Bogović u Haagu: Sudi se narodu jer se drznuo stvoriti svoju državu
U organizaciji Hrvatskog svjetskog kongresa 24. rujna 2011. održan je do sad najveći masovni nacionalni prosvjed u Haagu, a protiv teze o Oluji kao ‘zločinačkom pothvatu’. Na prosvjedu je sudjelovao i mons. dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, čiji govor donosimo u nastavku. U drugom prilogu koji također danas objavljujemo može se naći Bogovićeva haaška propovijed na čitanje poslanice sv. Pavla apostola Filemonu, 7-9. I ona je usko povezana sa sudbinom naših generala, i općenito, našega naroda kojem se sudi jer se “drznuo stvoriti svoju državu mimo volje gospodara svjetskog poretka, onih kojima zakon u topuzu leži”.(hkv)
Govor biskupa Bogovića na prosvjednom skupu u Haagu 24. rujna 2011.
Pitaju se mještani Haaga što ovi ovdje rade, pitamo se i mi zašto smo danas baš ovdje i u ovom sastavu. Došli su ovamo čuvari one vjerske i nacionalne baštine koju je poniženi narod od 1945. do 1990. u tišini svog obiteljskog doma prenosio na mlađi naraštaj. Došao je ovamo narod koji želi biti zahvalan svima takvima, a posebno onima koji su živote svoje izložili i založili za naše dobro. Izraz te zahvalnosti je i Crkva hrvatskih mučenika koja je nedavno posvećena. Ovdje su, dakle, predstavnici onog naroda koji je i dalje nošen idealima, svjestan da bi mogao nestati ako u ideale svoje počne sumnjati, kako bi rekao Kranjčević.
Zašto smo danas tu
Došli smo izraziti svoje suosjećanje s nepravedno optuženima i dovedenima ovdje u zatvor. Protiv njih su se urotili svi protivnici hrvatske države i hrvatskoga naroda. Mnogo je tih protivnika, i nisu bezazleni i nemoćni. Ima ih u Hrvatskoj i inozemstvu. I mi smo došli iz Hrvatske i inozemstva. Žao nam je što su uznici mnogo morali pretrpjeti od svojih neprijatelja. Žao nam je što je i sama hrvatska vlast pokazala dosta spremnosti da ove uznike žrtvuje u nekoj neprimjerenoj političkoj trgovini. Zacijelo smo svi trebali za njih i više učinili nego što smo učinili, pa ih molimo za oproštenje.
Pitaju se zacijelo neki čemu na ovom prosvjednom skupu jedan biskup? I sam sam si to pitanje postavljao više puta. Jednostavno nisam sebi našao dovoljno razloga da odbijem molbu Hrvatskog svjetskog kongresa da se pridružim. Želim reći da iako mi možda ovdje nije mjesto po biskupskoj službi, tu svakako pripadam po svojim osjećajima. Uz to kao dodatno opravdanje jest da uz to što sam biskup, ja sam i povjesničar. A i Haag je, nažalost, jedna od povijesnih postaja hrvatskog križnoga puta. I tu je postaju našega naroda Organizator želio oplemeniti molitvom. Zato sam ovdje.
Ovdje su sinovi i kćeri onih koji su živjeli i trpjeli za više slobode, koji su se ispovijedali za svoje grijehe koje su počinili protiv drugih i protiv svojih. Nisu ovdje došli ni oni moćni iz našega naroda, nit oni koji se boje pogleda naših uznika. Došao je narod koji je čuvao iskru slobode i pravde i kroz vrijeme kada jedno i drugo nije pripadalo svima nego samo njima.
Mali smo narod pa i kad bismo htjeli ne možemo sebi priuštiti da budemo bahati prema drugim narodima. Došli smo ovamo s križem jedne cijele nacije, nacije kojoj se sudi u ovoj kući ovdje. Naši uznici su svjesni da su oni samo odabrani primjerci da se sudi jednom narodu.
