ICTY – Kako je tu\u017eiteljstvo krivotvorilo istinu<\/p>\n\n\n\n
Nakon \u0161to su, koncem 2004. godine, sve optu\u017enice podignute, a ICTY po\u010deo primjenjivati svoju izlaznu strategiju, vidi se koliko su u pravu bili profesori me\u0111unarodnog prava Alain Pellet i George Abi-Saab kad su na samom po\u010detku upozoravali na lo\u0161e pravne temelje ICTY-a. Sada je posve o\u010dito da je takva pravda bila \u201cskupa, spora i ne-pravedna\u201d, da je \u201cu tu\u017eiteljevim rukama koncentrirana prevelika mo\u0107\u201d i da zapravo nije bilo instance kojoj je du\u017enost \u201cutvrditi istinu\u201d. Jer ako je tu\u017eitelj taj koji odlu\u010duje koje \u0107e se istrage voditi, tko \u0107e biti optu\u017een i kako \u0107e se kvalificirati djela, jasno je da se me\u0111unarodna pravda nalazi u njegovim rukama.<\/p>\n\n\n\n
I naposljetku, koliko god se tko pozivao na presumpciju nevinosti, optu\u017enice ICTY-a u javnosti su \u010desto tretirane kao pravomo\u0107ne presude, a istrage koje je vodilo Tu\u017eiteljstvo bile su pogodan medij za razli\u010dite politi\u010dko-obavje\u0161tajne utjecaje i manipulacije. No nije istina bila tek kolateralna \u017ertva takvoga pravnog sustava. Ona je katkad i namjerno ubijana zbog politi\u010dke volje Tu\u017eiteljstva, odnosno ljudi \u010diji je utjecaj na tu\u017eitelja bio presudan. Upravo to dogodilo se s istragom o muslimanskim zlo\u010dinima nad Hrvatima u dolini Neretvice i Neretve u sjevernoj Hercegovini (op\u0107ine Jablanica i Konjic).<\/p>\n\n\n\n
Bosna i Hercegovina<\/p>\n\n\n\n
Rije\u010d je zapravo o slu\u010daju koji bi mogao biti ogledni model etni\u010dkoga \u010di\u0161\u0107enja ostvarenoga kombinacijom vojnih operacija, ratnih zlo\u010dina i zato\u010deni\u010dkih centara. Ujedno je to i primjer na kojem se vidi kako je Alija Izetbegovi\u0107 ratom protiv Hrvata u BiH planirano stvarao prostor za muslimansku dr\u017eavu, onakvu o kakvoj je govorio zapovjedniku svoje vojske Seferu Halilovi\u0107u na povratku iz \u017deneve, nakon predstavljanja Vance-Owenovog mirovnog plana [S. Halilovi\u0107, \u201cLukava strategija\u201d Sarajevo 1997.]<\/p>\n\n\n\n
Muslimanske izbjeglice koje su iz isto\u010dne Bosne protjerali Srbi, u Konjic i Jablanicu sti\u017eu ve\u0107 ujesen 1992. Tako se primjerice u Jablanici, broj muslimanskog stanovni\u0161tva udvostru\u010dio, a izbjeglice tra\u017ee svoj novi \u017eivotni prostor. Otvoreni rat protiv Hrvata po\u010dinje u o\u017eujku: 23. o\u017eujka pripadnici Armije BiH ubijaju 6 pripadnika HVO-a, 4 u Gostovi\u0107ima, op\u0107ina Konjic, i jo\u0161 2 na drugim lokacijama u istoj op\u0107ini. Tri dana kasnije, muslimanska jedinica koja je dotad pripadala HVO, upada u nebranjeni brdski zaseok Orli\u0161ta u kojem su \u017eivjeli sto\u010dari i na vrlo brutalan na\u010din ubija 4 civila, a dan kasnije u brdskom selu Bu\u0161\u010dak, ubijaju jo\u0161 dvojicu pripadnika HVO-a. Dvadeset dana poslije, istoga dana kad HVO po\u010dinje napad u La\u0161vanskoj dolini, uklju\u010duju\u0107i i napad na Ahmi\u0107e, 16. travnja ujutro Armija BiH upada u hrvatsko selo Trusina, zauzima ga bez ispaljenog metka, a pripadnici HVO-a koji su bili na stra\u017ei na okolnom brdu, predaju se pod prijetnjom da \u0107e im obitelji biti pobijene. (Fusnota: Autorica razgovarala s Milkom Drljo i njezinom k\u0107erkom Andrijanom. Pod prijetnom da \u0107e ubiti tada \u010detverogodi\u0161nju Andrijanu i \u010detrnastgodi\u0161njeg joj brata, majka Milka je i\u0161la na polo\u017eaj HVO-a na obli\u017enjem brdu tra\u017eiti sina Ivana (19 godina] i njegovih desetak kolega, da se idu predati vojnicima A BiH.)<\/p>\n\n\n\n
Nakon predaje, zarobljavanja i selekcije, muslimanska vojska ubija 25 ljudi, prakti\u010dki sve vojno sposobne mu\u0161karce u tom selu. Pre\u017eivjeli su protjerani. Napadi na ta sela, ba\u0161 kao i ve\u0107ina muslimanskih vojnih akcija u muslimansko-hrvatskom ratu, imaju svoju vojnu logiku: rije\u010d je o hrvatskim selima smje\u0161tenim uz alternativne putove koji povezuju Konjic i Zenicu, kojima se slu\u017eila Armija BiH. U drugom valu ofanzive, pri poku\u0161aju da dolinom Neretve otvore put prema moru za novu muslimansku dr\u017eavu (fusnota: operacija, najve\u0107a koju je muslimanska A BiH ikada vodila, imala je kodno ime Neretva 93 i kao takva se spominje i u spisima ICTY-a), Armija BiH po\u010dinila je jo\u0161 dva velika zlo\u010dina. Pokolj Hrvata u Grabovici, selu uz obale Neretve, jedan je od najjasnijih primjera zlo\u010dina nad civilima. Nakon \u0161to je u svibnju 1993. godine Grabovicu osvojila A BiH, u tom selu vi\u0161e nije bilo nijednoga vojnika HVO-a, prve crte fronte bile su udaljene dvadesetak kilometara. Po\u010detkom rujna u selo dolaze pripadnici posebnih muslimanskih jedinica iz Sarajeva i izme\u0111u 8. i 9. rujna ubijaju hrvatsko stanovni\u0161tvo na najbrutalnije na\u010dine, ukupno 32 od 91 stanovnika. Na desnoj obali Neretve pobijeni su svi, uklju\u010duju\u0107i i \u010detverogodi\u0161nju djevoj\u010dicu Mladenku Zadro. Spasila su se jedino njezina dva brata, dje\u010daci koji su tada imali 8 i 9 godina, a koji su pobjegli u \u0161umu. Na lijevoj obali bilo je vi\u0161e pre\u017eivjelih, koji su odvedeni u logore.<\/p>\n\n\n\n
Tjedan dana poslije, u Uzdolu, op\u0107ina Rama, Armija BiH po\u010dinila je zlo\u010din koji je po tipu najusporediviji s onim u Ahmi\u0107ima. U Uzdolu je bio smje\u0161ten lokalni HVO koji je kontrolirao prometnicu Prozor-Jablanica, a Armija BiH \u017eeljela je presje\u0107i tu prometnicu i otvoriti si put prema jugu. Dio \u017ertava muslimanskog napada stradao je u borbi, dio ih je ubijen kao kolateralne \u017ertve, a dio su \u017ertve vrlo brutalnoga ratnog zlo\u010dina koji uklju\u010duje saka\u0107enja. Ubijeno je 12 vojnika i 29 civila, mahom staraca. U to vrijeme, u op\u0107inama Konjic i Jablanica postoji vi\u0161e desetaka logora, odnosno zato\u010deni\u010dkih centara za Hrvate, zlostavljanja u njima po brutalnosti ne zaostaju za zlostavljanjima u hrvatskim logorima za muslimane u Hercegovini. No i jedni i drugi, po brutalnosti su daleko ispod zlostavljanja u srpskim logorima. No dok su hrvatski logori za muslimane u Hercegovini (Dretelj, Heliodrom, Gabela, Vojno) privukle veliku pa\u017enju medija, a potom i sudskih istra\u017eitelja, muslimanske logore za Hrvate prekrio je veo \u0161utnje, a istraga koja je bila na putu da rasvijetli istinu o njima, pod nerazja\u0161njenim je okolnostima \u201cubijena\u201d u tu\u017eiteljstvu ICTY-a.<\/p>\n\n\n\n
U Tu\u017eiteljstvu ICTY-a, istragu zlo\u010dina nad Hrvatima u sjevernoj Hercegovini preuzima ve\u0107 ujesen ujesen 1995. takozvani tim 9, na \u010dijem je \u010delu francuski istra\u017eitelji Regis Abribat. Unato\u010d upozorenjima iz vlastitog Tu\u017eiteljstva da na teritoriju pod kontrolom Hrvata nisu sigurni, oni bez puno pompe odmah idu na teren. Prema jednom \u010dlanu tog istra\u017eiteljskoga tima, radili su klasi\u010dnu istragu, utvr\u0111uju\u0107i najprije \u010dinjenice, bez unaprijed postavljenih teza. Specijaliziran u francuskoj policiji za antiteroristi\u010dke istrage, ponajvi\u0161e protiv baskijskih separatista, Abribat je brzo prepoznao problem. No kako je istraga napredovala, tako je taj istra\u017eiteljski tim imao sve vi\u0161e problema s vlastitim Tu\u017eiteljstvom koje na teren \u0161alje inspekcije da nadgledaju te istra\u017eitelje, protive\u0107i se njihovim metodama istrage. Te metode uklju\u010divale su i izravne kontakte s visokim zapovjednicima Armije BiH, poput generala Sefera Halilovi\u0107a, prvoga ratnog zapovjednika Armije BiH, ili generala Arifa Pa\u0161ali\u0107a, ratnoga zapovjednika Armije BiH u Mostaru. Haa\u0161ko Tu\u017eiteljstvo od svojih istra\u017eitelja tra\u017ei da prekinu te izravne kontakte s generalima i da ih ubudu\u0107e uspostavljaju preko bosanskih dr\u017eavnih slu\u017ebi zadu\u017eenih za slu\u017ebenu komunikaciju BiH s ICTY-em.<\/p>\n\n\n\n
