noted that a comparable issue of the SFRY’s guarantees of savings deposited with the Post Office Savings Bank and its branches had been settled outside the negotiations of the Agreement on Succession Issues, in that each of the States had taken over the guarantees as to the branches in its territory.

46. In accordance with Article 4 of the Agreement on Succession Issues, a Standing Joint Committee of senior representatives of the successor States was established to monitor the effective implementation of the Agreement and to serve as a forum in which issues arising in the course of its implementation could be discussed. It has so far met three times: in 2005, in 2007 and in 2009.

47. The following provisions of this Agreement are also relevant in this case:

Article 5

“(1) Differences which may arise over the interpretation and application of this Agreement shall, in the first place, be resolved in discussion among the States concerned.

(2) If the differences cannot be resolved in such discussions within one month of the first communication in the discussion the States concerned shall either

(a) refer the matter to an independent person of their choice, with a view to obtaining a speedy and authoritative determination of the matter which shall be respected and which may, as appropriate, indicate specific time-limits for actions to be taken; or

(b) refer the matter to the Standing Joint Committee established by Article 4 of this Agreement for resolution
.
(3) Differences which may arise in practice over the interpretation of the terms used in this Agreement or in any subsequent agreement called for in implementation of the Annexes to this Agreement may, additionally, be referred at the initiative of any State concerned to binding expert solution, conducted by a single expert (who shall not be a national of any party to this Agreement) to be appointed by agreement between the parties in dispute or, in the absence of agreement, by the President of the Court of Conciliation and Arbitration within the OSCE. The expert shall determine all questions of procedure, after consulting the parties seeking such expert solution if the expert considers it appropriate to do so, with the firm intention of securing a speedy and effective resolution of the difference.

(4) The procedure provided for in paragraph (3) of this Article shall be strictly limited to the interpretation of terms used in the agreements in question and shall in no circumstances permit the expert to determine the practical application of any of those agreements. In particular the procedure referred to shall not apply to

(a) The Appendix to this Agreement;

1. A copy of that letter was provided by the Croatian Government.

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT 15

(b) Articles 1, 3 and 4 of Annex B;
(c) Articles 4 and 5(1) of Annex C;
(d) Article 6 of Annex D.

(5) Nothing in the preceding paragraphs of this Article shall affect the rights or obligations of the Parties to the present Agreement under any provision in force binding them with regard to the settlement of disputes.”

Article 9

“This Agreement shall be implemented by the successor States in good faith in conformity with the Charter of the United Nations and in accordance with international law.”

C. International practice concerning a pactum de negotiando in inter-State cases

48. The obligation flowing from a pactum de negotiando, to negotiate with a view to concluding an agreement, must be fulfilled in good faith according to the fundamental principle pacta sunt servanda.

49. The International Court of Justice stated in its judgment of 20 February 1969 in the North Sea Continental Shelf Cases (§ 85):

“…the parties are under an obligation to enter into negotiations with a view to arriving at an agreement, and not merely to go through a formal process of negotiation as a sort of prior condition for the automatic application of a certain method of delimitation in the absence of agreement; they are under an obligation so to conduct themselves that the negotiations are meaningful, which will not be the case when either of them insists upon its own position without contemplating any modifications of it…”

50. The decision of the Arbitral Tribunal for the Agreement on German External Debts in the case of Greece v. the Federal Republic of Germany of 26 January 1972 reads, in so far as relevant, as follows (§§ 62-65):

“However, a pactum de negotiando is also not without legal consequences. It means that both sides would make an effort, in good faith, to bring about a mutually satisfactory solution by way of a compromise, even if that meant the relinquishment of strongly held positions earlier taken. It implies a willingness for the purpose of negotiation to abandon earlier positions and to meet the other side part way. The language of the Agreement cannot be construed to mean that either side intends to adhere to its previous stand and to insist upon the complete capitulation of the other side. Such a concept would be inconsistent with the term ‘negotiation’. It would be the very opposite of what was intended. An undertaking to negotiate involves an understanding to deal with the other side with a view to coming to terms. Though the Tribunal does not conclude that Article 19 in connection with paragraph II of Annex I absolutely obligates either side to reach an agreement, it is of the opinion that the terms of these provisions require the parties to negotiate, bargain, and in good faith attempt to reach a result acceptable to both parties and thus bring an end to this long drawn out controversy…

16 ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT

The agreement to negotiate the disputed monetary claims, in this case, necessarily involves a willingness to consider a settlement. This is true, even though the dispute extends not only to the amount of the claims but to their existence as well. The principle of settlement is not thereby affected. Article 19 does not necessarily require that the parties resolve the various legal questions on which they have disagreed. For example, it does not contemplate that both sides are expected to see eye to eye on certain points separating them, such as whether the disputed claims legally exist or not, or whether they are government or private claims. As to these points, the parties, in effect, have agreed to disagree but, notwithstanding their contentions with regard to them, they did commit themselves to pursue negotiations as far as possible with a view to concluding an agreement on a settlement..

The Tribunal considers that the underlying principle of the North Sea Continental Shelf Cases is pertinent to the present dispute. As enunciated by the International Court of Justice, it confirms and gives substance to the ordinary meaning of ‘negotiation’. To be meaningful, negotiations have to be entered into with a view to arriving at an agreement. Though, as we have pointed out, an agreement to negotiate does not necessarily imply an obligation to reach an agreement, it does imply that serious efforts towards that end will be made.”

THE LAW

I. THE GOVERNMENTS’ PRELIMINARY OBJECTIONS

51. The Serbian, Slovenian and Macedonian Governments maintained at the admissibility stage that the applicants had failed to exhaust all domestic remedies. The Court noted that this question went to the heart of the Article 13 complaint and that it would be more appropriately examined at the merits stage (see paragraph 4 above). Accordingly, the parties’ submissions and the Court’s assessment in that regard are set out in paragraphs 76-90 below.

