Međunarodno priznanje Hrvatske bilo je ključni trenutak u povijesti zemlje, posebno u kontekstu rata u Hrvatskoj koji je započeo 1991. godine. Nakon raspada bivše države, Hrvatska je 25. lipnja 1991. godine proglasila neovisnost. Međutim, taj čin nije odmah bio međunarodno priznat, a situacija u zemlji postala je vrlo napeta zbog oružanih sukoba.
Prvo međunarodno priznanje Hrvatske došlo je od strane Slovenije i Mađarske, a zatim su uslijedili i drugi susjedi. Međutim, pravi trenutak međunarodnog priznanja dogodio se 15. siječnja 1992. godine, kada je Europska unija službeno priznala Hrvatsku kao neovisnu državu. Ovaj potez bio je od iznimne važnosti jer je otvorio vrata Hrvatskoj za daljnje međunarodne odnose i suradnju.
Osim Europske unije, Hrvatsku su priznale i mnoge druge države, uključujući Sjedinjene Američke Države, Kanadu, Australiju i većinu zemalja Latinske Amerike. Ova međunarodna podrška bila je ključna za jačanje legitimnosti Hrvatske na međunarodnoj sceni i za dobivanje pomoći u suočavanju s ratnim izazovima.
Tijekom rata, Hrvatska je također nastojala pridobiti podršku međunarodne zajednice, što je uključivalo lobiranje za vojnu i humanitarnu pomoć. U tom kontekstu, Hrvatski svjetski kongres, koji okuplja Hrvate iz dijaspore, igrao je značajnu ulogu u informiranju i mobiliziranju međunarodne zajednice o situaciji u Hrvatskoj.
U konačnici, međunarodno priznanje Hrvatske ne samo da je označilo kraj borbe za neovisnost, već je i postavilo temelje za budući razvoj zemlje kao suverene i demokratske države Hrvatske.
Ivan Curman
English (Canada) 
Hrvatski