Slu\u017ebeni komunikacijski kanal bo\u0161nja\u010dko-muslimanske komunikacije sa sudom bili su tad pripadnici obavje\u0161tajne slu\u017ebe AID, koja je u to vrijeme, pokazat \u0107e to kasniji nalazi, intenzivno radila na osiguravanju la\u017enih identiteta i dodjeljivanju dr\u017eavljanstava, stranim islamskim ratnicima \u2013 mud\u017eahedinima. Glavni koordinator te suradnje, koji je trebao usmjeravati istra\u017eitelje, bio je general Sakib Mahmuljin, za vrijeme rata glavna spona izme\u0111u bo\u0161nja\u010dko-muslimanskog politi\u010dkog vrha i mud\u017eahedina. (Fusnota \u2013 razgovor autorice s jednim \u010dlanom tima) Istraga je ubijena, onako perfidno kako to rade birokratske organizacije. Abribat je prije planiranoga odlaska iz Tu\u017eiteljstva \u017eelio optu\u017enicom zavr\u0161iti ovu istragu, no ona nije podignuta. Abribat je oti\u0161ao, belgijskom istra\u017eitelju Bartu d’ Hoogeu, koji je uz Abribata najvi\u0161e znao o istrazi, nije produ\u017een ugovor.<\/p>\n\n\n\n
Postavljen je novi \u0161ef tima: biv\u0161i ruski obavje\u0161tajac Mihail Nikolajev, uz pravnoga savjetnika iz Ju\u017ene Afrike Carla Koenniga, koji je i ranije opstruirao istragu i prijavljivao istra\u017eitelje da zaobilaze slu\u017ebene komunikacijske kanale, odnosno AID. (fusnota, izvor iz istra\u017eiteljskog tima) Do\u0161av\u0161i na razgovor s predsjednikom Udruge hrvatskih logora\u0161a u BiH Mirkom Zelenikom (fusnota: koji je u vrijeme srpskih napada na BiH bio predsjednik izvr\u0161ne vlasti u Jablanici, a u vrijeme muslimansko-hrvatskoga rata pro\u0161ao brutalna zlostavljanja u muslimanskim logorima u Jablanici), Nikolajev ga je izvijestio da je prethodna istraga ra\u0111ena sasvim krivo, da se bavila visokim zapovjednim razinama, umjesto izvr\u0161iteljima. Istraga je zavr\u0161ila optu\u017enicom protiv generala Sefera Halilovi\u0107a koji je optu\u017een za zlo\u010dine u Grabovici i Uzdolu. (fusnota \u2013 prema na\u0161em izvoru iz istra\u017eiteljskog tima general Halilovi\u0107 se nije trebao na\u0107i na njihovoj optu\u017enici).<\/p>\n\n\n\n
Sud ga je oslobodio krivnje, ne utvrdiv\u0161i zapovjednu odgovornost. Cijela supstanca prve istrage, koja je ukazivala na sustavni model etni\u010dkoga \u010di\u0161\u0107enja Hrvata s tog podru\u010dja u naknadnoj je istrazi uni\u0161tena: logori i etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje izbrisani su iz istrage i iz optu\u017enice. Hrvati se uglavnom nisu vratili na podru\u010dja op\u0107ina Konjic i Jablanica s kojih su protjerani. Naj\u010de\u0161\u0107i razlog koji navode jest strah. Ba\u0161 kao i u travni\u010dkoj op\u0107ini, povratak je usporavan napadima na povratnike. Onaj najtragi\u010dniji, dogodio se na Badnje ve\u010de (24. prosinca) 2002. godine, kada je sljedbenik radikalnih islamskih ideologija Muamer Topalovi\u0107 u neko\u0107 hrvatskom selu Kostajnica, upao u ku\u0107u povratni\u010dke obitelji An\u0111eli\u0107 i ubio An\u0111elka (68), njegove k\u0107eri Maru (46) i Zoricu (27) i ranio sina Marinka (30).<\/p>\n\n\n\n
Zlo\u010din, sa simboli\u010dnom bo\u017ei\u0107nom porukom povratni\u010dkoj katoli\u010dkoj obitelji je izazvao i zna\u010dajnu pa\u017enju me\u0111unarodne administracije, M. Topalovi\u0107 je pred sudom BiH osu\u0111en na 35 godina zatvora. No strah je ostao: nakon toga \u0161estero Hrvata povratnika (Viktor \u010celi\u0107, Kate \u010celi\u0107, An\u0111a Drljo, Ivan Azinovi\u0107, Ivan Bla\u017eevi\u0107, Ivan Verki\u0107) na tom malom podru\u010dju i blizini Jablani\u010dkog jezera i rijeke Neretve umrlo je pod okolnostima koje njihove obitelji smatraju sumnjivim, dok nalazi (muslimanskih) istra\u017enih organa ukazuju kako je rije\u010d o prirodnim smrtima. Obiteljima je sumnjivo \u0161to su njihovi ro\u0111aci zavr\u0161ili utapanjem: u Neretvi, Neretvici ili Jablani\u010dkom jezeru, pod \u010dudnim okolnostima (bez odje\u0107e, s ozljedeama od tupih predmeta, a prema slu\u017ebenim organima BiH uzrok smrti je sr\u010dani udar. (fusnota, Zvonko Dragi\u0107, Gorka vremena Hrvatskoga naroda konjiva, Klisa, \u017dupe i Bjelimi\u0107a, Mostar, 2006, str 224) Taj prostor op\u0107ina Konjic i Jablanica danas je jedno od najaktivnijih sredi\u0161ta radiklanoga islama u BiH.<\/p>\n\n\n\n
U nekada\u0161njem Abribatovom timu, prema izvoru koji je \u017eelio ostati anoniman, sa zavi\u0161\u0107u su gledali koliko ljudi i koliko novca ima na raspolaganju voditelj istra\u017eiteljskoga tima za hrvatske zlo\u010dine u dolini La\u0161ve, Simon Leach, iako je prije dolaska u Haag radio kao kvartovski policajac u Velikoj Britaniji. A osobito ih je iznenadilo kad je Simon Leach na jednom sastanku u Tu\u017eiteljstvu, 1996. godine, izvadio papir na kojem su pisala imena: Franjo Tu\u0111man, Gojko \u0160u\u0161ak, Vice Vukojevi\u0107, tuma\u010de\u0107i da su to ciljevi do kojih \u0107e dovesti njegova istraga. Na\u0161 se izvor ne sje\u0107a da je ikad dotad niti jo\u0161 godinama poslije, vidio ikakav papir na kojem bi pisalo da je cilj neke istrage – Slobodan Milo\u0161evi\u0107. Uostalom, Milo\u0161evi\u0107 je u prvoj optu\u017enici, koju je u vrijeme intervencije NATO-a na SR Jugoslaviju podigla L. Arbour, optu\u017een samo za zlo\u010dine na Kosovu. Tek poslije dolaska Carle del Ponte, ujesen 1999. godine, haa\u0161ko Tu\u017eiteljstvo po\u010dinje intenzivnije tra\u017eiti od hrvatske vlade dokumentaciju o srpskim zlo\u010dinima po\u010dinjenim u ratu u Hrvatskoj 1991. godine.<\/p>\n\n\n\n
Hrvatska<\/p>\n\n\n\n
Istraga i priprema optu\u017enice za Meda\u010dki d\u017eep neodoljivo podsje\u0107a na pripremu optu\u017enica za La\u0161vansku dolinu. Ono \u0161to je u istrazi za La\u0161vu obavila muslimanska obavje\u0161tajna slu\u017eba AID, preko Centra za dokumentaciju genocida i ratnih zlo\u010dina, to su u istrazi za Meda\u010dki d\u017eep obavile srpske obavje\u0161tajne strukture preko srpskoga informacijskog centra \u201cVeritas\u201d. \u201cVeritas\u201d su po\u010detkom 1993. godine, nakon prve hrvatske operacije za povrat okupiranoga teritorija na Maslenici, (fusnota 23. sije\u010dnja 1993.) u me\u0111unarodno priznatoj Republici Hrvatskoj, na njenom tada okupiranom i od Hrvata etni\u010dki o\u010di\u0161\u0107enom teritoriju u Kninu, osnovale pobunjeni\u010dke srpske vlasti.<\/p>\n\n\n\n
Od samoga osnutka na \u010delu \u201cVeritasa\u201d je Savo \u0160trbac, tada\u0161nji tajnik vlade samoprogla\u0161ene Republike Srpska Krajina (RSK). Za vrijeme SFRJ, Savo \u0160trbac je bio sudac Okru\u017enoga suda u Zadru, poznat po svojoj bliskosti sa zapovjednicima JNA i suradnji s jugoslavenskom, komunisti\u010dkom obavje\u0161tajnom slu\u017ebom KOS. U prvim danima srpske pobune u Hrvatskoj, jo\u0161 1990. godine, Savo \u0160trbac pridru\u017euje se pobunjenim hrvatskim gra\u0111anima srpske nacionalnosti, a na samom po\u010detku velikosrpske vojne agresije na Hrvatsku, u ljeto i jesen 1991. godine, \u0160trbac je \u010dlan Ratnoga \u0161taba hrvatske op\u0107ine Benkovac. U neposrednoj blizini \u0160trp\u010devoga ratnog \u0161taba, srpske pobunjeni\u010dke snage napale su 18. studenoga 1991. godine selo \u0160kabrnja u zadarskom zale\u0111u i pobile 38 hrvatskih civila, mahom staraca.<\/p>\n\n\n\n