52. The Court notes that the Governments of Bosnia and Herzegovina and Croatia have advanced further submissions in support of their objection raised at the admissibility stage to the compatibility ratione personae of the application. However, the Court, having studied these submissions, finds that they do not give rise to any grounds for re-opening the conclusion it reached in the admissibility decision in this case, namely that the respondent States have accepted that “old” foreign-currency savings were part of the SFRY’s financial liabilities which they should share (see paragraphs 38 and 58 of that decision). The Court will only have regard to these submissions insofar as they have any bearing on the merits of the issues raised under Article 1 of Protocol No. 1.

53. The Court would confine itself to stressing that the qualification of this issue as a succession issue requires only, having regard to the applicable international law, that an overall outcome of a division of property and debts of a predecessor State be fair. Provided that is the case, States can decide freely the actual terms of a settlement agreement, using the mechanisms they themselves consider appropriate, concerning among other issues, the repayment of “old” foreign-currency savings. This task cannot be done by the Strasbourg Court

ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT 17.

II. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 1 OF PROTOCOL No. 1

54. Article 1 of Protocol No. 1 to the Convention reads as follows:

“Every natural or legal person is entitled to the peaceful enjoyment of his possessions. No one shall be deprived of his possessions except in the public interest and subject to the conditions provided for by law and by the general principles of international law.

The preceding provisions shall not, however, in any way impair the right of a State to enforce such laws as it deems necessary to control the use of property in accordance with the general interest or to secure the payment of taxes or other contributions or penalties.”

A. The parties’ submissions
1. The applicants

55. The applicants submitted that the respondent States, as the successor States of the SFRY, should pay back their “old” foreign-currency savings in view of the fact that they had failed to settle this remaining succession issue.

2. The Bosnian-Herzegovinian Government

56. The Government disagreed with the Court’s finding that the issue of “old” foreign-currency savings in the Sarajevo branch of Ljubljanska Banka Ljubljana and the Tuzla branch of Investbanka was a succession issue (see the admissibility decision in this case, § 58). In this connection, they argued that the question of the SFRY guarantees of “old” foreign-currency savings, dealt with under Annex C to the Agreement on Succession Issues, should be distinguished from the question of “old” foreign-currency savings as such. Furthermore, while acknowledging that “old” foreign-currency savings had not been expressly mentioned in Annex G to the Agreement on Succession Issues dealing with private property and acquired rights, the Government argued that it was more important that they had not been expressly excluded either. They asserted that the relationship between savers and banks was of a private-law nature, despite the SFRY guarantees of “old” foreign-currency savings, and that the savers of the above-mentioned branches were in such a private-law relationship not with the branches themselves but rather with the parent banks (that is, Ljubljanska Banka Ljubljana and Investbanka). Given that Ljubljanska Banka Ljubljana was based in Slovenia and Investbanka in Serbia and, more importantly, that most of the funds of their branches in all probability ended up in Slovenia and Serbia respectively (see paragraphs 21 and 27 above), this Government maintained that Slovenia and Serbia should hence be held liable in the present case. In this regard, they referred to the decisions of the Slovenian courts mentioned in paragraph 38 above and the decision of the Serbian courts mentioned in Šekerović v. Serbia (dec.), no. 32472/03, 4 January 2007. They further referred to decision AP 164/04 of the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina of 1 April 2006, § 68, holding that Bosnia and Herzegovina was not responsible for “old” foreign-currency savings in the branches under consideration in the present case.

18 ALIŠIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA AND OTHERS JUDGMENT

57. As to the obligation set out in Article 7 of Annex C to the Agreement on Succession Issues to negotiate the issue of the SFRY guarantees of “old” foreign-currency savings, the Bosnian-Herzegovinian Government claimed that they had made serious efforts towards reaching an agreement, whereas Serbia and Slovenia had all the time insisted upon their respective positions without contemplating any modifications thereof. It is true that Bosnia and Herzegovina had been expected to convene the next meeting of the Standing Joint Committee in Sarajevo since 2010. However, the Government argued that this was due to the fact that the successor States had not yet agreed on an agenda of the meeting (pursuant to Rule 5 of the Rules of Procedure of that Committee a meeting cannot be held unless an agenda has been agreed upon). The Bosnian-Herzegovinian Government added that their delegations had raised the issue of “old” foreign-currency savings in Ljubljanska Banka Ljubljana’s Sarajevo branch on various occasions at bilateral meetings with their Slovenian counterparts. The Slovenian side had allegedly refused any talks simply because succession negotiations in that regard had not yet been concluded.



MVEP: Presuda nedvojbeno utvrđuje odgovornost Slovenije za staru štednju

Presudom Europskog suda za ljudska prava, koji je presudio da je Republika Slovenija odgovorna za povrat stare devizne štednje štedišama podružnica Ljubljanske banke izvan Republike Slovenije, nedvojbeno se utvrđuje odgovornost Slovenije, a Hrvatska i dalje radi na traženju kompromisnog rješenja za prenesenu štednju hrvatskih građana, kazala je za Hinu glasnogovornica Ministarstva vanjskih i europskih poslova Danijela Barišić.

Kada je riječ o neprenesenoj štednji, o njoj nema spora jer je obuhvaćena ovom presudom, kazala je.

Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu presudio je u predmetu troje državljana BiH (Ališić, Sadžak i Šahdanović protiv BiH, Hrvatske, Srbije, Slovenije i Makedonije) koji su pokrenuli postupak tražeći da Europski sud utvrdi odgovornost tuženih država za neisplatu tzv. stare devizne štednje u podružnici Ljubljanske banke Sarajevo i Invest banke Tuzla dugi niz godina.

