{"id":236,"date":"2011-12-23T21:57:00","date_gmt":"2011-12-23T21:57:00","guid":{"rendered":"https:\/\/crocc.org\/?p=236"},"modified":"2023-02-23T00:03:27","modified_gmt":"2023-02-23T00:03:27","slug":"katolicke-misije-i-zupe-prave-cuvarice-hrvatskoga-jezika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/crocc.org\/en\/katolicke-misije-i-zupe-prave-cuvarice-hrvatskoga-jezika\/","title":{"rendered":"Katoli\u010dke misije i \u017eupe – prave \u010duvarice hrvatskoga jezika"},"content":{"rendered":"\n

Katoli\u010dke misije i \u017eupe – prave \u010duvarice hrvatskoga jezika<\/strong>

Vinko Grubisic<\/strong><\/p>\n\n\n\n

INTERVJU:
Dr. Vinko Grubi\u0161i\u0107, profesor emeritus Sveu\u010dili\u0161ta Waterloo u Kanadi – Krajem rujna na Hrvatskim je studijima Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu odr\u017eana Druga me\u0111unarodna kroatolo\u0161ka konferencija. Cilj je ovogodi\u0161nje konferencije – odr\u017eane o temi Hrvati izvan Hrvatske – bio pridonijeti boljemu poznavanju izvandomovinstva, kao i jo\u0161 ve\u0107emu zanimanju znanstvene i \u0161ire javnosti za taj dio hrvatskoga naroda. U okviru simpozija obra\u0111ene su razli\u010dite povijesne, jezikoslovne, knji\u017eevne, etnolo\u0161ke i druge teme, a konferenciju je plenarnim predavanjem otvorio dr. Vinko Grubi\u0161i\u0107, profesor emeritus Sveu\u010dili\u0161ta Waterloo u Kanadi. Taj knji\u017eevnik, antologi\u010dar i jezikoslovac, ro\u0111en u Posu\u0161kom Gracu u Bosni i Hercegovini, slavistiku je studirao u Zagrebu, diplomirao u Fribourgu, a doktorirao u Aix-en-Provenceu. Emigrirao je 1965. godine, a u Kanadi \u017eivi od 1975. Pjesme su mu uvr\u0161tene u presti\u017ene antologije hrvatske lirike od sredine osamdesetih, a eseji i monografije s podru\u010dja teorije knji\u017eevnosti, kroatistike i op\u0107e lingvistike nalaze se u brojnim izdanjima u domovini i svijetu. Me\u0111u knjigama koje je priredio najvi\u0161e se isti\u010du ud\u017ebenici hrvatskoga jezika i knji\u017eevnosti za izvandomovinstvo. Na konferenciji je dr. Grubi\u0161i\u0107 govorio o priznanju hrvatskoga kao posebnoga jezika u SAD-u i Kanadi, o \u010demu je rado progovorio i za Glas Koncila.

Najva\u017enije je bilo osnivanje hrvatskih \u0161kola

Profesore Grubi\u0161i\u0107u, mo\u017eete li na samome po\u010detku na\u0161ega razgovora \u010ditateljima Glasa Koncila u kratkim crtama pribli\u017eiti tijek nastojanja Hrvata iseljenih u SAD-u i Kanadi oko priznanja hrvatskoga kao posebnoga jezika?