Dan poslije, kako pokazuju dokumenti \u201cRSK\u201d zaplijenjeni nakon Oluje, Savo \u0160trbac, biv\u0161i sudac i budu\u0107i \u201chumanitarac\u201d, na sastanku Ratnoga \u0161taba nije imao \u0161to re\u0107i o tom zlo\u010dinu. Istog dana kad je zasjedao \u0160tab, srpska milicija ubila je sedam Hrvata u selu Nadin kraj Zadra. Prema zaplijenjenim dokumentima, tajnik \u0160trbac bio je u vladi \u201cRSK\u201d zadu\u017een za \u201craspodjelu ratnoga plijena\u201d. Organizirano plja\u010dkanje hrvatske imovine \u010diji su vlasnici ubijeni ili protjerani, nije dakle bilo popratni ratni eksces, ve\u0107 dio politike \u201cVlade RSK\u201d, dio njihovog ratnog plana. Tajnik \u0160trbac pripremao je dnevni red sjednica te vlade, vodio razmjene zarobljenika, a dodatni mu je zadatak bio \u201cregistrirati srpsku op\u0161tinu Zadar\u201d. Cijelo vrijeme srpske agresije na Hrvatsku i okupacije njenog teritorija, sekretar \u0160trbac bio je zapravo siva eminencija pobunjeni\u010dke vlade u Kninu. Kao sugovornik zapadnih medija, vi\u0161e je puta iz Knina poru\u010divao kako krajinski Srbi nikad ne\u0107e priznati hrvatske granice. \u201cNe dolazi u obzir da se RSK vrati u okvire hrvatske dr\u017eave. Na\u0161 je krajnji cilj unija sa Srbima u Bosni i Republici Srbiji\u201d rekao je za France Presse, 6. o\u017eujka 1995. godine. U to vrijeme, njegova \u201cvlada\u201d, ba\u0161 kao ni srpske vlasti u BiH i Srbiji, ne priznaje niti jednu rezoluciju Vije\u0107a sigurnosti UN, koja se odnosila na rat na prostoru biv\u0161e Jugoslavije.<\/p>\n\n\n\n
Jer je svaka nova rezolucija, na razini na\u010dela i na papiru, sve ja\u010de afirmirala hrvatski teritorijalni integritet, a pobunjene Srbe u \u201cRSK\u201d svodila na lokalno srpsko vodstvo. \u0160trp\u010deva \u201cvlada\u201d opstruirala je sve pregovore o mirnom rje\u0161enju unutar hrvatske dr\u017eave \u2013 ba\u0161 nikakvo rje\u0161enje unutar hrvatske dr\u017eave za njih nije bilo prihvatljivo. Srbija i Crna Gora, kao i srpske \u201cdr\u017eave\u201d u BiH i Hrvatskoj, u to su vrijeme bile pod me\u0111unarodnim sankcijama koje je nametnulo Vije\u0107e sigurnosti. Nakon \u0161to je u vojno-policijskoj operaciji Oluja, Hrvatska oslobodila okupirana podru\u010dja na svom teritoriju i vi\u0161e nije bilo ni \u201cRSK\u201d ni njezine Vlade, \u201cVeritas\u201d je svoje sjedi\u0161te preselio najprije u Banja Luku u BiH, odnosno u Republiku Srpsku, a potom i u Beograd. No direktor Savo \u0160trbac do danas nije promijenio uvjerenja, retoriku niti ciljeve djelovanja. Svi njegovi istupi, sve publikacije \u201cVeritasa\u201d, otvoreno govore o te\u017enji obnove \u201cRSK\u201d i stvaranju Velike Srbije. Sukladno tom odnosu prema UN-u i Vije\u0107u sigurnosti, srpske vlasti od samog po\u010detka nisu priznavale niti ICTY koji je osnovan kao organ Vije\u0107a sigurnosti. \u0160tovi\u0161e, odmah su ga proglasili dijelom velike antisrpske zavjere. Kasnije je otkriveno da je zamjenik glavnoga tu\u017eitelja tek osnovanog ICTYa, Graham Blewitt, Australac s dugim sta\u017eom u progonu usta\u0161a u Australiji, ipak ve\u0107 tada po\u010deo sura\u0111ivati sa Savom \u0160trpcem na istrazi navodnih hrvatskih zlo\u010dina.<\/p>\n\n\n\n
Nije tu bila rije\u010d o bilo kakvoj, nego o \u201cvrlo uspje\u0161noj suradnji od 1994.godine\u201d, nagla\u0161ava sam Blewitt u svojoj preporuci me\u0111unarodnim donatorima za \u201cnevladinu organizaciju Veritas\u201d [dokument s tekstom Blewittove preporuke od 2. o\u017eujka 2000.godine, objavljen na web \u2013situ Veritasa.] \u201cCentar \u201cVeritas\u201d koji vodi gospodin Savo \u0160trbac, pomagao je i jo\u0161 uvijek poma\u017ee rad Ureda tu\u017eitelja na profesionalan, ozbiljan i odgovoran na\u010din, prikupljaju\u0107i informacije o odre\u0111enim doga\u0111ajima koji su se zbili u razdoblju 1990-1995 godine. Uz to, \u201cVeritas\u201d nalazi i Uredu tu\u017eitelja omogu\u0107uje pristup \u017ertvama i svjedocima kr\u0161enja me\u0111unarodnoga humanitarnog prava koja spadaju u mandat ovog Suda\u201d, pi\u0161e Blewitt u preporuci. Prvi veliki zajedni\u010dki posao ICTY-a i Save \u0160trbca bila je istraga hrvatskih zlo\u010dina u Meda\u010dkom d\u017eepu. Model je jako podsje\u0107ao na istragu zlo\u010dina u Ahmi\u0107ima. Samo umjesto britanskoga bataljuna UNPROFOR-a i pukovnika Boba Stewarta, u slu\u010daju Meda\u010dkog d\u017eepa ulogu su-tu\u017eitelja preuzeli su kanadski bataljun UNPROFOR-a i pukovnik Jim Calvin. Me\u0111u kanadskim Unproforcima, cijelo vrijeme nalazio se i tim britanskog SAS-a.<\/p>\n\n\n\n
(Tested Mettle, str 163) Akcija Meda\u010dki d\u017eep bila je vojno-policijska akcija hrvatskih oru\u017eanih snaga, vrlo ograni\u010denoga opsega, koja se odnosila na tri sela u Republici Hrvatskoj: Po\u010ditelj, \u010citluk i Divoselo. Po\u010dela je 9. rujna 1993. godine u 6 sati ujutro i zavr\u0161ena je istog poslijepodneva. Meda\u010dki d\u017eep bio je istinski \u201cd\u017eep\u201d izme\u0111u planine Velebit na kojoj su bile hrvatske snage, i grada Gospi\u0107a koji je tako\u0111er bio pod hrvatskom kontrolom. Iz toga \u201cd\u017eepa\u201d, srpske znage pod za\u0161titom UNPROFOR-a redovito su granatirale Gospi\u0107, a njihove patrole bile su stalna prijetnja hrvatskim snagama na Velebitu. Kanadski bataljun nije \u010dinio ni\u0161ta da sprije\u010di srpsko razaranje Gospi\u0107a i ubijanje hrvatskih gra\u0111ana.<\/p>\n\n\n\n
Tada\u0161nji \u0161ef sto\u017eera HV-a general Janko Bobetko, predlo\u017eio je, a hrvatski predsjednik Tu\u0111man prihvatio, operaciju vojnoga ovladavanja Meda\u010dkim d\u017eepom, koja je trajala jedan dan. Nakon me\u0111unarodnih pritisaka na Hrvatsku da povu\u010de vojnike s vlastitog teritorija koji je u blitzkriegu bila vratila, 15. rujna potpisan je sporazum o prekidu vatre koji je podrazumijevao i povla\u010denje hrvatske vojske u roku od dva dana. Po potpisivanju sporazuma i prije isteka roka za povla\u010denje, pripadnici kanadskoga bataljuna pod vodstvom generala Calvina, na silu poku\u0161avaju u\u0107i u Meda\u010dki d\u017eep i dolazi do manjeg sukoba s hrvatskim vojnicima, a no\u0107u i do razmjene vatre. U izvje\u0161\u0107u UNPROFOR-a od 16. 9. 1993. pi\u0161e da su oko 22h 15min. hrvatske snage zapucale na Kana\u0111ane koji su potom uzvratili vatru.<\/p>\n\n\n\n
Prema francuskom \u201cLe Mondu\u201d, bila je to razmjena vatre u kojoj nije bilo \u017ertava, izravan sukob je izbjegnut. No u interpretaciji kanadske vojske to je postala \u201cnajve\u0107a kanadska bitka nakon Korejskoga rata\u201d, a general Jim Calvin jedan od najve\u0107ih kanadskih vojskovo\u0111a svih vremena. O vojnom poduhvatu generala Calvina i njegovih vojnika napisana je knjiga Odlu\u010dnost na ku\u0161nji (fusnota -Tested Mettle, Scott Taylor i Brian Nolan, 1999. Esprit de Corps Books)<\/p>\n\n\n\n
Prema Kana\u0111anima, u bitci je ubijeno 27 hrvatskih vojnika. Prema hrvatskim slu\u017ebenim izvorima, u cijeloj operaciji Meda\u010dki d\u017eep ubijeno je 10 hrvatskih vojnika, niti jedan od njih u bitci s Kana\u0111anima, koje zapravo nije bilo. \u010cak ni srpski vojni izvori \u201cRSK\u201d nigdje ne spominju tu veliku kanadsko-hrvatsku bitku koja bi njima svakako i\u0161la u prilog. General Calvin i 875 vojnika 2. bataljuna pje\u0161a\u010dke borbene grupe \u201cPrinceza Patricija\u201d, odlikovani su 1. prosinca 2002. godine najvi\u0161im kanadskim odlikovanjima (za herojsku i profesionalno obavljenu misiju u vrijeme operacije Meda\u010dki d\u017eep u biv\u0161oj Jugoslaviji u rujnu 1993. godine. Ni general Calvin, ni oni koji su ga odlikovali nigdje ne spominju da se ta operacija vodila na teritoriju Republike Hrvatske, u to vrijeme me\u0111unarodno priznate dr\u017eave. Naprotiv, oni tvrde da su bili u mirovnoj misiji u biv\u0161oj Jugoslaviji, tamo su ih napale hrvatske snage, a oni su hrabro uzvratili. \u201cPrimjerna akcija borbene grupe zaustavila je hrvatske snage u njihovoj taktici etni\u010dkoga \u010di\u0161\u0107enja u tom Sektoru, i bez sumnje spasila mnoge \u017eivote civila\u201d, pi\u0161e u obrazlo\u017eenju odlikovanja. Velika kanadska bitka u Meda\u010dkom d\u017eepu, izu\u010dava se i na kanadskim vojnim u\u010dili\u0161tima.<\/p>\n\n\n\n