Europski sud je utvrdio odgovornom Republiku Sloveniju za povredu prava na mirno uživanje vlasništva (čl.1.Protokola 1. uz Konvenciju) i prava na učinkovito pravno sredstvo (čl.13. Konvencije) štedišama koje su svoju deviznu štednju položile u podružnice Ljubljanske banke izvan teritorija Republike Slovenije, te Republiku Srbiju za neisplatu devizne štednje položene u Invest banci izvan teritorija Republike Srbije.

Sud je također presudio da propusti Slovenije i Srbije da podnositelje zahtjeva (tužitelje) u ovom predmetu, ali i sve druge osobe u istom pravnom položaju uključe u određene sheme povrata te štednje, predstavlja sustavni problem.

Stoga obje države trebaju u roku od 6 mjeseci od konačnosti ove presude omogućiti podnositeljima i svima drugim štedišama u istom položaju isplatu stare devizne štednje pod istim uvjetima kao što je omogućeno onima koji su imali staru deviznu štednju u podružnicama slovenskih banaka u Sloveniji, odnosno srpskim državljanima koji su imali štednju u poslovnicama srpskih banaka na području Srbije.

http://www.hrt.hr/index.php?id=vijesti-clanak&tx_ttnews[tt_news]=188359&tx_ttnews[backPid]=850&cHash=1a30a6a9e2

U dokumentu donosimo tekst cijele presude na engleskom jeziku

Haaška propovijed biskupa Mile Bogovića

Haaška propovijed biskupa Mile Bogovića

U prethodnom prilogu donijeli smo završni govor mons. dr. Mile Bogovića s prosvjeda koji je u organizaciji Hrvatskog svjetskog kongresa za hrvatske uznike 24. rujna 2011. godine održan u Haagu. U ovom prilogu donosimo propovijed na čitanje poslanice sv. Pavla apostola Filemonu koju je biskup također održao u Haagu.(hkv, slike: arhivske)

Propovijed biskupa Mile Bogovića na molitvi u Den Haagu za naše uznike 24. rujna 2011.

U propovijedi reći ću nešto o sv. Pavlu koji je iz tamnice uputio svoje pismo prijatelju i kršćaninu Filemonu. Primjer sv. Pavla jasno pokazuje da kršćani, i onda kada se nisu ogriješili ni o Božje ni o ljudske zakone ne trebaju misliti da će u ovom svijetu biti pošteđeni progonstva i nevolja. Svijet je takav i gdjegod i dokle god vladaju njegovi zakoni, takvi slučajevi će se događati. Isus je svojima rekao: „Evo, šaljem vas kao ovce među vukove… Čuvajte se ljudi jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene… Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. … Ali tko ustraje do kraja, bit će spašen….Ako su domaćina Belzebulom nazvali, koliko će više njegove ukućane” (usp. Mt 10, 16-25).

Pavao je od svoga naroda optužen, uhićen i transferiran stranoj vlasti da mu ona po svojim mjerilima odredi kaznu. Nije on učinio ništa zloga protiv naroda, pače znamo da je bio spreman primiti na sebe osudu samo da se njegov narod spasi. I upravo taj njegov narod ne samo da ga nije uzeo u obranu nego ga je uhitio, i predao stranoj vlasti da mu sudi po svojim mjerilima. Poslanicu koju je napisao prijatelju Filemonu piše iz rimske tamnice, u lancima. No, taj utamničenik ne traži neku vezu za sebe, nego zauzima se za jednoga koji je kao rob pobjegao od svoga gospodara i dospio u isti zatvor gdje je bio i Pavao. Pavao ga je obratio na kršćanstvo. Vraća se svome gospodaru. Pavao mu daje popratno pismo u kojem moli prijatelja Filemona ne samo da primi natrag odbjeglog roba, nego da ga oslobodi od ropstva, da bude slobodan. Šalje ga kao „ljubljenoga brata”, tj. smatra ga svojim bratom, jednakim s njime, dijete Božje kao i slobodni ljudi. Pavao se veseli kao malo dijete jer vjeruje da je prekinuo ropske lance na svome bratu, makar on sam na svojim rukama i dalje osjećao težinu zatvorskih lanaca. Osjeća da postavlja čvrste temelje za društvo koje će dokinuti ropstvo. Pavao iz zatvora naviješta svijet u kojem su svi braća, ne da je jedan gospodar a drugi rob.

Sav taj „posao” obavlja on u zatvoru, s lancima na rukama i nogama. Iz tamnice izlazi poruka i program za bolji svijet. U zatvoru se nalazi čovjek koji planira kako pomoći svijetu, onima izvan zatvora, pa i onima koji su ga strpali u zatvor. Ne znamo pojedinosti je li i kada je Pavao izišao iz zatvora. Znademo samo da mu je uskoro odrubljena glava jer se nije htio odreći osobe Isusa Krista i njegova projekta o dostojanstvu svakoga čovjeka za što se borio sve do smrti na križu.

Događalo se često u povijesti da su u zatvor dospijevali krivi ljudi, tj. oni kojima bi u društvu trebalo dati punu slobodu jer su spremni sve uložiti da drugima bude bolje. Jednako se događa da su krivi ljudi na vlasti. Nisu, dakako, svi koji su u zatvorima razmišljali kao Pavao, ali je bilo mnogo takvih slučajeva u svjetskoj povijesni, pa i u povijesti našeg naroda. U mnogo slučajeva zdrava obnova društva skovana je u zatvorima. Nije, istina, lijepo svjedočanstvo ni za jedno društvo koje takve ljude smješta u zatvore, da takve baca u lance i verige, ali je također istina da su neki i to vrijeme iskoristili za dobro svoga naroda.