DR. GRUBI\u0160I\u0106: Ta nastojanja valja promatrati u nekoliko razli\u010ditih etapa i kroz nekoliko razli\u010ditih aspekata, a moglo bi se re\u0107i da je priznanje hrvatskoga jezika u SAD-u i Kanadi otpo\u010delo sedamdesetih, a dovr\u0161eno osamdesetih godina. Od Drugoga svjetskog rata do ranih \u0161ezdesetih godina ni\u0161ta se zna\u010dajnije nije doga\u0111alo u pogledu hrvatskoga jezika koji se pri rijetkim \u017eupama prou\u010davao uglavnom uz folklor, i to dosta usputno. Prve hrvatske \u017eupne \u0161kole osnivane su u okviru ve\u0107ih \u017eupnih zajednica, kao \u0161to su u Torontu, New Yorku i Chicagu. One uglavnom nisu imale nikakve odnose prema \u0161kolskim sustavima u Kanadi i SAD-u, nego su bile vi\u0161e-manje stvar hrvatske zajednice i njezine organiziranosti. God. 1974. na sve\u0107eni\u010dkom sastanku u New Yorku stvorena je odgojno-\u0161kolska organizacija Hrvatske izvandomovinske \u0161kole Amerike i Kanade (HI\u0160AK), sigurno najva\u017enija hrvatska \u0161kolska ustanova izvan Hrvatske, koju od osnutka vodi fra Ljubo Krasi\u0107.

Za priznanje hrvatskoga jezika sigurno ni\u0161ta nije bilo toliko va\u017eno kao hrvatske \u0161kole koje su okupljale vi\u0161e tisu\u0107a u\u010denika. HI\u0160AK je organizirao i nekoliko me\u0111unarodnih simpozija na kojima je sudjelovalo stotine u\u010ditelja, potpisnika dviju zna\u010dajnih deklaracija koje su apelirale na one institucije u svijetu koje nisu priznale hrvatski jezik da to, po\u0161tuju\u0107i ljudska prava, a i tada\u0161nji jugoslavenski ustav, trebaju \u0161to prije u\u010diniti. Samim tim \u0161to je Kanadsko ministarstvo za multikulturalizam sedamdesetih godina omogu\u0107ilo pripremu i publiciranje \u0161kolskih priru\u010dnika kao \u0161to su \u00bbHrvatski jezik 1\u00ab i \u00bbHrvatski jezik 2\u00ab, knjige koje su do\u017eivjele nekoliko izdanja, te ilustrirani \u010detverojezi\u010dni rje\u010dnik za djecu, hrvatsko-englesko-njema\u010dko-francuski, kanadska je vlada de facto priznala hrvatski jezik. Tako\u0111er, najbrojnije slavisti\u010dko udru\u017eenje na svijetu American Association for the Advancement of Slavic Studies u svojim formularima od 1984. godine donosi hrvatski jezik kao poseban jezik. Uz hrvatske \u0161kole, i mnoge su se hrvatske kulturne i politi\u010dke organizacije zalagale za priznavanje hrvatskoga jezika, kao \u0161to su Hrvatska katoli\u010dka zajednica i Hrvatska bratska zajednica.

Koliko su pomogli hrvatski jezikoslovci?

Koliko su, prema Va\u0161em mi\u0161ljenju, hrvatski jezikoslovci bili uspje\u0161ni u promoviranju hrvatskoga jezika u svijetu?

DR. GRUBI\u0160I\u0106: Hrvatski jezikoslovci u\u010dinili su veoma mnogo, a svakako – naglasio bih – daleko vi\u0161e negoli su im politi\u010dke prilike to dozvoljavale. Glasovitom Deklaracijom o nazivu i polo\u017eaju hrvatskoga knji\u017eevnog jezika temelji \u00bbjezi\u010dnoga jedinstva\u00ab su uzdrmani. \u00bbLingua communis\u00ab, tj. zajedni\u010dki jezik, u Jugoslaviji nije vi\u0161e dolazio u obzir. Takav stav hrvatskih lingvista, pa i izborena definicija u Ustavu Jugoslavije iz 1974. nama izvan Hrvatske u borbi za priznanje hrvatskoga jezika veoma su olak\u0161ali posao. Mogli bismo tada\u0161njim hrvatskim jezikoslovcima zamjeriti da nisu uvijek bili ni najjasniji ni najdosljedniji, ali oni su se ipak uvijek znali ispru\u017eiti i malo vi\u0161e nego je bilo pokriva\u010da.

Jugodiplomati nisu \u010ditali vlastiti ustav

Zasigurno je u to vrijeme bilo i brojnih pritisaka iz tada\u0161nje Jugoslavije?

