naslovnicapotrazitesadrzajjavite se


brzo petrazivanje

Posljednje Najave

Prethodne Najave

Potrazite Najave


NGO
Clan Ujedinjenih Naroda

Event

Saturday, December 19, 2020 to Friday, December 25, 2020

Autentični glas hrvatskog iseljeništva

GLAS SLAVONIJE, Vesna Kljajić
AUTENTIČNI GLAS HRVATSKOG ISELJENIŠTVA

Šimun Šito Ćorić poznat je hrvatskoj javnosti kao višestruko talentiran i obrazovan čovjek: svećenik (voditelj Katoličke misije u Bernu), filozof, pjesnik i daroviti glazbenik. Ipak, tema našeg interviewa bila je nedavno završena Treća konvencija Hrvatskog svjetskog kongresa, na kojoj je naš sugovomik ponovno izabran za predsjednika.

Kako ste zadovoljni radom i rezultatima 3. konvencije HSK?

Može se slobodno reći da je Konvencija bila prilično uspješna. Na dvjema dosadašnjim brojili smo zemlje iz kojih su dolazili naši ljudi, a sada su nam pristigli delegati HSK iz svih zemalja gdje živimo u većem broju, a pojačali smo se i kontinentalnim dopredsjednicima HSK: dr. Ivan Marušić za Australiju i Novi Zeland, Bela Tonković za Europu, Jure Gadže za Južnu Ameriku i dr. Jure Milas za Sjevernu Ameriku. Naša Izjava za javnost i popratni Memorandum 3. konvencije HSK jasno ocrtavaju naša usmjerenja, a svima nam je bilo vrlo drago i korisno što smo imali prigodu čuti o domovinskim prilikama i našoj ulozi u njima izravno od hrvatskog državnog poglavara dr. Tuđmana, ali i na okruglom stolu desetak hrvatskih ministara i drugih vodećih ljudi.

Što je, prema Vašem mišljenju, moglo biti bolje?

Na primjer, mnogo bolja reprezentacija delegata iz pojedinih država i njihova bolja obaviještenost o (ne)uspješnim djelatnostima HSK. Cilj bi bio da svaka država bude predstavljena s najboljima, da se ne gomilaju delegati samo iz jednog kraja ili čak iz jedne obitelji. Tako HSK dođe u kompromitirajuću situaciju kad, recimo, samo dvije obitelji iz jedne zemlje mogu nadglasati čak tri ili četiri države, koje zbog finacijskih razloga nisu mogle poslati više delegata. Kako pojedini ljudi sami nemaju osjećaj za mjeru, onda će se to ubuduće statutarno morati riješiti. A "s vanjske strane" neugodno nas je iznenadila lokalna policija svojim bezrazložnim i ružnim postupanjem: primjerice, jednoga su dužnosnika HSK, kao u jugoslavenska vremena, u svanuće digli iz kreveta, odveli nekoliko sati u Pulu, a drugoga su nam digli sa zajedničke večere i počeli se raspitivati o njegovom (!) "dezerterstvu", a on je davno, kao dijete, s roditeljima odselio iz Hrvatske i strani je državljanin. To je iznenadilo i nazočne ministre! Svi se veselimo pravnoj državi, ali način i vrijeme njihovih »mjera« pre ma nama emigrantima nisu za pohvalu.

PROBLEMI FINANCIRANJA

Kako planirate prevladati finacijske probleme HSK i koliko će tome pomoći akcija "Tisuću zlatnih dobročinitelja za treće stoljeće"?

Mi vani navikli smo svaki novčić slati za potrebe domovine, a izgubili smo osjećaj za potrebe funkcioniranja svojih zajednica u svijetu, Tako ništa nije neobično da, primjerice, nakon jednoga faksa HSK u Australiju, odmah pošalju za potrebe zdravstva u Hrvatskoj više od četrdeset tisuća dolara, a da na drugoj strani, tamošnje udruge nemaju volje osigurati samo deset-petnaest tisuća dolara godišnje za finaciranje jednoga Hrvatskog informativnog centra za cijelu Australiju, koji je u današnje vrijeme sa svojim Cronetom nenadomjestiv. Dakle, moramo imati novca za naše djelovanje vani kako bismo mogli više dobra učiniti za domovinu. Prihvaćeni projekt kojeg spominjete, zamišljen je kao dio spomenutoga financijskog rasta. To bi trebala biti fundacija od koje bi se trošile samo kamate, a koje bi bile dostatne za pokrivanje temeljnog djelovanja HSK (profesionalni informativni centri, izdavačka djelatnost na jezicima svih država gdje živimo i sl.). Zapravo, bit će to pokazatelj koliko je HSK u kojoj dobrostojećoj državi utjecajan i jak, jer se ipak kroz financijsku moć očituje i određena moć ljudi i njihovih udruga.

U svom službenom izvješću, koje je slušao i predsjednik Tuđman, na kraju ste pohvalili nekoliko zemalja i zaželjeli da ubuduće Njemačka i SAD budu učinkovitije ...

Švicarsku sam isticao jer, primjerice, školuje uz pomoć fonda HSK šest studenata u domovini. Samo preko ruku pročelnika Radnog odbora za humanitarne djelatnosti u Švicarskoj, fra Milana Lončara, za posljednjih godinu i pol dana poslano je u domovinu više od milijun i pol švicarskih franaka u gotovu novcu. Švedsku sam spominjao jer je okupila sve hrvatske udruge, a sama je našla načina da profesionalno funkcionira tamošnji HIC. Njemačka i SAD su dvije najmnogoljudnije hrvatske useljeničke zemlje i ujedno su svojom politikom manje-više važni hrvatski saveznici. To su dva glavna razloga da nam kongresi tih dviju zemalja budu najbolji primjer i najjača snaga u djelovanju, što dosad nisu bili. Stoga svi priželjkujemo da povezanost i zajednički rad tamošnjih hrvatskih udruga u HSK-u budu mnogo jači.

USPJESI ISELJENIKA

Što je uspjelo HSK-u dosad učiniti?

HSK se iz dana u dan, polako, ali sve više profilira kao jedinstvena hrvatska organizacija međunarodnog karaktera u svijetu, koja u domovini, u pojedinim državama ili na svjetskoj razini može biti autentični glas hrvatskog izvandomovinstva. Uz više od dvije stotine "radnih punktova" HSK diljem svijeta, u nekoliko država HSK je, uz pomoć hrvatskog Ministarstva znanosti i tehnologije, a zajedno s HIC-om, uspio postaviti temelje Croneta na Internetu, kojemu svaki dan ima pristup oko 25 milijuna korisnika diljem svijeta. U tom će smjeru ići naša nastojanja, jer bolje osnove u ovim vremenima za lobiranje i public relations uistinu nema. Inicijativa HSK da se čuje glas iz hrvatskog izvandomovinstva u Saboru RH kretala se od imenovanja svoga predstavnika u Saboru i nastupa aktualnog predsjednika HSK u njemu, do današnjih saborskih zastupnika iz redova Hrvatica i Hrvata izvan domovine i iz BiH. Na prijedlog i inicijativu HSK, izgrađena je još za vrijeme Domovinskog rata na business osnovi - Otočna veza (struja za Dalmaciju), projekt vrijedan približno 40 milijuna američkih dolara. Ulaganje u taj projekt završeno je krajem 1995., a preko HSK u njega je uloženo približno milijun DEM. HSK je ustanovio Studentski fond HSK iz kojega se zasad školuje dvadeset studenata u domovini, a broj stipendista trebao bi se neprestano povećavati. Ustanovljen je i mehanizam sestrinskih zemalja, prema kojemu Hrvati iz bogatijih zemalja povezuju i pomažu one iz siromašnijih (Rumunjska, Vojvodina, neka zemlje Latinske Amerike itd.), tako da nitko zbog finacijske nemoći ne ostane izvan hrvatskog zajedništva. Iz tiska je izišao i Adresar hrvatskih udruga i ustanova u svijetu, za sada kao probni, dosad ga nismo imali. Time pokrećemo i izdavačku djelatnost HSK. HSK, primjerice, u pojedinim zemalja ima dužnost svake godine organizirati bar dvije promocije najznačajnijih novoizišlih hrvatskih knjiga.

Kakvi su planovi za budućnost HSK?

Nacionalni kongresi pojedinih zemalja znat će najbolje što im je u svojim zemljama nedvojbeno činiti za hrvatske interese. Ipak, iskristalizirali smo i neka opća usmjerenja HSK: kadar, gdje će nužno biti potrebno birati na čelna mjesta sposobne i od hrvatskih zajednica općeprihvaćene ljude, koji će kao takve osobe uistinu i reprezentirati hrvatske udruge i ustanove, te biti jamstvo izvršavanja preuzetih zajedničkih obveza u HSK-u. Zatim profesionalizacija na međunarodnoj razini, u dogledno vrijeme realno je očekivati da će uz spomenutih osam ureda i profesionalaca, HSK otvoriti još bar pet-šest takvih ureda, a prvi će već od ove jeseni biti u Buenos Airesu za španjolsko govorno područje i u Budimpešti za bolje povezivanje hrvatskih autohtonih skupina izvan domovine. Što se tiče povratka i međusobnog povezivanja, poznat je izričaj predsjednika Tuđmana - "Imamo zemlju, a nemamo ljude", koji najbolje opisuje populacijsku i inu situaciju Hrvatske. Ona nas zadužuje da u sljedećem razdobiju u svim državama gdje djelujemo snažnije i organiziranije nego ikada do sada poradimo na svim poticajima za povratak iz svijeta što većeg broja Hrvatica i Hrvata, kao i na uklanjanju smetnji povratku domovini. I za kraj, HSK priprema sve što je potrebno i ima za cilj dobiti promatračko-savjetodavno mjesto u UN-u kao međunarodno priznata nevladina organizacija, na koje kao takva u načelu ima pravo.

S kakvim se problemima susrećete u radu?

Vrlo je teško organizirati iseljenike jedne zemlje rasute po cijelom planetu. Uz to, jedan od najneugodnijih problema HSK suoni nacionalni kongresi i dužnosnici koji ne odrađuju svoj dio zajednički prihvaćenog posla!

PROBLEMI POVRATNIKA

Što Hrvatska nudi povratnicima, koji su problemi najizraženiji u procesu povratka?

Nakon dugih stoljeća, Hrvatska kao slobodna domovina nudi budućnost hrvatskom narodu na svojoj prelijepoj grudi. Kad-tad u tuđini će se na dugi rok velika većina Hrvata nacionalno gubiti, nestati! Ako je ovdje teško početi život ponovno, opet će biti lakše i mnogo svrsishodnije nego kad se odlazilo u nepoznati tuđi svijet. Problemi povratka su kompleksni, od nepovoljnih birokratskih i stvarnih uvjeta u domovini, do tipično migrantskog fenomena, kad se dugim godinama izbivanja iseljenik odvikne od domovine, navikne na novu zemlju, a djeca mu se rode i odrastu u tuđini. Zbog svega toga, hrvatskoj je državi žurno i sustavno osigurati najbolje mogućnosti povratka i ukloniti smetnje, na hrvatskim je ljudima izvan domovine da se odluče na povratak!

Kako medijski povezati sve Hrvate u svijetu i na kojoj je razini danas ta povezanost?

