naslovnicapotrazitesadrzajjavite se


brzo petrazivanje

NGO
Clan Ujedinjenih Naroda

Vijesti

Thursday, September 13, 2001

Oporba bez medija

Carl Gustaf Strohm
Hrvatsko slovo

U Hrvatsku se vraca "nedemokratski socijalizam", osobito u hrvatskim medijima. U drustvu se pojavljuju manifestacije bivsega komunistickoga sustava, dizu glavu mnogi stari kadrovi, koji misle da je (opet) doslo njihovo vrijeme - kao da nije bilo rata, demokratskih promjena i pada Berlinskoga zida.

Ove zanimljive i svakako zabrinjavajuce teze iznio je velecasni Ivan Miklenic, glavni urednik "Glasa koncila", u jednom intervjuu, koji je bio objavljen u "Vecernjem listu". Zagrebacki "Vecernjak" je na cudan nacin sam predmet ili zrtva tih promjena. Miklenic tvrdi da vecina hrvatskih medija sudjeluje u restauraciji komunizma.

Svakako je zanimljivo da se u danasnjim hrvatskim prilikama crkveni tisak i katolicki novinari (i svecenici) vracaju na iste pozicije koje su zastupali prije pada komunizma. Za vrijeme Titove Jugoslavije "Glas koncila" za nas je strane dopisnike i promatrace bio jedinstveni vjerodostojni, nerezimski, nekomunisticki list, koji je u najtezim godinama imao hrabrosti zastupati hrvatske nacionalne interese. Ironija je u tome da se "Glas koncila" u prvim godinama hrvatske samostalnosti povukao u pozadinu. Tada, kad je toboznji "diktator" Franjo Tudjman dosao na celo drzave, postojala je velika raznolikost razlicitih novina, casopisa i pluralistickih tv-programa, od ljevice do tzv. desnice - slusatelji i gledatelji imali su pristup raznim informacijama i komentarima.

Otkad je danasnja ljevicarska hrvatska Vlada dosla na vlast i pocela sa "detudjmanizacijom", ili tocnije revansizmom, ta slika se korjenito izmijenila. Dok je pod "diktaturom" Tudjmana postojao jaki oporbeni tisak, koji je svim sredstvima (i ponekad ne bas ukusno) napadao tadasnju vladu i predsjednika, danas oporbeni tisak u Hrvatskoj gotovo ne postoji (s rijetkim izuzecima, kao na primjer "Hrvatsko slovo"). mediji su cvrsto u rukama ili pod (cesto neformalnom, ali efikasnom) kontrolom vladajucih struktura - to znaci pod utjecajem vodece stranke SDP, koja je - to nikada ne treba zaboraviti - neposredni nasljednik Saveza komunista.

USUTKANA OPORBA

Miklenic spominje u vezi s time i Hrvatsku televiziju i tvrdi da su za vrijeme bivse vlade u tv-raspravama i diskusijama sudjelovali i predstavnici tadasnje oporbe, tj. onih stranaka koje su danas na vlasti. Danas u takvim emisijama gotovo nema predstavnika oporbe. Drugim rijecima, oporba je usutkana, marginalizirana, ona nema ravnopravni pristup medijima. Od HDZ-a do HIP-a i ostalih "drzavnotvornih" hrvatskih stranaka, oporba je izgubila "suvereno pravo na predstavljanje i interpretiranje vlastite politike i stavova. U mnogim slucajevima hrvatska javnost je prisiljena gledati na oporbu kroz "crvene naocale". Glavni urednik "Glasa koncila" osim toga vrlo otvoreno govori o rasprodaji hrvatskih banaka, telekomunikacija i turistickih kompleksa. Rasprodaja se, po misljenju Miklenica, odnosi na grane bez kojih "se ne moze izgraditi ni zdravo gospodarstvo ni socijalna sigurnost."

SLUCAJ "VECERNJAKA"

Naravno, pod uvjetima neizbjezne europske integracije nitko ne bi imao nista protiv stranih ulaganja. Ali uvjeti u Hrvatskoj nisu normalni: izmedju stranih ulagaca i domacih Hrvata nema ravnopravnosti. Hrvati nemaju kapitala, a to znaci da su prepusteni na milost ili nemilost stranih kapitalistickih interesa. Kad cujem da je "Deutsche Telekom" radikalno poskupio telefonske racune nakon sto je preuzeo Hrvatske telekomunikacije, onda se pitam kako je to moguce u zemlji u kojoj vecina stanovnistva zivi vrlo skromno, cak i siromasno. Kad bi Hrvatska imala jaku vladu, ona bi odmah prosvjedovala i pozvala bi menadzera Telekoma, kojega zanima samo brzi profit.