DR. GRUBI\u0160I\u0106: Da, ti su pritisci bili stalni, a dolazili su preko jugoslavenskih diplomatskih predstavni\u0161tva, kao i nekih sveu\u010dili\u0161ta. Na\u0161 je odgovor bio da nije na\u0161a krivnja ako ta predstavni\u0161tva ne znaju \u010ditati vlastiti ustav koji je – ma koliko te definicije bile smu\u0161ene – ipak priznavao postojanje hrvatskoga jezika. Na sve teorijske rasprave veoma smo se malo obazirali, jer za nas je bilo najva\u017enije da kao porezni doprinosnici u demokratskoj zemlji imamo pravo da se na\u0161 jezik nazivlje na\u0161im imenom. Istina, uz \u0161kole za hrvatski jezik postojale su i \u0161kole u kojima se predavao \u00bbsrpskohrvatski\u00ab, no broj u\u010denika je za potonji bio desetak puta manji, a to je bio najbolji pokazatelj gdje tko stoji. Na sveu\u010dili\u0161tima je situacija s jedne strane bila dosta komplicirana, a s druge pak pojednostavljena do same profanacije: ako su profesori bili podrijetlom Srbi ili ako su studirali u Srbiji, predavali bi stvarno srpski, a ako su bili Hrvati ili ako su proveli koju godinu studija u Hrvatskoj, predavali bi uglavnom hrvatski. Argument sveu\u010dili\u0161nih predava\u010da koji su zagovarali \u00bbsrpskohrvatski\u00ab bio je veoma prakti\u010dne naravi: ako se odvoji hrvatski od srpskoga, onda bi trebalo imati nastavnike za oba jezika, a to bi prouzrokovalo dvostruke tro\u0161kove. No stvari su se razvijale svojim tokom pa su ti isti profesori devedesetih ne samo razdvojili nego \u00bbrastrojili\u00ab \u00bbsrpskohrvatski\u00ab na \u00bbbosanski\/hrvatski\/srpski\u00ab, a da se tro\u0161kovi nisu pove\u0107ali, kao ni broj sveu\u010dili\u0161nog osoblja za \u00bbju\u017enoslavenske jezike\u00ab. Istina je da studenti uglavnom ne \u017eele studirati \u00bbjezi\u010dne razlike\u00ab nego – jezik.

Hrvatski – od dje\u010djega vrti\u0107a do sveu\u010dili\u0161ta

Potomci iseljenih Hrvata danas primarno obrazovanje na podru\u010dju hrvatskoga jezika i kulture mogu usavr\u0161avati i na izvandomovinskoj Katedri hrvatskoga jezika i kulture koja je slu\u017ebeno utemeljena jo\u0161 g. 1988. na Sveu\u010dili\u0161tu Waterloo. Mo\u017eete li ukratko predstaviti rad katedre koju ste vodili?

DR. GRUBI\u0160I\u0106: Danas u Kanadi u\u010denici mogu u\u010diti hrvatski jezik od dje\u010djega vrti\u0107a do zavr\u0161etka studija. Nakon \u0161to se dobro \u00bbuhodalo\u00ab predavanje hrvatskog u ni\u017eim razredima, od 1976. hrvatski je jezik u provinciji Ontario uveden u \u0161kole kao priznati \u0161kolski predmet, i to na najvi\u0161oj petoj razini koja u\u010denicima omogu\u0107uje pristup na sveu\u010dili\u0161ta. Zapravo, \u0161estina srednjo\u0161kolskog programa, pet od trideset \u0161kolskih \u00bbkredita\u00ab, mogla je biti hrvatski jezik i kultura. Odnedavno je i u Britanskoj Kolumbiji uveden hrvatski u srednje \u0161kole, zasada samo u Vancouveru. Tako se do\u0161lo do samih vrata sveu\u010dili\u0161ta. Pregovori sa Sveu\u010dili\u0161tem Waterloo 1988. urodili su plodom i hrvatska je zajednica ulo\u017eila odre\u0111enu svotu novca za financiranje katedre \u00bbHrvatskog jezika i kulture\u00ab, koja od po\u010detka djeluje u okviru Odjela za germanske i slavenske studije. U samu uspostavljanu katedre veliku su ulogu odigrali hrvatski donatori okupljeni u udru\u017eenju Croatian Studies Foundation, \u010diji je prvi predsjednik bio pokojni Gojko \u0160u\u0161ak, a nakon njegova odlaska u Hrvatsku Anton Kika\u0161. Katedra djeluje ve\u0107 dvadeset i tri godine i kroz nju je pro\u0161lo vi\u0161e od tisu\u0107u studenata.