Od svih medija, danas su većini najpristupačniji radio i televizija, a novine i razne publikacije dolaze do znatno manjeg, ali probranog broja ljudi. Ako upitate koliko je naših ljudi i njihovih potomaka u Australiji ili Južnoj Americi redovito povezano u jedan takav sustav, onda ćemo vidjeti da je informiranje iz domovine i medijsko povezivanje hrvatskog izvandomovinstva uistinu tanko. Stoga odavno predlažem, i ponavljam, da hrvatska država mora što hitnije uz pomoć medija povezati hrvatske ljude na ovom planetu, odnosno imati jedan hrvatski CNN. Koliko god to bilo skupo, mislim da će se i finacijski isplatiti, da će biti najunosniji način da se preko njega prezentira i hrvatski turizam, mogućnosti ulaganja, sve ostale grane hrvatskog gospodarstva, kulture i općehrvatskih događanja. Uvjeren sam da bi to bio najjači poticaj čuvanju i jačanju hrvatskog identiteta raseljene Hrvatske.

Što je s autohtonim Hrvatima, kao u Srbiji ili Rumunjskoj?

Bez obzira na prilike u kojima žive, vidio sam da se, primjerice, naši u Rumunjskoj ili Mađarskoj tamo osjećaju ipak "kod kuće". Nastankom hrvatske države njima može biti samo bolje. Sada im na tom međunarodnom planu hrvatska država i njezina vlast mogu uistinu postati oslonac i pomoć u njegovanju svoga hrvatskog identiteta i svekolike baštine. A što se tiče Hrvata i njihova "grunta" u Vojvodini, na Kosovu i u Boki, hrvatska država ne bi nipošto smjela urediti međusobne odnose sa Srbijom i Crnom Gorom dok se ne riješe sva bitna pitanja ljudi u tim zemljama.



31. prosinca 1996., Mato Ivoš

AKO ŽELIŠ PROKLIJATI, DRUGE TI ZEMLJE, OD ONE HRVATSKE, NEMA!

Doktor Šimun Šito Ćorić (47), franjevac, književnik, izvanredni i gostujući profesor psihologije na Sveučilistu u Mostaru i u Zagrebu, glazbenik, kažu, najveći hrvatski svjetski putnik i na kraju predsjednik jedne vrlo zanimljive sveopće hrvatske udruge, Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) o sebi kaže:

Kako biste pojasnili HSK?

Po svom isproba nom primjeru nacionalnih svjetskih kongresa drugih tipično iseljeničkih naroda (židovskog, mađarskog i dr.), HSK je izvandomovinska, nevladina, nadstranačka i vrlo labava povezujuća organizacija hrvatskih udruga i ustanova na cijelom ovom planetu. Hrvatske udruge i ustanove povezuju se dragovoljno u svakoj stranoj državi u HSK za tu državu, a onda takvi državni, ili bolje reći nacionalni kongresi, tvore cjeloviti HSK. Nadalje, prema svojim statutima HSK se nema pravo miješati u poslove pojedinih udruga i ustanova. U zajedničko ime se nastupa tamo gdje se složimo i gdje su nam svima interesi zajednički, a u ostalim djelatnostima i nastupima svaka pojedinačna udruga i ustanova djeluje kako bolje može, prema svojim ciljevima.

Djelujemo kroz šest radnih odbora (humanitarne djelatnosti, obnova i ulaganje, školstvo i kultura, hrvatska promidžba i informacije, mladeži i povratak i useljavanje). Imamo svoje osnovane jezgre u svim zemljama svijeta gdje Hrvatice i Hrvati žive u imalo većem broju. Imamo dosad oko dvije stotine "punktova" po cijelom svijetu (određena osoba s adresom, telefonom, faksom, pa i elektronskom poštom) te 7-8 svojih ureda, doduše, zajedno s nekim drugim hrvatskim udrugama. Svakog ponedjeljka u Večernjem listu, zasad samo u inozemnom izdanju, a nadamo se uskoro i u domovinskom, oglašavamo se na osam stranica u svom prilogu Dom i svijet.

Veliki problem u radu hrvatskih udruga je masovnost i tinsncireme. Kako je to u HSK-u?

Ovo su godine nakon kojih hrvatsko izvandomovinstvo neće nikada biti brojnije. Sve se više počinjemo vraćati kući, starimo, asimilacija je brža nego prije, a masovnih odlazaka iz domovine neće očito više biti. Prošle godine su u Americi zatvorene dvije hrvatske župe i dva centra, ove godine u Kanadi je, na žalost, najavljeno isto za druge dvije, možda i tri. Potrebna je sustavna državna i svaka druga briga da se što bolje povežemo i što dulje očuva hrvatska nacionalna svijest. Mislim da sve hrvatske ustanove trebaju pojačati svijest, da se rađa novo vrijeme, kad jedan narod nije više povezan samo zajedničkim tlom na kojem živi, već sve više različitim aspektima nacionalnog identiteta, ma gdje se on po svijetu nalazio.

HSK je povezujuća organizacija koja nikome ništa ne naređuje, nego izgrađuje zajedništvo u stvarima oko kojih se svi možemo složiti, a one druge svaka hrvatska udruga radi prema svojim hrvatskim načelima. Dakle, ovo je dragovoljno povezivanje na cijelom ovom planetu za hrvatske ljude dobre volje! Ako netko želi raditi sam bez zajedništva, isto mu široko polje i puno uspjeha! To je naš temeljni princip. Zajedništvo i u raznolikosti! Treba vremena da se naš hrvatski mentalitet u tom smjeru na bolje okrene.

Što se financija tiče, mi smo se vani kroz ove godine naviknuli svaki novčić slati za potrebe domovine, a izgubili smo osjećaj za potrebe funkcioniranja svojih zajednica u svijetu. Točnije rečeno, moramo imati novaca za naše djelovanje vani, da bismo mogli više dobra učiniti za domovinu. HSK kroz ove tri godine postojanja nije tražio nikakve obvezne novce, već samo preporučivao određene stvari. Prihvaćeni projekt na III. konvenciji HSK-a na Brijunima ove godine Tisuću zlatnih dobročinitelja za treće tisućljeće zamišljen je kao dio spomenutoga financijskog rasta. To će biti zaklada od koje bi se trošile samo kamate za nedvojbene hrvatske potrebe. Vjerujemo da ćemo kroz sljedećih pet godina naći tisuću dobročinitelja pojedinaca i poduzeća, i drugih hrvatskih udruga u domovini diljem svijeta, koji će prosječno godišnje darovati u ovu svrhu 1000 DEM. Volio bih, naravno, i da Međimurje i njegovi ljudi u ovom plemenitom društvu od tisuću hrvatskih ljudi ostave dobra traga.

Jesu li ljudi u hrvatskom izvandomovinstvu za ono što su učinili dobili od domovine adekvatnu zahvalu?

Bez obzira što poneki ljudi zaslužuju da im se "glasnije" kaže hvala, ja mislim da još uvijek živimo u takvim vremenima da je bolje pitati što ja mogu učiniti za svoju domovinu Hrvatsku, nego što domovina može učiniti za mene.

Vi ste osobno dobili visoko odličje od predsjednika dr. Tuđmana. Ima li u Švicarskoj još naših građana koji su se žrtvovali na hrvatskom planu, a da im nije na taj način zahvaljeno? U Hrvatskoj na mnogim razinama postoje razne polemike, a vjerojatno i nepravde oko dodjele odličja ...

Ja se time ne bavim, ali pretpostavljam da sigumo ima ljudi u domovini i izvan nje koji su zaslužili, a nisu još dobili odličje. Ne mislim da netko sračunato odbija zaslužne, već jednostavno razlozi mogu biti različiti, od administrativne naravi do toga da ih nitko nije predložio ili nije pravo predstavio njihov rad. Na svima je nama da počnemo ispravljati takve nezahvalnosti. Na svim poljima je najgore samo se tužiti, a ništa ne učiniti da se stanje popravi. Znate onu: Bolje je upaliti i najmanju svjetiljku, nego proklinjati tamu.

I na kraju, obavještavamo Vas da ste odlukom Upravnog odbora postali doživotni počasni član Društva Međimuraca Švicarske, a dokument o tome bit će Vam uručen na proslavi 5. obljetnice naše udruge 25. siječnja 1997. godine u Zürichu.

Vama osobno i vašem Društvu velika hvala na tolikoj časti. To ne da se ne odbija, već se s velikim zadovoljstvom prihvaća. Uvijek se od srca veselim boljim kontaktima sa svakim hrvatskim krajem i njegovim ljudima. To sad s Međimurjem, posebice, jer nisam imao prigodu tamo puno boraviti. Kad je tako, morat ću naći vremena i obići Međimurje uzduž i poprijeko te na licu mjesta upoznati njegove ljude i ono što je baš najtipičnije za njih. Uz to, budućnost nas svih izvan domovine, na dugi rok gledano, samo može biti u hrvatskoj domovini. Stoga, Međimurkama i Međimureima po svijetu, kao i svim ostalim hrvatskim ljudima, poseban pozdrav uz prijateljsku riječ: Želiš li proklijati, druge ti zemlje, od one hrvatske, nema!



NEDJELJNA DALMACIJA
10. svibnja 1996., Anđelka Mustapić

NIJE LAKO IMATI DRŽAVU

Fra Šimun Šito Ćorić, pjesnik, kantautor i putopisac, doktor psihologije i autor dvadesetak knjiga, producirao je zajedno sa Stipicom Kalogjerom i promovirao u Zagrebu 25. travnja u Matici iseljenika, kasetu i CD Bože moj, što je jutro. Taj ambiciozni, nekomercijalni i. edukativni projekt, ostvaren u izdanju hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj i pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, predstavlja izbor najpjevanijih duhovnih pjesama iz svjetske glazbene baštine, koje su, zahvaljujući probranoj interpretaciji, konačno dobile i fantastičnu hrvatsku izvedbu.

No, fra Šimun Šito Ćorić nije slučajno postao idejnim začetnikom toga pionirskog rada, kako ga je ocijenio na promociji. Svoje djelovanje odavno je proširio po cijeloj Švicarskoj, gdje mu je bila povjerena jedna katolička misija, a zatim od skandinavskih zemalja do Australije i od Australije do Zagreba i Filozofskoga fakulteta, gdje već tri godine, kao stalni gost profesor, predaje psihologiju religioznosti. Na tome planetarnom putu obavlja i tešku zadaću predsjednika Hrvatskoga svjetskoga kongresa, utemeljena 1993. u cilju povezivanja Hrvata u dijaspori.

Početkom srpnja u Zagrebu će se održati Treća konvencija Hrvatskoga svjetskog kongresa. Zanimljiv je podatak da je on u međuvremenu registriran kao jedina međunarodna hrvatska udruga. Što to konkretno znači?

Hrvatski svjetski kongres je nevladina i neprofitablina udruga koja je međunarodnom registracijom stekla mogućnost da ima svoje promatrače u UN-u, Ženevi i New Yorku. Po statutu, koji je s dozvolom preuzet od židovske organizacije, u Kongresu se ne mogu odvijati nikakve stranačke aktivnosti, ali je dopuštena promidžba svega onoga što je u interesu našega naroda, domovinskoga i iseljenog. To se odnosi i na Status promatrača u UN-u, gdje smo sada u poziciji da kao jedna hrvatska međunarodna organizacija stojimo naspram globalne svjetske organizacije, s pravom na replike i lobiranje.

"Ključ sestrinskih zemalja"

Jeste li u Kongresu odredili promatrače?