Ta izmi\u0161ljena kanadska bitka postupno je u istrazi tu\u017eiteljstva ICTY-a postajala veliki hrvatski zlo\u010din etni\u010dkoga \u010di\u0161\u0107enja Meda\u010dkoga d\u017eepa. Kanadski vojnici i zapovjednici svjedo\u010dili su da je cilj hrvatske operacije bilo etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje Srba i da je bila rije\u010d o primjeni taktike \u201cspaljene zemlje\u201d. Savo \u0160trbac opskrbio ih je dokumentacijom o \u017ertvama ve\u0107 u o\u017eujku 1995. godine, dakle u vrijeme kad su pobunjeni\u010dke \u201ckninske vlasti\u201d na hrvatskom teritoriju naizgled bile u najdubljoj me\u0111unarodnoj izolaciji (Savo \u0160trbac, intervju za \u201cGlobus\u201d od 20. 06. 99). Metodologija je ve\u0107 bila poznata iz slu\u010daja Ahmi\u0107i: u civilne \u017ertve ura\u010dunati su poginuli vojnici, kolateralne civilne \u017ertve, umrli prirodnom smr\u0107u, sve \u0161to se moglo pribrojiti. Svaka ku\u0107a u kojoj su se nalazili srpski pobunjenici i iz koje je pru\u017ean otpor, postala je civilni cilj. Svaka ubijena \u017eena postala je namjerna civilna \u017ertva, iako su se krajinski Srbi ponosili modelom partizanske gerile u kojoj su \u017eene ravnopravni borci. Uobi\u010dajena vojni\u010dka metoda \u010di\u0161\u0107enja neprijateljskih upori\u0161ta, postala je namjerna destrukcija s ciljem etni\u010dkoga \u010di\u0161\u0107enja.<\/p>\n\n\n\n
Osim dokumentacije, Savo \u0160trbac nalazio je i svjedoke te ih pripremao za haa\u0161ko Tu\u017eiteljstvo. \u201cNa\u0161 program \u201cSvjedoci za Haag\u201d najvi\u0161e je financirala Vlada Kanade, preko svoje ambasade u Beogradu. Program traje jo\u0161 od travnja 1996. godine\u201d, pohvalio se direktor Veritasa u kolovozu 1999. godine (Savo \u0160trbac, intervju za \u201cGlobus\u201d od 20. 08. 1999). Potpomognut novcem kanadske vlade, uz podr\u0161ku pripadnika kanadskog bataljuna i uz blagonaklonost zamjenika ha\u0161kog tu\u017eitelja Grahama Blewitta, Savo \u0160trbac uspio je velikosrpsku verziju operacije Meda\u010dki d\u017eep preto\u010diti u optu\u017enice protiv trojice hrvatskih generala. Najprije je optu\u017een Rahim Ademi, a potom mu je pridru\u017een i Mirko Norac. I ratni zapovjednik HV-a general Janko Bobetko, ujedno i planer operacije, optu\u017een je na toj operaciji koja obuhva\u0107a tri zaseoka iz kojih su mjesecima granatirani hrvatski polo\u017eaji i grad Gospi\u0107, a koje su hrvatski vojnici prilikom povla\u010denja doista spalili, no s obzirom na metode istrage, upitno je koliko je me\u0111u 37 \u017ertava koje navodi Tu\u017eiteljstvo, doista bilo ubijenih civila. Samu operaciju Tu\u017eiteljstvo ICTY-a okarakteriziralo je kao plansko etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje Srba, ba\u0161 onako kako su je okarakterizirali Savo \u0160trbac i general Calvin.<\/p>\n\n\n\n
Tu\u017eiteljstvo hrvatskoj dr\u017eavi nije priznalo pravo da jedne hrvatske gra\u0111ane za\u0161titi od napada drugih, pobunjenih hrvatskih gra\u0111ana u \u201cd\u017eepu\u201d, a kamoli pravo da vojnim putem vrati pod svoju upravu vlastita okupirana podru\u010dja. U vrijeme kad je intenzivno istra\u017eivalo zlo\u010dine u Meda\u010dkom d\u017eepu iz 1993., isto Tu\u017eiteljstvo nije imalo ni jednu provedenu istragu etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja koje su srpske snage po\u010dinile u agresiji na Hrvatsku 1991. godine. Vukovar (fusnota \u2013 Srpski zlo\u010dini u Vukovaru , svedeni su na slu\u010daj \u201cOv\u010dara\u201d odnosno egzekuciju ranjenika i pacijenata odvedenih iz vukovarske bolnice nakon \u0161to su srpske jedinice zauzele grad), Dalj, Erdut, Ilok, \u010ditav niz sela u isto\u010dnoj Slavoniji i Baranji, zatim dalmatinska sela Kijevo, \u0160kabrnja, Nadin, Drni\u0161, Ba\u0107in, kao primjeri najbrutalnijega etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja, za Tu\u017eiteljstvo nisu postojali. Hrvatska vojna operacija Oluja postala je predmet istrage Tu\u017eiteljstva ICTYa odmah po svom okon\u010danju, 7. kolovoza 1995. godine. Dakako, glavni je suradnik bio Savo \u0160trbac. U svojim memoarima, biv\u0161i ameri\u010dki predsjednik Clinton o Oluji pi\u0161e : \u201cU kolovozu (1995.op.a) je do\u0161lo do dramati\u010dnoga obrata. Hrvati su pokrenuli ofanzivu za ponovo uzimanje Krajine, dijela Hrvatske, kojeg su lokalni Srbi proglasili svojim teritorijem. Europski i neki ameri\u010dki vojni i obavje\u0161tajni du\u017enosnici protivili su se akciji, vjeruju\u0107i da \u0107e Milo\u0161evi\u0107 intervenirati kako bi spasio krajinske Srbe, no ja sam navijao za Hrvate. Isto je \u010dinio i Helmut Kohl koji je znao, ba\u0161 kao i ja, da diplomacija ne \u0107e uspjeti dok Srbi ne pretrpe ozbiljne gubitke na terenu\u201d (Bill Clinton, My Life, Izdava\u010d, mjesto i godina, str 666-667).<\/p>\n\n\n\n
Toj hrvatskoj akciji za vra\u0107anje ustavnopravnoga poretka na 18 % svoga podru\u010dja koje je \u010detiri godine bilo pod okupacijom srpskih pobunjenika i za\u0161titom UN-a, \u010destitali su brojni diplomati uklju\u010deni u postjugoslavenski mirovni proces, nemo\u0107ni da mirovnim porukama zaustave velikosrpski ratni stroj. Svojim profesionalnim karakteristikama, Oluja je izazvala respekt vojnih analiti\u010dara i iznenadila laike. Za samo 36 sati oslobo\u0111en je Knin, dotad smatran neosvojivom tvr\u0111avom srpskih pobunjenika iz koje se \u010detiri godine prkosilo svim me\u0111unarodnim mirovnim naporima. \u201cSve dok hrvatska vojska nije objesila svoju zastavu iznad Knina, nakon jedva 36 sati ofanzive, glasnogovornik snaga Ujedinjenih naroda jo\u0161 je imao prilike pri\u010dati o navodno fenomenalnim borila\u010dkim kvalitetama i vje\u0161tinama srpskih snaga.<\/p>\n\n\n\n
Hrvatska pobjeda pokazala je da su pri\u010dali koje\u0161ta. Osim \u0161to je posramila UNPROFOR i zapadne policy-makere, hrvatska pobjeda stvorila je fundamentalno novu situaciju, otvorila je \u0161ansu ozbiljnim mirovnim pregovorima\u201d, komentirao je nekoliko dana poslije Wall Street Journal (WSJ od 10. 8. 95) New York Timesa je iz Sarajeva izvje\u0161tavao: \u201cI osoblje i pacijenti sarajevske bolnice zahvaljuju ofanzivi hrvatske vojske protiv srpskih pobunjenika u Hrvatskoj, za da\u0161ak normalnosti koju sad pro\u017eivljavaju… I osoblje i pacijenti ra\u010dunaju kako su srpske snage destabilizirane ozbiljnim napadima na njihove suradnike u Hrvatskoj\u201d (NYT od 6. 8. 95.] Slu\u017ebeni Washington bio je zadovoljan rezultatom. \u201cBio je to prvi poraz Srba u \u010detiri godine i on je promijenio i odnos snaga na terenu i psihologiju svih strana\u201d, pi\u0161e Clinton (Bill Clinton, My Life, Hutchinston,2004, str. 667). Otkriva kako je dan uo\u010di po\u010detka Oluje posjetio poznatoga dopisnika ABC News-a Sama Donaldsona u bolnici i ovaj je iz bolni\u010dkoga kreveta izvijestio da bi hrvatska ofanziva mogla biti korisna u rje\u0161avanju sukoba (Bill Clinton, My Life, str. 667). Na drugoj strani, slu\u017ebena Britanija bila je u prvom trenutku rezervirana prema operaciji i dogovorno s ostalim \u010dlanicama mirovne kontaktne skupine, SAD-om, Francuskom, Njema\u010dkom i Rusijom, pozvala je Hrvatsku da zaustavi ofanzivu.<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107 prvog dana operacije Oluja, supredsjedatelj Me\u0111unarodne konferencije o biv\u0161oj Jugoslaviji, biv\u0161i \u0161vedski premijer Carl Bildt, apelirao je za optu\u017enicu protiv hrvatskog predsjednika Tu\u0111mana, ni vi\u0161e ni manje nego zbog \u2013 prekomjernoga granatiranja Knina, utvrde i \u201cglavnoga grada\u201d srpskih pobunjenika. Iz svoje baze u Kninu, UN-ov glasnogovornik izvje\u0161tavao je kako su ga\u0111ane i civilne zgrade, uklju\u010duju\u0107i i bolnicu, i da je popucalo dosta stakala. Nekoliko dana poslije tih dramati\u010dnih izvje\u0161taja, dopisnik Washington Posta zatekao je u kninskoj bolnici druk\u010diju sliku: \u201cGradska bolnica, koja je navodno te\u0161ko o\u0161te\u0107ena, pretrpjela je izgleda samo jedan udarac granate. UN-ova slu\u017ebenica koja je u tom trenutku bila u bolnici, vjeruje da su hrvatski topnici ga\u0111ali srpski tenk koji je pucao s pozicije kraj bolnice.\u201d (WP od 10. 8. 95) Savo \u0160trbac, kao tajnik vlade koja nestaje, poslao je tih dana \u017eurno pismo glavnom tajniku UN-a Boutrosu Ghaliju, optu\u017euju\u0107i Hrvatsku zbog etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja Srba.<\/p>\n\n\n\n