Uz hrvatski jezik na razli\u010ditim se stupnjevima na katedri predaje suvremena i starija hrvatska knji\u017eevnost, a te\u010daj \u00bbHrvatska kultura\u00ab podijeljen je u dva dijela: \u00bbOd Ilira do Iliraca\u00ab te \u00bbOd ilirskog preporoda do danas\u00ab. Taj se te\u010daj predaje na engleskom, otvoren je svim zainteresiranim studentima, a obuhva\u0107a i pregled hrvatske znanosti i humanisti\u010dke te kulturne dodire Hrvata sa susjednim i s drugim narodima svijeta. Za hrvatsku je zajednicu Ju\u017enog Ontarija Sveu\u010dili\u0161te Waterloo bilo posebno privla\u010dno i zbog tzv. \u00bbdopisnih te\u010dajeva\u00ab. Naime, studenti s bilo kojeg kraja svijeta mogli su odabrati studij hrvatskoga jezika, a onda bi im najbli\u017ee sveu\u010dili\u0161te, odnosno sveu\u010dili\u0161te na kojemu su studirali, moralo priznati hrvatski kao sveu\u010dili\u0161ni \u00bbkredit\u00ab. Tako su nerijetko i ona sveu\u010dili\u0161ta koja su jo\u0161 uvijek zadr\u017eala \u00bbsrpskohrvatski\u00ab morala studentima priznati polo\u017eene ispite iz hrvatskoga! Kasnije je, uz dopisne te\u010dajeve, uveden i internetski studij hrvatskoga jezika, a hrvatski je prvi jezik na svijetu prire\u0111en za kasnije op\u0107enito prihva\u0107en internetski program \u00bbAngel\u00ab i ve\u0107 je na internetu \u0161estu godinu na Sveu\u010dili\u0161tu Waterloo.

Mladi u potrazi za identitetom

Kazali ste kako, uz hrvatski jezik, studenti u\u010de i o hrvatskoj kulturi kroz povijest, umjetnost i op\u0107enito hrvatske duhovne vrednote. Mo\u017eete li pojasniti za\u0161to je va\u017ean takav interdisciplinaran pristup i koji je profil studenata koji poha\u0111aju te kolegije? Koliko su novi nara\u0161taji, potomci hrvatskih iseljenika, u potrazi za svojim hrvatskim identitetom?

DR. GRUBI\u0160I\u0106: Jezik je u biti oblik koji treba ispuniti sadr\u017eajem. Za predavanja hrvatskoga jezika prire\u0111eni su priru\u010dnici kroz koje se studenti upoznaju ne samo sa strukturama i rije\u010dima hrvatskoga jezika nego i s hrvatskim krajolicima, podnebljem i sl. Spomenuti te\u010daj hrvatske kulture kratak je pregled sveukupnih hrvatskih doga\u0111anja i postignu\u0107a kroz stolje\u0107a. Tu je rije\u010d o sv. Jeronimu i Ru\u0111eru Bo\u0161kovi\u0107u, o Marku Maruli\u0107u, Benediktu Kotruljevi\u0107u, Lavoslavu Ru\u017ei\u010dki, Nikoli Tesli, Ivanu Me\u0161trovi\u0107u, Miroslavu Kraljevi\u0107u, Jakovu Gotovcu, Miroslavu Krle\u017ei… Uz tekstove \u010desto se predava\u010di koriste glazbenim materijalima i videomaterijalima. Nastoje se paralelno zahvatiti sve hrvatske duhovne vrednote, a ujedno prikazati u pravom svjetlu odnosi sa susjednim narodima s kojima su Hrvati dijelili pojedina povijesna razdoblja.