Za tu mogućnost morarno formalno odraditi još mnoge stvari. Potrebno je osigurati sredstva za članarinu, imati i plaćati ljude koji će živjeti i raditi puno radno vrijeme u New Yorku i Ženevi itd. Do sada smo utemeljili hrvatske kongrese u 23 države i još uvijek se borimo s organizacijskim poslovima, premda stalno rastemo i ide nam bolje nego što smo očekivali. Osim toga, u inozemnom izdanju Večernjeg lista tiskamo svakoga ponedjeljka, na osam stranica, naš bilten Dom i svijet, kao kroniku hrvatskih događanja u inozemstvu. Cilj nam je ove jeseni stvoriti internacionalnu redakciju s dopisnicima iz cijeloga svijeta te da naš bilten izlazi od rujna i u domovini, gdje će drugim novinskim redakcijama moći poslužiti kao svojevrstan vodič kroz život Hrvata u iseljeništvu.

Obvezuje li Kongres svoje članove na tu pomoć?

Sve je dragovoljno. Kod nas nema komandiranja, što je dobro, a može biti i mala zamka, jer polažemo sve na osobnu odgovornost. Primjerice kad Hrvati u nekoj državi obećaju da će školovati tri studenta onda im mi vjerujemo, no ako ne ispune obećanje, mi im ne možemo ništa. A imali smo, na žalost, i takvih iskustava. Zato ja uvijek kažem kako nam najviše štete ljudi, i Kongresu, i državi i Crkvi, koji sjede na odgovornim mjestima, a ne odrađuju svoj dio posla. Takvi su na pozicijama samo radi časti, a kod nas u Kongresu nema časti, nego teškoga posla, s time što se svi dužnosnici sami financiraju.

Desetljeća laži

Ali adresa, telefon, fax ... jest profesionalizacija.

To je točno. Držim da je prošlo vrijeme vikendaškoga hrvatstva ili hrvatstva poslije radnog vremena. Sada već moramo imati nekoga tko će se osam sati dnevno profesionalno baviti hrvatskim pitanjima i za to biti plaćen. Trenutačno imamo četiri profesionalca, zadužena za bilten, domovinsko sjedište u Zagrebu i informativne centre u Švedskoj i Australiji. Među ostalim, hrvatske zajednice u Australiji, Kanadi i Americi moraju biti svjesne toga koliko je važno što imaju na Internetu i Cronetu svaki dan hrvatske vijesti. Isto to sada radimo za Novi Zeland i Argentinu, a u Buenos Airesu otvorit ćemo ove jeseni, također informativni ured za cijelo španjolsko govorno područje. Nastojimo da se hrvatska zajednica usmjeri i prilagodi novim vremenima i novim načinima komuniciranja jer naš planet nije baš tako mali. Često sam na putu, vidim ima nas svuda, brzo se stigne, ali je nekada, ipak, vrlo teško povezati dva grada u jednoj državi. Čak i kada su jedan do drugoga, ne znaju što se u njima događa, tako da će to profesionalizacija, koju uvodimo pogurati naprijed. Ali, za to treba vremena. Prema židovskom iskustvu, da bismo stali na noge, da bismo se organizacijski povezali, potrebno je deset godina, iako mislim da, mi rastemo brže. Riječ je o procesu, dugotrajnome radu, o maratoncima, a ne trkačima na 100 m, koji, uz sve ostalo, moraju preskakati barijere koje je duže od 70 godina postavljala beogradska propaganda, šireći laži o nama Hrvatima.

Bez suparništva

u Washingtonu je 1994. utemeljena Nacionalna federacija američkih Hrvata. Nije li to udaljavanje najbrojnije hrvatske zajednice u svijetu od Hrvatskoga svjetskog kongresa, kao krovne organizacije?

Mi pozdravljamo i podržavamo svaku našu organizaciju u svijetu koja postoji i radi dobro, eto, možda i zbog toga što mi nismo zainteresirani samo za Washington ili samo za Ameriku, nego za cijeli planet. Tu nema nikakva suparništva, ničega što bi smetalo Kongresu ili toj samoj udruzi. U odnosu na Kongres, oni su samostalni, kao i sve druge hrvatske udruge. Novinari su svojedobno krivo informirali, tako da se stekao dojam da Kongres preuzima od nekoga posao. Ni govora. Svaka udruga radi svoj posao, a Kongres im je svima na usluzi, pomaže im u povezivanju, ako je to moguće. Kongres nije ni zamišljen kao neka nova organizacija, nego kao organizacija ljudi koji su se iz zajedničkih organizacija povezali, kako bi mogli uraditi ono za što se slože da je u nedvojbenome hrvatskom interesu. Uz to, rekao bih da je ispravnije i primjerenije govoriti o Kongresu kao o povezujućoj organizaciji hrvatskih udruga nego kao o krovnoj instituciji.

Zašto naglašavafe tu distinkciju? Odnosno, zašto je do nje uopće došlo, kad je Kongres poznat kao krovna institucija hrvatskih udruga u svijetu?

Zbog stoljeća iza nas, u kojima smo stalno čekali svoju državu, a sve druge doživljavali nametnutima, ostalo je u našemu mentalitetu skeptičnosti prema svemu što je zajedničko, "odozgo", krovno. Onda, kao što sam već rekao, proživjeli smo 70 i više godina beogradske propagande i komunizam, čije posljedice nisu ostale samo na onima koji su živjeli u njemu nego i na onima koji su morali otići zbog njega. I taj sklop razmišljanja još postoji, postoji tzv. psihologija potlačenih, koji nekada, u određenim okolnostima, usvajaju metode svojih tlačitelja. Postoji, dakle, cijela "igra" povijesti i okolnosti, tako da Berlinski zid, koji je fizički pao, još živi u nekim glavama, neki će i umrijeti, a neće ga se osloboditi.

Nije lako imati državu

Može li se to reći i za animozitet koji je vladao među Hrvatima u inozemstvu? Jesu li, i koliko uopće oni prihvatili pomirdbu, kao iskreni osjećaj i političko opredjeljenje?

Ako želimo hrvatski narod, Hrvatsku i boljitak, onda zacijelo nema drugoga puta. Međutim, treba priznati, a vidim da je toga svjestan i naš predsjednik dr. Tuđman, da to nije lako i da je to proces. No, kad se sve sabere, hrvatska je država i stvorena na pomirdbi. Za ilustraciju: u hrvatskom Saboru sjede zajedno sinovi ustaša i sinovi partizana.

Tako je u Hrvatskoj. No, je li to karakteristično i za hrvatsku dijasporu?

Vidite, najpolitičkija hrvatska emigracija je u Latinskoj Americi, i najprogonjenija. Poslije

tamo je praktički, završio najborbeniji dio ljudi, kojima je NDH bila mogućnost da Hrvati, kao narod, opstanu. Ali, čim je stvorena hrvatska država, već 1990., na proputovanju s ministrom Šuškom kroz Čile, Argentinu, Peru i Venezuelu, postalo nam je jasno da je njima ključna hrvatska država. Štoviše, mislim da su oni jači u pomirbi od nas ovdje. I uopće, doživljavam u inozemstvu, što je paradoks, da su ljudi spremniji prihvatiti tu ideju od određenih ljudi u Hrvatskoj. Ja razumijem taj psihički sklop zbog kojega naš narod, ili jedan njegov dio još ne može govoriti o pomirbi ili je teško prihvaća. Susrećem u Hrvatskoj brojne ljude koji misle da je to naš jedini put, međutim, povijesni pomak je preblizu, svjedoci su tu, stradalnici su tu ... Prema tome, ne događa nam se ništa čudno i držim da smo bolji nego što se to vidi i što bi se u ovakvim okolnostima očekivalo. Bez obzira na to što ima i pesimizma, pomalo i zlonamjernosti, gdje smo bili i kako nam je bilo, odlično nam je. Nije lako imati državu. Treba to sve odraditi, a ne može se preko noći. Drukčije je kad pred jednom kućom trava raste sto godina nego kad je posijana prošlo proljeće. A kad se to zna, ne može čuditi što tako brzo ne raste.

Emocionalno sazrijevanje

U Hrvatskoj, među onima koji misle da se živi mogu pomiriti, nametnulo se pitanje kako to učiniti s mrtvima?

Neki misle da je problem pomiriti i žive. Ja osobno mislim da je s mrtvima lakše. Međutim, i živi i mrtvi povezani su jako, jer se mi uzbuđujemo i zbog mrtvih i zbog sebe, zato što su mrtvi nosili naše ideje, i mi njihove, kako tko čije. Mislim da je Predsjednikova argumentacija dobra, da je važno da se na taj način govori, jer drugoga puta nemamo. Hoće li nam trebati više ili manje vremena da to spoznamo, ne znam, sve ovisi o emocionalnome sazrijevanju.

Na početku, o Hrvatskome svjetskom kongresu govorilo se kao o skupini moćnih hrvatskih iseljenika bliskoj vladajućoj stranci. Nije mi poznato je li netko od dužnosnika Kongresa komentirao tu tvrdnju.

Taj prigovor nisam čuo odavno. Prije dvije godine bilo je aktualno pitanje jesmo li "produžena ruka HDZ-a". Sjećam se u Americi mi je rekao jedan naš čovjek; "Ideja je odlična, ali preblizu ste hrvatskom Saboru". Odgovorio sam: "Zar bismo trebali biti blizu srpskom saboru?" Isti je slučaj i s pojmom režimski. To su unutarnji sklopovi i rječnici koji funkcioniraju iz podsvijesti, kao posljedice komunističkoga mentaliteta. Ja mogu reći samo ovo: nikoga ne pitamo za političku pripadnost, ali vjerujem da je svima u domovini jasno da su hrvatski iseljenici, otpočetka, u HDZ-u prepoznali svoj nacionalni program. Što se tiče Kongresa, naša je intencija povezivanje hrvatskih udruga i ustanova u inozemstvu, nas zanima cjeloviti hrvatski korpus, hrvatsko zajedništvo, povezivanje s domovinom i domovine s nama i, napose, hrvatski boljitak. A tu sam optimist. Bez obzira na sve, držim da je ovo vrijeme hrvatskih pet minuta u kojima Hrvati izvan domovine nude velike mogućnosti. Moramo računati s činjenicom da hrvatsko izvandomovinstvo neće nikada biti brojnije nego što je u ovome desetljeću. Danas se vani već umire. U Americi su, primjerice, u protekloj godini zatvorene dvije hrvatske župe i dva hrvatska centra jer više nije imao tko u njih ići. To nas čeka i u Australiji, tako da bi se gotovo moglo reći da ovo naše vrijeme ima providnosti: da upravo u trenutku kad je najbrojnija, hrvatska emigracija bude najpotrebnija hrvatskoj domovini.

Kongres je potaknuo u hrvatskoj emigraciji tzv. otočnu vezu, projekt električnoga povezivanja Hrvatske. Što je realizirano i predstoje li drugi pothvati?

Otočna veza je završen projekt. Od kraja 1995. ne može se više u nju ulagati. Prosvijetlilo je, što je glavno, i struja postaje pomalo rentabilna.

Bojim se turista

Projekt je stajao 40 milijuna američkih dolara. I kad je predstavljen, činilo se da će to biti pomoć hrvatskih iseljenika.