Mi imamo ovdje u Haagu u zatvoru takvih ljudi koji poput Pavla i dalje snuju što učiniti da ovome svijetu bude bolje, da on bude bolji.

Mi imamo u ovom zatvoru, u mnogim zatvorima u domovini ljudi koji razmišljaju kako stvoriti bolju Hrvatsku, koji su već dovoljno jasno dokazali da žele dobro Hrvatskoj i njezinom narodu. Neshvatljivo je da je država svoje heroje, koji su se za nju borili, narod za koji su se oni žrtvovali, da njih uhićuje i predaje stranom sudu da im sudi po svojim mjerilima. Zacijelo je i Isusa teško pogodilo Pilatovo pitanje: „Tvoj narod i svećenički poglavari predadoše te meni. Što si učinio?” (Iv 18, 35) Nije ni našim uznicima bilo lako slušati slična pitanja. No nije u njima zato prestala živjeti iskrena i predana ljubav i za državu i za narod.

Zar mislite vi u Haškom sudišta, zar mislite vi u Hrvatskoj da iz ovoga zatvora i drugih naših zatvora, od zatvorenika koje ste vi zatvorili, ne može doći zdravo usmjerenje i za svijet i za naš narod? Iz ovoga i iz drugih zatvora mogla bi i u Hrvatsku dolaziti pisma s obnoviteljskim smjernicama za naš narod i državu. Vjerojatno bi se neki od naših uznika uhvatili pera pa poput Pavla uputili prijateljima pismo toga sadržaja, ali danas bi se i to moglo protumačiti kao krimen pa im to ne preporučujemo. No, ovdje okupljeni narod, kao i većina naroda u domovini smatra da su i danas mnogi u zatvorima koji su nam mnogo pomogli, da su mnogi u zatvorima koji bi nam mogli pomoći kako stvoriti bolju Hrvatsku. Oni se i dalje ne pomiruju s tezom da je naše hrvatsko „čelo zato stvoreno, da u prah pada ropski, kukavno” (Kranjčević). Koji su ih poslali i sudili teško bi mogli napisati takvo pavlovsko pismo a da u isto vrijeme ne osude svoje postupke.

Molimo se za njih da slušaju glas svoje savjesti te da im Bog dade snagu vjerno izvršiti taj ljudski i kršćanski čin. Molimo da patnje naših uznika urode pavlovskim plodovima za naš narod, a njima da Bog dade snagu nositi plodonosno svoj križ, za sebe i za nas, za svoj narod i svoju domovinu. Amen!

Mons. dr. Mile Bogović, biskup Gospićko-senjski
(arhivske slike)
http://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/inicijative/9144-haaka-propovijed-biskupa-mile-bogovia-.html

Katoličke misije i župe – prave čuvarice hrvatskoga jezika

Katoličke misije i župe – prave čuvarice hrvatskoga jezika

Vinko Grubisic

INTERVJU:
Dr. Vinko Grubišić, profesor emeritus Sveučilišta Waterloo u Kanadi – Krajem rujna na Hrvatskim je studijima Sveučilišta u Zagrebu održana Druga međunarodna kroatološka konferencija. Cilj je ovogodišnje konferencije – održane o temi Hrvati izvan Hrvatske – bio pridonijeti boljemu poznavanju izvandomovinstva, kao i još većemu zanimanju znanstvene i šire javnosti za taj dio hrvatskoga naroda. U okviru simpozija obrađene su različite povijesne, jezikoslovne, književne, etnološke i druge teme, a konferenciju je plenarnim predavanjem otvorio dr. Vinko Grubišić, profesor emeritus Sveučilišta Waterloo u Kanadi. Taj književnik, antologičar i jezikoslovac, rođen u Posuškom Gracu u Bosni i Hercegovini, slavistiku je studirao u Zagrebu, diplomirao u Fribourgu, a doktorirao u Aix-en-Provenceu. Emigrirao je 1965. godine, a u Kanadi živi od 1975. Pjesme su mu uvrštene u prestižne antologije hrvatske lirike od sredine osamdesetih, a eseji i monografije s područja teorije književnosti, kroatistike i opće lingvistike nalaze se u brojnim izdanjima u domovini i svijetu. Među knjigama koje je priredio najviše se ističu udžbenici hrvatskoga jezika i književnosti za izvandomovinstvo. Na konferenciji je dr. Grubišić govorio o priznanju hrvatskoga kao posebnoga jezika u SAD-u i Kanadi, o čemu je rado progovorio i za Glas Koncila.

Najvažnije je bilo osnivanje hrvatskih škola

Profesore Grubišiću, možete li na samome početku našega razgovora čitateljima Glasa Koncila u kratkim crtama približiti tijek nastojanja Hrvata iseljenih u SAD-u i Kanadi oko priznanja hrvatskoga kao posebnoga jezika?

DR. GRUBIŠIĆ: Ta nastojanja valja promatrati u nekoliko različitih etapa i kroz nekoliko različitih aspekata, a moglo bi se reći da je priznanje hrvatskoga jezika u SAD-u i Kanadi otpočelo sedamdesetih, a dovršeno osamdesetih godina. Od Drugoga svjetskog rata do ranih šezdesetih godina ništa se značajnije nije događalo u pogledu hrvatskoga jezika koji se pri rijetkim župama proučavao uglavnom uz folklor, i to dosta usputno. Prve hrvatske župne škole osnivane su u okviru većih župnih zajednica, kao što su u Torontu, New Yorku i Chicagu. One uglavnom nisu imale nikakve odnose prema školskim sustavima u Kanadi i SAD-u, nego su bile više-manje stvar hrvatske zajednice i njezine organiziranosti. God. 1974. na svećeničkom sastanku u New Yorku stvorena je odgojno-školska organizacija Hrvatske izvandomovinske škole Amerike i Kanade (HIŠAK), sigurno najvažnija hrvatska školska ustanova izvan Hrvatske, koju od osnutka vodi fra Ljubo Krasić.