Studenti koji poha\u0111aju taj te\u010daj najrazli\u010ditijih su profila i to \u010dine iz najrazli\u010ditijih motiva. Na izvjestan na\u010din svi, pa i mi koji smo formirani vi\u0161e-manje u Hrvatskoj, tra\u017eimo neka o\u010dvr\u0161\u0107a svojega identiteta. Mladi ljudi danas mnogo lak\u0161e mogu saznavati o svojim prethodnicima, pa tako i o samima sebi, jer je Hrvatska s jedne strane danas demokratska i otvorena zemlja, a s druge to razvoj tehnologije danas omogu\u0107uje daleko vi\u0161e negoli prije kojih dvadesetak godina. Potraga za korijenima zapravo je svojevrsno snala\u017eenje u sada\u0161njosti. A znanje jezika svojih predaka najsigurniji je put \u00bbu potrazi za identitetom\u00ab.

Veoma vje\u0161to izvedena prijevara

Budu\u0107i da i sami \u017eivite u iseljeni\u0161tvu, mo\u017eete li posvjedo\u010diti kako danas \u017eive Hrvati \u00bbs druge strane Atlantika\u00ab? Koji su naj\u010de\u0161\u0107i problemi i kakav je, prema Va\u0161em mi\u0161ljenju, odnos Hrvatske dr\u017eave prema izvandomovinstvu?

DR. GRUBI\u0160I\u0106: Veoma kompleksno pitanje. Hrvati \u00bbs druge strane Atlantika\u00ab i dalje su \u00bbiseljenici\u00ab. S obzirom na zanos devedesetih godina, uvelike su se odnosi prema Hrvatskoj ohladili. Hrvati se danas vi\u0161e vra\u0107aju u Hrvatsku i sve manje Hrvatskoj. Nekako kao turisti. Dive joj se kao zemlji, upoznaju je iznutra… \u00bbHrvatski\u00ab mediji zemlju o sre\u0107i koju su sanjali prikazuju kao leglo kriminala, a Hrvatska nije niti zemlja kriminala, niti nesigurnosti. O nekom uspje\u0161nom simpoziju, o kojem kulturnom ili znanstvenom postignu\u0107u Hrvata u novinama se rijetko \u0161to ka\u017ee. Netko je do\u0161ao na ideju da to nikoga ne zanima. U iseljeni\u0161tvu su glasila na hrvatskom, a i na stranim svjetskim jezicima, ve\u0107inom uga\u0161ena ili su pre\u0161la na internetsko izdanje koje malo tko prati. Bezrazlo\u017eno se steklo povjerenje u domovinska glasila, a ona su ili sasvim po\u017eutjela ili niskotira\u017ena.

\u0160to se, pak, ti\u010de odnosa hrvatske dr\u017eave prema Hrvatima izvan domovine, on nikada nije bio jasan. A danas je nejasniji negoli prije desetak godina. Netko se sjetio da – premda nije prona\u0111ena ni jedna jedina nepravilnost – treba dokinuti glasovanja po \u017eupama i hrvatskim domovima izvan Hrvatske. Time je golem postotak Hrvata izvan domovine isklju\u010den iz politi\u010dkog, a samim time i javnog \u017eivota. Na te i takve prijevare Hrvati u izvandomovinstvu nisu navikli, a valja priznati da je ta prijevara izvedena veoma vje\u0161to.