No tek koji dan poslije u Banjoj Luci, i kasnije u Beogradu, potpuno se posvetio radu u udruzi Veritas, ne skrivaju\u0107i da mu je cilj dovesti hrvatsko vodstvo na optu\u017eeni\u010dku klupu Haa\u0161koga suda. Hrvatske vlasti olak\u0161ale su mu taj posao. Nakon briljantne vojne operacije Oluja, u danima uspostavljanja policijskoga nadzora i administrativne uprave na 10.500 km2 reintegriranoga podru\u010dja, dogodio se pale\u017e i plja\u010dka napu\u0161tenih srpskih ku\u0107a i po\u010dinjeno je vi\u0161e brutalnih ubojstava , uglavnom starijih osoba (fusnota – prema podacima tu\u017eiteljstva : Grubori 28.8. 1995 \u2013 7 ustrijeljenih osoba, Gosi\u0107 27.8. 1995- 8 ustrijeljenih osoba, Varivode 28.9 1995 -9 ustrijeljenih osoba). Zakazala je i vojna i civilna hrvatska policija koja nije prepoznala opasnost i nije sprije\u010dila zlodjela, koja su po\u010dinjana uglavnom nakon okon\u010danja same vojne operacije. (fusnota \u2013 vojna operacija Oluja slu\u017ebeno zav\u0161ena 7. kolovoza 1995.)<\/p>\n\n\n\n
Nakon \u0161to su zlo\u010dini po\u010dinjeni, po\u010dinitelji su uglavnom kazneno prijavljivani ( 3.978 kaznenih prijava), osu\u0111ene su 1492 osobe, njih trinaest na zatvorske kazne od 1 do 15 godina. Ali \u010dinjenica je da hrvatske policijske i sudbene vlasti nisu na profesionalno uvjerljiv na\u010din istra\u017eile, i provele sudske postupke za nekoliko eklatantnih zlo\u010dina nad Srbima nakon slu\u017ebenog okon\u010danja operacije, poput Grubora, Varivoda ili Gospi\u0107a. (fusnota \u2013 upravo stoga \u0161to ni hrvatski sudovi, niti haa\u0161ko Tu\u017eiteljstvo nisu proveli profesionalnu istragu tih zlodjela i utvrdili \u010dinjenice, danas nedostaju vjerodostojni podatci o broju \u017ertava i o njihovom statusu. Hrvatske su slu\u017ebene vlasti te brojke zanemarivale ili minorizirale dok na srpskoj strani dolazi do zna\u010dajnih preuveli\u010davanja, u civilne \u017ertve se ubrajaju poginuli srpski vojnici, stanovnici okupiranih podru\u010dja koji su umrli prirodnom smr\u0107u pa \u010dak i oni koji su ubijeni u me\u0111usobnim obra\u010dunima).<\/p>\n\n\n\n
Velikosrpska propaganda u vezi s operacijom Oluja, kao pomo\u0107 u istrazi Tu\u017eiteljstva Haa\u0161koga suda o tim doga\u0111ajima, katkad je bila upravo groteskna, primjerice Veritasova bro\u0161ura \u201cSrpska Krajina, August 95 \u2013 Izgon Srba\u201d. Autor tog teksta koji promi\u010de rasisti\u010dku, velikosrpsku tezu o genocidnosti Hrvata, prof. Svetozar Borak, pi\u0161e da \u201cHrvati samo sticajem okolnosti nisu ubili milijun Srba, ali metode obra\u010duna sa starim i nemo\u0107nim, ili sa zarobljenim srpskim borcima, bile su iste kao i u onom prethodnom ratu, prepune ne\u010duvene surovosti i nekrofilnog cinizma\u201d. Na\u017ealost, budu\u0107e optu\u017enice za Oluju samo se u nijansama razlikuju od velikosrpske idejne platforme ponu\u0111ene u toj bro\u0161uri. Prva optu\u017enica, protiv zapovjednika Ju\u017enog sektora, generala Ante Gotovine koji je vodio klju\u010dni dio operacije uklju\u010duju\u0107i zauzimanje Knina, u Hrvatsku je stigla po\u010detkom lipnja 2001. godine.<\/p>\n\n\n\n
Tjedan dana prije, u srpskim medijima najavio ju je Sava \u0160trbac. U toj optu\u017enici samoprogla\u0161ena RSK statusno je izjedna\u010dena s me\u0111unarodno priznatom hrvatskom dr\u017eavom, a hrvatsko osamostaljenje, iako zajam\u010deno svim jugoslavenskim ustavima, uklju\u010duju\u0107i i posljednji iz 1974., kvalificirano je kao secesija. Kvalifikacija o hrvatskoj secesiji od Jugoslavije bila je sukladna gledi\u0161tima slu\u017ebenoga Beograda i suprotna zaklju\u010dcima me\u0111unarodne, tzv. Badinterove komisije koji su ugra\u0111eni u sve dokumente UN-a. General Gotovina tada je iznenada nestao, a Sava \u0160trbac je likovao. \u201cOptu\u017enica protiv Ante Gotovine redefini\u0161e historiju, ili kako Ra\u010dan voli da ka\u017ee \u201ckriminalizira\u201d Domovinski rat. U ta\u010dki 37 priznata je dr\u017eava RSK, vi\u0161e ne kao takozvana, koja je imala svoju vojsku. A u ta\u010dki 39 potvr\u0111eno je da je u pet napada na RSK, na teritoriju za\u0161ti\u0107enu od Ujedinjenih naroda, Hrvatska kao \u010dlanica UN-a izvr\u0161ila pet agresija na UN. To otvara ogromne mogu\u0107nosti. Jer ako se u Haagu doka\u017ee krivica komandanata najzna\u010dajnijih hrvatskih vojnih operacija, na \u010demu mi radimo, onda \u0107e ti komandanti zvani\u010dno sloviti za ratne zlo\u010dince, a akcije koje su vodili bit \u0107e zvani\u010dno zlo\u010dina\u010dke akcije. Samim tim, dr\u017eava koja je nastala na zlo\u010dinu ne mo\u017ee postojati, ve\u0107 se mora redefinovati. To je prilika za nas Srbe da se legitimnim i legalnim sredstvima izborimo za pravo dr\u017eavnosti RSK\u201c, ka\u017ee Sava \u0160trbac (Nedeljni telegraf, kolovoz 2001).<\/p>\n\n\n\n
U me\u0111uvremenu, Carla del Ponte pretvorila je Oluju i izrijekom u \u201cudru\u017eeni zlo\u010dina\u010dki pothvat\u201d i krajem velja\u010de 2004. podigla nove optu\u017enice, protiv upravitelja Knina nakon okon\u010danja vojne operacije, generala Ivana \u010cermaka, i zapovjednika vojne policije, Mladena Marka\u010da. Prva mjesta me\u0111u sudionicima zlo\u010dina\u010dkoga pothvata zauzeli su pokojnici: prvi hrvatski predsjednik Franjo Tu\u0111man, ratni ministar obrane Gojko \u0160u\u0161ak, zapovjednici glavnoga sto\u017eera Hrvatske vojske generali Janko Bobetko i Zvonimir \u010cervenko. No kao suradnike \u201cudru\u017eenoga zlo\u010dina\u010dkog pothvata\u201d Carla del Ponte navela je i \u201costale pripadnike HDZ-a i lokalnih vlasti\u201d. Na inicijativu britanske diplomacije, u rezoluciji Vije\u0107a sigurnosti general Gotovina uvr\u0161ten je me\u0111u najtra\u017eenije bjegunce optu\u017eene za ratne zlo\u010dine, uz bok velikosrpskim vo\u0111ama Radovanu Karad\u017ei\u0107u i Ratku Mladi\u0107u. Na temelju tvrdnji Carle del Ponte da se Ante Gotovina nalazi u Hrvatskoj, a Vlada ga ne \u017eeli uhititi, Hrvatskoj je bilo zaprije\u010deno otvaranje pristupnih pregovora za EU i zaustavljen je pristupni proces NATO-u. Gotovina je uhi\u0107en u prosincu 2006. na Kanarima. Prema navodima te optu\u017enice, na podru\u010dju Ju\u017enoga sektora u kojem je general Ante Gotovina vodio vojne operacije od 4. do 7. kolovoza 1995., u vrijeme vojne akcije i mjesec dana nakon njezina zavr\u0161etka, protivno ratnom pravu ubijeno je 38 osoba srpske nacionalnosti, od kojih je devetero neidentificiranih. Uz njih del Ponte jo\u0161 navodi u optu\u017enici \u201cnajmanje 150 protupravno ubijenih srpskih civila, u Oluji i poslije nje\u201d, bez identifikacije i utvr\u0111ivanja, mjesta, vremena i na\u010dina na koji su ubijeni.<\/p>\n\n\n\n