Za priznanje hrvatskoga jezika sigurno ništa nije bilo toliko važno kao hrvatske škole koje su okupljale više tisuća učenika. HIŠAK je organizirao i nekoliko međunarodnih simpozija na kojima je sudjelovalo stotine učitelja, potpisnika dviju značajnih deklaracija koje su apelirale na one institucije u svijetu koje nisu priznale hrvatski jezik da to, poštujući ljudska prava, a i tadašnji jugoslavenski ustav, trebaju što prije učiniti. Samim tim što je Kanadsko ministarstvo za multikulturalizam sedamdesetih godina omogućilo pripremu i publiciranje školskih priručnika kao što su »Hrvatski jezik 1« i »Hrvatski jezik 2«, knjige koje su doživjele nekoliko izdanja, te ilustrirani četverojezični rječnik za djecu, hrvatsko-englesko-njemačko-francuski, kanadska je vlada de facto priznala hrvatski jezik. Također, najbrojnije slavističko udruženje na svijetu American Association for the Advancement of Slavic Studies u svojim formularima od 1984. godine donosi hrvatski jezik kao poseban jezik. Uz hrvatske škole, i mnoge su se hrvatske kulturne i političke organizacije zalagale za priznavanje hrvatskoga jezika, kao što su Hrvatska katolička zajednica i Hrvatska bratska zajednica.

Koliko su pomogli hrvatski jezikoslovci?

Koliko su, prema Vašem mišljenju, hrvatski jezikoslovci bili uspješni u promoviranju hrvatskoga jezika u svijetu?

DR. GRUBIŠIĆ: Hrvatski jezikoslovci učinili su veoma mnogo, a svakako – naglasio bih – daleko više negoli su im političke prilike to dozvoljavale. Glasovitom Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika temelji »jezičnoga jedinstva« su uzdrmani. »Lingua communis«, tj. zajednički jezik, u Jugoslaviji nije više dolazio u obzir. Takav stav hrvatskih lingvista, pa i izborena definicija u Ustavu Jugoslavije iz 1974. nama izvan Hrvatske u borbi za priznanje hrvatskoga jezika veoma su olakšali posao. Mogli bismo tadašnjim hrvatskim jezikoslovcima zamjeriti da nisu uvijek bili ni najjasniji ni najdosljedniji, ali oni su se ipak uvijek znali ispružiti i malo više nego je bilo pokrivača.

Jugodiplomati nisu čitali vlastiti ustav

Zasigurno je u to vrijeme bilo i brojnih pritisaka iz tadašnje Jugoslavije?

DR. GRUBIŠIĆ: Da, ti su pritisci bili stalni, a dolazili su preko jugoslavenskih diplomatskih predstavništva, kao i nekih sveučilišta. Naš je odgovor bio da nije naša krivnja ako ta predstavništva ne znaju čitati vlastiti ustav koji je – ma koliko te definicije bile smušene – ipak priznavao postojanje hrvatskoga jezika. Na sve teorijske rasprave veoma smo se malo obazirali, jer za nas je bilo najvažnije da kao porezni doprinosnici u demokratskoj zemlji imamo pravo da se naš jezik nazivlje našim imenom. Istina, uz škole za hrvatski jezik postojale su i škole u kojima se predavao »srpskohrvatski«, no broj učenika je za potonji bio desetak puta manji, a to je bio najbolji pokazatelj gdje tko stoji. Na sveučilištima je situacija s jedne strane bila dosta komplicirana, a s druge pak pojednostavljena do same profanacije: ako su profesori bili podrijetlom Srbi ili ako su studirali u Srbiji, predavali bi stvarno srpski, a ako su bili Hrvati ili ako su proveli koju godinu studija u Hrvatskoj, predavali bi uglavnom hrvatski. Argument sveučilišnih predavača koji su zagovarali »srpskohrvatski« bio je veoma praktične naravi: ako se odvoji hrvatski od srpskoga, onda bi trebalo imati nastavnike za oba jezika, a to bi prouzrokovalo dvostruke troškove. No stvari su se razvijale svojim tokom pa su ti isti profesori devedesetih ne samo razdvojili nego »rastrojili« »srpskohrvatski« na »bosanski/hrvatski/srpski«, a da se troškovi nisu povećali, kao ni broj sveučilišnog osoblja za »južnoslavenske jezike«. Istina je da studenti uglavnom ne žele studirati »jezične razlike« nego – jezik.

Hrvatski – od dječjega vrtića do sveučilišta

Potomci iseljenih Hrvata danas primarno obrazovanje na području hrvatskoga jezika i kulture mogu usavršavati i na izvandomovinskoj Katedri hrvatskoga jezika i kulture koja je službeno utemeljena još g. 1988. na Sveučilištu Waterloo. Možete li ukratko predstaviti rad katedre koju ste vodili?

DR. GRUBIŠIĆ: Danas u Kanadi učenici mogu učiti hrvatski jezik od dječjega vrtića do završetka studija. Nakon što se dobro »uhodalo« predavanje hrvatskog u nižim razredima, od 1976. hrvatski je jezik u provinciji Ontario uveden u škole kao priznati školski predmet, i to na najvišoj petoj razini koja učenicima omogućuje pristup na sveučilišta. Zapravo, šestina srednjoškolskog programa, pet od trideset školskih »kredita«, mogla je biti hrvatski jezik i kultura. Odnedavno je i u Britanskoj Kolumbiji uveden hrvatski u srednje škole, zasada samo u Vancouveru. Tako se došlo do samih vrata sveučilišta. Pregovori sa Sveučilištem Waterloo 1988. urodili su plodom i hrvatska je zajednica uložila određenu svotu novca za financiranje katedre »Hrvatskog jezika i kulture«, koja od početka djeluje u okviru Odjela za germanske i slavenske studije. U samu uspostavljanu katedre veliku su ulogu odigrali hrvatski donatori okupljeni u udruženju Croatian Studies Foundation, čiji je prvi predsjednik bio pokojni Gojko Šušak, a nakon njegova odlaska u Hrvatsku Anton Kikaš. Katedra djeluje već dvadeset i tri godine i kroz nju je prošlo više od tisuću studenata.