To se, uostalom, odnosi i na medije. Ovih dana sam citao da su novi austrijski vlasnici "Vecernjeg lista" otkazali ugovor s Hrvatsko novinskom agencijom HINA, koja je opskrbljivala list vijestima iz zemlje i svijeta. Austrijski vlasnici drze da "Vecernjaku" agencijske vijesti nisu potrebne - i da se list moze umjesto toga koristiti Austrijskom novinskom agencijom APA. Takav stav znaci da citatelji najveceg (i donedavno najutjecajnijeg) hrvatskoga lista nece svjetske i domace dogadjaje saznati iz hrvatske, nego iz austrijske perspektive. Time citatelji gube "suverenost" - oni nisu vise "svoji na svome".

Pretpostavljamo da austrijski vlasnik hrvatskoga lista ima najbolje i najplemenitije namjere, ali u praksi to izgleda drukcije. Naime, novine nisu obicna tvrtka koja, na primjer, proizvodi cipele ili kosulje. Novine proizvode i ideje i stavove, a u slucaju "Vecernjaka" "hrvatski identitet". Ako novi vlasnici to ne shvate, situacija ce biti dramaticna: nakon pada "Slobodne Dalmacije", Hrvati ce izgubiti i kontrolu nad najvecim hrvatskim listom. Postavlja se pitanje: je li prodaja domacih medija u strano vlasnistvo zaista najbolje rjesenje - ako gledamo iz kuta hrvatskih nacionalnih interesa.

Ponekad se cudim kako hrvatska oporba - mislim tu na sve njezine stranke i udruge - nije shvatila da u danasnjem suvremenom medijskom drustvu bez medijske prisutnosti nema dugorocnih i stabilnih uspjeha. Dok sam bio "ukljucen" u hrvatsko novinarstvo i publicistiku, cesto sam se pitao kako to da veliki dio tadasnjih hrvatskih politicara na vlasti nije uopce brinuo o medijima. Oni su vodili klasicnu "kabinetsku politiku" i nisu shvatili da danas medijska prisutnost odlucuje o uspjehu politicara.

Svojedobno su bivsi americki predsjednik Clinton, britanski premijer Tony Blair i njemacki kancelar Schroder pobijedili na izborima zbog medija, koji su bili na njihovoj strani. Svi su oni bili ljevicari i socijaldemokrati, a to znaci da su imali osjecaj za medije i za promidzbu.

PUT DO JAVNOSTI

Kad s distance gledam na sudbinu HDZ-a nakon smrti staroga Tudjmana, meni se cini da je ova stranka tipican proizvod "gradjanske" filozofije: oni tada nisu shvatili da na suvremenim izborima ne odlucuje samo dobra ili losa politika - nego u prvom redu "imidz". Sjecam se predizbornih plakata u zadnjim danima 1999. godine: tadasnja sestorka je govorila o "promjenama" koje su potrebne Hrvatskoj - i o "novoj generaciji hrvatske politike" (premda ta generacija nije bila bas nova) - dok je HDZ pokazao plakat staroga, vec tesko bolesnoga Tudjmana s djevojcicom. Svaki strucnjak za reklamu ili "public relations" shvatio je da je "dinamika" prevladala u promidzbi oporbe. Da je pojam "promjene" maglovit i dvosmislen, vec je druga prica. Danas neki shvacaju da su nasjeli bezveznim i praznim frazama - i da se nista od tadasnjih ocekivanja ne ostvaruje, ali sada je vec kasno: steta je napravljena - i bit ce vrlo tesko ispraviti sve sto se nakon zadnjih izbora dogodilo. Pomirba svih Hrvata, sto je stalno propovijedao Tudjman, danas vise nije realna mogucnost. Predstoji vrijeme polarizacije. Steta je da HDZ tada nije imao snage da to sprijeci.

Ako danasnja hrvatska oproba zaista zeli povratak na vlast, onda mora rijesiti problem medijske prisutnosti. Ona se mora baviti televizijom - nove tehnologije ce uskoro omoguciti osnivanje vise tv-postaja, cak preko interneta. Ako oporba ne zeli biti vjecna oporba, ona ne smije prepustiti javnu tribinu protivnicima. I na kraju, ona se mora brinuti o predodzbi o Hrvatskoj u inozemstvu, na Zapadu. Ona mora stupiti u borbu protiv polarizacije na unutarnjem i protiv predrasuda na vanjskom planu. Zastupnicke klupe su vazne, ali treba naci put do javnosti - ne pod uvjetima protivnika nego vlastitim snagama.

Hrvatsko slovo
http://www.hkz.hr/Hslovo.htm

Related Articles

View photos

Print article

Contact Kanadsko Hrvatski Kongres