Ni govora, nema ljubavi posebno za jedan projekt. Radilo se o čistome biznisu, koji ne poznaje patriotizam. Mediji nisu točno shvatili. Kongres nema novca, ali je, shvaćajući važnost projekta, koji je zapravo i njegova ideja, na neki način lobirao kod hrvatske Vlade da njezin premijer, tada Nikica Valentić, potpiše tu investiciju. Sve ostalo išlo je po zakonima biznisa. Od naših ljudi u inozemstvu mogao je ulagati u taj projekt tko je htio, na isti način na koji se, recimo, ulaže u hotele. Naš je zadatak u Kongresu bio da informiramo ljude o mogućnostima ulaganja, da ih potičemo, što ćemo činiti i ubuduće. U hrvatskoj državi napravljeno je puno, ali ima se još što raditi. Stoga ne volim ljude koji gube energiju u stalnome gunđanju, kritiziraju, u specijaliziranju za negativnosti Hrvatskoj čine dobro ljudi koji pridonose. Ključno je da vidimo što svi zajedno možemo učiniti da Hrvatska raste, napreduje, i kad na tome poradimo, mislim da ćemo brzo doživjeti Hrvatsku kao zemlju blagostanja i zadovoljstva. Jedino, moram priznati, u budućnosti se bojim previše turista, bojim se da se naš čovjek ne polakomi i da radi novca ne žrtvuje ovu lijepu hrvatsku ekologiju, koju nam je Bog dao, i, osobito, naše čisto hrvatsko more s tisuću otoka .



SLOBODNA DALMACIJA, Alilović
UKLANJAMO LAŽI O HRVATIMA

Dr. fra Šimun Šito Ćorić svestrana je osoba. Posvetivši se svećeničkome pozivu, studij bogoslovnih znanosti završio je u Sarajevu i Luzernu u Švicarskoj, a psihologiju u New Yorku na Columbia University. Stupanj doktora znanosti postigao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1989. godine. Uz svećeničke poslove bavi se pisanjem proze i pjesama, sklada, a uz gitaru i zapjeva. Član je više naših i svjetskih znanstvenih i književnih udruga. Misionar je u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Bernu u Švicarskoj. Svesrdno se od rane mladosti angažira na poslovima kojima se promiču interesi Hrvatske i svih Hrvata. Kada je prije tri godine osnovan Hrvatski svjetski kongres, izabran je za tajnika, a sada je njegov predsjednik.

Zamolili smo ga za razgovor i prvo smo željeli čuti o toj svehrvatskoj udruzi.

Ono što su tipični iseljenički narodi učinili prije na svojem ujedinjavanju u svijetu, Hrvati su to mogli učiniti tek uskrsnućem hrvatske države. Hrvatski svjetski kongres ima ista ili slična pravila kao i drugi. Želimo povezati sve hrvatske udruge i ustanove izvan domovine kako bismo postali jači i kako bismo određene akcije, oko kojih se svi složimo, lakše provodili.

Mogu li se pojedinci izravno uključivati u Kongres?

Pojedinci ulaze u Kongres preko svojih udruga, što znači da nismo organizacija pojedinaca. Oni mogu na više načina, kada su u udruzi, djelovati, a mogu i onda kada nisu u udruzi ako neka udruga od njih nešto traži i oni to mogu i žele učiniti. Ima i pojedinaca koji kažu da se ne žele miješati u naše poslove, ali podupiru ono što mi radimo i pomažu nam. Njih zovemo prijateljima Kongresa. Među njima su i pojedinci koji daju darove za potrebe domovine u većim iznosima, pa ih ponekad nazivamo mecenama ili pokroviteljima.

Aktivnosti Kongresa

Hrvatski svjetski kongres nije stranačka institucija?

Ne, mi smo nevladina, nestranačka i nadstranačka ustanova u svakome pogledu. Nikoga ne pitamo iz koje je hrvatske stranke, pa ni koje je vjere. Bitno je da se osjeća hrvatski i želi promicati hrvatske interese bilo u domovini ili u iseljeništvu.

Što biste rekli o osnivanju stranaka među Hrvatima izvan domovine? Ovo pitam i zbog toga što to ne čine drugi narodi. Ne čine, na primjer, ni Židovi.

Hrvati su bili u specifičnim prilikama za vrijeme komunističke vladavine u domovini. Hrvati izvan domovine želeći na razne načine pomoći Hrvatskoj kada se oslobađala komunističkoga jarma, uključivali su se i u djelovanje raznih hrvatskih stranaka. Bilo je to sasvim normalno i poželjno. Međutim, u posljednje vrijeme u svim zemljama stranačko nadmetanje naših ljudi popušta, a sve više jača svijest da se hrvatska politika vodi u Hrvatskoj, a mi izvana više možemo učiniti na humanitarnim, promidžbenim, gospodarskim i sličnim poslovima u kojima ne dolaze do izražaja stranačke razlike.

Hrvatska ima u svijetu dosta prijatelja, ali ima i onih koji nas ne gledaju baš lijepim očima. Što Hrvatski svjetski kongres čini na promicanju istine o Hrvatskoj i Hrvatima?

Drago mi je što me to pitate. Tijekom komunističke vladavine u domovini, mi koji smo živjeli u inozemstvu jedni druge uvjeravali smo u ono što smo svi znali i bili uvjereni, a to je da Hrvatskoj i Hrvatima nema spasa bez vlastite države, ali smo se premalo okretali prema inozemnim središtima moći i medijima. U Hrvatskome svjetskom kongresu djelujemo u pet radnih odbora, a to su humanitarne djelatnosti, kultura i veze s domovinom, promidžba i informacije, ulaganje i biznis, te Radni odbor za mladež. U svakoj zemlji u kojoj djelujemo tražimo ljude i osnivamo stručne skupine koje imaju kontakte ili ih mogu uspostaviti sa središtima moći i medijima kako bismo promicali ne lijepe priče o Hrvatskoj i Hrvatima, nego da bismo kazivali istinu. O nama se desetljećima lagalo i te su laži, na žalost, ostavile tragove jer ih dugo vremena nije imao tko opovrgavati.

Mi to sada postupno, ali ipak uspješno uklanjamo. Osim hrvatske diplomacije koja svojim kanalima i metodama promiče istinu o Hrvatskoj, mi u Kongresu također imamo svoje. Nije to dupliranje poslova, jer nije isto kada građanin hrvatskoga podrijetla u nekoj zemlji kao što je Amerika, Kanada, Australija na nešto reagira ili kada to čini diplomacija jer se drži da su diplomati plaćeni za takve poslove. Posebno je važno kada reagiraju građani tih zemalja koji nisu hrvatskoga podrijetla, a takvih ljudi imamo.

Tromost birokracije

S pravom se očekuje da će se Hrvatski svjetski kongres svesrdno uključiti u napore obnove Hrvatske i svih prostora na kojima žive Hrvati?

Hrvatski svjetski kongres dosad se najviše trudio, na jednoj strani, oko osnovnih poslova svojega organiziranja po cijelome svijetu i to će još potrajati. Tu spadaju izbor vodećih ljudi, oblikovanje radnih odbora, sjedišta, telefoni, faksovi, adrese, ogranci, međusobna komunikacija itd. Hrvatska matica iseljenika i Večernji list pomažu nam dosta. U inozemnom izdanju toga lista svakoga ponedjeljka objavljujemo svoj HSK-bilten u zajedništvu s prilogom Dom i svijet, gdje donosimo vijesti, obavijesti i pokušavamo ga organizirati i kao svojevrsnu kroniku zbivanja među našima izvan domovine.

Nadamo se da će do Uskrsa izići i Adresar hrvatskih udruga i ustanova izvan domovine, koji dosad nismo imali, a priprema ga naš predsjedatelj Radnog odbora za ulaganja gospodin Josip Vinski u Torontu. Tu je i naš Studentski fond HSK, koji je počeo rad stipendirajući petnaestak studenata u domovini. Imamo i mehanizam od desetak tzv. sestrinskih zemalja po kojemu Hrvati iz bogatijih zemalja pomažu one iz siromašnijih i s njima se povezuju. Primjerice, Hrvati iz Švicarske čine nešto za naše u Rumunjskoj, Hrvati iz Njemačke za one u Vojvodini i slično. U humanitarnim stvarima bili smo vjerojatno najaktivniji, a sada sve više radimo na ciljanoj i neposrednoj pomoći. Tako je nedavno Hrvatski svjetski kongres za Australiju platio jedan Plivin račun od 42.500 dolara, a Pliva je za to isporučila lijekove u Kninu i Petrinji.

Postoji li možda neka evidencija potencijalnih ulagača među Hrvatima koji žive i rade u inozemstvu?

Kada je riječ o ulaganju, tada ne treba mnogo računati na domoljublje. Novac ne poznaje domoljublje. Jedno su darovi, a drugo biznis. Ulagač će uvijek tražiti da za jedan dolar dobije dva ili barem jedan i pol. Prolazi vrijeme darivanja u kome su se naši ljudi iskazali, a sada dolazi vrijeme ulaganja. Najvažnije je našim ljudima dati dobre uvjete za ulaganje, uključujući i sigurnost. Također je važno obavijestiti ih o uvjetima ulaganja i sigurnosti i u to ih uvjeriti, na čemu i mi u Kongresu radimo koliko možemo. Kada se pojave ulagači, tek onda dolazi pravo vrijeme za Hrvatsku. U onome što domovina nudi ponešto bi trebalo hitno popraviti. Navest ću primjer hrvatskih banaka. One daju veću kamatu na štednju od mnogih banaka u svijetu. Nas je mnogo izvan domovine i kada bi samo polovica ljudi koji žive u Njemačkoj, Švicarskoj, Švedskoj i drugdje samo polovicu svoga novca držala u hrvatskim bankama, u Hrvatskoj bi se okretao silan novac.

Naše se banke moraju osloboditi inertnosti, treba naše ljude u inozemstvu upoznati s uvjetima štednje u hrvatskim bankama, treba im te banke približiti izravno ili u suradnji s bankama u zemljama u kojima žive naši ljudi. Tijekom rata naši su ljudi bili oprezni prema hrvatskim bankama, ali se sada oslobađaju tog opreza. Ima mnogo prigovora na postupke činovnika ne samo u bankama nego i u drugim uredima, uključujući i one državne. Uzmite za primjer ovaj posljednji popis birača u inozemstvu za potrebe izbora. Administracija iz Zagreba tisuće i tisuće nas nije uopće popisala, niti se mnogo trudila da to učini.

Vrijeme povratka

Ovdje u domovini mnogo se govori o povratku naših ljudi iz tuđine. Vi s mnogima od tih ljudi često kontaktirate. Koliko se njih uistinu želi vratiti?

Velik broj njih govori o povratku. Verbalne su želje velike, ali s praksom nismo zadovoljni. Ima za to mnogo razloga. U domovinskome tisku često čitam da su razlozi sporoga povratka financijske naravi i stanje sigumosti. Sve to stoji, ali se malo spominju razlozi psihološke naravi. Uzmite čovjeka koji je dvadeset, trideset ili više godina izvan domovine. On se tamo saživio, stekao navike, poznanstva, pa možda i prijateljstva, izrodio djecu koja su već odrasla ... Ne može on sve to jednostavno zanemariti i odbaciti. Čovjek je najbolje godine života proveo u iseljeništvu i kako to ostaviti? Najteže je s djecom koja su odrasla izvan domovine, jer su sve životne navike tamo stekla, bolje govore jezik sredine u kojoj žive nego materinski, a kada dođu u Hrvatsku, na više se područja osjećaju kao stranci uglavnom zbog dugogodišnje odsutnosti, ali i zbog drukčijih odnosa u domovini nego u tuđini.