Sudi se narodu jer se drznuo stvoriti svoju državu mimo volje gospodara svjetskog poretka, onih kojima zakon u topuzu leži. Zato želimo uputiti svoje upozorenje i svoju poruku svjetskoj javnosti, hrvatskoj javnosti i vlasti, te Haškom tribunalu.
Želimo upozoriti svjetsku javnost
– da se sudište u ovom gradu krivo postavilo prema Hrvatima i Hrvatskoj kao državi. To je vidljivo posebno po tome što su glavni protagonisti stvaranja i obrane Hrvatske države svrstani u „udruženi zločinački pothvat”. Priča je za malu djecu da se tu misli na pojedince a ne na državu. Taj je konstrukcija neispravna, nepravedna, kriva i zloćudna;
Takvo gledanje je slijepo za povijesne činjenice. Spomenimo samo da je trećina međunarodno priznate države Hrvatske bila četiri godine pod okupacijom; na okupirano područje nije mogao preostale ljude, uglavnom stare i nemoćne, posjetiti nijedan svećenik. Nisu to omogućile ondje prisutne međunarodne snage iako je njihov predstavnik (Stoltenberg) to svečano obećao u Vatikanu. Nakon obavijesti iz Vatikana prijavio me nadbiskup Tamarut, ali nisam dobio dopuštenje da posjetim tu siročad. Jasno je da po takvom gledanju mi nismo ni smjeli braniti svoju domovinu, kao ni Vukovar, ni Osijek, ni Gospić. Branitelji su sumnjivi, a neki su već u zatvoru.
– Hrvatska država je utemeljena na povijesnom pravu i volji goleme većine svojih građana. Ona je bila napadnuta i ona se obranila. Nije nikada bilo isto napadati i braniti se, pa ni čini obrane i napada ne mogu imati istu kvalifikaciju. Što ne znači da se i oni u obrani svi mogu pravno i moralno braniti. Tužno je i žalosno da je potrebno doći ovamo i o tome ovdje govoriti – u mjestu u kojem bi trebale biti formulirane istinske norme svjetske pravde.
Želimo upozoriti hrvatsku vlast i javnost
– da hrvatsku državu ne guraju na prostor bez pravih temelja, kao što su pokušaji da se ona postavi na temelje nekom antifašizmu Brezovice i Srba. To je gradnja na pijesku. U ovom drugom slučaju čak je na zločinu. Ne može se realno očekivati, ako se uopće za tim ide, da će to pomoći stvaranju zdravog odnosa između Hrvata i Srba, što nam je doista nasušna potreba. Državu valja graditi na kršćanskim i nacionalnim korijenima. To je ona opjevana „tvrda stina”. Tu ćemo pronaći svoje identitetske crte. Europa nam to i ne može dati jer ona nema identiteta. To znači da državu ne valja graditi po mjeri njezinih tužitelja i neprijatelja, po mjeri onih koji su od početka bili protiv nje, nego po mjeri onih koji su se za nju molili i boriti.
– da se naša država drukčije postavi prema onima koji su je stvarali i obranili. Trebalo je organizirati međunarodni simpozij pravnika o utemeljenosti odluka i prakse Haškog sudišta. Poznato nam je, nažalost, da kada dođe kakva uputa izvana da se nekoga od branitelja uhiti i procesuira na domaćim sudovima, mogućnosti da će to biti objektivno i uz pravnu potporu države jako su malene. Hrvatsko sudstvo treba osloboditi od bilo kakvog diktata izvana.
– da se u pitanju suvereniteta i sigurnost države formuliraju stavovi i stvori politički konsenzus koji onda treba biti za sve neupitan i u pogledu unutarnje i vanjske politike;
– naša veleposlanstva i konzulate treba opremiti literaturom o našoj povijesti i o Domovinskom ratu jer će inače u svijetu i dalje živjeti ona starojugoslavenska i komunistička slika o Hrvatima i njihovoj državi. Vi koji živite izvan domovine dobro znate kakva je to slika.