Rije\u010di nisu samo za razumijevanje

Kako danas, kao jezikoslovac, gledate na odnos Hrvata prema materinskom jeziku? U svojem ste izlaganju na konferenciji u Zagrebu spomenuli kako globalizacija sve vi\u0161e prijeti, pa i na\u0161em \u00bbmalom\u00ab jeziku…

DR. GRUBI\u0160I\u0106: \u010cini mi se da je u prvom dijelu postavljenog pitanja najva\u017enija rije\u010d \u00bbdanas\u00ab. Danas vi\u0161e-manje nitko normalan ne nije\u010de samobitnost hrvatskoga jezika, me\u0111utim kao da se nalazimo pred potpuno novim zabunama. Jedna nas politi\u010darka koja je u timu pregovara\u010da s Europskom Unijom s televizije nedavno uvjerava kako u toj bajnoj zajednici nitko ne mo\u017ee ni pomi\u0161ljati natjecati se za kakav posao bez dobra znanja engleskoga jezika. Pitanje ho\u0107e li taj budu\u0107i \u00bbnaddr\u017eavni jezik\u00ab biti neka vrsta \u00bbposlovnog engleskog\u00ab od kojih petstotinjak rije\u010di na kojem \u0107e se sporazumijevati birokrati ili ne\u0161to vi\u0161e od toga, ovdje nas toliko ne zanima koliko neka pitanja u odnosu na hrvatski jezik. Ono \u0161to nije sasvim jasno ni u Hrvatskoj, jo\u0161 \u0107e manje biti jasno u glavama eurobirokrata.

Ako neki profesori na Zagreba\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu upotrebljavaju priru\u010dnike na srpskom jeziku, ako se filmovi sinkronizirani na srpski jezik prikazuju u hrvatskim kinodvoranama, ostaje dojam da je ipak hrvatski tek nekakav \u00bbpolujezik\u00ab. U frankofonskoj kanadskoj provinciji Quebec sigurno svatko razumije englesku rije\u010d \u00bbstop\u00ab, no ipak ulice su obilje\u017eene znakom \u00bbarret\u00ab, \u017eele\u0107i tako pokazati da rije\u010di nisu samo za razumijevanje nego za ne\u0161to mnogo zna\u010dajnije. \u0160to podrazumijeva priznanje hrvatskoga jezika u EU-u? Ako je engleski \u00bbiznad\u00ab nacionalnih jezika, ho\u0107e li hrvatski zaista biti ravnopravan francuskom, \u0161panjolskom i njema\u010dkom? Je li \u010dak poljski ravnopravan tim trima spomenutim jezicima? Ho\u0107e li hrvatski zastupnici govoriti hrvatski, a oni koji hrvatski ne razumiju imati slu\u0161alice na u\u0161ima za simultano prevo\u0111enje? Ili?!

Hrvati su malobrojan, ali nikako i mali narod, hrvatskim jezikom govori veoma mali promil svjetskoga stanovni\u0161tva, ali u znanosti, umjetnosti i sportu oni su pridonijeli proporcionalno veoma mnogo. Ostvarenja na hrvatskom jeziku kroz stolje\u0107a poti\u010du nas da se vratimo samima sebi, da se pred maglu\u0161tinom globalizacije upitamo znamo li zaista kamo idemo. \u010cini mi se da i nas danas pop Martinac podu\u010dava i opominje kako \u00bbjazik harvatski\u00ab nije samo jezik, komunikacija, nego \u010ditava sudbinska povezanost sa zemljom, s rodom i domom.

Te\u0161ko protiv sebeljublja

U pojedinim dr\u017eavama svijeta jo\u0161 uvijek, na\u017ealost, hrvatski i srpski jezik na sveu\u010dili\u0161nim katedrama nisu razdvojeni. Za\u0161to je tomu tako? Kako se prema tom pitanju odnose slavisti?