Teško je našim ljudima cijepati obitelji jer bi se oni vratili, a djeca ne žele. Ima i slučajeva da se suprug vraća, a žena ostaje, jer ona ne može smisliti situaciju u kojoj ne bi radila. Nije joj dosta imati kuću negdje u gradu, predgrađu ili selu, jer ne zna što bi sa sobom u toj kući bez rada i društva na koje je naučila. Sve te pragove teško se prelazi, a svemu tome sve donedavno bila je pridružena nesigurnost, rat... Ljudi kukaju za povratkom, ali se ne vraćaju. Ipak, mislim da dolazi vrijeme masovnoga povratka, poglavito umirovljenika. Kada je riječ o umirovljenicima, država će morati riješiti fiskalne probleme kako se ne bi dogodilo da plaćaju dvostruki porez. Pozivajući i podupirući Hrvate na svakome koraku na povratak, predsjednik Tuđman aforistički je dobro istaknuo naš sadašnji veliki problem kada je rekao da imamo zemlju, a nemamo ljude!

Kada to kažete, možda nije suvišno podsjetiti na jedan podatak. Naime, među narodima koji dodiruju Mediteran Hrvata ima samo 1,2 posto, a zauzimaju 12 posto obale.

Taj podatak morao bi biti poznat svakome Hrvatu i svi bismo se prema njemu morali odnositi odgovomo. Uvijek je bilo opasno imati prazne prostore, pa je i sada. Treba mnogo rada, upornosti i strpljivosti svakoga našeg čovjeka, udruge i svih Vladinih i nevladinih institucija, ali učinkovito, a ne deklarativno. Mnogo toga treba činiti da bi se ljudi vraćali. Navedimo još jedan primjer. Ne vraća se svaki naš čovjek s 200 tisuća dolara, nego s manje, pedeset tisuća, pa i manje, te ne može kupiti ili napraviti kuću, a ne može zamisliti život bez sigurna krova nad glavom. U tome bi im banke morale pomagati onako ili slično kako se to radi u mnogim drugim zemljama. Naši ljudi koji se vraćaju ne traže nikakve povlastice, nego samo ono na što imaju pravo i što je moguće.



Zajedničar, 7. lipnja 1995.

Slijedeći razgovor su Glavni predsjednik Hrvatske Bratske Zajednice Bernard M. Luketich i predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa dr. Šimum Šito Ćorić imali u Glavnom uredu za vrijeme njegovog nedavnog posjeta Pittsburghu.

POVEZIVANJE HRVATSKIH UDRUGA U SVIJETU

Kada i kako je došlo do ideje da se ustanovi Hrvatski svjetski kongres?

Ono što su neki drugi tipično iseljenički narodi davno učinili, dolaskom hrvatske države to je i za naš narod postalo moguće. To bih osobno označio kao osnovni preduvjet početka HSK-a. Inače, početne ideje za njegovo osnivanje došle su iz redova hrvatske emigracije prije tri godine. Načelni cilj je bio i jest: povezati hrvatske udruge i ustanove izvan domovine na cijelom ovom planetu. Bilo je i prije sretnijih i manje sretnijih priprema, ali je ono što je nazvano Prva konvencija HSK-a, ona osnivačka, održana početkom srpnja 1993. u Zagrebu, s oko četiri stotine delegata iz cijeloga svijeta.

Na koji način i tko je bio pozvan na osnivačku, Prvu konvenciju HSK-a?

Osobno nisam bio u tom Organizacijskom odboru, ali znam da su se pozivi slali na dostupne adrese hrvatskih udruga i ustanova diljem svijeta, da se njih opet molilo da ih proslijeđuju dalje, a objavljivani su slični pozivi i obavijesti u domovinskom tisku. Glavni je problem bio, a nažalost, još uvijek nije do kraja riješen, što nije bilo adresara. Evo i danas dođem u Ameriku, pa vidim da ni tu nemamo još adresara pojedinih udruga i ustanova ni u pokrajinama, a kamoli za cijelu Ameriku ili cijeli svijet.

Dakle, do nekih, uza sve, ništa od toga nije doprlo, neki od obaviještenih nisu još pokazivali interes za takvo što ili su imali neke druge (ne)opravdane razloge da ne pošalju svoje predstavnike. Tu su i oni naši ljudi koji po svojoj prirodi čekaju da sve krene, pa da se tek onda oni priključe.

Sve je to razumljivo, ali zbog svega toga to nije mogao biti najreprezentativniji skup Hrvata i ljudi hrvatskog podrijetla, ali se jednom moralo početi. Već je bilo nešto bolje na drugoj konvenciji 1994., a na onima pred nama 1996. i posebice 2000. godine, imat ćemo, uvjeren sam još bolje predstavništvo hrvatskih društava i ustanova izvan domovine.

Kako bi se ukratko mogla naznačiti bitna narav HSK-a?

Po svom isproba nom primjeru nacionalnih svjetskih kongresa drugih tipično iseljeničkih naroda (židovskog, mađarskog i dr.), HSK je izvandornovinska nevladina, nadstranačka i vrlo labava povezujuća organizacija hrvatskih udruga i ustanova na cijelom ovom planetu. Hrvatske udruge i ustanove povezuju se dragovoljno u svakoj stranoj državi u HSK za tu državu, a onda takvi državni, ili bolje reći nacionalni kongresi tvore cjeloviti HSK. Nadalje, prema svojim statutima HSK se nema pravo miješati u poslove pojedinih udruga i ustanova. U zajedničko ime se nastupa tamo gdje se složimo i gdje su nam svima interesi zajednički, a u ostalim djelatnostima i nastupima svaka pojedinačna udruga i ustanova djeluje kako bolje može prema svojim ciljevima.

Koja je dosadašnja bilanca djelovanja HSK-a?

Povezati naše ljude u jednom gradu ili pokrajini nije lako, a mi smo sebi zadali zadaću da se povežemo u cijelom svijetu izvan domovine. Preteško je to i trebat ćemo još koju godinu naporno i nezahvalno raditi, da se napravi osnovna struktura povezivanja. Međutim, bolje i brže je krenulo nego što smo se nadali, pa ću rado navesti ono uistinu najvažnije što je dosad učinjeno.

1. Nakon ipak uspješne osnivačke Konvencije, HSK je u siječnju 1994. uspješno registriran kao neprofitna međunarodna organizacija sa sjedištem u New Yorku i s domovinskim sjedištem u Zagrebu. Na oba mjesta imamo voditelja tih ureda.

2. Dosad su također ustanovljeni nacionalni kongresi u dvadesetak država diljern svijeta, naravno, sa svojim dužnosnicima u punim adresama, a u još nekoliko država u procesu su ustanovljivanja.

3. Smatram vrlo važnim, što smo sada na poslu stvaranja adresara svih hrvatskih društava i ustanova diljem svijeta, jer dosad, kao što sam napomenuo, većinom nismo imali takvo što ni na pokrajinskoj razini. Ako ovu preuzetu obvezu već jednom dobro ispune Izvršni odbori HSK-a pojedinih država, imat ćemo uskoro adresar svih nas po cijelome svijetu. Krajnje je vrijeme da se makar na ovaj način u svijetu prebrojirno. Tako ćerno postati svjesniji svoje snage i početi koordiniranije djelovati prema nedvojbenim zajedničkim ciljevima.

4. Nakon peticije HSK-a Saboru RH u srpnju 1994., dokumentom Sabora RH od 20. siječnja 1995. omogućeno je Hrvatima izvan domovine da se na sljedeći način redovito čuje i njihov glas u toj vrhunskoj hrvatskoj ustanovi i da tako i na taj način pridonese u cjelini potrebama svoga naroda:

imamo svoga stalnog promatrača u Saboru RH
primamo sve saborske pisane materijale i

e) jednom-dvaput godišnje aktuini predsjednik HSK-a može izložiti pred Saborom stavove i mišljenja s pozicija Hrvata izvan domovine o svemu što se odnosi na stanje hrvatske države i cjelokupnoga korpusa hrvatskog naroda u domovini i izvan nje. U tu svrhu potrebiti su trajni prijedlozi svih naših ljudi izvan domovine koji imaju i žele nešto reći, da bi tako naš nastup pred Saborom bio što reprezentativniji i sadržajniji. HSK je također na putu da slično postigne u Zastupničkom domu HR Herceg-Bosne, odnosno u parlamentu Federacije BiH.

5. Službenim zahtjevima i molbama na najvišim razinama hrvatske vlasti, HSK je bitno doprinjeo odluci Vlade RH o otvaranju ministarstva ili jednoga vladina ureda za potrebe nas izvan domovine, a u saborskoj proceduri je od nas predloženi zakon o povratnicima, koji dosad nismo imali.

6. Na prijedlog i inicijativu HSK-a izgrađena je "Otočna veza", to jest projekt vrijedan 42 milijuna američkih dolara, koji je strujom preko otoka i ispod mora povezao hrvatski sjever s jugom. Naravno, da HSK ne može biti ni odgovoran ni zaslužan za količinu ulaganja hrvatskih ljudi izvan domovine u ovaj projekt, bez obzira što mu to neki stavljaju na leđa. Za nas je važno da je novac za taj projekt pronađen i da "svitli" u Dalmaciji, a business i ulaganja imaju svoje vlastite zakone. Naša inicijativa je također bila, da se kupi dobar radioodašiljač, pa da hrvatski radio možemo slušati svagdje po svijetu. Kad dođu još dvije dodatne antene sada u srpnju, čuti će se Zagreb još bolje. Ne treba zaboraviti i inicijativu s Hrvatskim informativnim centrom u Zagrebu, nakon koje svaki dan na sjeverno-američkom kontinentu gledamo dnevnik i još pola sata izabranog programa HRT-a.

7. U Večernjem listu za inozemstvo već dulje HSK zajedno s Hrvatskim informativnim centrom izdanje tjedno novinski prilog Dom i svijet. Upravo dogovaramo, da na tim stranicama također na zasada najbolji mogući način nuditi potrebite naše informacije svim hrvatskim udrugama i ustanovama diljem svijeta.

8. Od ove jeseni HSK počinje s 14 stipendija do svršetka studija za talentirane studente u domovini. Naš projekt sestrinskih zemalja otvara mogućnost pomoći Hrvaticama i Hrvatima iz siromašnijih zemalja. Primjerice, Hrvati iz Njemačke vežu se s Hrvatima u Vojvodini, Hrvati iz Švicarske s našima u Rumunjskoj itd.

Kako se financira toliki broj faksova, telefona, putovanja, općenito kako se pokriva troškovnik HSK-a?

Namjerno još nismo počeli s obaveznim članarinama, a dosad svatko od dužnosnika snosi sam svoje osobne troškove. Zahvalni smo Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu, da nam je tamo za domovinsko sjedište osigurala prostorije, faks, telefon i suradnike, a isto tako za to isto gosp. Josipu A. Sovulju koji nam je to isto osiguravao dosad u New Yorku za međunarodno sjedište HSK-a.

Ipak u načelu, i s time ćemo uskoro početi, udruge se po pojedinim državama same trebaju dogovoriti o svojim članskim prilozima kako bi se mogao pokrivati troškovnik i redovno štogod dobra činiti za domovinu. Svaki Izvršni odbor pojedine zemlje odgovoran je za godišnje priloge koje treba u ime svoje zemlje uplatiti u svjetsku riznicu HSK-a.