Želimo upozoriti Haški tribunal
Pravda u svijetu ne smije ovisiti o moćnima jer će onda zavladati vučja pravda: Tko jači, taj kvači! Svi ćemo mi biti jednom suđeni po tome kako smo se odnosili prema svome bratu. Ne po tome je li bio na ovoj ili onoj funkciji, nego kako smo se odnosili prema njemu kad je bio u potrebnome čovjeku gladan, žedan, bolestan, siromašan, progonjen, zatvoren; drugim riječima kako smo se odnosili prema ljudima u raznim njihovim potrebama. To će Bog nepogrešivo prosuditi i odrediti nam mjesto u vječnosti. Takvu riječ i moć ima Krist – Riječ Božja (Mt 25, 31-45). Tu Kristovu prosudbu treba tražiti svaki čovjek: i sudac i tužitelj, i krivac i pravednik, i pojedinac i narod, i Crkva i država. Njegova Riječ je ta „tvrda stina” na kojoj valja graditi svako zdravi društvo.
Nama bi svima bilo drago da i Haaški sud doprinese toj pravdi, da svijet upravo zato što postoji ovo Sudište ima razvijeniji i ispravniji osjećaj za pravdu koja treba biti je jednaka prema svakome pojedincu i svakom narodu. Mi ovdje nazočni smatramo da se taj Sud nije ispravno postavio prema našem narodu, prema našoj državi i prema onima koji su najzaslužniji za njezin nastanak i život. Mnogo puta smo slušali pametovanje kako postoji neki pravni sustav po kojem se i branitelje može osuditi suditi kao i napadače. Znamo da ima takvih kojima je teže slušati vapaj malenih, nego čuvati i slušati pravni sustav po kojemu maleni trebaju nestati ili postati robovi, po kojemu su uništavani narodi u brojnim zemljama, čak i na kontinentima?
Pozivamo svjetsko pravosuđe: Ne dajte podršku zlu i nasilju i neprijateljstvu. Taj duh svakako je ohrabren kod bivšeg agresora spomenutom kvalifikacijom Suda o udruženom zločinačkom pothvatu, što se svakim danom sve više očituje. A radi se o obrani u kojoj je zacijelo bilo neodmjerenih udaraca, što je žalosna pratnja svakog rata.
I na kraju
Želimo poslati poruku cijelom našem narodu
Nemojmo se, ipak, ni sami razočarati zbog nekih naših nespretnosti jer je naša država relativno mlada i nemamo prakse, pogotovo ne znaju kako se država „drži” oni koji nisu završili komunističku školu. Ne može se ni očekivati da ćemo se lako znati nositi s državama koje iza sebe imaju više stoljeća.
Nemojte nasjesti slici koja se o Hrvatskoj širi po mnogim medijima
Po njima su Hrvati skup lopova i prevaranata. Nekome takva slika treba! Ne zaboravimo nikada onu lijepu sliku naše domovine i našega naroda. Potrebno je, doduše, da dođe neki veliki moralni autoritet pa da se ona jasno očituje, kao što je bio slučaj s posjetim Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Tada se jasno vidjelo bogatstvo hrvatske duše koje se moli, prašta i moli. Ima, dakle, u nama i sjemena dobrote, ljubavi i praštanja. To treba zalijevati da raste i plodi. Vidjeli smo pred Papom i našu mladež koje je pokazala da se savjesno priprema da preuzme odgovornost za budućnost našeg naroda i države. Ta slika nije manje stvarna nego ona naših medija i haškog tribunala. I ovaj skup organizirala je takva naša mladež. Ta lijepa slika našeg naroda i naše mladeži pokazuje nam na čemu. Ona je ono na čemu treba graditi i što ne smijemo nikada ispustiti iz uma, ni onda kada nas blate i naši i njihovi. S tom pozitivnom slikom završavam svoju riječ. Čuvajte je i vjerujte u nju! Tako nam Bog pomogao!
Mons. dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski
http://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/inicijative/9143-mons-dr-mile-bogovi-sude-nam-jer-smo-se-drznuli-stvoriti-svoju-dravu.html
English (Canada) 
Hrvatski