Prema podatcima koje je iznijela Nata\u0161a Kandi\u0107, mirovna aktivistica iz Beograda, nakon me\u0111unarodne vojne intervencije na Kosovu i uspostave me\u0111unarodne uprave, ondje je ubijeno vi\u0161e od 1000 Srba. Ba\u0161 kao \u0161to je jo\u0161 1996. najavio britanski policajac Simon Leach, voditelj haa\u0161koga istra\u017eiteljskog tima za slu\u010daj La\u0161vanska dolina, prvi hrvatski predsjednik Franjo Tu\u0111man i ministar obrane Gojko \u0160u\u0161ak na\u0161li su se i u \u201cudru\u017eenom zlo\u010dina\u010dkom pothvatu\u201d etni\u010dkoga \u010di\u0161\u0107enja muslimana u BiH. Sama optu\u017enica napisana je tako da bi zahtijevala pomniju pravnu analizu, kako zbog nepreciznosti tako i zbog kolektivizacije kaznene odgovornosti. Onako kako je napisana, ona prakti\u010dki kriminalizira sve Hrvate u BiH. \u201cHrvatski udru\u017eeni zlo\u010dina\u010dki pothvat u BiH\u201d po\u010deo je, prema Carli del Ponte, \u201c18. studenog 1991. ili prije\u201d, a trajao do \u201cpribli\u017eno travnja 1994. godine i nakon toga\u201d. Njegov je cilj bio \u201cpoliti\u010dki i vojno pot\u010diniti te trajno ukloniti i etni\u010dki o\u010distiti bosanske Muslimane i druge nehrvate\u201d, kako bi se ostvarila Velika Hrvatska u granicama nekada\u0161nje Banovine Hrvatske. Na popisu \u010dlanova \u201cudru\u017eenog zlo\u010dina\u010dkog pothvata\u201d, osim Tu\u0111manu i \u0160u\u0161ku, prva mjesta pripala su i zapovjedniku Zdru\u017eenog sto\u017eera hrvatske vojske Janku Bobetku i predsjedniku Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, Mati Bobanu. Slijede Jadranko Prli\u0107, predsjednik Vlade Herceg-Bosne, Bruno Stoji\u0107, ministar obrane Herceg-Bosne, Slobodan Praljak i Milivoj Petkovi\u0107, zapovjednici HVO-a, Valentin \u010cori\u0107, ministar policije i Berislav Pu\u0161i\u0107, koji je bio zadu\u017een za razmjenu zato\u010denika u logorima. Su\u0111enje njima po\u010delo je 2006. godine u Haagu. I u ovoj optu\u017enici postoji kategorija \u201costali\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Tko su ti \u201costali\u201d sudionici udru\u017eenoga zlo\u010dina\u010dkog pothvata? Prema tu\u017eiteljici del Ponte, rije\u010d je o: \u201craznim drugim du\u017enosnicima i \u010dlanovima vlade i politi\u010dkih struktura Herceg-Bosne\/HVO-a, na svim razinama, uklju\u010duju\u0107i i op\u0107inske organe vlasti i mjesne organizacije, raznim \u010delnicima i \u010dlanovima HDZ-a i HDZ-a BiH na svim razinama, raznim pripadnicima oru\u017eanih snaga Herceg-Bosne: HVO-a, specijalnih jedinica, vojne i civilne policije, sigurnosnih i obavje\u0161tajnih slu\u017ebi, paravojnih formacija, lokalnih obrambenih snaga te drugim osobama koje su djelovale pod nadzorom ili u suradnji s tim oru\u017eanim snagama, policijom i drugim elementima; raznim pripadnicima oru\u017eanih snaga Republike Hrvatske te drugim poznatim i nepoznatim osobama.\u201d Za kaznenu odgovornost tih optu\u017eenika, prema Carli del Ponte, nije \u010dak ni nu\u017eno da svi oni, \u201cpoznati i nepoznati\u201d, budu \u010dlanovi svehrvatskog zlo\u010dina\u010dkog pothvata. \u201cDodatno ili alternativno\u201d, oni mogu biti kazneno odgovorni za pomaganje ili podr\u017eavanje udru\u017eenog zlo\u010dina\u010dkog pothvata. Kad bi se formula \u201cdodatno ili alternativno\u201d primijenila doslovno, kaznena odgovornost za sudjelovanje u hrvatskom zlo\u010dina\u010dkom pothvatu u BiH mogla bi se pro\u0161iriti i na cijelo muslimansko politi\u010dko i vojno vodstvo, uklju\u010duju\u0107i Aliju Izetbegovi\u0107a i sve njegove vojne vo\u0111e jer su oni mnogo puta, \u010dak i u vrijeme najja\u010deg muslimansko-hrvatskog sukoba u BiH, potpisivali sporazume u kojima su HVO i Armija BiH legalne vojske BiH.<\/p>\n\n\n\n
I u ovoj optu\u017enici, popis aktivnosti na ostvarenju \u201cudru\u017eenog zlo\u010dina\u010dkog pothvata\u201d vrlo je duga\u010dak. Optu\u017eeni su, precizira tu\u017eiteljica del Ponte, \u201cvodili, upravljali, planirali, pripremali, bodrili, promovirali, poticali, naredili, izvr\u0161ili, proveli, omogu\u0107ili, sudjelovali, pridonijeli, podr\u017eali i na drugi na\u010din djelovali u ostvarivanju udru\u017eenog zlo\u010dina\u010dkog pothvata.\u201d Udru\u017eeni zlo\u010dina\u010dki pothvat ostvarivali su: \u201cuporabom sile, zastra\u0161ivanjem ili prijetnjom silom, progonom, zatvaranjem i zato\u010divanjem, prisilnim premje\u0161tanjem i deportacijama, oduzimanjem i uni\u0161tavanjem imovine i drugih sredstava.\u201d Sr\u017e te optu\u017enice \u010dini sam \u201cudru\u017eeni zlo\u010dina\u010dki pothvat\u201d, odnosno hrvatska politika u BiH i prema BiH. Nitko od optu\u017eenika ne tereti se posebno ni za koji zlo\u010din, ve\u0107 su svi optu\u017eenici, prema funkciji u tom zlo\u010dina\u010dkom pothvatu, jednako odgovorni za cijeli popis zlo\u010dina iz optu\u017enice, za La\u0161vansku dolinu, za zlostavljanje u zato\u010deni\u010dkim logorima HVO-a, ili za ubojstvo koje je po\u010dinio neki vojnik HVO-a u nekom selu. Tu\u017eiteljica del Ponte nikad nije podigla optu\u017enicu protiv vojnoga vodstva jugoslavenske JNA.<\/p>\n\n\n\n
Ta, tada\u0161nja tre\u0107a vojna sila u Europi, povela je s Milo\u0161evi\u0107em rat za promjenu unutra\u0161njih granica nekada\u0161nje Jugoslavije, iako su one i prema jugoslavenskom Ustavu i prema mi\u0161ljenju me\u0111unarodne, tzv. Badinterove komisije, bile zajam\u010dene i nepromjenjive. JNA je u suradnji sa srpskim dragovolja\u010dkim postrojbama, vojnim putem izvr\u0161ila osvajanje dijelova Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, provode\u0107i u obje Republike strategiju etni\u010dkoga \u010di\u0161\u0107enja razra\u0111ivanu i objavljivanu u srpskim povijesnim dokumentima (Mirko D. Grmek, Marc Gjidara, Neven Simac, Le nettoyage ethnique, documents sur une ideologie serbe, Fayard, Paris, 1993.) No optu\u017enica je podignuta samo protiv jugoslavenskoga predsjednika Slobodana Milo\u0161evi\u0107a, vo\u0111e i simbola velikosrpskoga projekta. Sudjeluju\u0107i na jednoj konferenciji u Zagrebu, na pitanje za\u0161to nije optu\u017eila vodstvo JNA, del Ponte je odgovorila kako joj je Vije\u0107e sigurnosti ograni\u010dilo rok za podizanje optu\u017enica do kraja 2004. godine, dodav\u0161i da im se mo\u017ee suditi i pred nacionalnim sudovima. Takav odgovor del Ponte ukazuje na vrhunski cinizam. Naime rok za podizanje optu\u017enica bio je deset godina, nakon \u0161to je tu\u017eiteljstvo po\u010delo raditi, a to se \u010dini dosta razumnim rokom za zavr\u0161etak istrage protiv glavnih krivaca. Jo\u0161 je cini\u010dnije poru\u010diti da srpskom vojnom i politi\u010dkom vrhu mogu suditi sudovi u Srbiji.<\/p>\n\n\n\n
Britanski povjesni\u010dar Marko Atilla Hoare koji je radio u istra\u017eiteljskom timu koji se bavio srpskim zlo\u010dinima u Hrvatskoj i BiH, i potom postao o\u0161tar kriti\u010dar ICTY-a, smatra kako je time \u201cTu\u017eiteljstvo napravilo ustupak u korist napada\u010da. Vjerujem da je del Ponte izdala sve \u017ertve jugoslavenskih ratova, time \u0161to je optu\u017eila samo Milo\u0161evi\u0107a. Tu\u017eiteljstvo je optu\u017eilo hrvatske generale koji su oslobodili Krajinu, a nije optu\u017eilo generale JNA koji su je okupirali\u201d (Marko Atilla Hoare, intervju za sarajevski list Dani od 9.12.2005.) M. A. Hoare otkriva i kako se to dogodilo: \u201cU vrijeme kada sam radio tamo, na\u0161 je plan bio da optu\u017eimo kompletno srbijansko vodstvo i vodstvo tada\u0161nje JNA uklju\u010duju\u0107i generale Blagoja Ad\u017ei\u0107a i Veljka Kadijevi\u0107a, Branka Kosti\u0107a, Borisava Jovi\u0107a (fusnota : Ad\u017ei\u0107 i Kadijevi\u0107 su bili na \u010delu JNA, Kosti\u0107 i Jovi\u0107 Milo\u0161evi\u0107evi ljudi u krnjem Predsjedni\u0161tvu Jugoslavije), koji su rukovodili napadom i zlo\u010dinima u Hrvatskoj i BiH. Me\u0111utim, u jednom trenutku, glavna tu\u017eiteljica Carla del Ponte je odlu\u010dila da sve ostale predmete odbacimo, a optu\u017eimo samo Milo\u0161evi\u0107a\u201d. Nakon beogradskoga ubojstva srpskog premijera \u0110in\u0111i\u0107a 2003.godine, del Ponte je optu\u017eila Jovicu Stani\u0161i\u0107a i Frenkija \u0160imatovi\u0107a, Milo\u0161evi\u0107eve \u0161efove obavje\u0161tajnih slu\u017ebi koji su Srbe u Hrvatskoj i u BiH naoru\u017eavali i pripremali za oru\u017eanu pobunu. Haa\u0161ki sud pustio ih je da \u010dekaju po\u010detak su\u0111enja u Srbiji i nije vjerojatno da \u0107e se ikad vi\u0161e pojaviti u Haagu, a niti da \u0107e ikada biti osu\u0111eni u Srbiji. Nakon Milo\u0161evi\u0107eve smrti, velikosrpski \u0107e projekt pred ICTY-em ostati bez presude na najvi\u0161oj politi\u010dkoj i vojnoj razini, sveden na \u010detni\u010dkoga vojvodu Vojislava \u0160e\u0161elja i lokalnoga kninskog policajca Milana Marti\u0107a koji je u jednom trenutku bio predsjednik \u201cRSK\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Povr\u0161niji promatra\u010di djelovanja Haa\u0161kog suda ostali su \u0161okirani ili barem zate\u010deni presudom tzv. Vukovarskoj