Kad su u pitanju radne i upravne aktivnosti, organizacijski gledano, kako djeluje HSK?

S jedne strane, HSK će biti onoliko jak i djelatan koliko su jake i djelatne udruge i ustanove koje ga tvore u svakoj državi. S druge strane, HSK u svakoj državi i na svjetskoj razini djeluje kroz pet Radnih odbora (RO): 1. RO za humanitarne djelatnosti; 2. RO za ulaganja u domovinu; 3. RO za veze s domovinom (školstvo, jezik, kultura općenito i sl.); 4. RO za promidžbu (lobby) i informiranje, te 5. RO za mladež. Na čelu svakog Radnog odbora u pojedinoj državi stoji predsjedatelj.

Mogu li pojedinci biti članovi HSK-a?

HSK je po svojoj prirodi i statutima organizacija udruga i ustanova, te samo tako indirektno i pojedinaca koji su članovi tih udruga i ustanova. Dakle, iza svakog pojedinca mora stajati neka hrvatska udruga. Na sljedećem sastanku Središnjeg odbora sada krajem lipnja u Zagrebu vjerojatno će proći odluka da počnemo primati u HSK pojedince kao "prijatelje HSK-a" i kao "mecene HSK-a".

Kakav je stav HSK-a prema hrvatskim vlastima u domovini? Ponegdje se u početku moglo čuti kako je HSK "režimska" ustanova?

Kao prvo, mi smo toliko različiti i razbacani po ovom planetu, da odgovor na Vaše pitanje može biti samo načelan, to jest da smo svi sretni da je došla hrvatska država i da podupire sve što je hrvatsko, te da nama svima na srcu leže nedvojbeni hrvatski interesi. Ali prije ostalog, ovdje bih htio nešto posebno istaknuti.

I komunizam i Jugoslavija su propali za hrvatski narod, ali još žive u vidu različitih opterećenja u glavama i mentalitetu jednog broja naših sunarodnjaka. Izraz režimski je mogao vrijediti kad smo imali nenarodni sustav vlasti i kad je naš narod na silu bio držan u tuđoj državi. Sada kad imamo svoju državu i vlast koju naš narod bira na slobodnim izborima, postaje nelogično takvo što čak i reći, osim ako ćemo cijeli narod zvati režimskim!

Evo, sad kad sam bio na putu kroz Ameriku, čak me je jedan stari prijatelj, inače dugogodišnji politički prognanik, gotovo s prijekorom priupitao: "Čujem da je HSK bliz Tuđmanu i Saboru?" Molim vas, kao da bi HSK trebao biti daleko od hrvatskog Sabora i poglavara svoje vlastite države! Vidite dokle to ide, a čovjek je još intelektualac! Nešto je jasnije, kad kažern, da je on podupirao jednu stranku koja je dobila vrlo malo mjesta u Saboru, pa je njemu odmah sumnjivo biti bliz hrvatskom Saboru! Međutim, sve je to razumljivo, sve su to i kod naših "odraslih" dječje bolesti. Trebat ćemo vremena da odrastemo i naučimo kulturu življenja u slobodi i vlastitoj državi. A moramo se pomiriti i s time, da će neki i umrijeti, a neće to biti u stanju steći!

Što se tiče mene osobno, mogu reći da je HSK sretan što ima na svojoj strani hrvatsku državu i njenu vlast, koja s velikim poštovanjem podržava naše korake prema općem hrvatskom zajedništvu i djelovanju. Iz susreta na najvišim državnim razinama nikad nije potekla niti jedna riječ nekakve naredbe ili kontrole ili ni najmanjeg manipuliranja. A za pametne je privilegija imati mogućnost čuti savjete prvih ljudi našega naroda, a opet ostati slobodan u djelovanju i odlučivanju.

Kad je u pitanju naš odnos prema hrvatskoj državi i aktualnoj vlasti u njoj, onda treba biti svjestan da u ova velika i mučna vremena treba biti zajedno, uvažavati Činjenicu da se politika vodi u domovini, a ne iz moje ili Vaše sobe odnekuda iz inozemstva. Lako je izdaleka govoriti, jurišati i obećavati, kad to nikoga ne obvezuje! Ja sam za to da se redovito postavljaju upitnici i na ono što izgleda najsigurnije, ali sam uvjeren da je danas najučinkovitije u načelu imati povjerenje, provjeravat će se to povjerenje na svakim novim izborima i to treba nedvojbeno poštivati. I zahvaljivati Bogu da imamo koga poštivati!

Bojite li se ičega kad je u pitanju organiziranje i djelovanje HSK-a?

Da, nesposobnih ljudi na odgovornim mjestima, onih koji nisu od većine prihvaćeni ili im je vlastita promocija važnija od hrvatske stvari, a guraju se na vodeća ili više vodećih mjesta. Sačuvaj nas Bože i onih svadljivih i onih koji su specijalisti za isticanje negativnog kod drugih, koji u svima koji ne misle ili ne djeluju na njihov način počinju gledati neprijatelje i svoje i hrvatske.



Petak, 8. srpnja 1994., Višnja Gotal

POVEZIVANJE HRVATSKOG JUGA I SJEVERA

Odgovorne osobe u Hrvatskome svjetskom kongresu, hrvatskoj Vladi, Hrvatskoj banci za obnovu, HEP-u, pa i Hrvatskoj matici iseljenika nisu dovoljno učinile u animiranju iseljenika za ulaganje u projekt povezivanja elektromreže sjeverne i južne Hrvatske

Naši uredi za promidžbu moraju imati dobro organiziranu bazu u domovini, jer bez toga rad HSK na informiranju u inozemstvu dolazi u pitanje HSK nije samo za bogate Hrvate

Tijekom nedavne Druge konvencije Hrvatskoga svjetskog kongresa na kojem je 450 delegata razmatralo brojne prijedloge i probleme vezane uz iseljeništvo, nazočni su donijeli smjemice za kvalitetniju suradnju domovine i dijaspore. Nastavak financiranja projekta Otočna veza sugestija Vladi Republike Hrvatske da što skorije otvori Ured za promociju Hrvatske u svijetu, prijedlog Zakona o povratnicima tek su neke od tema kojima su se sudionici Konvencije bavili tijekom trodnevnog zasjedanja. Govoreći o prioritetnim zadacima organizacije, Šimun Šito Ćorić predsjednik HSK, kaže:

Izvan strančarstva

Kongres djeluje tek godinu dana te mi danas još uvijek ustrojavamo organizaciju i preciziramo uvjete njezina djelovanja. Prioritetno je sada osnovati organizacije u svim zemljama gdje one još ne postoje, iako je značajno da kongresi funkcioniraju već u dvadesetak zemalja, dok su još u deset država u procesu organiziranja. Uskoro ćemo ustrojiti kongrese u Mađarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, a na ovoj je konvenciji priznato punopravno članstvo Hrvata iz Vojvodine i Crne Gore ili, kako Bela Tonković kaže, od Subotice do Tivta.

Dok će kongresi Mađarske, Rumunjske i Slovačke punopravnim članovima postati tek nakon održanih konvencija u svojim zemljama, organizacije iz Vojvodine i Crne Gore automatski su putem ostvarile to pravo?
Političke su prilike u tim dijelovima bivše Jugoslavije uzrok automatskom primanju u članstvo. Danas je nerealno očekivati održavanje osnivačkih konvencija ondje, jer ih nitko neće registrirati kao hrvatsku organizaciju. A kada bismo to čekali ...

Što je sa gradiščanskim Hrvatima?

Austrijski kongres već je organiziran, jedino što gradiščanski Hrvati još nisu imenovali svog dužnosnika u Izvršni odbor organizacije. Inače, čeka ih dopredsjedničko mjesto u HSK Austrije.

Je li HSK organizacija koja okuplja samo bogate i uspješne Hrvate, što bi se možda moglo zaključiti prema delegatima nazočnima na konvenciji? Naime predstavnika iz Latinske Amerike, primjerice, gotovo i nije bilo.
HSK je otvoren svima. Među desetak zemalja koje su u procesu osnivanja kongresa posebno mjesto zauzimaju Hrvati iz Latinske Amerike. To je u vrijeme bivšeg sistema bila najodbačenija hrvatska migracija i poznato je kako se država odnosila prema njima, a i hrvatska Katolička crkva mogla je imati bolji odnos. Nažalost, ovaj je dio hrvatskoq iseljeništva najslcornašnl]i jer takve su i prilike zemalja u kojima žive. Konvenciji su prisustovali rijetki sudionici iz Brazila, Perua, Argentine i delegati HSK osnovanog u Čileu. Na ovoj je konvenciji i u Izvršnom odboru HSK živo podržana namjera da se iseljenicima iz tih zemalja materijalno pomogne kako bi se i njihovi kongresi "postavili na noge". Međutim, i ondje ima bogatih hrvatskih pojedinaca od kojih se očekuje pomoć i darežijivost u ostvarivanju te ideje. Na ovoj konvenciji oni su bili oslobođeni plaćanja kotizacije u visini 200 dolara, a također nemaju obvezu plaćanja članarine.

Povratnički zakon

lako je Hrvatski svjetski kongres, osnovan po uzoru na židovsku organizaciju istog karaktera, po statutu nadstranačka i nevladina organizacija, na konvenciji je usvojen zaključak o ustrojavanju kongresa kao udruge svih hrvatskih organizacija, što dakle ne isključuje i sudjelovanje političkih stranaka u njegovu radu. Dovodi li to u pitanje apolitičnost organizacije?

Po našem statutu stranačko djelovanje ne dolazi u obzir, i to je polazna točka djelovanja HSK. Uostalom, kongresi raznih zemalja moraju djelovati u skladu sa zakonima određene države, a na ovoj se konvenciji pokazalo da ni jedna zemlja na svijetu, sporna je bila tek Nizozemska, ne dopušta osnivanje političkih stranaka drugih zemalja u svojoj državi. Prema tome HSK je otvoren svim udrugama koje prihvaćaju njegov Statut. No da postoje pokušaji stranačkog miješanja u HSK ne treba prešutjeti. Međutim, tijekom posljednje godine ti su pokušaji bitno oslabili, a uvjeren sam da će potpuno prestati tek kada se promijene prilike u domovini u (ne)parlamentarnom ponašanju među strankama. Nama mnogima vani čudna je i stranačka i antistranačka "zadrtost". Naravno da su radini i sposobni ljudi dobro došli u kongres iako su možda kao pojedinci stranački aktivni.

Na održanoj je Konvenciji predložen i zakon o povratnicima kako bi se regulirale neke nepravilnosti u odnosu prema njima. Zna li se kada će ovaj prijedlog ući u saborsku proceduru?

Mi smo zakon predložili, a sada ostaje da ga stručne službe Vlade RH dobro prouče, prema potrebama dopune i predlože Saboru na usvajanje, te se prema njemu ravnaju. Mislim da hrvatski povratnici zaslužuju i zakonsku regulativu svojeg statusa, pa makar i ovako skromnu. Kada bi, naime, administracija čestito obavljala svoj posao, zakon ne bi bio ni potreban.

Iseljenici nisu zakazali

Radna grupa za gospodarstvo, obnovu i ulaganje donijela je zaključak, koji je kongres usvojio o nastavku financiranja otočne veze Melina - Zadar u vrijednosti od 40 milijuna dolara. Iako je projekt dogovoren tijekom prošlogodišnje konvencije, do sada je prikupljeno tek nešto manje od pola milijuna marka. Zašto su, odnosno jesu li iseljenici zakazali?