Uz hrvatski jezik na različitim se stupnjevima na katedri predaje suvremena i starija hrvatska književnost, a tečaj »Hrvatska kultura« podijeljen je u dva dijela: »Od Ilira do Iliraca« te »Od ilirskog preporoda do danas«. Taj se tečaj predaje na engleskom, otvoren je svim zainteresiranim studentima, a obuhvaća i pregled hrvatske znanosti i humanističke te kulturne dodire Hrvata sa susjednim i s drugim narodima svijeta. Za hrvatsku je zajednicu Južnog Ontarija Sveučilište Waterloo bilo posebno privlačno i zbog tzv. »dopisnih tečajeva«. Naime, studenti s bilo kojeg kraja svijeta mogli su odabrati studij hrvatskoga jezika, a onda bi im najbliže sveučilište, odnosno sveučilište na kojemu su studirali, moralo priznati hrvatski kao sveučilišni »kredit«. Tako su nerijetko i ona sveučilišta koja su još uvijek zadržala »srpskohrvatski« morala studentima priznati položene ispite iz hrvatskoga! Kasnije je, uz dopisne tečajeve, uveden i internetski studij hrvatskoga jezika, a hrvatski je prvi jezik na svijetu priređen za kasnije općenito prihvaćen internetski program »Angel« i već je na internetu šestu godinu na Sveučilištu Waterloo.

Mladi u potrazi za identitetom

Kazali ste kako, uz hrvatski jezik, studenti uče i o hrvatskoj kulturi kroz povijest, umjetnost i općenito hrvatske duhovne vrednote. Možete li pojasniti zašto je važan takav interdisciplinaran pristup i koji je profil studenata koji pohađaju te kolegije? Koliko su novi naraštaji, potomci hrvatskih iseljenika, u potrazi za svojim hrvatskim identitetom?

DR. GRUBIŠIĆ: Jezik je u biti oblik koji treba ispuniti sadržajem. Za predavanja hrvatskoga jezika priređeni su priručnici kroz koje se studenti upoznaju ne samo sa strukturama i riječima hrvatskoga jezika nego i s hrvatskim krajolicima, podnebljem i sl. Spomenuti tečaj hrvatske kulture kratak je pregled sveukupnih hrvatskih događanja i postignuća kroz stoljeća. Tu je riječ o sv. Jeronimu i Ruđeru Boškoviću, o Marku Maruliću, Benediktu Kotruljeviću, Lavoslavu Ružički, Nikoli Tesli, Ivanu Meštroviću, Miroslavu Kraljeviću, Jakovu Gotovcu, Miroslavu Krleži… Uz tekstove često se predavači koriste glazbenim materijalima i videomaterijalima. Nastoje se paralelno zahvatiti sve hrvatske duhovne vrednote, a ujedno prikazati u pravom svjetlu odnosi sa susjednim narodima s kojima su Hrvati dijelili pojedina povijesna razdoblja.

Studenti koji pohađaju taj tečaj najrazličitijih su profila i to čine iz najrazličitijih motiva. Na izvjestan način svi, pa i mi koji smo formirani više-manje u Hrvatskoj, tražimo neka očvršća svojega identiteta. Mladi ljudi danas mnogo lakše mogu saznavati o svojim prethodnicima, pa tako i o samima sebi, jer je Hrvatska s jedne strane danas demokratska i otvorena zemlja, a s druge to razvoj tehnologije danas omogućuje daleko više negoli prije kojih dvadesetak godina. Potraga za korijenima zapravo je svojevrsno snalaženje u sadašnjosti. A znanje jezika svojih predaka najsigurniji je put »u potrazi za identitetom«.

Veoma vješto izvedena prijevara

Budući da i sami živite u iseljeništvu, možete li posvjedočiti kako danas žive Hrvati »s druge strane Atlantika«? Koji su najčešći problemi i kakav je, prema Vašem mišljenju, odnos Hrvatske države prema izvandomovinstvu?

DR. GRUBIŠIĆ: Veoma kompleksno pitanje. Hrvati »s druge strane Atlantika« i dalje su »iseljenici«. S obzirom na zanos devedesetih godina, uvelike su se odnosi prema Hrvatskoj ohladili. Hrvati se danas više vraćaju u Hrvatsku i sve manje Hrvatskoj. Nekako kao turisti. Dive joj se kao zemlji, upoznaju je iznutra… »Hrvatski« mediji zemlju o sreći koju su sanjali prikazuju kao leglo kriminala, a Hrvatska nije niti zemlja kriminala, niti nesigurnosti. O nekom uspješnom simpoziju, o kojem kulturnom ili znanstvenom postignuću Hrvata u novinama se rijetko što kaže. Netko je došao na ideju da to nikoga ne zanima. U iseljeništvu su glasila na hrvatskom, a i na stranim svjetskim jezicima, većinom ugašena ili su prešla na internetsko izdanje koje malo tko prati. Bezrazložno se steklo povjerenje u domovinska glasila, a ona su ili sasvim požutjela ili niskotiražna.