trojci, Mili Mrk\u0161i\u0107u, Veselinu \u0160ljivan\u010daninu i Miroslavu Radi\u0107u, koju je pro\u010ditao australski sudac Kevin Parker 27. rujna 2007.godine. Miroslav Radi\u0107, u doba zlo\u010dina ni\u017ei oficir JNA oslobo\u0111en je krivnje zvog nedostatka dokaza. Mile Mrk\u0161i\u0107, u vrijeme opsade Vukovara zapovjednik Prve gardijske brigade, koja je napadala grad, osu\u0111en je na 20 godina zatvora, za pomaganje u egzekuciji 261 pacijenata i ranjenika odvedenih iz Vukovarske bolnice na sto\u010dnoj farmi Ov\u010dara. Pomagao je zlo\u010dinu time \u0161to je donio odluku o povla\u010denju vojne policije JNA iz \u201changara\u201d na Ov\u010dari, u kojem su ubijeni mu\u010deni prije kona\u010dne egzekucije i prepustio ih je pripadnicima srpske teritorijalne obrane, odnosno \u010detnicima. Veselin \u0160ljivan\u010danin, koji je u vrijeme opsade grada bio major, ali i oficir KOS-a (fusnota – obavje\u0161tajna slu\u017eba JNA) koji je koordinirao aktivnosti JNA i srpskih paravojnih jedinica, osobno prisustvovao izdvajanju osoba predodre\u0111enih za smaknu\u0107e u bolnici i njihovom izdvajanju u posebne kamione, naknadnoj selekciji na putu do smaknu\u0107a, dakle onaj koji je dr\u017eao klju\u010d zlo\u010dina \u2013 osu\u0111en je tek na pet godina zatvora. Dobio je pet godina jer im je propustio dati ja\u010du policijsku pratnju u hangaru prije strijeljanja, pa su ih stoga \u010detnici prije ubijanja mogli mu\u010diti. A dobio je samo pet godina \u2013 jer on kao ni\u017ei po \u010dinu nije mogao povu\u0107i odluku Mile Mrk\u0161i\u0107a o povla\u010denju vojnih policajaca JNA. Pokolj na Ov\u010dari dakle, prema presudi, nije bio zlo\u010dina\u010dki plan \u010dija je egzekucija prepu\u0161tena srpskim paravojskama, odnosno \u010detnicima. On se dogodio slu\u010dajno – jer je Mile Mrk\u0161i\u0107 uslijed nemara, povukao vojne policajce s posljednje to\u010dke na putu prema strati\u0161tu. A za\u0161to su ih uop\u0107e vozili na pustu farmu pokraj Vukovara, na kojoj su ve\u0107 bageri kopali masovnu grobnicu? Uz to, ve\u0107i dio optu\u017enice protiv \u0160ljivan\u010danina je odba\u010den jer je tu\u017eiteljstvo ubijene kvalificiralo kao civile, a oni su bili vojnici \u2013 dakle ratni zarobljenici.<\/p>\n\n\n\n
No od samog po\u010detka, od prvog postupka za Ov\u010daru zapo\u010detog 1997. godine, (fusnota: rije\u010d je o postupku protiv biv\u0161eg vukovarskog gradona\u010denika i lokalnog \u010delnika srpske pobune, Srbina Slavka Dokmanovi\u0107a, koji se objesio u Haagu dan uo\u010di izricanja presude) bilo je poznato da su \u0160ljivan\u010danin i njegovi podre\u0111eni za ulazak u autobuse smrti u bolnici birali one (ranjene hrvatske branitelje ili tek one koji su se sklonili u bolnici nakon pada grada) koje su smatrali najve\u0107im neprijateljima. Presuda je bila samo kraj jedne farse, u kojoj je Tu\u017eiteljstvo prethodno svelo zlo\u010din nad Vukovarom na egzekuciju na Ov\u010dari, propustilo optu\u017eiti vrh JNA i krnje Predsjedni\u0161tvo, pogrje\u0161no kvalificiralo zlo\u010din i omogu\u0107ilo Sudu da odgovornost za cijeli zlo\u010din nad Vukovarom svede na lokalne \u010detnike i jednoga neopreznog oficira JNA.<\/p>\n\n\n\n
Uostalom, nije li i sam tu\u017eitelj u uvodnoj rije\u010di u procesu Vukovarskoj trojci, za tu\u017eiteljstvo sasvim netipi\u010dno, konstatirao kako su optu\u017eeni oficiri JNA Mrk\u0161i\u0107, \u0160ljivan\u010danin i Radi\u0107, djelovali protivno zapovjedima svojih vi\u0161ih zapovjednika koji su im naredili da po\u0161tuju \u017eenevske konvencije? Za haa\u0161ko Tu\u017eiteljstvo, JNA je na Vukovar \u201cpoduzela vojnu akciju\u201d, a hrvatska vojska u osloba\u0111anju 18% vlastitog teritorija oko Knina, u akciji Oluja, izvela je \u201cudru\u017eeni zlo\u010dina\u010dki pothvat s ciljem etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja\u201d. U intervjuu hrvatskoj televiziji [Dnevnik- od 22.2.2007] tu\u017eiteljica del Ponte dala je do znanja kako je general Gotovina \u201c\u010dini se, operaciju vodio u skladu s pravilima ratovanja\u201d, ali i dodala: \u201cda nije bilo zlo\u010dina, Srbi ne bi oti\u0161li\u201d. Samo dan prije operacije Oluja, za pregovara\u010dkim stolom u \u017denevi, srpski su vo\u0111e imali ultimativnu hrvatsku ponudu \u2013 da prihvate autonomiju u skladu s hrvatskim ustavnim zakonom koji je donesen po\u010detlkom 1992. godine, u skladu s preporukama Badinterove komisije i kao uvjet EU za me\u0111unarodno priznanje Hrvatske. Osim toga, Tu\u017eiteljstvo ima i dokumentaciju koja pokazuje da je evakuaciju Srba iz Krajine unaprijed organizirao Milo\u0161evi\u0107, odnosno srpske vlasti. Parafraziraju\u0107i Carlu del Ponte, da Hrvati nisu \u017eeljeli vratiti svoj okupirani teritorij i da su ga prepustili velikosrbima \u2013 ne bi bilo ni optu\u017enice za \u201cudru\u017eeni zlo\u010dina\u010dki pothvat\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Sli\u010dan je pristup Tu\u017eiteljstva i prema Hrvatima u BiH. Svaka vojna operacija HVO-a dio je zlo\u010dina\u010dkoga pothvata. \u010cak i u slu\u010dajevima kad se o\u010dito brane hrvatska sela, HVO je tretiran kao okupacijska snaga. Paradoksalno, za isto to tu\u017eiteljstvo strani islamski borci-mud\u017eahedini, kao dio snaga Armije BiH, su tretirani kao borci za jedinstvenu, demokratsku i multinacionalnu BiH. Niti u jednoj optu\u017enici u kojoj se spominju njihovi zlo\u010dini (fusnota: slu\u010daj Had\u017eihasanovi\u0107, slu\u010daj: Deli\u0107), ti zlo\u010dini nisu kvalificirani kao progon na vjerskoj, etni\u010dkoj ili nacionalnoj osnovi ili zlo\u010din protiv civilnoga stanovni\u0161tva, ve\u0107 tek kao kr\u0161enje pravila ratovanja. Stoga samo na prvi pogled mo\u017ee izgledati paradoksalno da suci na su\u0111enju ratnom zapovjedniku Armije BiH Rasimu Deli\u0107u uporno insistiraju da im biv\u0161i pripadnik mud\u017eahedina u BiH Ali Ahmed Hamad (fusnota: Hamad slu\u017ei dvanaestogodi\u0161nju kaznu u Zenici za teroristi\u010dki napad autobombom u (prete\u017eito hrvatskom) zapadnom Mostaru 1997.godine), koji je na sudu svjedok optu\u017ebe, ka\u017ee jesu li od nadre\u0111enih im zapovjednika Armije BiH bili upozoreni da moraju po\u0161tivati \u017eenevske konvencije. (fusnota slu\u010daj Deli\u0107, transkript 7 i 8. rujna 2007). A sam Ali Hamad je prethodno otvoreno rekao pred sudom da je bio \u010dlan Al Qua’ide, da ga je ona poslala 1992. godine u BiH, da je vi\u0161e puta sreo Osamu bin Ladena, da su od zapovjedni\u0161tva Armije BiH dobili zapovjed da o\u010diste sve Hrvate, vojnike i civile, iz sela izme\u0111u Zenice i Travnika. No problem je u tome \u0161to tu\u017eitelj te zlo\u010dine Armije BiH, u \u010dijem su sastavu djelovali i mud\u017eahedini, nije kvalificirao kao zlo\u010din progona na vjerskoj, rasnoj ili nacionalnoj osnovi, ve\u0107 tek kao kr\u0161enje ratnoga prava i obi\u010daja. Prema tome, na sucima je tek da utvrde je li general Deli\u0107 ulo\u017eio dovoljno truda da upozna sa \u017eenevskim konvencijama islamske borce, sljedbenike islamisti\u010dke ideologije Osame bin Ladena.<\/p>\n\n\n\n
Epilog<\/p>\n\n\n\n