Najvažnije u ovom trenutku jest što je Vlada ipak pronašla, odnosno posudila potrebna sredstva i time omogućila da se projekt ovih dana privodi kraju. Iseljenici nisu zakazali, ali netko drugi jest. Odgovorne osobe za ovaj projekt u HSK, hrvatskoj Vladi, HKBO-u, HEP-u pa čak i u Hrvatskoj matici iseljenika nisu učinili dostatno u primjerenom animiranju iseljeništva kako bi se njihovim ulaganjem u projekt ovaj dug počeo otplaćivati. Zbog toga novoizabrani predsjednik odbora za ovaj program Josip Vinski ima obvezu da sa spomenutim ustanovama, koje su stale iza projekta, počne temeljitije rješavanje problema promidžbe.

Kada je riječ o promidžbi i općenito o promociji Hrvatske u svijetu, iseljenici nužnim drže osnivanje Ureda pri Vladi Republike Hrvatske koji bi se bavio time.

To je odavno trebalo napraviti. Nažalost, kada smo u pitanju mi koji smo izvan saborskih i Vladinih krugova, ostaje nam samo da predlažemo. HSK je u svakoj državi po statutu obvezan osnovati svoj ured za promidžbu i informiranje. No bez vrlo dobro organizirane baze u domovini, kao što bi bio predloženi Ured naša uspješnost dolazi u pitanje.

Je li na posljednjoj konvenciji dogovoren još koji projekt ulaganja u domovinu?

Kao HSK u cjelini nismo dogovarali ništa novo dok ne završimo započeto, a to je Otočna veza. Međutim, naš radni odbor za promidžbu, informiranje i lobby prihvatio se obveze da sufinancira kupovinu kratkovalnog radio-odašiljača, ali po svemu sudeći to neće biti potrebno jer je Sabor zaključio da bi Vlada trebala osigurati potrebnih milijun maraka za medijsko obavješćivanje iseljeništva. Mislim da će biti porazno ako Vlada kaže da nema taj novac.



VJESNIK HRVATSKI POLITIČKI DNEVNIK
6. siječnja 1994., Mirjana Greblo

U SREDIŠTU POZORNOSTI U HRVATSKOM ISELJENIŠTVU
HRVATI IZ SVIJETA ZA VISOKI NAPON

Hrvatice i Hrvati pokazali su u svijetu što mogu i kako im je stalo do domovine, posebice u vrijeme agresije na Hrvatsku i BiH, a sada su pred novom zadaćom – stvaranje jake organizacije za gospodarski preporod domovine, koja počinje s energijom

Kad god skoči" u domovinu, svećenik i pjesnik, neumorni djelatnik hrvatskoga iseljeništva, voditelj Hrvatske katoličke misije u Bernu, sudionik književnih večeri, koncerata i recitala, popularni franjevac, dr. Šimun Šito Ćorić, ne može izbjeći medije. U aktualnom razgovoru o domoljublju i hrvatskom gospodarskom zaokretu, na Hrvatskoj radio-televiziji, Šimun Ćorić je pojasnio mnoga gledišta i držanja hrvatskih iseljenika u društvu zanimljvih sugovornika. Svjestan je kako se nikoga ne želi i ne mora prisiljavati da izdvaja od svoje zarade za hrvatski boljitak, a isto tako nije razočaran što se neki Hrvati ne odazivlju pozivima. Kako bi to bilo kad bi svi bili isti? - pita se Šimun Ćorić, ali i odgovora kako zna da se u pojedinim sredinama javljaju uvijek isti kad treba podmetnuti leđa. Nije od onih koji će brojiti tko je koliko i za što dao. Za njega je najvažnija veza s domovinom, a svaka pomoć, ako je od srca, ona je dragocjena.

Kao glavni tajnik Hrvatskog svjetskog kongresa zaokupljen je energetskim projektom što ga hrvatski iseljenici kane ostvariti s Hrvatskom elektroprivredom i tako uvelike pomoći domovini. O tim zadaćama govorio je i za mjesečnik Hrvatske matice iseljenika, pa izdvajamo neka pitanja Mirjane Greblo i odgovora dr. Šimuna Šite Ćorića.

Kao glavni tajnik hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) - kako prosuđujete dosadašnji odjek ove krovne organizacije među Hrvatima i Hrvaticama u svijetu?

Bolje je nego što se moglo za početak očekivati. Ovih tjedana i mjeseci održavaju se predkonvencije za bolje organiziranje HSK-a, tj. hrvatskih udruga i ustanova po većini država gdje žive Hrvatice i Hrvati. Primjerice, samo da spomenem ono čemu sam bio svjedokom ili što mi je u zadnjih tjedana prošlo kroz faks i telefon: organiziraju se naši u Slovačkoj, ovdje u Švicarskoj predstavnici velike većine udruga i ustanova već su se našli zajedno i korisno dogovarali, počeli okupljati najbolje ljude u radne skupine i imamo termin u veljači za konvenciju. U Njemačkoj se krenulo očito naprijed, a termin za predkonvenciju je polovicom siječnja '94.

Predstavnici Hrvata iz Srbije i Crne Gore javljaju nam da se ipak povezuju i da jedva čekaju sabor HSK u Zagrebu sljedeće godine. U Francuskoj, Švedskoj i Norveškoj većina je već na okupu i već su počeli s djelovanjem. U Kanadi, čini mi se, ide najbolje, u Italiji je relativno rnalo naših, ali se već krenulo s povezivanjem, a po Latinskoj Americi i drugdje u više država imamo inicijativne punktove i krenulo je s mrtve točke ...

Dakle, na samom smo početku i trebat će nam nekoliko godina da se organiziramo i dobro uputimo u sve potrebne djelatnosti. Neki tipično iseljenički narodi uradili su ovaj posao davno, povezali su većinu svojih udruga izvan domovine na svjetskoj razini. Nama se zbog prilika i potreba u domovini posebice žuri, ali postoji opće navikavanje na svaki novi način djelovanja i organiziranja, tu je i zakon prirodnog rasta, pa moramo biti strpljivi s razvojem i jedni s drugima u njemu.

Čujemo pojedinosti, ali možete li nam definirati najbitnije o HSK-u?

Svjetski hrvatski kongres je nevladina krovna organizacija hrvatskih udruga i ustanova najprije po pojedinim državama i onda skupa u cijelom svijetu. Svjetsko sjedište mu je u New Yorku, glavno tajništvo u Bernu i domovinski ured u Zagrebu. Djeluje kroz svoja četiri radna odbora ili radne skupine: Humanitarna pomoć, Obnova i ulaganje u domovinu, Povratak i jačanje veza s domovinom (kultura, jezik, škole ... ) te Promičba o Hrvatima i Hrvatskoj. Znamo da je dosad u domovini i izvan domovine premalo učinjeno na promičbi i informacijama o Hrvatskoj. Što je od HSK očekivati na poboljšanju ovakvih djelatnosti?

Na tom području ima dosta toga bez naše krivnje i zbog sračunatog ignoriranja drugih, ali ima i bezidejnosti i nesposobnosti kako u vladinim ustanovama tako i među nama vani. Mi još uvijek uvjeravamo jedni druge, umjesto da se najprofesionalnije i sustavno okrećemo stranim medijskim i drugim čimbenicima.

Zato HSK stavlja na ovu djelatnost pose bit naglasak. I ovdje potičem različite hrvatske udruge po svim zemljama, da u svakoj državi okupe najbolje što imaju u ovu ekipu hrvatskog lobbyja. U svakoj zemlji gdje živimo najbolje je imati neku vrstu Hrvatskog informativnog centra s ekipom ljudi koji će poznavati domaći mentalitet, stvarati veze, manje govoriti svojim emocijama, a više jezikom koji razumije strana utjecajna sredina.

Mreža za to najsposobnijih naših ljudi treba raditi profesionalno, pratiti medije i utjecati na njih, praviti organizirane kontakte s različitim centrima političke i druge moći u zemlji gdje živi i sl. Ako Hrvati i Hrvatice u svakoj državi gdje žive ne mogu smoći toliko sredstava da opreme jedan takav ured s najnužnijim sredstvima i zaposlimo makar jednu osobu da se profesionalno bavi tim poslom, onda je naša moć i zrelost kao etničke zajednice u dotičnoj državi pod opravdanim pitanjem. Bilo nam to drago ili ne, ima dosta područja na svjetskoj razini, u kojima smo onoliko utjecajni i jaki, koliko imamo novca i moćnih prijatelja.

Traže li se posebne kvalifikacije ljudi koji ulaze u vodstvo HSK-a, u njegova tijela i radne skupine?

Drago mi je da ste me to upitali. Biti u vodećim tjelima HSK-a ne znači čast i vlast, već veliku radnu obvezu i financijski osobni trošak. Za posao na hrvatskom polju ima mjesta za sve i potrebni su nam svi ljudi koji mogu u bilo kojem pogledu doprinositi zajedničkoj stvari, ali na vodeća i reprezentativna mjesta tražimo prvu ligu ljudi! Najprikladniji će biti ponajprije oni, koji su se godinama pokazivali vrlo sposobni i vrlo uspješni, a koji su u isto vrijeme od velike većine u hrvatskoj zajednici prihvaćeni i voljeni. Ja sam u jednu državu bio zvan da mirim, jer se nekako na jedno važno mjesto ugurao, izgleda, pošten čovjek, ali za njega je do tada malo tko u toj zemlji čuo, a uz to, nije ni nadprosječno sposoban. Naši su ljudi osjetljivi i bez razloga, a ne li kad imaju razloga za to! Tko sebi nije znao napraviti veliki business, kako će narodu i državi?! Zato je nezaobilazna potreba, da u svakoj državi gdje živimo na tim vodećim radnim mjestima, kako u četiri radna odbora tako i u vodstvu HSK-a, budu najsposobniji i najugledniji naši ljudi koje imamo u toj zemlji, na koje Hrvatice i Hrvati bez zadrške mogu biti ponosni.
Hrvatsko izvandomovinstvo u domovinskom ratu dalo je nesebični i golemi prinos, pa nije nikakvo čudo ako dođe do zamora i iscrpljenosti.

Osim organizacijskih, poduzimate li još kakve korake? Čujemo da HSK ima projekt, koji udružuje ponovno sve snage hrvatskog iseljeništva?

Vrlo je važno da je HSK počeo odmah s jednom konkretnom i jasnom akcijom za domovinu, već očito poznatim projektom izgradnje pomorskoga energetskog kabela za povezivanje hrvatskog sjevera s hrvatskim jugom, a uz jug i sjever, ne treba ni naglašavati, što znači Dalmacija Herceg-Bosni i Herceg-Bosna nama svima.

Zapravo, mislim da je sreća da je iza ovog projekta stao u ime Vlade RH gospodin Valentić, da je osiguran kredit, tj. financiranje i da će struja preko naših otoka proteći do početka sljedeće turističke sezone. HSK već nastoji zajedno s Hrvatskom .kreditnom bankom za obnovu (HKBO), Hrvatskom elektroprivredom (HEP) i Hrvatskom maticom iseljenika svim silama animirati Hrvatice i Hrvate izvan domovine, da na čistoj biznismenskoj osnovi, dakle, svojim ulaganjem, a ne darovima, pomognu otplatiti ovaj projekt, a i sami se okoriste. U isto vrijeme, hrvatsko zajedništvo u ovakvim akcijama, uvjeren sam, izgrađuje temelje čvrste i slobodne hrvatske Domovine i pridonosi konačnom rješenju hrvatskog pitanja jednom zauvijek, eto, krajem drugog tisućljeća nakon Krista, na što smo čekali cijelu dosadašnju povijest.