DR. GRUBI\u0160I\u0106: Osim ba\u0161 najzagri\u017eenijih filologa, rijetko tko \u017eeli prou\u010davati brojne razlike izme\u0111u hrvatskoga i srpskoga, nego u\u010denici \u017eele nau\u010diti jedan ili drugi ili, \u0161to je rijetkost, oba jezika. Neki profesori su zaista (bili) uvjereni da je \u00bbsrpskohrvatski\u00ab jedan jezik, i kada su se srpski i hrvatski razdvojili, njima je bilo veoma te\u0161ko po\u010deti govoriti protiv ju\u010dera\u0161njih samih sebe. Rekao bih \u010dak da je sebeljublje gotovo proporcionalno s \u00bbpredava\u010dkom hijerarhijom\u00ab. Bilo bi svakako zanimljivo izbli\u017ee utvrditi situaciju prema pojedinim sveu\u010dili\u0161tima, no za ve\u0107inu sveu\u010dili\u0161ta najva\u017eniji je kriterij broj upisanih studenata. A naglasimo da je god. 1985. bilo vi\u0161e studenata na Sveu\u010dili\u0161tu Macquarie u Sydneyu u Australiji, na kampusu i dopisnim putem, za hrvatski jezik negoli na svim ameri\u010dkim sveu\u010dili\u0161tima za \u00bbsrpskohrvatski\u00ab. Pametnome dovoljno.

Prve hrvatske \u0161kole osnivane pri \u017eupama

Koliko su hrvatske katoli\u010dke misije pomogle u o\u010duvanju hrvatskoga jezika, kulture i svijesti o pripadnosti hrvatskome narodu me\u0111u iseljenicima?

DR. GRUBI\u0160I\u0106: Nemogu\u0107e bi bilo zamisliti hrvatsko \u0161kolstvo, a samim tim i priznanje hrvatskoga jezika, bez hrvatskih katoli\u010dkih misija. Prve hrvatske \u0161kole u Americi i Kanadi osnivane su pri \u017eupama, a \u017eupnici su nerijetko u tim \u0161kolama uz vjeronauk predavali i hrvatski jezik. Hrvatske katoli\u010dke misije i \u017eupe bile su i ostale prave \u010duvarice hrvatske kulture i duhovnosti. U Kanadi su ipak uvo\u0111enjem multikulturalizma sedamdesetih godina hrvatske subotnje \u0161kole ve\u0107inom preselile iz \u017eupnih prostorija u redovite \u0161kole. Hrvatski jezik u srednjim \u0161kolama nije nikada predavan u \u017eupnim prostorijama, nego u redovitim \u0161kolama, ali su \u017eupnici u svojim propovijedima \u010desto nagla\u0161avali potrebu u\u010denja hrvatskoga jezika na vi\u0161im razinama od one koju je nudila subotnja, ne bez razloga \u010desto zvana \u00bb\u017eupna\u00ab \u0161kola.

Ivan Uldrijan
Glas Koncila 43 (1948) | 23.10.2011.
http:\/\/www.glas-koncila.hr\/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=19283<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Katoli\u010dke misije i \u017eupe – prave \u010duvarice hrvatskoga jezika Vinko Grubisic INTERVJU:Dr. Vinko Grubi\u0161i\u0107, profesor emeritus Sveu\u010dili\u0161ta Waterloo u Kanadi – Krajem rujna na Hrvatskim je studijima Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu odr\u017eana Druga me\u0111unarodna kroatolo\u0161ka konferencija. Cilj je ovogodi\u0161nje konferencije – odr\u017eane o temi Hrvati izvan Hrvatske – bio pridonijeti boljemu poznavanju izvandomovinstva, kao i jo\u0161 … <\/p>\n

Continue reading “Katoli\u010dke misije i \u017eupe – prave \u010duvarice hrvatskoga jezika”<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[16,7],"tags":[],"class_list":["post-236","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-news-from-croatia","category-vijesti-iz-hrvatske"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/crocc.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/236","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/crocc.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/crocc.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/crocc.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/crocc.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=236"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/crocc.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/236\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":237,"href":"https:\/\/crocc.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/236\/revisions\/237"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/crocc.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=236"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/crocc.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=236"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/crocc.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=236"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}