ICTY je po\u010deo primjenjivati svoju zaklju\u010dnu strategiju, svi postupci trebali bi biti okon\u010dani do kraja 2010. godine, sve planirane optu\u017enice podignute su do kraja 2004. godine. Od pionirskih nastojanja prvih sudaca i tu\u017eitelja da konstituiraju me\u0111unarodni sud sa skromnim bud\u017eetom od 270 tisu\u0107a dolara, ICTY je izrastao u veliku instituciju s godi\u0161njim bud\u017eetom od 270 milijuna dolara i oko tisu\u0107u zaposlenih, koja je senzibilizirala javnost za pitanja ratnih zlo\u010dina. No najdragocjenija ostav\u0161tina ICTY-a svakako je njegova arhiva, opse\u017ena dokumentacija o politici, ratu i zlo\u010dinima po\u010dinjenim na podru\u010dju biv\u0161e Jugoslavije, koja zaslu\u017euje ozbiljan pristup povjesni\u010dara i pravnika, ne samo zbog utvr\u0111ivanja istine o pro\u0161losti, nego i zato da budu\u0107nost ne bi iznenadila. Uo\u010di svog odlaska, Carla del Ponte za neuspjeh optu\u017euje me\u0111unarodnu politiku koja nije \u017eeljela locirati, uhititi i u Haag dovesti Ratka Mladi\u0107a i Radovana Karad\u017ei\u0107a. I doista je pitanje bi li se Mladi\u0107 i Karad\u017ei\u0107 mogli tako dugo skrivati da nemaju mo\u0107ne saveznike, ne samo u Srbiji. No u svome Tu\u017eiteljstvu, Carla del Ponte kao tu\u017eiteljica pona\u0161ala se jednako kao i ta zapadna politika koju ona optu\u017euje: uglavnom je dosljedno slijedila njezine signale.<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017ee li tu\u017eiteljica koja ka\u017ee da nije stigla podi\u0107i optu\u017enicu protiv vrha biv\u0161e JNA i krnjeg Predsjedni\u0161tva Jugoslavije, koji su pokrenuli ratove i zlo\u010dine u Hrvatskoj i BiH, imati kredibilitet? Mo\u017ee li imati kredibilitet tu\u017eiteljica po \u010dijoj je optu\u017enici trodnevna hrvatska oslobodila\u010dka operacija Oluja iz 1995. godine kvalificirana kao \u201cudru\u017eeni zlo\u010dina\u010dki pothvat hrvatskih dr\u017eavnih struktura\u201d, a potpuno uni\u0161tenje grada Vukovara od 44600 stanovnika iz 1991., progla\u0161eni su \u201cpoduzimanjem vojne akcije JNA\u201d, uz napomenu da su vi\u0161e strukture zapovjedile po\u0161tivanje \u017eevenskih konvencija? Poslije Oluje, Carla del Ponte sa svojim suradnicima uspjela je prebrojiti svu ubijenu stoku u napu\u0161tenim srpskim selima i prezentirati to kao dokaze za planirani hrvatski progon Srba, no poslije Vukovara koji se dogodio 4 godine prije Oluje, nije uspjela prebrojiti ni mrtve, ni nestale ljude u zato\u010deni\u010dkim logorima po Srbiji (fusnota: u logore u Srbiji odvedeno oko 10.000 Hrvata iz isto\u010dne Slavonije, oko 300 ih je ubijeno u logorima, 495 zato\u010denika tih logora se jo\u0161 uvijek vode kao nestali) i pretvoriti to u optu\u017enicu protiv tada\u0161njeg srpsko-jugoslavenskog vrha. Nije imala vremena dodati tome desetke tisu\u0107a mrtvih muslimana i Hrvata iz BiH, \u017ertava \u201cpoduzimanja vojne akcije JNA\u201d. Optu\u017eila je dodu\u0161e Slobodana Milo\u0161evi\u0107a za zlo\u010dine po\u010dinjene u Hrvatskoj i BIH, kao simbol velikosrpskoga projekta, no protiv njegovih suradnika koje izrijekom spominje kao \u010dlanove zajedni\u010dkoga zlo\u010dina\u010dkog pothvata nije podigla optu\u017enicu. Konstatirala je tek kako je Milo\u0161evi\u0107eva smrt velik udarac vjerodostojnosti Suda. Milo\u0161evi\u0107 je imao pravo umrijeti, ali Carla del Ponte nije imala pravo svesti velikorspski projekt samo na njega. Upravo to pokazalo je svu \u0161tetnost ideje da se tako velike i nekontrolirane ovlasti Suda daju glavnom tu\u017eitelju. Pitanje je bi li ijedna dr\u017eava potpisala ugovor sa Sudom koji Tu\u017eiteljstvu daje takve ovlasti kakve je glavnim tu\u017eiteljima ICTY-a dalo Vije\u0107e sigurnosti.<\/p>\n\n\n\n
Time \u0161to je propustila optu\u017eiti glavne krivce i pokreta\u010de rata i zlo\u010dina, usprkos dokazima kojima je raspolagala, tu\u017eiteljica nije dala zadovolj\u0161tinu \u017ertvama u Hrvatskoj i BiH. Njezin biv\u0161i istra\u017eitelj, povjesni\u010dar M. A. Hoare, ne naziva to propustom nego \u201cizrugivanjem \u017ertvama\u201d. Haa\u0161ka Tu\u017eiteljica propustila je suo\u010diti Srbiju sa spoznajom da je velikosrpski projekt koji podrazumijeva etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje, me\u0111unarodno neprihvatljiv, te tako obeshrabriti \u010detni\u010dke opcije, a pomo\u0107i i podr\u017eati one demokratske. \u201cZa dosad potro\u0161en novac mogli smo imati dovr\u0161ene istrage svih ve\u0107ih zlo\u010dina i utvr\u0111ene kaznene odgovornosti za njih\u201d smatra \u010dlan tima koji je radio na istrazi muslimanskih zlo\u010dina nad Hrvatima u sjevernoj Hercegovini, istrazi koja je \u201cubijena\u201d za mandata tu\u017eiteljice Arbour. No cilj tu\u017eiteljstva ICTY-a nije bilo utvrditi \u010dinjenice, ve\u0107 prilagoditi ih potrebama optu\u017ebe. Primjerice, u slu\u010dajevima La\u0161vanske Doline i muslimani i Hrvati smatraju da su o\u0161te\u0107eni. Muslimani smatraju da nije ka\u017enjeno dovoljno Hrvata za zlo\u010din u Ahmi\u0107ima. Hrvati su ogor\u010deni \u0161to je ICTY tako \u017emirio na zlo\u010dine koje su nad njima po\u010dinili muslimani. No i jedni i drugi suglasni su da ve\u0107ina ljudi koji su optu\u017eeni, a i neki od onih koji su pravomo\u0107no osu\u0111eni \u2013 nisu krivi. \u010cinjenice nisu utvr\u0111ene, ne samo prije podizanja optu\u017enica, ve\u0107 ni nakon okon\u010danja svih procesa. Velika udaljenost Suda od mjesta na kojem su po\u010dinjeni zlo\u010dini, sucima nije olak\u0161ala posao. Ono \u0161to je Tu\u017eiteljstvo ICTY-a ponudilo Hrvatima, Srbima i muslimanima, kao suo\u010davanje s kaznenom odgovorno\u0161\u0107u za zlo\u010dine, nije suo\u010davanje s \u010dinjenicama i istinom, ve\u0107 suo\u010davanje s krivotvorinama.<\/p>\n\n\n\n
Na izborima u Srbiji i dalje pobje\u0111uju stranke velikosrpske, \u010detni\u010dke orijentacije \u2013 najja\u010di su Nikoli\u0107evi radikali odnosno sljedbenici optu\u017eenoga \u010detni\u010dkog vojvode \u0160e\u0161elja koji je u jednoj svojoj kampanji izjavio da \u201cHrvate ne treba klati no\u017eem nego zar\u0111alom ka\u0161ikom\u201d, zatim biv\u0161a Milo\u0161evi\u0107eva stranka SPS i Ko\u0161tuni\u010dini demokrati koji su u izborno finale u\u0161li sa \u010detni\u010dkom himnom \u201cSpremte se, spremte, \u010detnici\u201d. Taj problem EU rje\u0161ava progla\u0161avaju\u0107i Vojislava Ko\u0161tunicu demokratskom opcijom. I EU i SAD strepe od razvoja islamskoga radikalizma u BiH i nemaju odgovor na njega. Da bi udovoljila srpskim radikalima, EU trenira strogost kriterija za \u010dlanstvo na Hrvatskoj, a islamski radikalizam u BiH ve\u0107 godinama nastoji namiriti na ra\u010dun tamo\u0161njih Hrvata. Ba\u0161 kao i tu\u017eiteljstvo ICTY-a. O problemati\u010dnoj podudarnosti zapadnoeuropske politike iz vremena rata u biv\u0161oj Jugoslaviji i politike Haa\u0161koga suda, jo\u0161 prije Milo\u0161evi\u0107eve smrti pisala je francuska knji\u017eevnica Louise Lambrichs: \u201cMa kako Haa\u0161ki sud mo\u017ee iz toga izi\u0107i \u010dastan, sa statutima kakve ima i s presudama koje je ve\u0107 donio, a koje pokazuju toliko nedosljednosti?<\/p>\n\n\n\n
Iskreno, meni nije jasno kako me\u0111unarodni pravnici mogu podnijeti kolaboraciju s takvim pravosu\u0111em\u2026 Koje drugo obja\u0161njenje nego li da odbijaju vidjeti i znati? Svaki razumom obdaren \u010dastan \u010dovjek obavezan je priznati da je tu rije\u010d o paravanskoj pravdi, s jedinom namjenom da opravda nas, zar ne? Tko se slagao s projektom Velike Srbije? Tko ga je podr\u017eao? Tko je predlo\u017eio \u201cetni\u010dki \u010distu\u201d podjelu? Tko je smatrao da je napu\u0161tanje muslimanskih enklava \u201crje\u0161enje\u201d? Me\u0111unarodna zajednica pozvala je Haag da zaklju\u010di su\u0111enje Milo\u0161evi\u0107u u listopadu 2005., a sve dosjee 2010. Alibi je da je sud preskup. A zapravo je i vi\u0161e nego preskup, ako presude dovedu jedino do toga da se ta povijest zatrpa bez osude pravih krivaca i bez punog priznavanja pravih \u017ertava. (Louise Lambrichs, Nous ne verrons jamais Vukovar, Phillipe Rey, Paris, 2004)<\/p>\n\n\n\n
Vi\u0161nja Stare\u0161ina ICTY – Kako je tu\u017eiteljstvo krivotvorilo istinu Nakon \u0161to su, koncem 2004. godine, sve optu\u017enice podignute, a ICTY po\u010deo primjenjivati svoju izlaznu strategiju, vidi se koliko su u pravu bili profesori me\u0111unarodnog prava Alain Pellet i George Abi-Saab kad su na samom po\u010detku upozoravali na lo\u0161e pravne temelje ICTY-a. Sada je posve o\u010dito da je … <\/p>\n
Znanstveno-stru\u010dna istina
HKV-portal 19. prosinca 2007. http:\/\/hakave.org\/<\/a><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"