Koja je, zapravo, uloga pojedinih udruga nakon organiziranja HSK?

Potrebno je naglasiti: hrvatske udruge i ustanove rade na svim poljima što i dosad i koliko mogu više, mada ima i onih koji su se umorili ili u ponečem (zbog objektivnih razloga, ali i bez njih), razočarali, pa ponovno prikupljaju snagu i tragaju za sigurnijim načinima svo¬ga djelovanja. HSK je zato da potiče taj rad pojedinačnih udruga i ustanova, ali i da ga poveže gdje to može, da bi bio efikasniji i donosio više ploda. Primjerice, prije koji mjesec došla je napismeno inicijativa iz Kanade, da sve značajne hrvatske znanstvene ustanove koje imaju veze s hrvatskim jezikom, pa hrvatski Sabor i mi vani, uputimo obrazloženu peticiju najodgovornijima, zasebno po zemljama gdje živimo, da u praksi priznaju posebnost i ime hrvatskog jezika, jer još uvijek je na snazi na sveučilištima, u državnim administracijama i na sličnim razinama "srpsko-hrvatski".

lli drugi primjer: HSK u Švicarskoj počinje uskoro s peticijom i skupljanjem potpisa, da se dokinu vize hrvatskim državljanima za ovu zemlju. Ne mislim, da će nas švicarske vlasti odmah poslušati, ali ćemo u Švicarskoj vidjeti koliko nas za jednu ovakvu akciju imenom i prezimenom ima, čut će se za nas i našu potrebu u švicarskim medijima i, uvjeren sam, makar će malo ubrzati vrijeme dokidanja ulaznih viza za hrvatske građane. Dakle, ima puno stvari u kojima zajednički možemo više postići.
Hrvatskim iseljeništvom na najširoj ravni u domovini se bavi MHI, a u dijaspori cijeli niz različitih hrvatskih udruga. Primjerice, posebice ističem HBZ na sjevernoameričkom kontinentu. S obzirom na novonastalu situaciju, u kojemu bi pravcu ove sve organizacije trebale razvijati svoje djelatnosti?

Gdje je mjesto HSK u tomu?

Ne želim biti nikakav procjenitelj, ali prema reakcijama izvan domovine vidim da su ljudi više nego zahvalni da je HMI u dvije godine napravila odlične stvari sa svojim šezdesetak knjižica i knjiga na stranim jezicima, te radio i tv-programima za američki kontinent. Tu je i Vaš i naš mjesečnik Matica, pa sada tjedni dodatak za nas vani u Večernjem listu, te pomoć pri našem povezivanju kroz HSK i pri organiziranju spomenutog projekta otočne veze. HBZ pratim temeljito otkad je na čelu g. Bernard Luketić i znam za puno toga dobrog što je učinjeno kroz tu našu organizaciju. Zato sam se s razlogom na dva mjesta u zadnje vrijeme javno usprotivio nedobronamjemom i krivom mišljenju, da se, tobože, HBZ bolje odnosila prema Hrvatskoj u jugoslavenskoj državi, nego što se odnosi sada prema državi Hrvatskoj.

Ovdje mi je prigoda reći, da se i u domovini i izvan nje moramo više nego dosad čuvati mentaliteta svadljivih ljudi koji najčešće ističu ono što je ružno i paziti da i sami takvi ne (p )ostanemo. Ističemo ono što je dobro i lijepo među nama i ne nastupajmo tako, kao da su nam prigovaranje i ogovaranje postali službenim obrtom. Ali još se se vratimo HBZ. U Kanadi sam prije mjesec dana u Torontu i Montrealu bio s tamošnjim predstavnicima HBZ koji su sudjelovali u konstituiranju HSK za Kanadu. Iz SAD su mi javili da se u drugoj polo¬vici siječnja 1994. u Washingtonu održava osnivačka skupština Nacionalne federacije američkih Hrvata, koji će većinom pristupiti jedan broj udruga starih naših iseljenika, tj. onih koji su tamo rođeni. Da mi vrijeme i druge okolnosti dozvoljavaju, rado bih se našao na tome skupu. A kad govorimo o ulozi HSK kao krovne organizacije svih hrvatskih udruga i ustanova izvan domovine, onda znam da nam kao narodu i njegovim udrugama izvan domovine drugog puta nije, želimo li stvarno djelovati složno i uspjesno.

Teškoća je što takve tradicije nemamo, pa ostaje pitanje, koliko smo mi zreli za jedno takvo zajedništvo i koliko nam vremena treba da za njega sazrijemo? Svakako, što prije počnemo, brže ćemo u takvoj zrelosti rasti! I ne treba se ni čuditi ni smatrati tragičnim, ako se poneki ljudi i udruge već a priori opiru takvom zajedništvu.



Josip Ante Sovulj, predsjednik

Rođen u Splitu 1949. godine. Od 1971. godine živi i radi u New Yorku, gdje je diplomirao Sociologiju kriminalnog pravosuđa. Aktivni je član hrvatske iseljeničke zajednice u New Yorku. Jedan od utemeljitelja Hrvatskog svjetskog kongresa, od 1994. glavni je tajnik te organizacije sa sjedištem u New Yorku. Od 2008. godine vrši dužnost predsjednika HSK-a.

Ono što držim ključnim na početku svojeg dvogodišnjeg mandata, osmišljavanje je i godišnje održavanje Hrvatskih svjetskih susreta. Oni bi obuhvaćali organizaciju Hrvatskih svjetskih igara (HSI), s ciljem okupljanja hrvatske mladeži i mladeži hrvatskih korijena iz tridesetak i više zemalja svijeta. Na duhovno-vjerskom polju, a u mogućoj suradnji s Hrvatskom crkvom, držim isto tako važnim organizirati susrete hrvatske svjetske katoličke mladeži i na taj način u izvandomovinstvu održavati i jačati hrvatsku vjersku i kulturnu baštinu koju je Hrvatska crkva od samog početka iseljavanja Hrvata kroz bezbroj svojih župa i misija diljem svijeta čuvala i očuvala. Na znanstvenom polju predlagat ću redovne susrete i razmjene iskustava i dostignuća znanstvenika iz izvandomovinstva sa znanstvenicima u Hrvatskoj. U izvandomovinskom kulturnom stvaralaštvu potaknut ću osnivanje društva hrvatskih izvandomovinskih književnika koji će se susretima u Hrvatskoj predstavljati svojim djelima domovinskoj i izvandomovinskoj javnosti. Planiramo održavati godišnje gospodarske konvencije hrvatskih gospodarstvenika iz svijeta da se upoznaju s mogućnostima investiranja i poslovanja u Hrvatskoj. Zamišljene projekte bit će moguće ostvarivati jedino ako ih i hrvatska vlada i svi odgovorni iz Hrvatske prepoznaju kao izvor gospodarskog, znanstvenog, profesionalnog i svekolikog potencijala i ako ih podupru materijalno i organizacijski.

U domovinskoj široj javnosti spoznaja o hrvatskome izvandomovinstvu počela je tek devedesetih godina prošloga stoljeća, utemeljenjem hrvatske države i uključivanjem izvandomovinskih Hrvata u njenu obranu i međunarodno priznanje. Prije toga, u vremenu propale države hrvatski iseljenici predstavljani su domovinskoj javnosti kao neprijatelji, bjegunci, ostaci poraženih snaga II. svjetskoga rata u službi neprijatelja bratstva i jedinstva, samoupravnog socijalizma. Ta nametnuta mentalna slika ostavila je dubok trag u Hrvatskoj do današnjih dana, ali i istovremeno stvarala pomutnju i sukobe u iseljeništvu. U pozitivnom smislu spominjali su se samo oni Hrvati koji su se izjašnjavali Jugoslavenima. Tek u vremenu postojanja hrvatske države otkriva se još jedna Hrvatska, koja se ni do danas nije stručno i temeljito istražila. Nije izrađen nacionalni program za povratak ni provedeno istraživanje u nekom drugom obliku, kao što su to poduzele zemlje s većim brojem iseljenika, na primjer Italija, Irska, Izrael, Meksiko i druge. Stoga možemo samo površno govoriti o neujednačenom broju od 4-5 milijuna Hrvata izvan Hrvatske i BiH. To su skupine autohtonih Hrvata koji stoljećima obitavaju u Italiji, Austriji, Mađarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Češkoj, Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori. To su radnici u europskim zemljama i potomci prve generacije radnika (samo u Njemačkoj govorimo o približno pola milijuna Hrvata pridošlih iz Hrvatske i BiH i njihove djece). Tu su iseljenici u prekomorskim zemljama, koje možemo podijeliti na skupinu potomaka Hrvata koji su se doseljavali tijekom prve polovice prošlog stoljeća i u ranijim razdobljima (prema popisu pučanstva iz 1914. godine, u Americi je bilo pola milijuna hrvatskih doseljenika), te na poslijeratnu generaciji i njihove potomke.

Potencijal je iseljene Hrvatske u njezinu broju, gospodarskoj moći i velikom broju intelektualaca i profesionalaca, s velikim intelektualnim, poslovnim i životnim iskustvom općenito, stečen u zapadnim demokracijama. Taj potencijal nije ni približno iskorišten u Hrvatskoj, djelomice zbog prilika u kojima se Hrvatska nalazi od samog početka državne nezavisnosti, duhovnih i drugih vrijednosti naslijeđenih iz vremena jednoumlja i posljedica prelaska u građansko društvo. Nećemo imati koristi baveći se učinjenim propustima, već se treba okrenutii prema budućnosti i temeljito izraditi strategijski nacionalni program za povezivanje domovinske i izvandomovinske Hrvatske i tako tragediju hrvatskoga iseljavanja preoblikovati u izvor materijalne, intelektualne, profesionalne i duhovne energije za svestranu korist hrvatskoga nacionalnog korpusa.

HSK sa statusom koje ima pri UN-u može biti izravno uključen u djelatnosti svih odbora i pododbora Ekonomsko-društvenog vijeća UN-a i u takvim djelatnostima pridonositi UN-ovim programima općenito te promicanju širih hrvatskih interesa u okvirima te krovne međunarodne ustanove, ali i korištenju materijalne i druge pomoći kroz UN-programe namijenjene razvoju, zaštiti okoliša, zdravstvu, školstvu itd. Iako s našim statusom možemo imati dvadesetak predstavnika u tijelima UN-a u New Yorku, Ženevi i Beču, donedavno imali smo samo predstavnika u New Yorku, dr. Marija Viskovicha, koji je djelovao ponekad obnašajući visoku dužnost istovremeno u tri ili čak četiri odbora. Dr. Viskovich je bio gotovo priveo kraju dogovor o organiziranju UN-ove konvencije za Istočnu Europu u Zagrebu, ali zbog neočekivanih okolnosti bio je nedavno prinuđen napustiti predstavništvo HSK u New Yorku, tako da je trenutačno to mjesto prazno. Istodobno u postupku smo uspostavljanja predstavništva u Ženevi i Beču, a za dužnost glavnog predstavnika imenovan je Damir Murković.

Contact Kanadsko Hrvatski Kongres