Što se, pak, tiče odnosa hrvatske države prema Hrvatima izvan domovine, on nikada nije bio jasan. A danas je nejasniji negoli prije desetak godina. Netko se sjetio da – premda nije pronađena ni jedna jedina nepravilnost – treba dokinuti glasovanja po župama i hrvatskim domovima izvan Hrvatske. Time je golem postotak Hrvata izvan domovine isključen iz političkog, a samim time i javnog života. Na te i takve prijevare Hrvati u izvandomovinstvu nisu navikli, a valja priznati da je ta prijevara izvedena veoma vješto.

Riječi nisu samo za razumijevanje

Kako danas, kao jezikoslovac, gledate na odnos Hrvata prema materinskom jeziku? U svojem ste izlaganju na konferenciji u Zagrebu spomenuli kako globalizacija sve više prijeti, pa i našem »malom« jeziku…

DR. GRUBIŠIĆ: Čini mi se da je u prvom dijelu postavljenog pitanja najvažnija riječ »danas«. Danas više-manje nitko normalan ne niječe samobitnost hrvatskoga jezika, međutim kao da se nalazimo pred potpuno novim zabunama. Jedna nas političarka koja je u timu pregovarača s Europskom Unijom s televizije nedavno uvjerava kako u toj bajnoj zajednici nitko ne može ni pomišljati natjecati se za kakav posao bez dobra znanja engleskoga jezika. Pitanje hoće li taj budući »naddržavni jezik« biti neka vrsta »poslovnog engleskog« od kojih petstotinjak riječi na kojem će se sporazumijevati birokrati ili nešto više od toga, ovdje nas toliko ne zanima koliko neka pitanja u odnosu na hrvatski jezik. Ono što nije sasvim jasno ni u Hrvatskoj, još će manje biti jasno u glavama eurobirokrata.

Ako neki profesori na Zagrebačkom sveučilištu upotrebljavaju priručnike na srpskom jeziku, ako se filmovi sinkronizirani na srpski jezik prikazuju u hrvatskim kinodvoranama, ostaje dojam da je ipak hrvatski tek nekakav »polujezik«. U frankofonskoj kanadskoj provinciji Quebec sigurno svatko razumije englesku riječ »stop«, no ipak ulice su obilježene znakom »arret«, želeći tako pokazati da riječi nisu samo za razumijevanje nego za nešto mnogo značajnije. Što podrazumijeva priznanje hrvatskoga jezika u EU-u? Ako je engleski »iznad« nacionalnih jezika, hoće li hrvatski zaista biti ravnopravan francuskom, španjolskom i njemačkom? Je li čak poljski ravnopravan tim trima spomenutim jezicima? Hoće li hrvatski zastupnici govoriti hrvatski, a oni koji hrvatski ne razumiju imati slušalice na ušima za simultano prevođenje? Ili?!

Hrvati su malobrojan, ali nikako i mali narod, hrvatskim jezikom govori veoma mali promil svjetskoga stanovništva, ali u znanosti, umjetnosti i sportu oni su pridonijeli proporcionalno veoma mnogo. Ostvarenja na hrvatskom jeziku kroz stoljeća potiču nas da se vratimo samima sebi, da se pred magluštinom globalizacije upitamo znamo li zaista kamo idemo. Čini mi se da i nas danas pop Martinac podučava i opominje kako »jazik harvatski« nije samo jezik, komunikacija, nego čitava sudbinska povezanost sa zemljom, s rodom i domom.

Teško protiv sebeljublja

U pojedinim državama svijeta još uvijek, nažalost, hrvatski i srpski jezik na sveučilišnim katedrama nisu razdvojeni. Zašto je tomu tako? Kako se prema tom pitanju odnose slavisti?

DR. GRUBIŠIĆ: Osim baš najzagriženijih filologa, rijetko tko želi proučavati brojne razlike između hrvatskoga i srpskoga, nego učenici žele naučiti jedan ili drugi ili, što je rijetkost, oba jezika. Neki profesori su zaista (bili) uvjereni da je »srpskohrvatski« jedan jezik, i kada su se srpski i hrvatski razdvojili, njima je bilo veoma teško početi govoriti protiv jučerašnjih samih sebe. Rekao bih čak da je sebeljublje gotovo proporcionalno s »predavačkom hijerarhijom«. Bilo bi svakako zanimljivo izbliže utvrditi situaciju prema pojedinim sveučilištima, no za većinu sveučilišta najvažniji je kriterij broj upisanih studenata. A naglasimo da je god. 1985. bilo više studenata na Sveučilištu Macquarie u Sydneyu u Australiji, na kampusu i dopisnim putem, za hrvatski jezik negoli na svim američkim sveučilištima za »srpskohrvatski«. Pametnome dovoljno.

Prve hrvatske škole osnivane pri župama

Koliko su hrvatske katoličke misije pomogle u očuvanju hrvatskoga jezika, kulture i svijesti o pripadnosti hrvatskome narodu među iseljenicima?

DR. GRUBIŠIĆ: Nemoguće bi bilo zamisliti hrvatsko školstvo, a samim tim i priznanje hrvatskoga jezika, bez hrvatskih katoličkih misija. Prve hrvatske škole u Americi i Kanadi osnivane su pri župama, a župnici su nerijetko u tim školama uz vjeronauk predavali i hrvatski jezik. Hrvatske katoličke misije i župe bile su i ostale prave čuvarice hrvatske kulture i duhovnosti. U Kanadi su ipak uvođenjem multikulturalizma sedamdesetih godina hrvatske subotnje škole većinom preselile iz župnih prostorija u redovite škole. Hrvatski jezik u srednjim školama nije nikada predavan u župnim prostorijama, nego u redovitim školama, ali su župnici u svojim propovijedima često naglašavali potrebu učenja hrvatskoga jezika na višim razinama od one koju je nudila subotnja, ne bez razloga često zvana »župna« škola.

Ivan Uldrijan
Glas Koncila 43 (1948) | 23.10.2011.
http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=19283

50 obljetnica Hrvatskog sportskog drustva Croatia

KONCERT povodom svecane proslave
50 obljetnica Hrvatskog sportskog drustva Croatia
i Dana neovisnosti Republike Hrvatske

Petak 7. listopada 2011. sa pocetkom u 7sati navecer
velika dvorana Hrvatskog kulturnog centra

Hrvatice i Hrvati, dragi prijatelji,
Pozivamo Vas na svecanu proslavu Dan neovisnosti koji se obiljezava 8. listopada. Toga dana 1991. godine Hrvatski sabor jednoglasno donio Odluku o raskidu drzavnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. Sabor je pritom utvrdio da Republika Hrvatska vise ne smatra legitimnim i legalnim ni jedno tijelo dotadasnje SFRJ, te da ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivse federacije, koja vise kao takva ne postoji. Proslava ce se odrzati u petak, 7. listopada 2011. u velikoj dvorani Hrvatskog kulturnog centra u Vancouveru, British Colunbia, Canada sa pocetkom u sedam sati navecer.

Tu istu vecer proslavit cemo 50 godisnjicu postojanja Hrvatskog sportskog drustva “CROATIA” – “CROATIA SOCCER TEAM” in Vancouver, B.C., Canada. To je casna duznost svih nas ovdje da zajedno jednom godisnje proslavimo ovaj VELIKI DAN. Za svecani program dolaze nam iz Hrvatske Mladen Grdovic, Dusko Lokin i pratnja.

Za ulaznice nazovite:

Hrvatski kulturni centar
Sena Travel – Zagreb Imports
Doma Travel
Nogometni klub Croatia
Hrvatska Demokratska Zajednica
Kanadsko-hrvatski kongres K.H.K.
Jozo Maras
Anita Pharmacy
Ivan’s Auto Body Ltd.

Hrvatskoj domovinskoj i inozemnoj javnosti,

Hrvatskoj domovinskoj i inozemnoj javnosti,
povodom presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču

Evo, UN-tribunal u Haagu pokazao se još jednom kao javni „udruženi zločinački poduhvat“ za neuvažavanje bitnih činjenica, te za „ravnomjernu“ podjelu krivnje između ratnih agresora i onih koji su od njih branili svoju domovinu i svoja ognjišta. Kao takav će zasigurno jednom u budućnosti biti ocijenjen, ali za njegove žrtve bit će to prekasno!

Dakle, što nama je sada činiti?

Bez obzira na sve (ne)prilike: da su, kroz ove duge godine UN-tribunala u Haagu, članovi hrvatskih Vlada i Sabora po svojoj obvezi ustrajno branili nedvojbene hrvatske interese i ljude pred međunarodnim centrima moći, da su hrvatski mediji istinoljubivo zastupali nedvojbene interese svoga naroda u ovom svijetu selektivno promicanih informacija iz centara interesnih sfera najmoćnijih, da su hrvatski intelektualci bili imalo hrabriji i organiziraniji, da su hrvatski kršćani i njihovi predvoditelji dizali glas i molili kao zadnjih tjedana, da su, da su…, do ove nepravde i do nepravda koje će ona za sobom povući, ne bi ni došlo! Velika većina nabrojenih i inih, tek su počeli pomalo dizati glavu prema “Hrvatskoj trojci” u Haagu, kad je presuda bila već napisana.

Nevolja je k tomu, da su tužitelji i suci jedini ljudi koji su sebi zakonski osigurali pravo i na neistine, klevete, montirane dokaze, krive zaključke i nemoralne političke interese, a bez ikakvih kažnjivih posljedica za sebe osobno. Uz to, ovi na UN-tribunalu u Haagu nerijetko znaju biti sluge sebičnih interesa velikih sila.

Gotovo svi predvoditelji našega naroda pali su u ovom predmetu na popravni! Koliko je god hrvatski put u Europu neizostavan i koliko nam je god njime hoditi, nakon svih gorkih iskustava, zar uhodanom poltronstvu hrvatskih vlasti prema međunarodnoj zajednici ne bi stvarno trebao doći jednom kraj?!

Ima li šanse za oporavak? Presuda dvojici naših generala nije pravomoćna, pa svima, posebno odgovornima i vodećima u našem narodu, skoncentrirati se na žalbeni postupak i konačni pravorijek UN-tribunala. Takvog kakav jest, jer nad njim nema drugoga, osim onoga na Božjem sudu, a on je dalji od sunca! Osim toga, pred nama je i presuda „Hrvatskoj šestorci“…

Slutimo i znamo što će i kako će ponovno UN-tribunal, ali znamo li što ćemo mi sada, posebno znaju li to predvoditelji našega naroda, od civilnih do crkvenih poglavara??

Iz dosadašnjeg iskustva s hrvatskim vlastima, a nažalost i s nasljednim mentalitetom velikog dijela hrvatskog naroda, ubrzo će se praktično zaboraviti ova strašna nepravda i uvreda prema Domovinskom ratu, stvaranju države Hrvatske i ovim dotičnim hrvatskim prvacima u Haagu i drugdje koji su predvodili njeno stvaranje. Uz njih će praktično ostati u svojoj muci samo njihove obitelji i prijatelji, a drugi će se uvući u poslovičnu hrvatsku pasivnost i ravnodušje.

Stoga u ovoj općoj bespomoćnosti, povećajmo broj onih koji će razboritom riječju i učinkovitim djelom stati i ostati uz njih!

Josip Ante Sovulj, predsjednik HSK-a
Dr. fra Šimun Štio Ćorić, glasnogovornik HSK-a

New York/Solothurn, 15. travnja 2011.